Tip:
Highlight text to annotate it
X
Nije dobra noć da se izgubite.
Imate li kartu?
Imate li kartu?
Da li pričate engleski?
U redu, platit ćete mi kasnije, moramo
da idemo, oluja će se samo pogoršati.
U redu Walter, idemo odavdje.
Hej. Sretan Božić.
Kalašnjikov votka iz Moskve,
isti oni koji prave oružje.
Učini mi uslugu, evo uzmi je.
Tko sada pobjeđuje?
Radije bi bili negdje gdje je toplo?
- Koliko dugujem za kartu?
- Već ste platili za nju,
prije 2 sata. Niste rekli gdje idete
pa ste platili punu cijenu.
Da, popio sam malo previše.
Vrijeme je da platite kartu, nema
ovdje besplatnog spavanja.
Bože!
Nema ga.
Mrtav je?
Da, vjerojatno srčani napad,
možda od trčanja i hladnoće.
Progutao je gomilu tableta.
Sipao ih je kao kikiriki i popio
votku kao vodu
- Uzeo je te tablete i kad je ušao u vlak.
- Možda je Cijanid?
Sekonal. Cijanid bi ga odmah ubio.
Ako uzmeš previše sekonala
zaustavit će ti protok krvi i
odsjeći dovod kisika u mozak.
Kao da ćeš zaspati i više se
nećeš probuditi.
Alkohol ubrzava proces.
Čekaj, otkud sam ja to znao?
Ne bih mu ponudio da sam znao.
- Ne pipajte ništa.
- Gdje ćeš?
Dojavit ću sljedećoj stanici preko radija.
Sretan Božić!
- On je još živ.
- To je bio refleks.
Kako da ne, skočio je kao
da ga je munja udarila.
Mrtav je.
Zar nije baksuz kada te mrtav
čovjek pogleda u oči?
Pročitao sam to negdje...
- Što je ovo?
- Vrati to, nije tvoje.
- Čuješ što sam rekao?
- Da.
Les sjedi sa nama a ti se vrati čitanju?
Što to radiš?
Kondukter ti je rekao da to ostaviš.
Što je? Što vidiš?
Harry? Ovdje Miles, dolazimo do
Maple Creek...
Čekaj, vrati se u zadnji vagon.
Bolje da se vratiš na sjedište prije
nego što ti nabijem nogu u stražnjica.
Vjeruj mi!
Pogledaj.
Gđice?
- Mislim da sam vam rekao...
- Hoćeš li da pogledaš unutra.
Stvarno? Da.
Vidiš kako odbija svjetlost?
Nijedna imitacija ne može da to uradi.
Ja sam naučen da razlikujem
originale i kopije.
- I to jeste stvarno.
- Koliko vrijedi?
- Oko 5.
- Tisuća?
Milijuna.
Sve zavisi.
Već sam probao, zaključana je.
Imaš li čekić ili nešto?
Možda će uspjeti.
- Čekaj, što to radiš?
- Imam mrtvog čovjeka da prijavim.
Možda bi trebalo da razmislimo o ovome,
ne kažem da ga ukradem.
Možda da zadržimo pola, a
pola damo u humanitarne svrhe.
Zar ti ne znači ništa što imamo
dosta novca u rukama?
Možda pripada nekom drugom,
što će se dogoditi ako neko dođe po to?
- Do tada ćemo otići.
- Vi hoćete, ali ja neću.
Onda daj otkaz, idi u mirovinu.
Možda bi tvoja žena htjela da
živi u toplijem kraju?
Mogu sam da brinem o svojoj ženi.
Što ako nitko ne zna da je mrtav?
Što ste rekli gospođice?
Ako se tijelo ne prijavi nitko neće
znati da je mrtav.
Nije kupio kartu, zato ste se i vratili.
Nitko neće znati da je
bio na ovom vlaku.
Ali jeste, na mom vlaku.
Što treba da radim, da ga
pustim da trune?
Samo malo.
Koliko još vremena imamo
do Maple Creeka?
- Još 29 minuta i 16 sekundi.
- Znaš i u sekundama?
- Znam sve o ovom vlaku osim
njegovu omiljenu boju. - Ovo je rijeka.
- Sturgeon rijeka.
- Koliko još vremena dok je ne prijeđemo?
- Jedno 19 minuta. - Da li je dovoljno široka
da se ne zaledi skroz tokom zime?
Pretpostavljam.
- Jaki brzaci?
- Da, zašto?
Možemo tu da bacimo tijelo, zbog brzaka
neće moći da ga povežu sa vlakom
A pošto je zima, zaledit će se i
odledit se negdje u proljeće.
I neće trunuti.
- Možda je na nečemu?
- Neću ovo da radim.
Nećete biti povezani,
vi ste samo kondukter.
Samo radite svoj posao, on je bio
pijan cijelo vrijeme i ne zna ništa.
Jesam, i uvijek je tako.
Ja izlazim na sljedećoj stanici, tako da
smo kao stranci koji se nikad nisu upoznali.
- I tako će i ostati.
- Miles!
Ako me budeš pratio, tebe ću da bacim.
11 godina sam trgovac i ne
mogu da uvjerim konduktera
da zadrži bogatstvo za mirovinu
- Da li sam spomenuo da sam jako loš na poslu?
- Možda bi trebalo opet da ga uvjeriš.
Do sada je zvao sigurno.
Ne budi siguran, što tamo radi.
Što bi drugo radio?
Što?
Misliš da je lagao, i da će sve
sam zadržati?
Ostani ovdje!
Jedini način da se uđe i izađe je
sa mojim ključem.
E sada pričamo.
Trebalo bi da ga stavimo u nešto što
nitko neće vidjeti da pluta na rijeci.
- Imam par praznih kofera.
- Da li su daleko?
Na kraju vlaka.
Treba da odemo do tamo a da
nitko ne primjeti.
- Ja ću voditi put da ga oslobodim.
- Kako ćeš to da uradiš?
Diverzija, šarm. Ja sam trgovac.
Dobra igra.
Previše blizu ivice, ne možeš tako
da ga napadneš, ostaješ slab.
I tebi ću da pomognem.
Da li imate osiguranje?
Moja kompanija se
specijalizirala za osiguranja.
Vidite ovo, kašnjenja,
medicinska pokrića, nesreće.
Marquesas otoci?
Sviđa ti se?
U južnom pacifiku je.
Tu vam je Japan...
To je jedini preostali otok u lancu.
- Da li ste me vidjeli?
- Vidi ovaj, stara dama sjedi unutra.
Ne brinite.
Sve je pod kontrolom, u mom poslu
stalno moraš da improviziraš.
- Ako zakasnimo propustit ćemo rijeku.
- Opustite se, sve je pod kontrolom.
Zaglavljeno je.
Hvala bogu.
Kako ste vi i vaša kuća?
Između mene i vas imamo problem sa plinom,
ali ćemo da imamo naš ponoćni obrok.
Bože, što će on ovdje?
- Zaspao je.
- Izgleda kao da je mrtav.
Bio je previše vani.
Zato sam i ostavila mog drugog
muža Alfreda.
Psiću!
Stanite!
Ostavi jadnog čovjeka na miru.
- Hoćete da odete negdje drugdje?
- Možda bi bilo bolje tako.
Psiću mu ne vjeruje, a ne bi ni ja.
- Ja ću ponijeti vaše stvari.
- Hvala, dragi.
Zovite me Miles.
- Koliko još vremena imamo?
- 11 minuta.
- Ovaj je najveći.
- Dolazi.
Miles, reci mi da imate veći.
- Ne.
- Što?
- Ne.
- Ne?
Ne. Ne?
Rekao si da će stati negdje,
zato smo ga i doveli.
Rekao sam da su prazni koferi ovamo.
Znaš rutine u sekundi ali
ovo ne možeš da središ.
Pakiranje mrtvih tijela u kovčeg
nije moj posao.
Ovo je smiješno.
- Neće uspjeti.
- Oprostite. Nov plan.
Kada izađemo na sljedeću stanicu,
nosit ću ga ovdje i ići kao da smo pijani.
Kao da mi je ortak. I otići ću u šumu..
Oprostite, ovdje mogu da uđu
samo zaposleni.
Tražila sam krpu.
- Krpu?
- Uprljale su mi se naočale.
Hvala.
Ako se ne vrati, da li to znači
da gubi svoj dio?
- Vratit ćemo ga na sjedište.
- Što?
Zaboravit ćemo...
Žao mi je što sam se zadržala.
Što si radila?
- Improviziram.
- Što?
Imamo 7 minuta.
- Stani!
- Što nije u redu?
- Što nije u redu?
- Samo ovo moramo da uradimo.
Ali šećeš ga kao Božičnu puru?
Išla sam na satove obdukcije,
znam točno gdje da ga...
Ne razmišljate dobro, gđice,
morate da pročistite glavu.
- Sve mi je jasno.
- Onda spusti nož.
To je satara.
Vraćam ga na sjedište, zovem
nadležnei, već je odlučeno.
- Složio si se?
- Nismo glasali.
Ajde da glasamo.
- Neka podigne ruku onaj...
- Nema glasanja.
Nema demokracije. Moj vlak je
diktatura, a ja sam diktator.
Zato spusti nož ili sjekiru ili kako god
je zoveš, i vratite se na sjedište!
U redu, Miles. Ti si glavni.
Žao mi je, dogovorili smo se o planu.
Ne na njegovom ili tvom
već na mom. I taj će i ići.
Ne možeš da zoveš sad policiju ukoliko ne
znaš da objasniš kako mu je glava odsječena
Nemamo puno vremena,
sredit ću mu i ruke i noge.
I stavit ću ga u kovčeg.
Ovo je loša strana druženja sa strancima,
moguće je da je jedan psihopata.
Luda je, ali je u pravu oko jedne stvari.
Ne možemo ovo da objasnimo,
satjerala nas je u kut.
Možda je bolje da izađemo
na sljedećoj stanici,
ako kažem da ga zakopamo,
gotovo, sad kad znamo da je luda.
- Jesi li ti?
- Što?
- Da li si ti lud?
- Ne.
Vidio sam dosta loših stvari u životu,
dao mi je najgore momente ali
sam znao tko sam.
Isti si čovjek kao i ranije.
Sve se promijenilo, kada smo odlučili to.
Da, pričamo o puno novca.
Nije zbog novca.Ali kada sam pogledao
unutra, osjetio sam se...
Što?
Drukčijim.
- Vodim ga sa vlaka na sljedećoj stanici.
- Što?
Idi kući, kod obitelji.
- Miles?
- On je van toga.
- Idemo na most.
- Zaboravi most.
Idemo novom putanjom.
Ja uzimam veći dio jer sad
imam veći rizik.
Mislim da smo oboje uzeli veliki
rizik, sad leti sa vlaka.
Što ćeš da uradiš, da me
isjeckas na komade?
Mogu samo nešto ovdje da ti zabijem.
Ne bi ništa ni osjetio, ali bi izvadio
i za 5 sekundi bi ti šikljala krv.
3 minuta do mosta,
završavamo ono što smo počeli.
Gdje je most?
Da li smo ga prešli?
Ne vidim ga.
- Ovo je ludo.
- Uđi unutra.
Gdje je most Miles?
Evo ga!
Sada.
Ajde!
Sada.
Da li ste uspjeli?
Sakrijte se!
Miles? Gdje si?
Otvori!
Nitko te neće čuti.
- Neću da umrem ovdje.
- Odmah se vraćam.
- Što radiš?
- Dolazim po tebe, ostani tu.
Jesi li lud?
Miles!
Bože!
Bože, tako je hladno.
Što radiš ovdje?
Ukrala sam ove, i došla sam
da vam otvorim vrata.
Daj mi ključeve.
Čim se ugriješ, vrati se na sjedište, i ti.
- Vratit ću ovo u kuhinju.
- Ja ću.
Vrati se na sjedište.
Vrati se na spavanje,
prije nego što znaš
premjestit će te na neko lijepo
krilo u bolnici.
Dat će ti svoju sobu.
Ne brini o onim tamo ljudima.
Što?
Ja sam dobro. Samo
sam umoran. Zašto pitaš?
Dušo ne brini, zašto ne bi
bilo sve u redu?
Misliš da sam luđak za ono.
Tko nije ponekad isjeckao leš.
Miles bi ga prijavio da nisam to učinila.
Ne moraš meni da se pravdaš,
ja sam trgovac, sjećaš se?
Ne mogu da kažem da nisam
obio nekom glavu.
Nije kao da to nisam ranije radila.
U redu je.
Da si stvarno pokvarena duša,
ne bi se ni trudila
Mora da imaš tu čekić
Milda makter.
U redu.
Udari jače!
Udaram vrlo jako
Ajde.
Daj mi to.
Sretan Božić!
Približavamo se stanici, morat ćemo
ovo da otvorimo kasnije.
To mi je stanica, roditelji me
tamo čekaju.
Daj nam adresu, i poslat ćemo
ti tvoj dio poštom.
Nitko ne uzima. u redu!
- Ako kutija ostaje, ja ostajem.
- Što je sa roditeljima?
Moj problem.
Sve što ti znaš je da sam ja izašla.
Što to radiš?
Zaključat ću ovaj vagon.
Zaključavaš me s njom?
Gdje je tu poanta?
Moj svijet.
Što ćeš reči roditeljima?
Ništa.
- Zar neće htjeti da znaju gdje si?
- Nije ih briga.
I neću se vratiti u školu.
Gdje će te život odnijeti odavdje?
- Ne baš daleko.
- Razumijem.
Mislio sam da si odustao od
cigareta prije 10 godina.
Zato treba da prestaneš mlad, mali.
Vagon za prtljagu je bio otvoren.
Evo ti ključevi.
- Da li si dobro Miles?
- Da. Idemo odavdje.
Hoću da vidim svoju ženu za Božić.
Znaš gdje ja idem? Marquesas otok.
Paul Gauguin je tamo proveo
posljednje godine svoga života.
- Znaš, francuski slikar...
- Čula sam za njega.
Ostavio je svoju ženu i djecu i
totalno odbacio civilizaciju.
Izgleda savršeno.
- Dobrodošla si da pođeš sa mnom.
- Opet si počeo da piješ?
Ne, nisam imao ni kap, vidiš?
- Znaš što?
- Što?
Ni ne želim kap.
Po prvi put otkad sam imao 15.
Čestitam!
Zaista mi treba promaknuće,
moram da brinem o obitelji.
- Moraš da nabaviš drugi posao.
- Što?
Ne možeš da brineš o ženi i djetetu
tako što radiš na vlaku.
Idi natrag u školu, nauči nešto o kompjutorima
ili zrakoplovima, nešto što ima budućnost.
- A vlakovi nemaju budućnost?
- Vlak je slijepa ulica, starudija.
- Ja hoću da budem kondukter, kao i vi.
- Ne želiš da budeš kao ja.
- Ali hoću!
- Jesi gluh?
Nećeš biti kao ja, nećeš raditi
u vlaku, nikad!
Što kažeš? Sve se sklapa, ja sam
sklon piću, ti odeš od roditelja.
Što kažeš na toplu klimu i nov početak?
Znaš na što mislim?
Žao mi je nemam kartu jer izgleda
da su zatvoreni.
Možete kasnije da platite.
Ne, platit ću odmah.
Da li je bar možda otvoren?
Ne zasad.
Zadržite ostatak. Sretan Božić.
Zadnji vagon je zatvoren.
Bože, trebao sam tamo da se
nađem sa prijateljem.
Gospodin. Cairo, jedna stanica prije
mene, da li ste ga vidjeli?
- Ne.
- Mislite ne znate u kom je vagonu?
Mislim nisam nikog takvog vidio u vlaku.
Nitko nije ostavio poruku ili me tražio?
Ja sam gospodin Gutman.
Ne.
Morat ću sam da ga nađem.
Ajde, Miles.
Gdje si?
Miles, ovaj gospodin traži prijatelja,
nizak tip.
Što mu se dogodilo?
Onaj koji je pio tablete?
On? Njega tražite?
- Znači ušao je u vlak?
- Da. Ne. Mislim, sišao je.
- Sišao?
- Nisam to vidio.
Rekao je da nije mogao da plati kartu,
pa je otišao prije nego što smo krenuli.
Zašto mi to niste odmah rekli?
Nisam vidio vezu, ima
toliko putnika u vrijeme praznika...
Moja greška. Ispričavam se.
- Zar ne možete da ga zovete, i da ga pitate
gdje je?- Neću ga nikad vidjeti. Izdao me je.
Zar nemate broj telefona?
- Idi malo sredi kuhinju.
- U REDU.
Još nešto gospodine?
Ovdje sam ako vam nešto treba.
- Sretan Božić!
- I vama.
Psiću se raduje svom doručku.
Mislim da je dobro nazdraviti
Isusu na njegovom rođendanu.
Divno je.
Vidi psiću. Slanina za tebe.
Usput, onaj čovjek je nestao.
Znaš onog pijanog tipa,
koga psiću ne voli?
Nije više na svom sjedištu,
misliš da je sišao na zadnjoj stanici?
Jer ako jeste, voljela bih da se vratim na staro mjesto, u vagon u koji ima strašan propuh.
Bolje da si donio motornu pilu.
Gdje je?
Daj mi to ili ćeš čistiti njihov mozak
sa poda.
Tražiš moj ključeve.
Ne pokušavaj ništa.
Neću.
Idi.
- Svi.
- U redu je.
Stani.
Da li je vruće?
Da li je sa strane vruće?
- Ne.
- Stavi na ono sjedište.
- Tko još zna da je ovdje?
- Nitko.
Moj partner kaže da su ga pratili.
Tražio je da se sretnemo ovdje
jer se plašio.
- Ne znamo, predozirao se tabletama
i votkom. - Govori istinu.
Više tableta nego votke.
Idi natrag! Nećeš to uzeti, naše je!
- Moraš da mi to daš.
- Bježi!
- Ne razumiješ, ostali, nisam sam.
- Koji ostali?
Takmičari, rivali, neprijatelji, jurimo
se, radimo zajedno, izdajemo se.
Pratimo glasine, vaši životi su ugroženi
Molim te!
Svako tko pogleda unutra
umire do zore, nema izuzetaka.
Jedini koji će biti mrtav si ti,
ako se ne izgubiš odavdje.
Najgora smrt je iznutra.
Korupcija izjeda dušu.
Ako hoćete da izbjegnete ovu sudbinu,
morate da mi dopustite da to uništim.
Znam kako da to napravim, imam ključ,
otvorit ću je i razbiti u milijun djelića.
U redu, uzmi je, uništi je, samo
su dragulji unutra.
Dragulji?
To si vidio?
Tipično.
Miles? Javi se!
To je bilo iz obrane.
- Pokušao je da nas ubije.
- Nitko neće vjerovati u ovo.
- Bit ćemo brzi ovog puta.
- Bilo je iz obrane.
Bacit ćemo ga.
Da li jezero ili rijeka dolaze?
Miles, gdje si?
Imam G20, čuješ li?
- Što je to?
- Neplanirano stajanje.
Zašto bi to radili?
Bože.
Ti ih ometaj, i otključaj jednu
spavaonicu.
Što je pričao?
Smrt do zore?
- Pokušavao je da nas uplaši.
- Pa, napravio je vrlo dobar posao.
Volio bih da nikada nisam
vidio te proklete dijamante.
Dijamante? Jesi ti daltonista? To su smaragdi,
nisam čuo ranije za zelene dijamante.
- To su bijeli dijamanti.
- Ne, to nisam ja vidio.
Miles? Jesi tu?
Kako nisi vidjela smaragde?
Tako su lijepi.
Ako hoćeš da ih ikad
ponovno vidiš, pomoći ćeš mi.
Čovjek je prolazio mostom i vidio
otvoren kovčeg.
Razbio se kad je pao
dijelovi tijela su izletjeli, ruke,
noge, glava.
- Kakav bolesnik bi to napravio?
- Moram da vidim listu putnika.
Otvori.
- Čekaj.
- Gdje ćeš?
Otvori.
- Nitko nije u spavaonicama?
- Bile su zaključane cijeli dan.
- Zašto mi tamo gore bacaš stvari?
- Popet ćeš se tamo gore.
- Što?
- Odmah.
Nema šanse.
Da li je tvoja pozivnica još
uvijek otvorena?
- Što?
- Marquesas Otoci, ti i ja.
Tko pije Kalašnjikov?
Ne mogu više da vjerujem Milesu.
On će puči sa onim policajcima.
I dalje nas je dvoje, to i nije tako loše.
Od sada smo ja i ti.
Što želimo tako teško?
Svi smo vidjeli različite stvari.
- Ne želiš ih više?
- Ne, samo...
Što?
Pokušavam da otkrijem što se događa.
Ovo je zbunjujuće.
Ne mora tako da bude.
Popni se i ja ću sve srediti.
Kako ćeš nas spasiti?
Kako ćeš to uraditi?
- Vjeruješ mi.
- Zašto bih?
Znaš zašto.
- Popni se odmah gore.
- Ne.
Zaključao sam ih sve jutros.
Nema nikog unutra.
Gđice? Ja sam detektiv Melvill.
Vjerujem da niste Peter Dobbs.
Bila bih iznervirana kada bi
me tako roditelji nazvali.
Ovaj dio treba da bude prazan
i otključan.
Bila sam jako umorna, pa
sam obila bravu.
Nisam znala da je to tako loše
pa se zaustavlja cijeli vlak.
- Kako se zovete?
- Chloe White.
Ovdje piše da ste trebali da
siđete na Maple Creek.
Trebala da siđem?
Mislite promašila sam stanicu.
Moji roditelji će poludjeti.
- Cijelo vrijeme ste tu sami?
- Naravno.
- Uvijek spavate goli u tuđim krevetima?
- Zavisi od kreveta.
- Ispitivat ćemo u vagonu trpezarije.
- Ispitivati?
Imate dva minuta da se obučete.
Peter Dobbs je na vlaku 2 sata
i niste mu zapamtili lice.
Cijelo vrijeme je spavao,
nisam mu se zagledao u lice.
Nismo mu dobro pogledali lice,
zar ne psiću?
Spavao je i to u mom vagonu
i Miles, onaj šarmantni kondukter
kaže da se previše napio.
Bio je stvarno pijan, sa svim
tim bočicama.
- Da li ste primijetili neki kovčeg?
- Da, bio je staromodan.
Da li ste vidjeli da je otišao u
prednji dio vlaka sa kovčegom?
Otišao je prije nego što
sam otišla u spavaonicu.
Kada sam otišao do vagona sa
prtljagom, vrata su bila otvorena.
Pa možda je ovaj Peter Dobbs...
otvorio vrata da bi bacio tijelo.
Gdje je sada Peter Dobbs,
nije u vlaku?
Marquesas otoci.
Htio je tamo da ode.
Da.
Što se događa?
Čim vlak pristane u stanicu,
zadržat će ga kao dokaz.
Izvadi me odavdje.
Što to radiš?
Što to radiš?
Ne mogu da dišem!
Otići ćeš do vagona sa prtljagom, uzeti
sve kofere i donijeti ih do spavaonice.
Kofere?
- Za oba tijela.
Čekaj malo.
Nema još puno kisika.
Sad smo samo ja i ti. Ajde Miles,
ovo je savršen plan.
Tražit će ga, ili njegovo tijelo, a ako ga ne
nađu, zatvorit će slučaj i bit ćemo čisti.
Neću da imam nešto sa ovim.
Želiš da ponovno vidiš svoju ženu?
Sve će nestati. To znaš, zar ne?
Idi po kofere.
Sada.
Pete.
Natrag starče.
Na koljena!
- Priznat ću sve.
- Na koljena!
Ne!
Bravo Miles, sada imamo 3 tijela
umjesto 2.
Moramo da uništimo to, prije
nego što nas uništi.
- Bit ćemo mrtvi do zore ako to
ne uradimo. - Otvori.
Pomakni se!
- Gdje je?
- Možda je zapelo natrag?
Taj vagon je zaključan.
Gdje je?
- Gdje si to stavio?
- Ne znam o čemu pričaš.
Znam da je kod tebe!
Ti si jedini sa ključem.
Gdje je?
Sada je moje.
Zadržavam zlato za sebe.
Zlato?
Slušaj me mali!
Zaključana sam.
- Ono što si vidio, nije stvarno.
- Da, kako da ne.
Nisam ni vidio da ste bacili tijelo.
Ono što si vidio ti je u glavi.
Nema zlata, ni dijamanta,
ni rubina ni smaragda.
- Stani. - Nemoj da zezneš život
zbog ovog, vjeruj mi.
Da li je to šala? Ne vjeruješ mi da pazim na
tvoj vlak, ali vjeruješ gomili stranaca.
Nema problema, rekao sam
ti da imam bebu na putu
i što mi ti kažeš? Nabavi bolji posao.
Jebi se.
Ovo ti ne govoriš, kada
pogledaš unutra.
Nemoj da me zoveš klinac.
Ti si samo starac kome je
život dosadio.
Ti si gubitnik!
Ostavljaš ženu da ti brinu
o njoj u bolnici.
Neću biti kao ti, ja ću
svoju obitelj izdržavati.
Bože.
Skloni se od njega!
- Zaustavi odmah ovaj vlak.
- Stani!
- Zaustavi vlak.
- Ne mogu odavdje.
- Bolje bi ti bilo da zaustaviš vlak u sljedećih 60 sek
- Kočnica za hitne slučajeve je u drugom vagonu.
Ne laži!
U pravu je!
I bolje bi ti bilo da mi kažeš
gdje si sakrio.
Zaustavi vlak!
Volim te.
Molim te, pomogni mi.
Frankie?
- Što je?
- Moramo sada da idemo.
Sada.
Miles, što se događa?
Morate biti tiši. Neko hoće da nas ubije.
Tišina...
Oboje su morali da budu
ubijeni jer su mi bili na putu.
Legenda kaže da je kutija vruća
kad neko treba da umre.
Pazite!
Tražili smo ga godinama,
opsjednut je kao i ostali.
Nikad ne koristi isti kostim dva puta.
Ne brini se, ubit ću te.
Ukoliko ne pogledam unutra, zar ne?
To bi trebalo da je ohladi.
- Što je to? Odkuda je došlo?
- Zavisi koga pitaš.
Gospodin Gutman, čovjek koji se ukrcao
je rekao da tko god da pogleda
unutra umire do zore.
To svi kažu.
Pogledao sam unutra.
- Što to radiš?
- Uniš*** ću ovo, što drugo?
Gutman je rekao da ima ključ da bi se otvorilo,
a kad se otvori da može da se razbije.
Skloni se od pipe.
Njegovo tijelo je još uvijek u
spavaonici, ključ je negdje tamo.
Ja sam kao on, ja radim svoj posao.
- Zar ne želiš da to uništiš?
- Hoću da moja vlada to plati.
Ne pucaj ga, to je moj inžinjer.
Što ćeš ti ovdje?
Kontrole su mrtve, vlak ne
može da stane.
- Zovi nekog.
- Nema radija ni telefona.
Skreću nas u slijepu ulicu,
pogledaj kutiju.
Ovdje.
Moramo to sada brzo da uradimo.
Zdravo, Miles.
Ta starica je trebala više da zna
Kada pucaš u nekog treba
da pogodiš vitalan organ.
Najbolje mozak.
Uzmi taj pajser.
Zašto bi ubili jedno drugo,
zašto bi dopustili da to pobijedi.
Možda će tebe ubiti, ali ne i mene.
Ja sam ono što je tražilo sve
ove godine, samo mene hoće
Zašto misliš da me je štitilo od metka?
Voli me.
Uzmi mi ruku!
Uzmi me za ruku!
Ajde!
Ne, nemoj.
Obrada -enigm@-