Tip:
Highlight text to annotate it
X
Ponavljaj za mnom...
Francuska 1949.
JULIE I JULIA
Inspirirano po istinitoj priči...
Prijatno!
- Prijatno!
Mmmm.. kao maslac..
O Bože... moraš ovo probati.
Evo...
Ja... znam... znam...
O Paule, koliki grad!
Usporit će...
- Ne...
Evo nas.
- Ne mogu vjerovati!
Živjet ćemo ovdje!
Paule...
Dobar dan, gospođo.
- Dobar dan.
Zovem se Julia Child.
- Drago mi je.
KUHARI
Da nije neka greška? Zar
nismo trebali ići u Brooklyn?
Svidjet će ti se Queens.
Kamion za selidbe je stigao!
O ne! -Jesi li dobro?
- Sve je palo!
Što mi ovdje radimo? -Ponavljaj za
mnom: 100 kvadratnih metara.
"100 kvadratnih metara... "
I blizu je tvojeg ureda. -I to,
ali i ne moramo se preseliti,
možemo se spakirati i
živjeti na ulici. -U pravu si..
Kakva je to buka, Eric? -Kakva buka?
- Hoće li ovako biti svake noći?
Možda.
Julie.
- Ovo je Versaille!
Drago mi je da ti se sviđa.
Dobro jutro, osiguravajuća kompanija.
Osiguravajuća kompanija, ovdje
Julie Powell.
Moj sin je poginuo u drugoj kuli...
Žao mi je... tako mi je žao.
Da li ste vi osoba s kojom mogu
pričati u vezi memorijalne službe
u jutrošnjem Timesu? -Da, možete
sa mnom popričati.
Jeste li vi neka velika riba tamo?
- Ne. -E pa hoću nekog takvog.
Ne sviđa mi se plan.
- Ni meni.
Vi ste bezosjećajni birokrati! -Nisam
ja takva, ja radim u 3 kvadrata
najbolje što mogu. -Šesti put zovem
i nitko mi nije rekao da popunim
obrazac za osiguranje.
- Da, trebate ga popuniti.
Ali ako vi ne želite, mogu ga ja
ispuniti za vas, vi dođite potpisati.
Radite u u redu od 3
kvadratna metra? -Da.
Užasno se osjećam zbog vas...
- Nemate vi pojma. -Molim vas, ne vičite.
Molim vas prekinite vikati na mene,
ja sam vam prijatelj.
Doktor mu je rekao da ima fiberglas
u plućima, i onda...
Ima svašta u plućima i zdravstvo
mu ne da lijek koji bi mu pomogao.
Pa zašto njih ne zove? -Javlja im se
telefonska tajnica.
Zovi Andreu Gomez, radi kod
gradonačelnika. -Hvala, hvala...
Pita sa čokoladnim kremom...
Znaš što volim kod kuhanja? -Što?
- Kad ti ništa ne pođe za rukom tog dana,
dođeš kući i znaš da ako dodaš
žumanjak u čokoladu, šećer i mlijeko
zgusnut će se.
To je takva utjeha. -Loš dan?
- Ahm. -Kad će pita biti gotova?
Uskoro, ali krema mora odstojiti.
- Ovo je remek djelo.
Imam ritualni ručak sutra sa društvom
uz vrtnu salatu, užas blagi.
Oprostite što kasnim.
- Zdravo!
Što ćete, dame?
- Vrtnu salatu.
I meni, bez rotkvice. -I meni ali bez
slanine. -Meni isto, ali bez jaja.
Slušaš li mene, Tracey?
Idi do 185, 1-8-5.
I pozovi me odmah kad se jave. Moja
asistentica, pojma nema. -Znam...
jučer sam rekla Allison
da mi kupi crne najlonke,
vratila se, a da ih nije kupila.
Pitala sam je: Jesi li probala na nekom
drugom mjestu?" ili Bloomingdaleu.
Zašto ne Bloomingdale? -Kad bih mogla
sama sebi biti asistent. -Pa možeš.
Otpusti je i nemoj zaposliti drugu.
- Nisam tako mislila, oprostite.
Lijepo je. -Tracey, reci im, 190.
1-9-0. -190? Što si to naumila?
190 milijuna $ građevinskog materijala
za gradnju u centru. -Sjajno.
Kakvog materijala? -Za nove zgrade,
stare ćemo srušiti.
Za novogradnju! -Živjeli.
A sad zdravica za mene, od jučer sam
stariji menadžer za odnose sa javnošću.
Što znači da sam dobila povišicu,
i mogu posuditi pola milijuna $
sa kamatom od 2 % ako to želim.
- Sjajno...
Kako tvoj posao, Julie? -Mogu
zamisliti sve te tužne priče...
bolno. -Ali ne na loš način!
- Oprostite, o Bože...
Oprostite, halo? -Halo?
- Hej, Jules?
Moram napraviti s tobom intervju.
- Naravno, Anabelle, bila bi mi čast.
Zovi Julie za intervju...
Ne.
O čemu se radi? -O našoj
generaciji.
Kad ljudi pune tridesetu.
O Bože, kako sam zauzeta.
Ne znam kad bih te mogla ubaciti...
- Da te podsjetim,
ne trebaš ti meni, nego ja tebi.
- Da, može li za vrijeme doručka?
"Portret izgubljene generacije"
od Anabelle Smith.
Koji sam ja idiot, vjerovala sam joj,
rekla je da je o našoj generaciji!
Što si očekivala?
Ona je oduvijek lažIjivac.
"Julie Powell, nekada
editor književnog časopisa,
"nekada je bila br. 1"
"pokušava napisati roman već 8
godina i radi u u redu od 3 m!"
"Kao osrednji birokrat, pokušava
ublažiti posljedice 11. rujna. " -Bože!
Zapamtila si to? Kako jadno. -Toliko
je izostavila... -Slika ti je dobra.
Izgledam debelo.
- Samo ti je lice debelo.
Znaš što sada Anabelle radi? Piše
blog! -O čemu?
Kako to misliš? Blog o Anabelle,
o svakoj misli koja joj padne na pamet
gluposti... -Ja mogu pisati blog!
I ja imam misli!
Ti si pisac, što ne
mogu reci za Anabelle.
- Da je bar točno.
- Napisala si roman.
Pola romana i nitko ga nije htio
objaviti! Nisi pisac dok te ne objave!
Zato je blog sjajan.
Ne mora te nitko objaviti...
napišeš što imaš i stisneš "enter".
- O čemu bih ja blogirala?
Kad si tako pametan, ti mi reci!
- Piši o tome koliko voliš Queens.
To bi bio kratak blog.
Piši o svom poslu. -Ako bi to čitao
neko sa posla, bilo bi svačega.
Ovo je baš dobro. -Cijela ideja bloga
je da pišeš o onom što radiš preko dana,
na primjer, o kuhanju.
To mene spašava.
Onda napiši blog o kuhanju. -Nisam
pravi kuhar, kao Julia Child
ili Mario Batali. -Ni ona nije
to postala rođenjem.
Kad bi željela naučiti stvarno kuhati,
kuhala bih po njenom kuharu.
O tome bih mogla pisati, imam
kopiju, ukrala sam je od majke.
Kad sam imala 8 g., šef moga
oca je trebao doći na večeru,
a to je bila velika stvar,
i mama je pravila "boeuf bourguignon",
i to ne običan, već
po Julijinom receptu.
Kao da je Julia bila tu, u sobi,
kao neka velika, dobra vila.
I sve će biti u redu. -"Pokušat ću
ovo sada okrenuti... "
"Što je poprilično pipljivo. "
Sve je promijenila, prije nje, sve
je bilo smrznuta hrana i konzerve.
"Kada nešto okrećete, morate imati
hrabrosti i uvjerenje... "
"Oh, ovo nije dobro prošlo, okrenula
sam ga ali nisam imala hrabrosti.. "
"Koje mi je trebalo. Ali ga uvijek
možete ponovno sastaviti... "
"Sami ste u kuhinji, tko bi
ovo inače i vidio?"
Žena nosi bisere u kuhinji!
- "Morate ovo vježbati, kao klavir. "
"Ja sam Julia Child. Prijatno!"
Prijatno.
- Prijatno!
Julia Child je tko-autor knjige
"Ovladati umjetnošću
francuskog kuhanja"
"za američke kuharice bez služavki",
e ta sam.
Imam problem, nikad nisam pojela jaje.
- A ja imam gastritis, jaka stvar.
Znači, kuhat ću po receptima iz
kuhara Julije Child
i pisat ću blog o tome. Ali trebat će mi
rok. -Zašto? -Jer će biti kao i uvijek.
Nikada ništa ne završim. -Ma daj!
- Istina je, znaš zašto je tako?
Imam poremećaj ponašanja. -Ti?
- Da. Zato sam tako loša domaćica.
Ma je li? -Rok će mi odgovarati.
- Pa dobro, radi na rok.
Već vidim novi "Vodič kroz autostopersku
galaksiju". -Ozbiljna sam!
U redu, godina ili tako... -Godina?
Ova knjiga teži barem kilu!
Imam posao, nekad ne dođem do
8 navečer, ovo je ludo...
Je li ludo? -Da, da. -Hoćeš
ovakav blog? -Da.
Onda je tako.
"Samo za američke kuharice bez
služavki"- Neka bude tako.
Kako ti se čini?
- Sviđa mi se.
Počinješ sa blogom.
Julie/Julia projekt, knjiga "Ovladati
vještinom francuskog kuhanja", I izdanje
1961-e g., od Simone Beck,
Louisette Bertholle i
naravno, Julije Child.
Žene koja je naučila Ameriku
kuhati a i jesti.
40 godina je prošlo i nitko nije
bolji od nje. Izazov: 365 dana
i 520 recepata za napraviti. Takmičar:
Julie Powell.
Državni službenik danju, noću kuharica-
odmetnik, riskira brak
posao i dobrobit mačke, prijavljuje se
za otkačeni zadatak.
Dokle će stići? Nitko ne zna.
365 dana, 524 recepata.
"Dragi Charlie, lijepo smo se smjestili
Juliji se ovdje jako sviđa...
"Želi ostati zauvijek, znaš kako
Francuzi znaju biti namrgođeni...
Tako divno. -Znam.
"Julia kod svih izvuče ono najbolje
pa misli da su najbolji
narod na svijetu..
Osjećam da jesam Francuskinja!
Mora biti tako! -Pa...
možda i jesi!
"Želi ovdje ostati zauvijek, priznajem
da ni meni ne bi smetalo...
Paule, čestitam, odlična izložba.
- Hvala ti, Jack.
Ovo je moja supruga Julia. -Bila je
tako lijepa izložba. -Hvala ti.
Nema na čemu.
- Francuski grašak.
Jedimo francusku hranu, svi bi
to trebali jesti!
Volim te toliko da ću te pustiti
da uzmeš prvi zalogaj. -Odlično je!
A što ja da radim? -Oko čega?
Ne želim opet raditi za državu,
zar ne bih trebala nešto raditi?
Žene ovdje ništa ne rade, to nisam ja...
Primijetila sam na oglasnoj tabli
ambasade, daju sate pravljenja šešira.
Voliš šešire? -Da, da...
Što bi stvarno željela raditi?
- Jesti.
Pitao si! -Znam, tako im je
dobra hrana.
Debljam se. -Ne, ne. -Ma rastem
pred tobom.
Možda bih trebala uzeti sate
bridža. -Voliš bridž? -Da, ideja je fina
4 boda za asa, 3 za kralja,
2 za damu, jedan za dečka...
i uvijek držite karte uz sebe!
Imate li francuske kuhare na
engleskom? -Bojim se da ne.
O Bože... Želim nabaviti...
Tražim... Znate nema francuskih
kuhara na engleskom jeziku.
Imam "Radost kuhanja", odlična je
ali nije francuska
Zamolila sam moju prijateljicu Avis...
- Madam, na francuskom...
Dobro... mislila sam da sam
pričala na francuskom!
Ne. -Šteta!
Što je ovo?
Moji memoari. -O gle!
Paule... fantastično je ali je
na francuskom!
Dođi ovamo, dragi. Učim stvarno.
Za mene. -Sretan rođendan!
Što li ovo znači? -Što?
"Okupajte... kada?"
"Okupajte"... butine? -Ne,
kupajte butine... -Ali pogledaj.
Znam da je ovo maslac.
Okupajte butine u maslacu i onda
napunite...
kokoš, dok ne bude...
više mogla primiti.
Ne kaže to!
- Pogledat ćemo u rječnik.
Dođi ovamo. -Zašto ne bih išla
na sate kuhanja?
Zašto da ne? -Ozbiljna sam.
- I ja sam.
Što bi da se nisi zaljubio u mene?
- Ali jesam.
"Jučer je bio četvrtak, 13. kolovoz 2002.
Dan prvi.
Još 364 dana.
Kuhat ću artičoke sa holandez umakom,
što je, u stvari, umućeni
maslac sa žumanjcima
i onda postaje savršenstvo.
Ima li nešto bolje od maslaca?
Razmislite. Svaki put kad probate
nešto predivno
i zapitate se što je to, odgovor je
uvijek: maslac. -Predivno je.
Dobro sam ga umutila. "Dan kada
meteor krene prema Zemlji...
i imamo još samo 30 dana života,
provest ću ih jedući maslac. "
"I još jedna stvar-nikada nema
previše maslaca. "
"24. kolovoz, 11. dan.
Gljive se peku malo po malo...
Užasan dan na poslu. Jednu staru
baku, koja ni muhu ne bi povrijedila,
su odbili za osiguranje. Skuhala sam
kod kuće gljive i umak, savršenstvo.
Još jedna stvar, cijelog života sam
pogrešno kuhala gljive,
kuhajte ih malo po malo.
Inače neće porumenjeti. čujete li
me, tko god da ste?
22. dan
Potrošila sam pola plaće na hranu
sinoć i prvo što sam shvatila
kad sam ušla u metro sa mačjim
pijeskom i flašom maslinovog ulja,
da grane i nisu tako dobra ideja,
udarale su prolaznike
znojila sam se kao svinja,
nije ni čudo
kad kuham tako kaloričnu
hranu a ne vježbam.
Onda sam došla kući i dobila još jedan
glas povjerenja... od moje majke.
Zašto pišeš taj... blog?
- Kako god se to zvalo.
To je vrsta vježbe, discipliniranje
kao kad radiš čučnjeve
Kako podnosiš pritisak? -Koji pritisak?
- Pa tvoj posao, muž, sad još i ovo...
Razboljet ćeš se od tog bloganja.
- To je kao da si na terapiji. -Molim?
Tjera te da radiš svaki dan po jednu
stvar. -Otkuda ti sada pa to, dušo?
Nisi valjda alkoholičar? -Kažem da mi
trebaju kratkoročni ciljevi.
Oprosti ali to je skroz
šašavo, tko to uopće i čita?
Taj blog? -Ljudi čitaju. -Pa odlučila
si ga pisati a možeš i da ga ne pišeš.
Ne, nije ti jasno, tek sam ga počela,
moram ga završiti.
Halo? Halo? Glupi telefon.
- Nisi samo to dobila.
Znam, znam, nitko ga ne čita.
"Jučer sam
pasirala jaje. Savršena stvar nakon
možda drugog najgoreg dana na poslu
u zabilježenoj povijesti. -Kako to, nikad
nisi pojela jaje? -Jesam, u torti i tako
ali nikad nisam ovako pojela jaje,
bila sam tvrdoglavo dijete.
Mislila sam da je pasiranje jaja
jednostavno ali gadno sam pogriješila.
Držite kuhaču iznad žumanjka
par sekundi, požuri!
Ogavno. Odvratno.
- Možda jaja nisu svježa.
Julia kaže da jaja moraju biti svježa.
- Jesu! -Nemoj mi odgristi glavu.
Samo citiram Juliju. "Bilo je potrebno
nas troje da uspijemo i konačno...
uspjeli smo. " -Zdravo. -Baš
simpatično. -Pojela sam prvi put jaje.
U cijelom svom životu, ikada. -Mislila
sam da su jaja masna i Ijigava
ali ima ukus umaka od sira. Njam.
Julia Child, baš si dobra. Živjeli.
Da li Julia zna za tebe? -Voljela
bih da zna, imam fantaziju
da će doći kod mene na večeru i da
ću joj pokazati jedan moj recept.
Postale smo jako bliske.
Nitko ne zna za mene, osjećam
da pišem pravo u neku crnu rupu.
Jesi li čitala skoro Anabellin blog?
- Da.
Prilično je smiješan. -Stvarno? -Živi
sa bogatašem, ima svoj zrakoplov
i napravili su ono u zraku.
Ljudima se baš sviđa.
Veliki hit. -Što znači ako ne voliš
svoje prijatelje? -Potpuno normalno.
Muškarci vole svoje prijatelje.
Tko govori o muškarcima?
"5 tjedana je prošlo, ostalo je
još 47, osjećam se sjajno!"
"Da li neko ovo čita? Netko? Itko?"
Ernestine, imam jedan komentar.
Julie, ovdje tvoja majka, nisi mi
jasna, izgleda da ja jedina čitam.
Moja majka. To se ne računa.
OK, počet ćemo sa kuhanjem jaja.
Morate biti sigurni da su jaja svježa.
- Nadala sam se da
će ovo biti neki napredniji kurs,
madam Brassart.
Ali vi niste napredna kuharica.
- Ali znam skuhati jaje.
Znate li izrezati patku?
- Ne, ali upravo je to ono
što me zanima.
Ima još jedan kurs ali neće vam se
svidjeti, za profesionalce je.
Što vi nikada nećete biti. Tamo su
samo muškarci i jako je skupo.
Ne mogu zamisliti da ćete željeti
platiti takvu sumu.
Koliko? -Sve je tu.
Kad god budete spremni...
- Dobar dan!
I vama, madam.
Madam, molim vas,
nož morate držati
ovako, ruka i nož
kao jedno.
Ruku morate zaštititi, morate sjeći
samo luk. -A ne i sebe!
Onda, stavite ruku ovako
a prst ovako...
Julie, da nisi malo pretjerala?
- Da vidiš samo
kako su me ti muškarci gledali,
kao da sam neka očajna domaćica
koja gleda kako ubiti vrijeme!
Gdje ćeš? -Neću biti tu, sigurno.
- Jesi li gladan? -Ne!
Dobro.
Odlično, madam Child!
"Draga Avis, već tri tjedna
učim kuhanje u Le Cordon Bleu.
Kakva sreća!
Svako jutro dobnik zazvoni
u 6:30, skočim iz kreveta..
i već u 7:30 sam na satu, u mojoj
pregači, gulim krumpire, onda
kuhanje počne, kuhamo
ribe, golubove,
a na pecivu toliko putra da ti srce
samo stane kad ga pogledaš.
Moj učitelj tako brzo prelazi
lekcije da ga ne mogu pratiti
a ostali na kursu su muškarci i
jako su neprijateljski raspoloženi
dok nisu otkrili da sam neustrašiva,
što sam shvatila u isto vrijeme
kad i oni.
Jutarnji sat se završi u 12:30 i onda
idem kući, skuham Paulu ručak
onda Paul odspava
i onda se vrati u ambasadu
a ja natrag na kurs.
Morate imati kalup i valjak.
Otac je užasnut što idem na kurs,
ponudio se da mi unajmi kuharicu.
Hajde, uživajte.
Jedina sam Amerikanka u Parizu
koja je sretna dok kupuje hranu
isto koliko i kad kupuje haljinu.
Ionako živim u zemlji gdje i nema
mog konfekcijskog broja.
Usput, da li si znala da, ako ga ne
osušiš, meso neće dobiti smeđu boju?
Ne dosađujem se
i uživam u kuhanju. Avis, ja sam
na nebu ovdje. Željela sam
karijeru cijelog svog života.
Sretan ti dan sv. Valentina.
Upoznali smo se na brodu.
- Mene nije ni primjećivao na početku.
Nije točno.
- Bio si tako živahan,
sve su žene bile
lude za njim. -Možeš li ih kriviti?
Poslali su nas u Kinu.
Apsolutno ukusno, ako
smijem to reći.
Julia, kad završiš kurs, ti ćeš
predavati u Cordon Bleu. -Ne vjerujem,
žena koja vodi školu me mrzi!
- Nitko tebe ne može mrziti.
To je točno, ali ona me mrzi.
- Da li ste bili špijuni?
Ne. Da. Ne.
Bio si u Strateškom odjeljenju i
nisi bio špijun?
Ja sam bila činovnik ali Paul,
Paul je dizajnirao...
sve tajne ratne odaje za generala
Mountbattena. -Samo mape i makete.
Da! Sam je izvojevao pobjedu.
- Morao sam, već se odužilo.
Znate? Kako god, bili smo u Kini
samo prijatelji, večerali smo i
ispalo je da je to oduvijek Julia.
Cijelo vrijeme je Julia bila prava.
Julia, ti si maslac na mom kruhu
i dah mog života. Volim te, moja curo.
Sretan dan Sv. Valentina.
"Dragi Charlie, kad je Julia pored
pećnice, toliko je oduševljena sa mnom
kao da gleda bubnjara u simfoniji.
Pećnica se tako brzo otvara i zatvara
a kad proba đuveč,
tako brzo zamoči žlicu
da jednostavno i ne stigneš vidjeti,
i ubaci u usta brže od munje.
Golim prstima vadi kameleone
iz kipuće vode...
i vrisne: "Ove je vrelije
od ukrućenog penisa!"
Što je rekla? -Znam!
- Julia Child je rekla...
Znam! I ja sam u šoku! To je iz
Paulovog pisma njegovom bratu Charlieu
Kad je Julia tek počinjala učiti
u Le Cordon Bleu.
Julia i Paul, to su srca dva.
To samo pokazuje da nikad ne možeš
znati kakav je nečiji seksualni život
na osnovu nečijeg izgleda.
Bili su tako zaljubljeni.
Ljuti umak! Danas sam imala 12
komentara
i nisam poznavala nijednog od njih.
Hvala mojim vjernim čitateljima
za ovo blago, završila sam
65 recepata za 47 dana.
-59 dana prošlo,
još 437 recepata.
Prošla sam 103 recepta
za 3 mjeseca.
Jastog Termidor je slijedeći i ja moram
ubiti i raskomadati Ijuskara.
Kako ću to ikada napraviti?
Sinoć je naš stroj za spavanje, koji
ublažava buku kamiona ispred stana,
ponavljao: "Ubojico jastoga, ubojico
jastoga... "
Jedan od mojih čitatelja je preporučio
da stavim jastoga u zamrzivač.
Kaže da će ga to umrtviti.
Dobila sam još jedan komentar tipa:
"Uzmi nož i ubij tog jastoga!"
Eric...
Gleda me!
Jastog treba biti živ, mnogi se protive
kuhanju živih jastoga
samo mu zabijte nož među oči.
O, Julia, izgleda grozno.
Ubojico jastoga!
- Eric!
Odlazi odavde, ne trebaš mi
ovdje, potpuno si beskoristan!
Stavit ću jastoga u vodu, poklopiti ga
i to je to! -Dobro. -Dobro...
Zbogom.
Oprosti.
Jesi li dobro?
Sve je u redu.
Tko je sada šef?
Ubojico jastoga...
Sve je pod kontrolom.
- Ti si pravi svetac, hvala ti,
puno ti hvala.
- Nema na čemu.
Ne mogu, ne mogu... -Možeš!
- Ne, Eric, imam još puno posla!
Idi! Izlazi, imam još puno posla!
Zdravo! Kako si?
- Torta. -Hvala ti puno.
Prijatno.
- Prijatno!
Kako ste?
Hvala što ste došli.
Nevjerojatno ali kad su
se Julia i Paul sreli,
bila je djevica, imala je 40 godina.
Ozbiljno? -Otkud ti to? -Iz pisama
koje je pisala Avis Gdje Voto.
I iz pisama Paula njegovom bratu. Kad su
se vjenčali, jedva je znala skuhati jaje.
Zar to nije čudesno? -Krastavci na
maslacu su pravo otkriće.
Poludjela sam za njima. -Iskreno,
sva ova hrana je odlična, ozbiljan sam.
Pa uživaj, ima još i jastog.
- Zašto ne staviš Pay Pal na blog?
Ljudi bi ti mogli slati novac ako to
žele. -Da, imaš fanove, vole čitati.
Je li? Imam fanove? -Da.
- A koga to?
I ja mislim da trebaš napraviti ono sa
Pay Palom, tako ćemo jesti opet jastoga.
Sretan rođendan, dušo.
Baš kao Julijini.
Ali tvoji su najvjerojatnije pravi.
Da ih zakačimo...
Imam 30 godina! Mislila sam
da će to biti strašno ali
vi i Julia ćete mi pomoći
da prebrodim to.
Torta! -Još torte, tko će još?
Hej, dušo.
Idi u krevet.
Ernie, 53 komentara za moj blog
o jastogu. -Ma daj!
Julie Powell. -Imam problem. -Izvolite?
- Jedem previše hrane.
Eric, nije smiješno. -Ja mislim
da je prilično smiješno
OK, bilo je. -Pogodi što? -Što?
- Ti si treća po popularnosti bloga
na Salon. com. -Jesam li?
- Da. -Da!
Na svaku pravu stvar
ide 100 onih koje to nisu
Sad postoji cijela grupa ljudi koji
su nekako vezani za mene i trebam im.
Da nisam pisala, oni bi bili uznemireni.
- Ali bi vjerojatno preživjeli.
lako neki možda pokušaju
i samoubojstvo.
Julia! Još praviš šešire?
- Ne, ostavila sam to.
Spremam se diplomirati
na Cordon Blueu.
Samo da ne padnem na testu kod one
ženetine. -Madam Brassart? Ona je kuja!
Da, u pravu si, ona je jedina na
svijetu koju stvarno ne podnosim.
Ona nije jedina koju ja ne podnosim.
- Znate li se? -Ne. -Trebalo bi.
Julia Child, Simone Beck. -Simca?
Drago mi je. -Ovo je Louisette Bertholle,
moja prijateljica. -Dobra večer.
- Ne mogu vjerovati da se ne znate.
Simca i Louisette pišu kuharicu.
- Za Amerikance. -Stvarno?
Zašto polažeš taj test? -Da bih dobila
diplomu i predavala. -Ne treba ti
diploma da bi predavala. -Možda si u
pravu. Avis isto kaže.
Tko je ona? -Moja prijateljica, živi u
Massachusettsu, vrlo je razborita
ali ja sam konvencionalna
i želim diplomu.
Jako sam konvencionalna.
Znam da ću to napraviti. -Zašto ne
pišeš užasnoj Madam Brassart
i priprijetiš joj? -čime?
- Sa Sjedinjenim Državama.
Reci joj da američki veleposlanik
osobno želi prisustvovati ispitu.
Ne, ne bih to mogla.
Američki veleposlanik!
Ne! -Možeš ti to.
Draga Madam Brassart, svi u
američkoj ambasadi
uključujući i mog prijatelja,
ambasadora bit će vrlo zatečeni
ako mi ne bude dopušteno
polagati test. -Napisat ćete
recepte za "Pjevač u vinu, "Surprise",
i "Krem karamel". - "Surprise?"
Nisam znala što je Surprise, a kuhala
sam to na satu.
Surprise je teletina sa gljivama
u vrećici.
Otvoriš vrećicu i Surprise (iznenađenje)!
Eto ti teletine sa gljivama.
Nikad nisam pala na testu! Ja sam
student sa samim desetkama!
Traži da ponovno polažeš!
Mogu to? -Naravno, u međuvremenu
dođi predavati sa nama.
Bože! -Da li je točno
da planirate predavati?
Da, učit ću Amerikance kako kuhati.
- Madam Child, moram vam reći,
vi nemate pravi talent za kuhanje
ali Amerikanci to neće ni primijetiti.
Na žalost dolazimo na poglavlje
o aspiku.
To vam je neka vrsta goveđeg želea
u kalupu, zar to ne izgleda ukusno?
Ne shvaćam zašto ih više ne prave.
Počinjete sa telećim papkom
koji mi je nabavio moj muž svetac
i skuhate je.
Kuhinja smrdi na štenaru.
Kad se izželatinira
prebacite ga na tanjur, što je po
Juliji Child,
jako lako, ali bez uvrede, Julia,
to je prokleta laž. -Sranje!
Sranje! -Koliko još ima aspika?
- Sedam.
Ne moraš to raditi, ne postoji
policija za aspik, slaži.
Ne mogu, Julia će znati.
Kao da me gleda
Pod njenim sam utjecajem, puno
sam bolja osoba zbog nje. Fuj, sudoper!
Fuj!
Mrzim ovo. -Mrziš ovaj stan?
- Kako da skuham ovdje nešto?
Ne samo da mi se kalup raspao,
nego nemamo ni Mr. Propera. -Nema.
Mislio sam da si ga ti kupila.
- Sve ovo radim pa još i to?
Sad uopće nisi pod utjecajem
Julije Child.
Ali ako ne postignem sve u roku
bacila sam godinu života!
Bila sam mršava a sad postajem
debela! -Debela? -Osim toga,
moram istraživati patku. -Kada?
- Uskoro! Možeš li to zamisliti?
Naravno da ne možeš.
Sigurna sam da se sjećate mog
incidenta oko aspika od prije nekog dana
i željela sam postati bolji čovjek.
Onda sam počela praviti pečeno pile
punjeno jetricama i kremom od sira
a onda je palo na pod i punjenje je
izašlo van.
Što to radim?
- Da skratim, poludjet ću.
Gore je nego prošlog puta.
Plakala sam kao malo dijete.
Ja sam u kaosu.
Ja ću se javiti.
Halo?
Da, a tko je to?
Pričekajte samo sekundu, nisam
siguran da li je još tu.
Hej, novinar iz Christian Science
Monitora, hoće intervju sa tobom.
Stvarno? -Da mu kažem da se javi
kasnije? -Ne, ne, javit ću se.
Halo? Da.. Dovest ćete
nekoga na večeru?
Naravno da znam tko je to!
To bi bilo sjajno, doviđenja.
Koga?
- Pogodi tko dolazi na večeru.
O Bože!
Jedan za sve i svi za jednog!
Kako sam se namučila promijeniti
mjere u ovim receptima.
Mjere nisu bitne. -Kako da nisu,
naravno da su bitne.
To je jedna od naših najvećih svađa
kada smo radile na kuharu.
Konačno je gotov!
Poslat ćemo ga izdavaču
i Simca i ja ćemo biti slavne!
Tik do gospođe "Radost kuhanja"!
Mogu li pomoći?
- Ovako je mnogo bolje.
Da... je.
Pa, uranile su. Amerikanci.
Draga Dorothy, tvoja sestra Julia
sada predaje kuhanje,
imamo 3 studenta koji plaćaju 2$
po satu,
jedva dovoljno da pokrije troškove
hrane, ali koga briga?
Simca, Louisette i ja samo
tri gurmana
Ponekad smo samo dva gurmana
jer Louisette često ima glavobolje,
zakazuje preglede kod liječnika
između satova.
Upoznat ćeš ih obje kad dođeš
slijedećeg mjeseca,
osim ako Louisette ne bude imala
bolove u trbuhu.
čak i kad nije ravno, nikad se ne
ispričavajte, bez objašnjavanja.
Louisette je opet imala bolove
u trbuhu
i napustila tren prije nego što
smo i napravile kremu.
Otvori oči, da se ne mimoiđemo
sa Dorothy.
Nemoguće je mimoići tvoju sestru.
Ne vidim je!
Eno je. -Dorothy!
Paule!
Išla sam preko oceana brodom,
i nijednom mi nije pozlilo!
A oko mene su svi padali bolesni
kao muhe!
O Bože, vidi ovo!
čitav dan mislim samo na hranu
a noću je sanjam.
Opsesivna je, da ne sjedim u
kuhinji, ne bih je nikad ni vidio.
Sanjala sam da sam pravila
đuveč za tatu, nije mu se svidio!
Ne razumije ništa od ovoga. -Žalim
ga, toliko je želio za nas
da ostanem u Pasadeni, udamo se
za republikance i množimo kao zečice.
Zašto nismo? -Previsoke smo!
Istina je!
Od početka se nismo uklapale,
ali bukvalno!
Ne upuštaj se u debate sa ocem kada
dođe. Neće ni večeru platiti!
Ne mogu obećati. -Obožava senatora
McCarthya. -Znam. -Pasadena.
Prva sam rekla!
Probala si brie? -Ovo je brie?
- Zar nije najbolji sir na svijetu?
Je.
- Je!
Ne znam kakav je ovdje kuhar
ali dobila sam recept
za Beurre blanc. -Što je to?
Maslac! Umutiš mlijeko i ocat
i kiselina iz kvasine tako djeluje
da od mlijeka postaje maslac.
Tako kremast, lagan sa..
fantastičnim ukusom...
- Aromatičnošću.
Aromatičnošću? -Da.
Pa to je čovjek za koga
sam se udala!
Bilo kako bilo, služiš ga na ribi,
napravit ću ti. -Divno...
Dorothy, napravit ćemo ti zabavu.
Oh!
Stvarno? -Naravno, i ima jedan
muškarac s kojim bi te upoznali.
Mislim da bi... on je...
- Visok, jako je visok.
Visok? -Jako visok.
- Ali je viši i od tebe.
To je dobro.
Odlično?
Ali nije sjajno.
Dame, poslužite se predjelom.
Julia, tu si!
Stigao si. -Gdje ti je sestra?
- Zdravo, John, eno je tamo.
Idi da se upoznate. -Ne želim je
prekidati usred razgovora.
Sa Ivanom Cousinsom? Samo što
su se sreli. Ne bih mogao zamisliti
da se spetlja sa
Ivanom Cousinsom.
Dragi mladenci...
Kakvo divno vjenčanje.
Tata. -Nisam optimist u vezi
ovog braka.
Niste ni za naš bili. -Točno.
Kako je u ambasadi, Paule?
- Dobro, hvala na pitanju.
lako su nam smanjili izdatke za
biblioteku, izgleda da senator
McCarthy ima jako duge ruke.
- Senator McCarthy
je čovjek koji zna znanje
a ja se takvima divim.
Znamo mnoge ljude u Washingtonu
koji su izgubili poslove bez razloga
a godinama su tamo radili
a Paul je morao napraviti spisak
svake knjige u biblioteci!
Nije valjda da tvrdite da je francuska
vlada bolja! -Da plešemo?
Oprostite.
Znam, nikad neću naučiti
kada treba zašutjeti.
Izvolite. -Hvala.
Gdje je moja velika mućkalica?
Evo je, mućka.
- Što ima za večeru?
Majoneza? -Aha.
- Odlično je.
Jest dobro, zar ne? -Vrlo je dobro.
Od tvoje sestre.
Poslat ću ovaj recept Avis,
jako sam zbog toga uzbuđena.
Smislila sam
nešto potpuno novo.
Tako i meni izgleda.
Dorothy je trudna!
Paule, zar... zar to nije divno?
Da.
Tako sam sretna! -Znam... znam.
Ako malo ugrijete posudu
prije nego što umutite
žumanjak, to mijenja sve
Majoneza bez greške! Bez greške!
Otkucala sam ga...
Ne slažeš se? -Oko majoneze?
Ne, nikako! Sigurna sam da si u pravu.
Sa znanstvenom preciznošću -
to je moj moto!
Julia, imamo mali problem,
naš editor,
misli da naš kuhar
nije na engleskom jeziku.
Ali je!
- Odbit će nas.
Ali pošto smo odlučile
nastaviti sa tim,
treba nam suradnik koji će to
obraditi za američke čitaoce.
Da li bi ti htjela? -Julia?
Da li bih htjela?
Da!
Sada ćemo se igrati igre:
"Pogodi tko dolazi na večeru"
Ove srijede ću biti domaćica
uvaženom gostu. Trag br. 1:
Stupanj razdvojenosti između
mene
i Julije će se smanjiti za 1000
i to nije Amanda Hesser
iz New York Timesa
ali evo traga br. 2: pravit ću
"boeuf bourguignon" koje je prvo jelo
koje je moja gošća kuhala
nakon čitanja "Ovladati
umjetnošću francuskog kuhanja".
Za boeuf bourguignon.
U stilu Julie Child. Da ne bih bila
jako misteriozna, reći ću vam
to je Judith Jones, editor koji je
odgovoran za štampanje Julijine
knjige po prvi put. Žena je prepoznala
povijest u toj knjizi.
Ona je starija i nije navikla jesti
kasno pa ću unaprijed pripremiti jelo.
I dok kuham, kao da osjećam
da Julia i ja komuniciramo na
duhovnom nivou.
lako, uglavnom pričam sama
sa sobom.
Koliko treba da se skuha?
- Dva i pol sata.
"Francuski kuhar"
Ja sam Julia Child i spremit ću
vam prazničnu večeru
Počet ćemo sa
polukuhanim piletom
koje se zove "Na-pola-kuhano".
Stavit ću luk u rupicu..
i ukusnu jetricu koju inače možete
stavljati i na kanapee,
psi i mačke obožavaju jetrica, vidite!
Samo postavite jetrica
na trbuh pileta i...
isijecite duž leđne kosti dok... Oh!
Sad sam isjekla komad prsta,
drago mi je da se to dogodilo!
Eto kakva sam ja u kuhinji!
Morate zaustaviti krvarenje!
Najbolji način je da primijenite
kecelju, ovako! -Ogavno!
Uh! -Fuj! -Pustite krv,
piletu ništa neće to smetati,
Nemojte bacati ni jetrica!
Mislim da ću sada zaspati, prijatno!
Ne, ne, ne, ne!
Ovo je velika ali isprazna kolekcija
recepata,
neće valjati, mnoge ću baciti
i početi ispočetka.
Ovo mora biti knjiga koja će približiti
Amerikancima francusku kuhinju.
Za one koje nemaju kuharice
i bez... služavki su.
Mogu li tako napisati?
"Bez služavki". Ah!
Mislim da može tako. -Julia?
Što ako moramo napustiti Paris?
- Zašto bi morali?
Jer mi je ugovor na 4 godine.
- Imamo još vremena, onda.
Još 8 mjeseci... a tvoj kuhar
je nešto što ne možeš
završiti tako brzo.
Ne, za dvije godine, možda.
Da? Što ako me prebace negdje
drugdje? -Da li bi ti to napravili?
Da. Ne brinu puno za mene.
Naravno da brinu!
Ne, stvarno ne brinu. -Ako ne
možemo ostati u Parizu,
onda ću poštom slati recepte
Louisette i Simci,
zato su i smislili poštanski sustav.
Ili mogu doći vlakom,
u Paris, kada sve tri moramo
raditi zajedno,
ili bolje reći, nas dvije, jer Louisette
ionako ništa ne vrijedi.
I dalje ćemo biti negdje u Europi,
zar ne?
Teško je reći, obzirom na trenutnu
političku klimu.
Senator McCarthy ne voli ljude
poput nas. -Nas? Što?
Što smo mi napravili?
- Ništa.
To nije poanta, već da
smo živjeli u Kini,
a to je već dovoljno. -Pa dok
smo još ovdje... -Da, još smo ovdje.
Da. -Za knjigu! -Francusko
kuhanje za sve!
Francusko kuhanje kod kuće?
Sviđa li ti se naslov?
Što ti se više sviđa? -Oba mi se
sviđaju. -"Draga Avis...
prilažem dio našeg kuhara,
poglavlje o umacima,
naravno nikome ne pokazuj, osim
ako si sigurna da nisu, nikad
nisu ni bili niti će biti
u bilo kakvoj vezi sa izdavaštvom.
"Vrhunska tajna"
To su ljudi koji su najviše voljeli
ukrasti ovaj recept za Holandez umak.
Kasnimo! Misliš da će biti tamo?
- Louisette? Naravno da će biti.
Okupljamo se u njenoj kući!
- Malo sam se našalila!
O čemu se radi? -Louisette ništa nije
htjela reći, osim da je iznenađenje.
Možda hoće izaći iz projekta.
- Julia!
Dobar dan! -Moje prijateljice
ovo je Irma Rombauer!
- Gospođa "Radost kuhanja"!
Prvo izdanje "Radosti kuhanja"
sam pisala godinama.
Godinama? I još probanje recepata?
- Nisam probala baš sve recepte,
ima ih tako puno, a onda sam
našla izdavača,
odštampana je u Sent Luisu. -Koliko
vam ja platio? -Ja sam platila njemu!
3000 $. -3000$? -Pravo
malo bogatstvo.
Imala sam nešto novaca od
životnog osiguranja jer se moj muž..
Ne! -Ubio se? -Da.
Pomislila sam, što ću drugo
napraviti sa tim novcem, a onda
je i Bobbs-Merrill primijetio,
sada imam pravog izdavača. -I koliko
sad zarađujete? -Ništa, prevarili su me,
prodali su moja prava
i sad je novo izdanje i pogodite što?
Što? -Sadržaj je potpuno
pobrkan!
Ako tražite "Gradsko pile"
nećete ga naći pod "G". -Stvarno?
Da, nalazi se pod "Štapići u umaku".
- Neee...
Sve o čemu je htjela pričati je
kako je njen izdavač prevario
i za novac i za prava.
Shvatila sam da ovo neće
biti jednostavno kao što
izgleda u izdavaštvu. -Pisala
ti je Avis. -Oh!
O Bože...
Avis se sviđa moje poglavlje
o umacima. -Divno, draga!
O ne... pokazala ga je nekom,
a to sam joj rekla
da nikako da ne napravi!
Pokazala ga je
editoru u Bostonu!
Bostonski editor!
Pokazala ga je šefu izdavaštva!
Paule! -Da?
Što, što? -Oni žele...
izdati našu knjigu!
- To je sjajna novost!
Dat će nam avans!
- Koliko?
250$! -Ne! -I kada knjiga
bude gotova, još 500$!
- Ponosan sam na tebe.
Editoru se sviđa knjiga!
Jako joj se sviđa!
I dok se miris zagorjelog đuveča
još osjećao u zraku...
probudila sam se sa bolovima
u trbuhu, neću ići na posao.
Napiši: "I ležala sam
u krevetu nekoliko sati. "
Ako neko kod tebe na poslu čita.
Do podneva sam uspjela
ustati nekako,
ponovno kupiti sve sastojke
i odvući se
do kuće i napraviti
još jedan "boeuf bourguignon".
A za desert bavarski krem
od malina.
Do kraja dana, bila sam dobro,
kuhala sam večeru za legendu
iako nikad prije nisam čula. -Što ako
ti ponudi da napišeš knjigu? -Da?
Što bi to značilo?
Da bih ja bila pisac. -Koliko
novca plaćaju za knjigu?
Misliš, avans? Nemam pojma.
- Stotine tisuća dolara?
Ne, ne spominji mi to.
Halo? Zdravo!
Znam, znam i ovdje pada kiša!
Znam... znam... da...
Pa, hvala vam, doviđenja.
Ne dolazi?
Tip iz Christian Science Monitora.
Pada kiša, živimo na Long
Islandu a ona je
starija... Umrijet ću.
- Pogledaj veseliju stranu
Ima više za nas. -Bar jednom,
ne gledaj na vedriju stranu!
Da, ali nije kraj svijeta.
Stvarno sam mislila, jesam,
mislila sam o ugovoru za knjigu.
Ja, Judith Jones, sretne zauvijek
i imali bi mi više love.
Ne bi živjeli iznad picerije do kraja
života, kako da ovo objasnim?
Moji čitatelji će biti uznemireni,
tako su bili uzbuđeni. -Tvoji čitatelji?
Oni će biti uznemireni? -Nisam trebala
reći nikome. -Preživjet će.
Nekako će tvoji čitatelji
preživjeti ovo.
Valja li? -Više ne.
- Hvala ti što si mi to rekao,
Judith Jones bi cijenila boeuf
bourguignon više. Ovo je noćna mora!
Nisam trebala spominjati ovo.
- Preživjet će.
I kad saznaju, ne mogu dočekati,
tvoji čitatelji će i dalje biti živi.
A ja neću? To kažeš? -Ne znam
što će biti kad ne budeš centar svijeta.
Sjajno! Konačno sam se
potpuno upustila u neki projekt,
možda sam malo narcisoidna...
- Malo? Na skali od 1 do 10?
OK, 9,3, ali što misliš o čemu je blog?
O meni, cijeli moj dan!
Mislio sam da će biti zabavno,
kako glupo od mene, imaš puno
padova ali ne osjećam ih tako,
već kao da živim sa potpunim
egoistom! Oni su potpuni stranci.
Trebalo je biti avantura, ali
više nije, to je naš život, brak.
Ne osjećam da je to avantura, više
da je sranje! -To je bila tvoja ideja!
Znam žao mi je, što mi je bilo? I da ti
kažem još nešto, ja nisam svetac!
O, jesi! -Ne, nisam! -Jesi! -Nisam!
I ispadam seronja.
I nemoj ovo pisati u tvom blogu!
- O čemu? -O ovoj svađi!
Odoh ja.
Dobro si, Julia? -Da, dobro sam
Savršeno dobro. -Draga
Avis,
završili smo pakiranje danas, sutra
odlazimo iz voljenog Pariza u Marseille.
Paul je imenovan za komesara za
kulturne događaja u južnoj Francuskoj.
Teško mi pada da se pravim da
nisam očajna.
Kupit ću kruh.
- Prednost Marseillesa
je što nema raznih ometanja
kao u Parizu.
Moći ću završiti knjigu,
možda ne u roku,
Bar smo i dalje u Francuskoj.
Draga Avis, ne znam
što smo zgriješili, ali evo nas
u Njemačkoj.
U predgrađu Bona, na reci Rajni,
puno je slikovitije nego što
izgleda.
Bit ćemo ovdje još
najmanje 2 godine.
U međuvremenu, Paul je pozvan u
Washington, ne znamo zbog čega.
Dat će ti promaknuće, napokon.
- Pa...
ne znam zašto bi me zvali čak tamo
da mi to kažu, telegram je jeftiniji.
Onda će te poslati ne neko drugo
mjesto, pitat će te
da li bi više volio Paris ili Paris.
Moguće je, ali nije vjerojatno.
- A ako nas šalju natrag u Paris,
mogu potražiti stan, ionako
idem tamo slijedeći tjedan.
Dobra ideja, zar ne? -Obećavam da
ću te zvati čim mi kažu
da nas vraćaju u Paris, OK?
- OK.
Znam draga, možda se i dogodi tako.
- Mislim da je moguće.
Patkice, reci "ptičica".
Baš je fotogenična.
Jednostavno, reći ćemo je da
će imati manji udio,
jer je jasno da ne može
odraditi 40 sati tjedno,
koliko ja i ti radimo. -60! čak i 80
sati, ponekad! -Nas dvije smo lude!
Baš tako!
Nas dvije smo lude krave!
Ali, ne mogu joj to reći,
morat ćeš ti. -Hoću, moramo
biti hladnokrvne.
Više ćemo se voljeti kad to bude
riješeno. Nije da ne pomažeš,
donekle... -Ali ja pomažem! Moja
je ideja da dodam grašak u
"Pijevca u vinu"! -Znamo, i to
je divna ideja, ali
knjiga je postala veliko djelo!
- Dobro.
Mi smo tim, tri mušketira, jedan
za sve, svi za jednog.
To je potpuno točno, Louisettee,
i bila si vrijedna za projekt.
- Hvala vam!
Ali... ali...
Razvodim se! -Molim?
- Jean-Luc me ostavio!
Tako mi je žao, Louisettee, ma
zaboravi, zaboravi...
Ništa nisam ni spomenula. -Ali nije
pošteno da Louisette dobije isto novca.
Razvodi se.
- Ali ništa ne radi!
Ne radiš pa će tvoj dio
biti 10%.
10 %? -Ne radiš ništa!
-25%!
15? -20! -18 posto
i ni pjeni više!
A na knjizi, mislim da treba pisati
"Julia Child" i Simone Beck"
"sa Louisette Bertholle". -"Sa"?
I sa manjim fontom za tvoje ime!
- Ne, ne, Simca, potpuno isti font.
Po alfabetskom redu.
Nije ni bila njena ideja da stavi
grašak u "Pijevca u vinu".
Telegram, Madam. -Za mene?
Draga Avis, prolazimo osobnu
verziju Kafke.
Paul je u Washingotnu, i u mojoj
naivnosti sam mislila da Vlada SAD
konačno shvaća njegovu vrijednost.
Daleko od toga,
bio je ispitivan. Proveo je tri dana
u sobi bez prozora, među
hrpama papira,
sjedeći za stolom, ispitivali su nas
za naše prijatelje, knjige
o našem djetinjstvu,
čak i da li je homoseksualac.
Da li ste homoseksualac,
gospodine Child? -Ne.
Nisam homoseksualac.
- Ovo nije šala.
Svjestan sam toga. -Došao je
kući, prepečen,
potpuno ponižen. -Julia,
bila je to prava noćna mora.
Što ću sada? Kao da mi je
cijeli život prošao uzalud.
Paule... -Još jedno postavljenje,
i idem u mirovinu, i onda što?
Smislit ćemo nešto.
Ne znam čemu sve ovo.
Razumiješ me?
Ti bar imaš knjigu.
- To je i tvoja knjiga.
Da!
Bez tebe i ne bi bilo knjige.
Simca i ja nikad ne bi završile
bez tebe. -Jednog dana
ćeš je završiti.
Pitam se..
Da sumiram, u 6:22 h sinoć
Judith nije došla na večeru,
vani je pljuštala kiša,
otkazala mi je a ja sam bila
potpuno slomljena.
Da bude još gore, imala sam užasnu
svađu sa mužem i ostavio me je,
boeuf bourguignon je bio predivan ali
ga nisam pojela, a što se tiče kreme
ponijela sam ju na posao...
Dobro jutro. -Jutro.
Julie, možeš li doći ovamo?
- Ništa mu nisam rekla. -Julie!
Osjećaš se bolje? -Puno bolje.
Zagorio ti je đuveč? -Ali to nije
razlog zašto nisam došla na posao
već zato što sam imala želučanu...
- Želučanu gripu! Ovo je slobodna zemlja
ali ovaj tvoj blog na internetu,
ne želim da me spominješ tamo, OK?
I ako nisi raspoložena za doći na
posao, reci. Netko će željeti tvoj posao!
Pokušavamo raditi ovdje!
Oprosti. -Svatko drugi, naročito
republikanac, bi te otpustio!
Nisam ja glupan!
Šokirana sam, ne mogu vjerovati!
Ako ti i Eric ne možete uspjeti,
tko može?
Mnogi ljudi mogu, ali ne ja,
jer ja sam... kuja!
Jesam, Sara, ja sam kuja.
- Znam, jesi.
Usput, Garth i ja smo prekinuli.
- O Bože, nisam ni pitala, ja sam egoist
kao što Eric kaže. -U redu je, nisam
ni bila zaljubljena u njega.
Stvarno misliš da sam kuja?
- Da, ali tko nije?
Julia.
Mislila sam o meni i Juliji, ona je
bila državni činovnik, i ja sam.
Stvarno dobar čovjek ju je oženio,
i mene također.
Obje smo bile izgubljene i obje
nas je spasila hrana, na neki način.
Možda pretjerujem ali, da bude jasno,
ja nisam Julia Child.
Ona nikad ne bi izgubila strpljenje
jer se nešto prekuhalo ili prepeklo,
jednostavno bi to
bolje doživjela.
I nikad nije bila grozna prema mužu
niti je bila nezrela u braku kao ja,
žao mi je što
to moram priznati.
Voljela bih da sam više kao ona.
Ona je zaslužila svog muža a ja ne.
To je istina, bar za sada.
Jogurt za večeru.
Dobili ste Erica Powella,
ostavite poruku.
Mrzim spavati bez tebe,
gdje si?
Nedostaješ mi.
Halo? -Dušo, nešto
nije u redu?
Zašto tako misliš? -Ti i Eric
imate probleme?
Naravno da ne. -Je li tamo, pa
ne možeš pričati? -Ne.
Pročitala sam tvoj blog i bila si
neobično pažIjiva. Gdje je on? -Nije tu.
Izašao je po piću. -Prestala si
kuhati? -Privremeno.
Treba mi odmor od kuhanja. -Vrati se
tome, bilo bi dobro da završiš bar
nešto u tvom životu. Ne odustaj.
- Tko kaže da odustajem?
Samo kažem, ne odustaj.
Zdravo...
Jesi li se vratio?
Molim te, vrati se.
Što ima za večeru?
Avis je rekla da će biti tu,
čak i ako kasnimo.
Ako ne dođe, uzet ćemo taksi,
valjda imaju taksi u Bostonu.
Bit će ona tu,
nosit će karirani kostim.
To nam je znak raspoznavanja.
- Raspoznavanja?
Je li se promijenila?
Pa, kaže "potraži srednjovječnu
ženu u kariranom kostimu".
Pa... -Ti i Avis se nikad niste
srele? -Mi se samo dopisujemo.
Ne znate se ovako? -Pa, znamo
se, pišemo jedna drugoj.
Kako ste se počele dopisivati?
To je duga priča.
Avisin muž je bio divan novinar,
sada pokojan,
pisao je članke u Harper Magazinu
o noževima od nehrđajućeg čelika
koje ja ne podnosim. -Da?
- Pa sam mu napisala pismo,
jer je bio 100% u pravu
i Avis mi je odgovorila,
onda ja njoj,
onda ona meni, eto tako se
dopisujemo već osam godina.
čini mi se...
Avis!
- Julia!
Draga prijateljice...
- Vidi se!
Ovo je vrlo impresivan podvig,
gospođo Child.
Hvala vam puno.
Vašem editoru se sviđa.
- Mislim da je savršeno.
Ništa takvo ne postoji na tržištu.
- Problem nije
samo dužina... -700 strana.
- Da, znamo da je duga
Znamo da je obimna.
- Ali 700 strana!
Umaka i recepata sa živinom. -Možda
bi je mogli štampati u nastavcima,
Broj jedan:"Umaci".
Broj dva: -"Živina?" -Da.
Broj tri: "Riba", pa meso, povrće,
i na kraju, deserti. To je
šest nastavaka.
Jaja? -Hm? A da, jaja,
sedam nastavaka.
Mi ne želimo izdavati enciklopediju.
Mislili smo da je
namijenjeno domaćicama?
One žele nešto brzo i umiksano.
Kao ovo. "Pravo kuhanje kod
kuće". -Ako mogu
reći u ime svih, ako biste je željeli
smanjiti, svi bi bili sretni.
O Simca, tako mi je žao.
Izabrala sa pogrešnog suradnika!
- Da, trebala sam raditi
sa ovom ženom. "Pečena aljaska
u tegli za cvijeće"!
Samo nađite drugog izdavača!
Tek smo počele borbu, Julia,
tvoja knjiga je remek djelo!
Što je to "Marshmallow"?
- I zadržite avans.
Zadržite svih 250$, ništa im ne
vraćajte. -Zašto smo ikada
uopće radile, što li smo mislile?
Ne znam.
- Ja znam!
Željele smo napisati francusku
kuharicu za Amerikanke koje nemaju
kuhare i zato ćemo to i napraviti,
sve ispočetka.
I to je to, bit će lako.
Pa, poglavlje o desertima je gotovo,
zahvaljujući Simci i odlično je.
Hvala. -Samo ga još
nisam otkucala ali
to će me zaposliti... u Oslu.
"Lebdeći otok"
Prošle noći sam napravila
"Lebdeći otok"
Eric, dođi vidjeti najljepše
pile na svijetu!
Ne diraj!
O Bože!
Obožavam ovo!
Želim zapamtiti ovaj trenutak
i uživati u njemu, kad je sve moguće.
Svima će se stvarno
svidjeti ova knjiga
i prodavat će se milijuni kopija
i promijenit će svijet.
Da, ali to je razlog da otvorimo
čašu vina, zar ne? -Da.
Što ima za večeru?
Što ako ne jede svinjetinu? -Ona
je kritičar hrane, naravno da jede.
Bit ćeš ti dobro. -Znam da si
u pravu, sigurno si u pravu.
Uranila je! -Na vrijeme je došla.
- Idi, otvori joj. Ja ću završiti.
Užasno si ljudsko biće
i teško je živjeti s tobom.
Tko je? -Amanda Hesser
iz New York Timesa.
Uđite.
Osjećam Julijin utjecaj dok
kuham,
razgovaram s njom dok kuham i
imam osjećaj da je sa mnom u kuhinji.
Ona je kao tvoj zamišIjeni
prijatelj? -Da.
Naravno, za nju pišem blog svaki
dan, iako sumnjam da čita.
Voljela bih da sam joj bila
djeveruša na vjenčanju 1946-e. g
Shvaćam da mi treba
vremenska stroj
ali tako mislim. -Planiramo posjetiti
Julijinu kuhinju u Smithsonian muzeju
kad se ovo završi. -Ali moram završiti
sve, imam još 15 dana i 24 recepata
i još uvijek nisam izrezala patku.
Pročitala sam negdje da nije lijepo
reci za stolom "Njam" ali.. Njam.
"Utrka da se ovlada
francuskom kuhinjom"
Osiguravajuće društvo, ovdje Julie
Powell, samo malo pričekajte.
Izvolite, ovdje Julie Powell,
možete li pričekati? -Da.
Osigur... -Julie, Sara je.
Vidjela sam New York Times.
Ne mogu vjerovati.
- Znam, znam.
Mogu li te nazvati kasnije?
Halo, ovdje Julie Powell...
Zdravo.
- Zdravo.
Pogodi što ima novo?
Poruka na sekretarici: 65.
65?
- Da, 65.
"Ako je to Julie Powell iz
jutrošnjeg New York Timesa,
ja sam editor iz "Little Browna"
da li vas zanima da napišete knjigu?
Pozovite me.
"Ovdje Sarah Chalfant, ja sam
književni agent,
voljela bih popričati sa vama
o knjizi. "
"Ja sam producent CBS-a.. "
- Eric!
Bit ću pisac.
- Ti to jesi.
"Ja sam editor, pozovite me
na slijedeći broj... "
Moram napraviti tart sa kruškom.
Kasnije. -Zdravo, mama je,
u New York Timesu si,
svi me zovu, i ne samo
rođaci Dorrie i Abilene
već i njen muž koji je pobijedio
na takmičenju u jedenju pita...
Svi su tako uzbuđeni.
"Upravo sam pročitao vaš blog i... "
- "Pročitala sam vaš blog... "
"Ja sam editor u "Bon Appetit",
"Ja sam producent na Food networku... "
Javite mi se"... -"Možda
biste napisali knjigu... "
"televizijska serija", -"Show"..
"Javite se!" -Javite se"...
Hvala ti Bože.
Dođi ovamo. -"Zdravo!
ovdje Julie i Eric, zauzeti smo
pisanjem bloga ili već
nečim drugim, zato ostavite poruku!"
"Ovdje Barry Ryan iz News-Pressa i
pišem članak o Juliji Child"
"90-ti joj je rođendan i pitao sam je
za vaš blog, iskreno, bila je malo kruta
pa sam pomislio da biste možda došli.
Halo? Da, ja sam.
To je rekla? Julia Child je to rekla?
Da li je pročitala moj blog?
Ne, ja ne želim to komentirati.
Ali hvala što ste me pozvali.
Julia me mrzi.
Julia?
- Mrze nas. -Tko?
Izdavačka kuća.
Ne mrze te.
- O, itekako me mrze.
Rekli su da je knjiga dobra. -Ali ne
žele je izdati. -Misle da je skupa,
ekonomski neisplativa.
- Izgubila sam godine naših života,
bilo je to nešto za mene za raditi,
sad nemam što više za raditi.
Pa...
Što sad?
- Ti si učiteljica.
Možeš predavati, zar ne?
Otići ćemo kući i onda...
Gdje je kuća? Gdje živimo?
Kuća je gdje god da smo mi, jasno?
I smislit ćemo nešto.
Svakako. -Možeš napredovati u našoj
kuhinji, na TV-u... -Tako je.
Na televiziji? Ja?
- Da!
O Paule... -Julia, mislim da
bi to bilo sjajno
Mislim tako.
- Paule... -Stvarno.
Ne šalim se, stvarno.
Netko će objaviti tvoju knjigu.
Netko će je pročitati i
shvatiti što si napravila,
jer je tvoja knjiga čudo.
Djelo genija.
Tvoja knjiga će promijeniti svijet.
čuješ li me?
Tako si sladak... jesi.
Najslađi čovjek na svijetu.
Jebeš njih!
Judith, da li bi pogledala ovo?
Po preporuci Avis Gdje Voto
neka žena je napisala francuski
kuhar. Mifflin izdavačka kuće je odbila.
"Francuski recepti za američke kuharice"
Grozan naslov!
Lijep provod, Judith.
"boeuf bourguignon"
Njam.
Njam!
Cambridge Masacusets
Gdje je ono, a evo ga!
- Što to?
Ja ću... -Neka, ja ću.
Specijalna isporuka za gospođu
Juliju Child. -Za mene? -Da.
Izvolite.
- Hvala.
"Draga gospođo Child, pročitali
smo vašu izvrsnu kuharicu
Proučavali je, kuhali po njoj
i procjenjivali...
i zaključili da je ovo
jedinstvena knjiga
koju bi bili ponosni objaviti. "
- Paule! -Što, što?
Knjiga! Knopf želi objaviti
našu knjigu!
Knopf ili Knof? -Koga briga?
Da li su mi avans od 1500$!
"Vjerujemo da je vaša knjiga...
za francusku kuhinju u Americi
neprocjenjiva i mi ćemo je prodavati!"
"Nadam se da ćemo se uskoro sresti
i željela bih popričati o naslovu".
"Jer je od velike važnosti da naslov
izdvoji ovu knjigu od drugih
kuhara na tržištu. " -Inače ovako
smišIjate naslove?
Naravno da ne.
"Ovladati", "Umjetnost"
"francuska kuhinja"
"Ovladati umjetnošću
francuske kuhinje"
Što mislite?
- Nemam pojma.
Julia, ne može tako neozbiljno.
- U redu, onda,
sviđa mi se!
- Rekla je da te "mrzi"?
Julia Child je upotrijebila
riječ "mržnja?" -Ne.
Ali rekla da nisam ozbiljna, niti
cijenjena ili tako nešto.
Koliko osoba može biti ozbiljnija?
Misliš li da ona
misli da je ja koristim?
Ne, ako je pročitala tvoj blog. Je
li pročitala? -Nije mi znao reći.
Ali imala je mišIjenje o meni. Možda
zato što sam koristila riječ na"J" često?
Može biti... tko zna?
Ona nešto ne shvaća oko tvog
bloga. -Ma shvaća ona sve,
ona je savršena. -To je
Julia Child kako je ti zamišIjaš.
Ako ne razumije što radiš,
onda Julia Child nije savršena.
Ona koju ti zamišIjaš, ona je bitna.
- Nikada je neću upoznati.
Ali već je poznaješ.
Hvala ti.
- Nema na čemu, uvijek.
Spasila me je. -Sama si sebe spasila.
- Davila sam se i ona me je povukla
iz oceana...
- Ne zanosi se.
Julia Child je počela učiti kuhati
jer je voljela svog muža
i voljela je hranu, nije znala što sa
sobom i u toku svega, našla je radost.
Nisam to dugo shvaćala,
ali sada razumijem.
Julia me je tome naučila.
Ali ovo je još važnije.
Naučila me kuhati, zato još
jedan dan i još jedan recept.
Možda mislite da je rezanje
patke nemogući zadatak...
- Ništa nije nemoguće.
Prvi put mi je trebalo za to 45 min
zbog straha,
nemojte se bojati.
- Ne bojim se, Julia.
Uzmite patku i suočite se s njom.
- Suočiti se sa patkom.
Režite niz leđa ptice,
od vrata do repa, da
ogolite leđnu kost.
Režite dugim, oštrim nožem.
Uzela sam, kao i ti, Julia! Ha!
Onda je napunite.
Pogledaj, izgleda
baš kako treba!
Hvala vam, za pokret otpora!
365 dana, 524 recepata!
Hvala vam, društvo!
Fantastično je, dušo!
Sviđa mi se.
Eric, ne bih ovo uspjela
bez tebe.
Kao što je neko jednom rekao: "Ti si
maslac na mom kruhu i dah mog života. "
Ohhh...
- Za mog muža!
Volim te, dušo.
Gotovo je. Projekt je gotov,
vraćamo se na početak,
Eric, ja i mačka
sjedimo i jedemo. Zato,
hvala vam svima.
Pogodite što ima? Prijatno.
Vidiš ovo? Napravljeno je
specijalno za nju.
Evo njenog čuvenog
pribora za kuhanje.
Pogledaj sliku!
Lijepo... čekaj malo.
Pričam sa njom...
- Lijepo.
Još jedna. -Što kažeš?
- Ova je najbolja.
Ova je prava.
Volim te, Julia.
Stigao si.
Što ima za večeru?
- Navarin d'agneau.
Ima neko pismo za tebe.
Paul Child je umro 1994.,
imao je 92 godine.
Julia Child je umrla 2004.,
imala je 91. godinu.
Kuharica "Ovladati umjetnošću francuske
kuhinje" je doživjela 49. izdanje.
Knjiga Julije Powel, "Julie i Julia" je
objavljena 2005-e g.,
više ne žive iznad picerije,
ona je pisac.
Po njenoj knjizi je snimljen film.
Prijevod The Tiger