Tip:
Highlight text to annotate it
X
Što, kvragu?
Hej...
Znaš li na kojoj si strani granice?
Imaš li ime?
Pretpostavljam...
da ti je nešto odgrizlo jezik.
Ili to, ili
skrivaš...
nešto.
To je jedino što mogu zaključiti.
Čuješ me dovoljno jasno.
Walter A. Henderson.
Sada ću te pitati po zadnji put.
Vidiš li ovu karticu?
Jesi li to ti?
Ili tvoj rođak?
Pa, nazvat ću ovaj broj,
i vidjeti može li mi oni reći tko si.
Nemam dovoljno kreveta
za nijeme.
Operateru, liniju za van, molim.
Los Angeles, California...
O... što?
Pa, možete li... možete li mi reći
točnu lokaciju vaše bolnice?
Gdje je to, kvragu?
O, OK, u redu.
Da, u... OK, bit ću tamo.
Doći ću što brže mogu.
Hoćete li mu samo reći da dolazim, OK?
OK.
Steven, mislim da ćeš morati to promijeniti...
- Ovaj tu sektor?
- Da, zato jer je u kopiji.
Anne, dušo...
Upravo sam primio čudan poziv.
Od koga?
Iz neke bolnice u Texasu,
mjesto po imenu Terlingua.
Kažu da su našli Travisa.
O, ne!
Što ćeš učiniti?
- Idem po njega.
- O, Walt...
Što da radim?
Ne mogu ga ostaviti tamo!
Što je s Hunterom?
Što da njemu kažem?
Samo ću mu reći
da sam morao ići na poslovno putovanje.
Mislim, u vezi Travisa.
Pa...
Bilo bi bolje da mu kažeš istinu.
10 do Van Horna, 90,
do Alpinea, 118 južno...
Terlingua!
Vi ste sigurno brat nijemog.
- Nijemog?
- Da!
Nisu mogli ništa izvući iz njega.
Sigurno je u nekoj neprilici. Ha?
Ne znam.
Nisam ga vidio četiri godine.
Ma dajte? Pa...
Puno se može dogoditi čovjeku
u četiri godine, pretpostavljam.
Svakakve nevolje.
Skupe neprilike.
Kako to mislite?
Pa, ovdje
čovjek može upasti u svašta ponekad,
pa košta da ga se izbavi iz toga.
Razumijete na što mislim.
Ne razumijem vas.
Volio bih da prijeđete na poantu,
jer bih volio vidjeti svoga brata.
U redu, gospodine,
ali prvo bih vas volio nešto pitati.
Je li vaš brat
ikada doživio prometnu nesreću?
Hm, prometnu nesreću...? Ne.
Ne da ja znam za to.
Onda se sigurno petljao s nekim lošim društvom.
Volio bih vidjeti svog brata,
ako nemate ništa protiv.
Nestao je.
Mislite, nije ovdje?
Nakon što sam prešao ovoliki put?
Nema ga
od rano ujutro.
Imamo njegove stvari. Ipak...
sačuvali smo nešto.
Voljeli bismo ih dati vama,
sve dok se pobrinete za našu malu nagradu.
Travis! Hej.
Ne prepoznaješ li me?
Walt je.
Tvoj brat, Walt.
Što ti se kvragu dogodilo?
Izgledaš pregaženo.
Hajde, idemo do auta.
Trav?
Hajde.
Evo.
Evo, Travis, tvoje stvari.
Dali su mi to u klinici.
Krasnu si točku izabrao za vraćanje.
Ne krivim te što si pokušao pobjeći.
Hm... gledaj, Trav,
dosta je puta pred nama,
nećeš valjda šutjeti cijelim putem, zar ne?
Mislim da ću postati malo usamljen.
Trav?
Bi li mi htio reći
gdje si nestao zadnje četiri godine?
Hm... jesi li vidio Jane? Ili pričao s njom?
Isuse, Anne i ja...
već smo odustali od tebe, ustvari smo...
mislili da si mrtav, čovječe.
Pa, to je prilično...
OK.
Pa, hm...
Da.
O, Isuse, Trav, možda se želiš...
očistiti, znaš,
istuširati se ili nešto?
Hm... mislim da ću se vratiti u grad,
donijet ću ti nešto nove odjeće.
Koristilo bi ti malo nove odjeće, zar ne?
Koji broj cipela nosiš?
Da vidimo.
Sigurno su broj veće, ha?
Pa, gdje si našao tu bradu?
Prilično je fora.
OK, skočit ću do grada,
pa ravno natrag.
Neću dugo.
Bit ćeš OK, je li, Trav?
Da, ja sam... ja sam odmah natrag.
Kvragu!
Možeš li mi, molim te,
reći kuda si krenuo, Trav?
Što ima tamo?
Nema ništa tamo.
Ne vjeruješ mi, ili nešto, ha?
Samo ti pokušavam pomoći, Trav.
To je sve.
Hajde, u redu je.
Dođi sa mnom u auto.
Ha?
Kladim se da je dobar osjećaj
biti u novoj odjeći, ha?
Halo?
Bok, Hunter, tata je.
Mislio sam da ćeš već biti u krevetu.
Ne spava mi se.
Pogodi tko dolazi u posjet... ovdje, u Texasu?
Tko?
Tvoj otac.
Sjećaš li se svoga oca?
Ne.
Uopće ne?
Sjećam se da je bio malo mršav.
Je li?
Malo.
Pa, pogodi što imam za tebe.
Ne znam.
Dovest ću ga doma u posjet.
Travis,
sjećaš li se svog dječaka, Huntera?
Pa, on je s nama.
Živi sa mnom i Anne
otkad si nestao.
Nismo znali što drugo učinti.
Pa smo ga zadržali.
Jednoga dana,
samo je stajao na vratima.
Sve što nam je znao reći je
da ga je netko odveo u auto.
Nije znao što se dogodilo tebi,
ili Jane.
Poduzeli smo sve čega smo se
mogli sjetiti da nađemo tebe i Jane.
Pokušavali smo je locirati, i ona je nestala.
Nismo znali što da drugo poduzmemo.
Travis,
ne znam u kakvu si nevolju upao.
Ne znam što se dogodilo.
Ali kvragu,
ja sam ti brat, čovječe.
Možeš sa mnom pričati.
Umoran sam već od toga
da samo ja pričam.
Napunite ga s bezolovnim, molim.
Znaš, postaje mi malo zlo od ove tišine.
Možeš pričati!
I ja mogu biti tih, znaš.
Bih, samo da oboje šutimo
cijeli ostatak puta. Znaš...
Što?
Pariz.
Pariz.
Pariz?
Jesi li ikada bio u Parizu?
Ne.
Možemo li otići tamo sada?
Malo je predaleko.
O, ne, nikada nisam bio u Europi.
Anne stalno želi otići tamo.
Jer je ona iz Francuske, sjećaš se?
Ali nekako nikada ne nađemo vremena,
jer me moja firma prilično zaokuplja.
Idemo, Trav.
Što je bilo?
Kuda idemo?
Odletjet ćemo do L.A.-a.
Ne bojiš se letenja, zar ne?
Mi... polijećemo?
Da.
Zašto?
Zato jer je predaleko za vožnju.
Vozili bi se još dva dana.
Ne mogu si priuš*** to vrijeme, Trav.
Zašto?
Hm... jednostavno je lakše letjeti, Trav.
Brže je.
Hajde.
Dovest ću te doma, OK.
Kada te odvedem doma, i kada se smjestiš,
onda možeš raditi što god želiš.
Pusti me van, hoćeš li?
Gospodine, ne možemo zaustaviti avion
svaki put kada se netko uplaši.
Ne ideš na avion
da bi onda odbijao poletjeti!
Ne radi takve stvari!
Ovo je ludost.
Ima tu i drugih ljudi.
- OK?
- Trebali ste unajmiti privatni avion.
Shvaćate li koliko ljudi zadržavate?
Žao mi je!
Žao mi je! Žao mi je! Žao mi je! OK!
- OK, bok.
- Bok.
Ovo postaje smiješno, Travis.
Hoćeš li me napustiti?
Ne, neću te napustiti.
U redu je ako me napustiš.
Ne znam, dušo, ne.
Samo se uspaničario ili nešto.
Pa, neće pomoći da probamo s drugim avionom.
Nije bilo zbog aviona.
pet će sići.
Pa,
morat ćemo se voziti, to je sve.
Da, to će potrajati dobra dva dana.
...ne razumijem zašto morate imati
isti auto koji ste imali i prije?
Svi su slični.
Svi auti koje imamo ovdje su Birds,
Olds, i Chevies, ili tako nešto.
Nisam sigurna
ni da mogu locirati isti auto...
- koji ste imali prije.
- Znam, znam.
Moj brat je nešto ostavio u autu.
Nadamo se da možemo potražiti auto
i naći ga.
O, pa, samo ću kontaktirati ured 'izgubljeno i nađeno'...
za vas, ako je to slučaj, gospodine.
- Ne, ne, moramo imati isti auto.
Pa, ne mogu to ostvariti!
Nema šanse da nađem taj auto.
Zašto ne?
Imate broj registracije u ovim dokumentima.
- Pa, da.
- Samo mi dajte broj registracije, naći ćemo ga.
Ali ne mogu vam dopustiti parkiralište, gospodine.
Zašto ne? Već smo na njemu!
Moram vas tražiti da
dođete natrag u ured sa mnom.
- Travis!
- Što?
Sumnjam da ćemo dobiti isti auto.
Ali mogu vam iznajmiti
isti kao i onaj prije, gospodine.
Trebamo isti auto, Walt.
Kako ćemo ići drugim autom?
Dajte nam broj, hoćete li!
Hajde, molim!
U redu, broj je 667-DJP.
- Sjećaš se toga? 667-DJP.
- Tako je.
- Ima udubljenje na haubi.
- Da, ima.
- Što je to?
- Što?
To što držiš u ruci.
Slika.
Slika čega?
Slika...
hm... Pariza.
Pariza? Stvarno?
Da. Slika mira Pariza.
Gdje si nabavio sliku Pariza?
Mogu li je vidjeti?
Da.
To je to? To je Pariz?
Meni izgleda baš kao i Texas.
I je.
Pariz, Texas?
To je točno tu, na mapi.
Postoji li stvarno mjesto
koje se zove "Pariz, Texas"?
Točno ovdje!
Gdje si uspio nabaviti sliku
napuštenog zemljišta u Parizu, Texas?
Moja je.
Znam, ali kako to da si ju nabavio?
Kupio sam je, preko pošte...
prije dosta vremena.
Kupio si sliku napuštenog zemljišta
preko pošte?
Ne, kupio sam zemlju.
O, kupio si to zemljište.
-Da.
- O, daj da vidim još jednom.
Nema ništa na njemu.
Prazno.
Zašto bi kvragu kupovao
napušteno zemljište u Parizu, Texas, za ime boga?
Hm...
Zaboravio sam.
Evo, Trav.
Sjećaš li se koje je bilo prvo ime naše mame?
Mary.
Ne, znam.
Mislim, hm, njeno... prije nego je našla tatu.
- Njezino djevojačko ime?
- Da.
Ne sjećaš se njezinog djevojačkog prezimena?
Ne.
Sequine.
Sequine.
Španjolka?
Njen otac je bio.
Da.
Ne vjerujem!
Konačno si odlučio jesti!
Jedeš i pričaš!
Prije nego se snađeš,
bit ćeš ponovno na planetu živih, Trav.
Želiš da ja vozim?
Naravno.
Misliš da se sjećaš?
Moje se tijelo sjeća.
Možeš spavati dok ja vozim.
OK.
Pa, Trav,
možda si sada spreman ispričati mi...
što ti se kvragu dogodilo
u zadnje četiri godine?
Ne, ne još.
Travis!
Što?
Gdje smo, Travis?
Što se dogodilo?
Zašto smo sišli s autoceste?
Isuse Kriste!
Ne mogu ni pet minuta odspavati
bez nekih kriza!
Zašto si skrenuo?
Ne znam gdje sam skrenuo.
Nije imalo ime.
Ovo je super. Ovo je odlično.
Usred smo pustinje Mojave,
u mjestu koje nema ime!
Mogu naći autocestu ponovno.
Trav, moram s tobom popričati
o Hunteru.
Koliko je star sada?
Imat će osam siječnju.
Znači da ima sedam.
Da.
Ali vidiš, ono o čemu želim pričati...
pa, on nam je sada kao dio obitelji.
Anne i ja smo mu sada kao roditelji.
Anne je tvoja žena?
Da. Sjećaš je se, zar ne?
Ne.
Misli li on da si mu ti otac?
Pa...
Anne mu je rekla da dolaziš.
Pa, tko misli da sam ja?
Rekao sam mu da si ti njegov otac.
Ali, vidiš...
pa, dugo te nije bilo, Trav.
Koliko me dugo nije bilo, znaš li?
Četiri godine.
Je li četiri godine dugo?
Pa, je za malog dječaka.
To mu je pola života.
Pola dječakovog života.
Sada se sjećam!
Čega?
Zašto sam kupio zemlju.
O, zašto?
Pa...
Mama mi je jednom rekla da...
su tamo ona i tata... prvi put...
vodili ljubav.
O, u Parizu, Texas?
Da.
- Ona ti je to rekla?
- Da.
Pa... zaključio sam da
sam tamo nastao.
Mislim, ja, Travis Clay Henderson.
Tako su me nazvali.
Nastao sam tamo.
- Pariz, Texas ha?
- Da.
Pa, misliš da si tamo začet?
- Da.
- Možda si u pravu, Travis.
Tata je uvijek imao šalu o tome.
Kakvu šalu?
On bi... predstavljao mamu
kao djevoju koju je upoznao u Parizu.
Onda bi pričekao...
prije nego bi rekao "Texas", dok su svi pomislili...
mislio je...
pričekao bi prije nego bi rekao "Texas",
dok su svi pomislili...
nakon što su svi pomislili na Pariz u Francuskoj.
Uvijek se jako smijao tome.
Pa, živiš u Los Angelesu, ha?
Da, pa, živimo u predgrađu,
ali idem na posao u gradu.
Što radiš?
Radim marketinške plakate.
O, da?
Znači, ti si taj koji to radi, ha?
Volim ih.
Neki su prekrasni.
Nisam ja jedini na svijetu
koji ih radi, Trav.
Trav? Ovim putem.
Lijepo, ha?
Ovdje sam tri mjeseca.
Stvarno mi se sviđa.
Ali digao sam kredit, da budem iskren.
Kao i svi ostali u L.A.-u, valjda.
Bok, dušo.
Je li sve OK ovdje?
O, naravno, samo si nam jako nedostajao.
Da, i vi ste meni nedostajali.
- Uđi.
- Travis.
Bože!
Počeli smo se pitati
hoćemo li te više ikada vidjeti.
Prošlo je tako puno.
Jesi li dobro putovao?
Da, bilo je dobro.
Hunter?
Hunter, ovo je Travis.
Bok.
Bok.
Kladim se da je bilo teško
voziti kroz pustinju Mojave.
Da.
Šteta što si ti morao voziti.
Što se dogodilo?
Pa, Travisu se jednostavno... nije dalo letjeti.
O, ne krivim te.
Ne podnosim više aerodrome.
Pogotovo otkad živimo u ovoj kući.
Sve što čujemo su avioni,
dan za danom.
Ja ih volim.
Nekada si letio, zar ne, Travis?
Ne.
O, mislim da se sjećam
kako mi je Jane
jednom rekla kako ste letjeli u Dallas skupa...
ili negdje drugdje.
Hm...
Možda griješim.
Dušo, nije spavao u krevetu
otkad smo krenuli,
kunem se Bogom.
Sumnjam da je to potrebno.
Gdje je spavao, onda?
Pa, ne spava.
Mora negdje spavati!
OK!
Sumnjam da će uopće to upotrebljavati.
Mora se nekad umoriti!
O.
Evo ručnika za tebe, Travis.
I donje rublje i čarape za Walta.
Laku noć.
Hvala.
OK, naspavaj se malo.
OK.
- Lijepo snivaj.
- U redu.
Ulaštio si ih!
To je jako lijepo od tebe, Travis.
Bi li volio ući i
doručkovati?
Nisi gladan?
Imat ćemo vafle od jagoda.
Voliš li ih?
Želiš li malo?
Pa,
ima vruće kave na peći,
ako želiš.
Gledaj taj kamionet!
Bok.
- Odlučio si se ne nervirati, ha?
- Da.
Kako si to napravio? Ulaštio si ovo pljuvačkom?
Mogu ti naći takav posao na aerodromu.
Hoćeš mijenjati te nove čizme
za stare?
Da, možeš ih nositi.
Hvala.
Travis.
Moram požuriti da odvezem Huntera u školu na vrijeme.
Vraćamo se ovo popodne.
Waltov broj ureda je na stolu
u blagovaonici.
Vidimo se kasnije.
- OK.
- Bok.
- Anne.
- Da?
Samo sam mislio da bih...
ja mogao pokupiti Huntera poslije škole
i da bismo mogli prošetati do doma,
ako on to želi.
O, to je odlična ideja, Travis.
Prošetati doma?
Ne želim šetati doma, mama.
- Zašto?
- Nitko ne šeće, svi se voze.
Hajde, Hunter, neće ti škoditi da
hodaš do doma jednom u životu.
Ne, ne, ne želim.
- Travis, inzistiram! Veseliš se tome.
- Svi će me vidjeti!
Walt ti može reći kako doći do onamo.
Nije predaleko.
Ulazi u auto, Hunter.
Već kasnimo.
Zla si.
- Mogu li s vama?
- Naravno.
Stvarno mi je žao zbog ovoga, Travis.
Nije lako za njega, Anne.
Anne, OK je. Ovdje je.
Što to radiš?
Vozim.
Kuda?
Samo vozim.
Ne skrivaš se tamo, zar ne?
Ne.
Hunter,
Travis je tvoj pravi tata.
Znaš to, zar ne?
Tata, kada će raditi svemirske brodove kao što...
rade aute?
Hunter, pitao sam te nešto.
Možeš li mi odgovoriti?
Što?
Pa, Travis je otišao po tebe u školu,
i htio je prošetati s tobom do doma.
Nitko ne hoda.
Nije u tome stvar.
Travis je tvoj pravi tata, i...
želi pričati s tobom.
Zašto?
O čemu?
OK, hajde, idemo večerati.
Hajde.
Hej, Trav,
sjećaš li se kada smo te Anne i ja
došli posjetiti, prije oko pet godina?
Ne.
Ti i Jane ste bili u Texasu, točno na obali.
Hunteru su bile skoro tri godine.
Zar se ne sjećaš toga?
Ne.
Ja se sjećam. Išli smo u ribolov.
Da.
Uzeo sam neke Super 8 na taj put.
I sve sam ih spojio.
Možda bi želio vidjeti neke od njih.
Što je to?
Filmovi. Znaš, Super 8.
- O!
- Walt,
možda Travis ne želi...
Što?
Pa, možda želi malo pričekati
prije nego ih pogleda.
Znaš, ovisi o njemu.
Samo sam mislio da bi mogao
pogledati nešto od toga.
Filmovi? Naravno.
Super!
Ima super stvari na njima.
Sjajne snimke Huntera.
Već sam to gledao.
Pa, morat ćeš opet.
Hajde, pomozi mi namjestiti projektor.
OK.
To sam ja kako vozim.
Znao sam da ćeš biti dobar.
Vrijeme za spavanje, Hunter.
O, mama!
Ne prigovaraj.
Prošlo je 10.
- Laku noć, tata.
- Laku noć, dušo.
Laku noć, tata.
Misliš li da je još uvijek voli?
Kako da ja to znam, Hunter?
Mislim da je voli.
Po čemu to zaključuješ?
Po načinu na koji je gleda.
Misliš, kada si ga vidio u filmu?
Da, to nije ona.
Kako to misliš?
To u filmu je ona...
prije puno vremena...
u nekoj udaljenoj galaksiji.
Što tražite?
Hm, tražim...
oca.
Svog oca?
Ne, ne, samo oca.
Bilo kojeg oca.
Kako otac izgleda?
Postoji više različitih vrsta otaca,
g. Travis.
Pa, ja samo... trebam jednoga.
Mislite da ćete ga naći ovdje?
Pa, ne znam gdje da drugdje tražim.
O, shvaćam.
Želite izgledati kao otac?
Da.
Recite mi:
želite li biti bogat otac?
Ne.
- Siromašan?
- Ne.
Eso gonpus.
Nešto između.
Ne, ne, nema između.
Ili ste bogat otac,
ili siromašan.
Bogat.
Dobro, samo trenutak.
- Que Tal, eh?
- Esta, Bueno.
OK, morate zapamtiti jednu stvar:
da bi bili bogat otac, g. Travis,
morate gledati prema nebu,
nikada prema zemlji.
Malo višlje.
Mm-hmm.
Hodajte minutu.
Ne...
Morate hodati ukočeno, g. Travis.
Con confianza, cme, entiente?
Con respecto.
- Dostojanstvo!
- Eso.
Con dignidad.
Mm-hmm...
Tako je!
Tko je taj tip?
Poznaješ li ga?
Da, on je brat moga oca.
Ne, oni su oboje braća
Ne, oni su oboje...
oni su oboje očevi.
Ne, zaboravi.
Oboje su čiji očevi?
Moji očevi.
Kako možeš imati dva oca?
Valjda mi se posrećilo.
- Pa, bok.
- Bok.
To je odijelo od mojeg tate.
Mislim, Walta.
OK je da ga zoveš tata.
Da, posudio sam ga od njega.
Rekao je da je to OK.
Kakve su to slike?
To je moj tata.
I tvoj djed.
Kako se on zvao?
- Travis.
- Isto kao i ti.
Gdje je on sada?
Umro je...
nekoliko godina nakon ove slike,
u tom autu.
O, on je mrtav.
Pa, osjećaš li
da je mrtav?
Kako to misliš?
Znaš, kada bi hodao okolo
i pričao...?
Da.
Pa, osjećaš li
da ga više nema?
Da, ponekad.
Znam da je mrtav.
Ja nikada nisam osjećao da si ti mrtav.
Uvijek sam mogao osjetiti kako hodaš okolo,
- pričaš... na nekom drugom mjestu.
- Da.
- I mamu osjećam.
- Stvarno?
A ti ne?
Da.
To sam ja, kada sam bio u mornarici.
Bio si general?
Ne, to je bilo kada sam bio u bandu.
Srednjoškolskom bandu.
I tu si ti. Volim ovu sliku.
Pogledaj ti to!
Ovo je stvarno ludo.
Čudno je kada je...
kada je voda tu između...
i onda nestane,
pa onda ponovno krene.
Da, sjajna fotografija.
A ovo je moja mama.
Tvoja baka.
Ne znam...
Samo se čini da...
se sve promijenilo
između nas tako brzo,
otkad se Travis vratio.
Što se promijenilo?
Bojim se.
Bojiš se Travisa?
Ne.
Čega onda?
Onoga što će nam se
dogoditi ako izgubimo Huntera.
Nećemo ga izgubiti.
Zašto ih onda guraš da budu skupa?
Kao da želiš da ode.
Tko?
Hunter.
Znaš o čemu pričam.
Stalno promičeš taj sinovsko-očinski
posao među njima.
To nije posao!
Travis je njegov otac!
A Hunter je njegov sin!
To je činjenica.
Znali smo to cijelo vrijeme.
A Travis je slučajno moj brat.
Znam.
Zašto onda sereš o promicanju?
Želiš da se nastavimo pretvarati
da smo roditelji sina moga brata?
Koliko još dugo očekuješ
da će Hunteru to odgovarati?
Ja se nikad nisam pretvarala!
Volim ga kao svoju
vlastitu krv i meso.
I ja.
- Bok, Anne.
- Bok, Travis.
Ne spavaš puno, zar ne?
Travis...
moram ti nešto reći.
Nisam namjeravala,
jer nekako olakšava situaciju
kada nitko ne zna.
Nisam rekla ni
Waltu, ni Hunteru.
Pa, što je to?
Kada je Hunter došao
živjeti s nama,
Jane je običavala zvati
raspitujući se za njega.
Željela je da joj obećam
kako neću nikome reći da zove.
Je li pitala za mene?
Je, u početku.
Otkuda je zvala?
Iz mjesta Texasu.
Kojih mjesta?
Dopusti mi da završim, Travis.
Nakon onoga što se dogodilo
između tebe i Jane,
ona je odlučila da bi Hunter
trebao ostati kod nas.
Rekal je da mu više ne može
biti majka.
Prestala mu je biti majka
već puno prije toga.
Travis, ne želim se više osjećati
kao da nešto skrivam od tebe.
Bila je mlada.
Željela je nešto,
ja samo nisam mogao shvatiti što to.
Nisam shvaćao
koliko sam bijesa imao.
Prije malo više od godine dana,
prestala je zvati.
Nisam se čula s njom od tada.
Ništa?
Ni riječi.
Ali u zadnjem pozivu,
tražila me da otvorim
bankovni račun za Huntera.
Bankovni račun?
Sve što znam o Jane sada je...
da odlazi u tu banku
5. svakog mjeseca
i brzojavlja novac za Huntera.
Jane mu još uvijek šalje novac.
Ponekad sto dolara,
ponekad pedeset, ili pet.
Za Hunterovu budućnost.
Angažirala sam banku
da prati brzojav.
Dolazi iz banke
u Houstonu.
Koje banke?
Zapisala sam je, ako je želiš.
Koji je danas datum?
1. studeni.
Ne mislim da bi to trebali raditi.
U pravu si.
Mislio sam na drugu stvar.
Bit ćete uhvaćeni
spuštenih pelena!
To je obećanje!
Obećajem vam ovo
na glavi svoje majke!
Točno ovdje, danas. Stojeći točno na glavi svoje majke,
koja je sada u Božjoj zelenoj zemlji
koju svi
koji nisu rođeni u jebenom kanalu
trebaju znati i razumjeti
do same srži svojih kostiju!
Napast će vas
u vašim krevetima,
Zgrabit će vas iz vaših kada,
iščupat će vas
iz vaših otmjenih sportskih automobila!
Ne postoji mjesto,
apsolutno ne postoji,
u ovoj Bogom zaboravljenoj dolini.
Pričam sa bijesom u glasu,
točno ovdje,
očistite prokletu pustinju Mojave,
i iznad toga,
očistiti kraj Barstowsa
i sve ostalo u dolini sve do Arizone.
Niti jedno od tih područja
neće se zvati sigurnom zonom!
Neće postojati sigurna zona!
Mogu vam garantirati
da će sigurnosna zona
biti eliminirana.
Uklonjena.
Svi ćete biti prognani
u zemlju bez povratka!
To je navigacija prema nikuda.
I ako mislite da će
to biti zabavno,
imate još nešto što vam stiže.
Možda kližem po tankom ledu,
ali vjerujte mi:
znam o čemu prokleto govorim.
Nisam lud.
I nemojte reći
da vas nisam upozorio!
Upozorio sam vas! Sve sam vas upozorio!
Mislio si da se bojiš visine?
Ne, ja se ne bojim visine,
ja se bojim padanja.
O, da, pa, jednostavno ne gledaj dolje.
Šteta, stvari ne izgledaju isto na zemlji.
Kako to misliš?
Pa, stvari su čišće ovdje.
- Možeš malo razbistriti stvari.
- Da, pričao sam s Anne sinoć.
Da, bila je prilično uzrujana.
Da, znam.
Otići ću.
- Što?
- Odlazim.
Nisam ti to rekla zato jer sam htjela da odeš.
Ne pokušavam te se riješiti, Travis.
Znam.
Kakvo će dobro izaći iz toga?
To neće ništa riješiti.
Naći ću Jane.
Kako ćeš to izvesti?
Prošle su četiri godine!
Ona je totalno nestala.
Pokušao sam je naći.
Pokušao sam sve, nisam je mogao naći.
Pa, ja još nisam pokušao.
- Mogu je naći.
- Što te čini tako sigurnim?
Jednostavno znam.
Možemo li sići sada?
Ne.
Kvragu!
Reci mi što se dogodilo, Travis!
Zlo mi je od ovog jebenog misterija.
Tretiram te kao
razmaženo dijete
otkad sam te pokupio u pustinji.
Sada, ispričaj mi što se dogodilo tebi i Jane!
Sranje!
Znam da me se to ne tiče.
Hm, morat ću uzeti...
novac, kreditne kartice.
U redu, naravno, možeš ih uzeti.
- Znaš da ćeš ih vratiti.
- O, zaboravi, možeš ih zadržati.
Želim je pronaći, Walt.
Hunter!
Je li to tvoj auto?
Da. Dođi.
Radikalno!
Ovo nije loše.
Anne to stavlja u ručak svaki dan.
La vache qui rit. Ljepljivo.
"La vache" što?
Rit, rrr rit.
Rit, rrr rit.
Sviđa mi se.
- Tata?
- Da.
Gdje si bio cijelo vrijeme?
U Meksiku.
Kako to?
Nisam znao kuda drugdje otići.
Kuda je mama otišla?
Ne znam.
Ali sada je
negdje u Houstonu.
Tamo je Svemirski Centar.
Da.
O tome želim pričati s tobom.
Moram otići sada.
Zašto?
Jer je mislim pronaći.
Što je sa mnom? Mene si upravo našao!
Mogu li ja s tobom?
Što sa Waltom i Anne?
Zar se nikada nećemo vratiti?
Pa, naravno, ali...
ne znam kada.
Želim ići s tobom.
I ja je želim pronaći.
Kada krećemo?
Odmah sada.
Hajde, idemo.
Prvo, moramo stati i
nabaviti neke potrepštine za put.
OK.
Moramo kupiti jakne, majice,
četkice za zube,
i takve stvari, možda čak i voki-tokije.
- Tokije? Za što?
- Za svaki slučaj.
- Znaš što?
- Što?
Ova cijela galaksija,
cijeli svemir
bio je kompresiran
u malu točkicu ove veličine.
- I znaš što se dogodilo?
- Što?
Eksplodiralo je.
Sve iskre, sve se razletjelo
posvuda.
To je formiralo svemir.
Bio je to samo plin,
plutao je okolo.
I Zemlja?
Da. Zemlja je ustvari bila plin.
I onda se Sunce formiralo
i bilo je tako vruće da
da Zemlja od njega formirala u
tvrdu loptu...
oceana. Ništa osim oceana.
Pa, nastaju morske životinje.
I ispod vode
eruptirao je vulkan!
I iz vruće lave u spoju s vodom
nastao je kamen koji je stvorio zemlju.
Znaš li kako nazvati
na račun primaoca?
- Nazoveš operatera, kažeš mu...
- Znam.
Dobro, nazovi Walta i Anne.
Zašto?
Zato da se ne brinu za tebe,
da znaju gdje si.
Što ću reći?
Samo im reci istinu.
Reci im da si sa mnom
i da idemo u Texas.
Poludjet će.
Znam.
Ali možeš to srediti. OK?
Zašto ti ne možeš?
Ne mogu ja to.
Zašto?
Zato... to moraš biti ti.
O, Isuse.
Zašto on to ne može učiniti?
- Halo.
- Bok, tata.
Hunter, gdje si?
Znaš li koliko je sati?
Svuda sam zvao tražeći te.
Travis je nabavio kombi.
Da, da, Hunter,
samo me poslušaj sada.
Reci mi... gdje si točno?
San Bernardino?
Hunter, kako to misliš,
San Bernardino?
- Daj mi da pričam s njim!
- Čekaj!
- Kako si...
- Daj da pričam s njim.
U redu, u redu.
Hunter, jesi li u redu?
Da.
Što radiš?
Idem pronaći mamu.
S Travisom?
Zašto ideš?
Reci mi gdje si, Hunter,
samo mi reci gdje si.
Kako se zove mjesto?
O, Bože.
Hunter, reci Travisu
da se okrene
i vrati ovamo odmah.
Razumiješ li me?
Daj da pričam s njim.
Što da napravim?
Samo poklopi.
Bok, mama. Moram ići sada.
Hunter? Hunter!
Jesu li poludjeli?
Da, ona je.
Nije ti žao što ideš, zar ne?
Ne.
Pa, možeš im se vratiti
kada god želiš.
Samo mi reci, OK?
Ne želim se vratiti.
Znam.
Ali samo za slučaj da se predomisliš.
Navikao sam zvati je mama.
Anne?
Zvučala je tako tužno.
Znam.
Kako misliš da će mama sada izgledati?
Ne znam.
Sjećaš li je se?
Ne baš.
Samo iz onog filmića koji smo gledali.
Izgledao si sretno tada.
Da.
Zadrži je.
Noć.
Noć.
Tata, ako tip spusti bebu,
putujući brzinom svjetlosti sat vremena.
Ako je putovao brzinom svjetlosti,
on bi... vratio bi se za sat,
bio bi sat vremena stariji.
Ali beba bi bila starac.
O, da?
Pa, koliko mu treba
da dođe do Houstona?
Hm... ako putuju...
rekao bih, tri sekunde.
Nisam shvatio taj zadnji dio.
Trebale bi im tri sekunde
da dođu iz Californije u Houston
krećući se brzinom svjetlosti.
- Ovo je Houston?
- Da.
Kako ćemo je pronaći
u ovako velikom gradu?
- Znam gdje će biti.
- Gdje?
U banci. Uložit će neki novac
u određenu banku danas.
To je banka?
Kakva je to banka?
Izgleda kao drive-in.
Nikada nisam vidio takvu banku.
Ni ja.
Toliko je auta ovdje,
nikada je nećemo pronaći.
O, da, hoćemo.
Hajde.
Razdvojit ćemo se,
i tako pokriti više površine, OK?
Da, možemo upotrebljavati voki-tokije.
Hej, sada ti ideš!
- Ostavit ću te tu.
- OK.
Čuješ li me, tata? Prijem.
Jasno i glasno.
Dobro!
Hunter na poziciji jedan,
prijem.
Travis na poziciji dva.
Držimo mjesto pokrivenim.
Rekao sam ti da ovo nisu igračke. Prijem.
Deset-četiri, prijem i gotovo.
Tata, upravo napušta banku!
Dođi ovamo!
Tata, čuješ li me?
Čuješ li me?
Napušta banku!
Dođi ovamo!
Tata!
Hajde!
Tata! Probudi se!
Probudi se! Odlazi.
Napušta banku!
Tata! Probudi se!
Je li... ona... gdje je ona...
ja... na putu sam.
O, ne.
Otišla je onim putem!
Kojim putem je otišla?
Jesi li siguran da je to bila ona?
Hajde. Hajde. Hajde. Pokrenimo se.
Hunter, jesi li... jesi li je stvarno
dobro pogledao, ili što?
To je morala biti ona.
Znam da je to bila ona.
O, Bože, nadam se da je nismo izgubili.
Ne može li ovo smeće ići brže?
Ovdje je deset tisuća automobila, Hunter.
- Kako ćemo naći onaj pravi?
- Idi brže, tata, idi brže.
Koje boje?
Auto je bio crven, zar ne?
Da, mali crveni Chevy.
Jesi li vidio išta?
Da, ne znam kako izgleda, Hunter.
Moraš mi pomoći.
Vidiš li ga?
Ne, ne još.
- Vidim je! Vidim je!
- Gdje? Gdje?
- Na onoj traci! Na onoj traci!
- Kojoj, kojoj traci?
- Onoj desnoj!
- U redu, u redu. Smiri se, vidim ga.
Je li to ona? Gledaj, vidi je li to ona?
Prepoznaješ li je?
Ja... nisam siguran.
Čekaj malo!
Sada su tu dva crvena auta.
Koji je njezin?
- Ha?
- Hm... desni... lijevi.
- Jesi li siguran?
- Da, lijevi.
- Jesi li sada siguran da je to taj?
- Da.
Nadam se da si u pravu, Hunter.
Ako slijedimo krivi auto,
morat ćemo čekati cijeli mjesec!
Navršit ću osam godina onda.
Koliko?
Navršit ću osam godina onda.
Približimo se.
Mogli bismo joj mahnuti.
Ne, ne, ne.
Ne želimo se previše približiti.
Mogli bismo je uplašiti.
Zaprepastit će se ili nešto.
- OK.
- OK, valjda je tako.
Pa, pitam se kamo ide.
Možda na posao.
Što ti misliš?
Da, mogla bi.
Izgleda mi kao ženski auto.
Mogao bi biti njezin?
Mogao bi. Ulazi u auto.
Reći ću ti svoj plan.
OK.
Zatvori prozore, zaključaj vrata.
Ako te itko išta pita,
reci da je tvoj tata unutra
i da se odmah vraća.
- OK?
- OK.
- Jesi li OK?
- Da!
Poručniče Jojo, nazovite me u govornicu 22.
Poručniče Jojo, govornica 22.
Djevojke ovdje potroše toliko vremena
s tipom,
da ih većina živi samo.
Kažeš mi da žive same u ovakvom gradu.
Puno se nasilja događa ovdje.
Stvari kao silovanja, ubojstva... posebno iz policijske jedinice.
Sestro Bibs, traže vas u govornici 7.
Sestro Bibs, govornica 7.
- Opet?
- Puno je pacijenata...
Poslušajmo malo rock & rolla.
Kako ide?
Gospodine?
Gospodine, na krivom ste mjestu.
Prerano je,
sve djevojke su dolje.
Da? Koga trebate?
Da, želim vidjeti plavu curu,
kratke, ravne kose,
oko 25 joj je godina.
OK.
Silazi dolje. Ostani na liniji.
Halo, dušo.
O, milost.
Znaš, 23. Odradila sam 23
od 24 govornica ovdje.
Bazeni će odraditi 24.
Što mogu učiniti za vas danas? Mm?
Imam ideju.
Što kažete na polo u vodi?
Bit će zabavno.
Hm, pa... reći ću vam što ćemo.
Zašto jednostavno ne kažete sestri Bibs
gdje vas boli, tako da mogu pronaći lijek.
Zašto me ne pogledate?
Gledam te!
Da, ali ja sam ovdje!
Vidiš li me?
Slušaj, srce. Da te mogu vidjeti,
ne bih radila ovdje.
Što vidiš?
Vidim što i ti vidiš:
sestra Bibs.
Sestra Bibs
i gumeni konj.
- O, vidim. Hvala, sestro Bibs.
- Hvala.
Bok.
Jesi li tamo?
Pa, vidim da ti je svjetlo još upaljeno,
pa pretpostavljam da si tamo. Mmm?
Jer je OK
ako ne želiš pričati, znaš.
Ni ja ponekad ne želim pričati.
Samo volim biti u tišini.
Smeta li ti ako sjednem?
Smeta li ti ako sjednem?
Ne.
Hvala.
Noge se malo umore
od stajanja cijelo vrijeme.
Je li ovo tvoj prvi posjet ovdje?
Da.
Pa, ova cijela stvar
ti je sigurno malo čudna, ha?
Shvaćaš da ja tebe ne vidim,
mada ti možeš vidjeti mene.
Pa, treba se na to
priviknuti.
O, pa.
Ja... gledam li ti u lice sada?
O, Bože, to nema veze.
Ako... ako želiš o nečemu
pričati,
ja ću samo saslušati, u redu?
Jako dobro slušam.
Ima li nešto... ne znam,
postoji li nešto
što mogu učiniti za tebe?
Smeta li vam ako skinem vestu?
Samo ću skinuti vestu.
Ne! Ne! Ne! Nemoj...
Molim te, ostavi ju!
Oprosti.
Samo ne znam točno
što želiš.
Ništa ne želim.
Zašto si onda došao ovdje?
Želim pričati s tobom.
Ima li nešto što mi želiš reći?
Ne.
Možeš mi reći,
čuvat ću tajnu.
Ovo...
je... sve što radiš, samo pričaš?
Pa... da,
da, uglavnom.
I slušam.
Što još radiš?
Zašto se smiješ?
Oprosti.
Oprosti.
Pa, što još radiš?
Ništa, ustvari.
O, pa, nije nam dopušteno pratiti
mušterije odavde.
Kada ih vidite,
da li... da li odlazite s njima doma?
Ne, gospodine.
Nije nam dopušteno imati
ikakav vanjski odnos s mušterijama.
Da, ali možete ih vidjeti
da to stvarno hoćete, zar ne?
Mislim, možete ići doma s njima ako želite.
Sva ova mjesta tako kažu.
Mislim, koliko dodatnog novca zaradite,
koliko novca zaradite sa strane?
Oprostite.
Gospodine, mislim da bi možda
voljeli pričati s nekom od drugih djevojaka.
Vidjet ću
mogu li naći neku za vas.
NE! NE! NE! NE!
Molim te, molim te...
molim te, ne idi.
Jednostavno sumnjam
da sam ja ona s kojom želiš pričati.
Molim te!
Molim te, ne idi. Oprosti.
U redu.
Hm... oprosti.
Oprosti.
OK je.
Znaš, znam kako je teško
pričati sa strancima ponekad.
Samo se opusti.
Opusti se i reci mi
što imaš na umu.
Slušat ću...
te.
Slušanje mi nije problem.
Radim to cijelo vrijeme.
Bila je tamo, zar ne?
Što je to?
Napušteno zemljište.
Kupio sam tu zemlju kada smo bili skupa,
s tvojom mamom.
Mislio sam da bi mogli tu
jednoga dana živjeti.
Gdje?
Pariz...
Texas.
Gdje je to?
Blizu Crvene Rijeke.
Sviđa li ti se?
Misliš, živjeli bi u toj prašini?
Zašto to piješ?
To smrdi!
Čekaj malo,
kuda ideš?
Do kombija.
Mogu li dobiti još jedno?
Evo, tata.
To nije mjesto na koje
bi odveo otmjenu ženu.
Što bi rekao? Da imaš otmjenu ženu,
bi li je odveo na takvo mjesto?
Što je otmjena žena?
O...
moja majka,
ne tvoja majka,
nego moja majka,
nije bila otmjena žena.
Bila je...
nikada nije htjela biti otmjena žena,
nikada se nije ni pretvarala da je to.
Što je onda bila?
Bila je... jednostavna.
Jednostavno dobra.
Bila je vrlo dobra.
Ali moj tata...
vidiš, moj je tata imao...
imao je tu ideju...
imao je tu ideju u glavi
koja je bila nekako
nekako bolesna.
Kakvu ideju?
Imao je ideju o njoj.
I...
gledao bi je,
ali je nije vidio.
Vidio je tu ideju.
I govorio je ljudima da je
ona iz Pariza.
To je bila velika šala.
Ali počeo je to svima govoriti,
toliko da je prestala biti šala...
Počeo je vjerovati u to.
I... stvarno je povjerovao.
Ona, o, Bože...
tako bi se osramotila.
Bila ja tako...
bila je tako sramežljiva.
Lijevo, tata.
Hunter, ja sam.
Bojao sam se da nikada više
neću moći pričati s tobom...
uživo.
Pa, pokušavam to činiti ovako.
Kada sam te prvi put vidio,
i Walta,
nadao sam se svakakvim stvarima.
Nadao sam se pokazati ti
da sam tvoj otac.
Ti si mi pokazao da jesam.
Ali veće stvari kojima sam se nadao
ne mogu se ostvariti.
Znam to sada.
Mjesto ti je s majkom.
Mjesto ti je s majkom.
Ja sam taj koji vas je razdvojio.
I dužan sam
ponovno vas okupiti.
Ali ne mogu ostati s vama.
Nikada neću moći popraviti
ono što se dogodilo.
To je jednostavno tako kako je.
Čak se i jedva sjećam
što se dogodilo.
To je poput pukotine.
Ali ostavilo me samoga na način
koji nisam prebolio.
I sada
se bojim.
Bojim se
ponovnog odlaska.
Bojim se
onoga što bih mogao naći.
Ali još se više bojim
ne suočiti s tim strahom.
Volim te, Hunter.
Volim te više od svog života.
- Hej.
- Hej.
Mogu li ti nešto reći?
Naravno, što god želiš.
Dosta je dugačko.
Imam puno vremena.
Znam ljude...
Koje ljude?
Dvoje ljudi.
Bili su zaljubljeni jedno u drugo.
Djevojka je bila...
vrlo mlada, oko sedamnaest
ili osamnaest, pretpostavljam.
A tip je bio...
dosta stariji.
Bio je dosta grub, divlji.
Ona je bila vrlo lijepa, znaš.
Da.
I zajedno su sve okrenuli
u pustolovinu,
i njoj se to svidjelo.
I običan put
u trgovinu živežnih namirnica bio je...
pun pustolovine.
Uvijek su se smijali glupim stvarima.
Volio ju je nasmijavati.
I...
nisu puno marili ni za što drugo,
jer je sve što su željeli
bilo biti zajedno.
Stalno su bili zajedno.
Zvuči kao da su bili
vrlo sretni.
Da, bili su.
Bili su stvarno sretni.
A on... on ju je volio više nego što je
ikada mislio da je moguće.
Nije mogao podnijeti
razdvojenost od nje
...tijekom dana, kada bi išao na posao.
Tako je dao otkaz.
Samo da bude doma s njom.
Onda je našao drugi posao
kada je ponestalo novca,
ali ponovno je dao otkaz.
Ali vrlo ubrzo, ona je počela brinuti.
Oko čega?
Novca, pretpostavljam.
Oko toga da nismo imali dovoljno.
Oko toga što nismo
znali kada će doći sljedeća plaća.
Da.
Znam taj osjećaj.
Tako je postajala nekako...
rastrgana iznutra.
Kako to misliš?
Pa, on je znao da mora raditi,
uzdržavati je,
ali isto tako nije
podnosio razdvojenost od nje.
Shvaćam.
I što je bio dalje od nje,
to je više ludio.
Osim sada,
kada je stvarno poludio.
Počeo je zamišljati
svakakve stvari.
Što, na primjer?
Počeo je umišljati
da ona viđa druge muškarce.
Došao bi doma s posla
i optužio je
za provođenje dana
s nekim drugim.
Vikao bi na nju,
razbijao stvari u prikolici.
Prikolici?
Da.
Živjeli su u prikolici.
Oprostite, gospodine.
Ali, jeste li me vi došli posjetiti prekjučer?
Ne mislim uhoditi.
Ne.
O.
Učinilo mi se da sam vam
prepoznala glas, na minutu.
Ne.
Nisam to bio ja.
Mm-hmm.
Molim vas, nastavite.
Kako bilo, počeo je strašno
puno piti.
I ostajao bi kasno noću
da bi je testirao.
Kako to mislite,
"testirao je"?
Da vidi hoće li biti ljubomorna.
Ha.
Mm-hmm.
Htio je da ona postane ljubomorna,
ali nije.
Samo se brinula za njega,
ali to ga je još više razljućivalo.
Zašto?
Zato što...
je mislio da ga, ako nikada nije ljubomorna,
ne voli stvarno.
Ljubomora je bila znak
njezine ljubavi prema njemu.
I tada jedne noći,
jedne noći, rekla mu je
da je trudna.
Bila je oko tri
ili četiri mjeseca trudna,
a da on to nije ni znao.
Tada se sve odjednom promijenilo.
Prestao je piti,
našao je stabilan posao.
Bio je uvjeren
da ga sada voli,
jer je nosila njegovo dijete.
I krenuo se posvećivati
tome da joj stvori dom.
Ali počela se događati nezgodna stvar.
Koja?
U početku nije ni primijetio.
Ona se počela mijenjati.
Dana kada je beba rođena,
počelo ju je iritirati sve oko nje.
Ljutila se na sve.
Čak joj se i beba
činila kao nepravda.
On je ustrajao u pokušajima
da učini sve dobro za nju.
Kupovao joj je stvari.
Vodio ju je na večeru
jednom tjedno.
Ali činilo se da je ništa
nije moglo zadovoljiti.
Dvije godine,
on se borio pokušavajući ih vratiti u ono stanje
u kojem su bili kada su se prvi put sreli.
Konačno, shvatio je
da to nikada neće upaliti.
Pa, ponovno je napao na bocu.
Ali ovaj put,
to mu se osvetilo.
Ovoga puta, kada se vratio doma kasno noću,
nije bila zabrinuta za njega,
niti ljubomorna,
Bila je jednostavno bijesna.
Optužila ga je da ju drži u zatočeništvu
time što ju je ostavio trudnom.
Rekla mu je da
je sanjala o bijegu.
Da je to bilo sve o čemu je sanjala:
bijeg.
Vidjela je sebe noću,
trčeći gola niz autocestu.
Trčeći preko polja,
trčeći niz riječna korita,
uvijek trčeći.
I uvijek,
baš kad je bila nadomak slobodi,
on bi bio tamo.
Nekako bi je zaustavio.
Jednostavno bi se pojavio
i zaustavio je.
I kada mu je ispričala te snove,
on je povjerovao u njih.
Znao je da mora biti zaustavljena,
ili će ga napustiti zauvijek.
Svezao joj je kravlje zvono oko gležnja,
da bi noću mogao čuti
ako bi se ona pokušala izvući iz kreveta.
Ali ona je shvatila kako prigušiti
zvono, ugurala bi čarapu unutra,
izvukla se iz kreveta
i otišla u noć.
Uhvatio ju je jedne noći,
kada je čarapa ispala
i čuo ju je kako pokušava
pobjeći na autocestu.
Uhvatio ju je, dovukao je natrag u prikolicu
i svezao je za štednjak
sa svojim remenom.
Samo ju je ostavio tamo,
i vratio se u krevet
i ležao tamo slušajući je kako vrišti.
I slušao je svog sina kako vrišti.
Bio je iznenađen samim sobom
što više ništa nije osjećao.
Sve što je htio učiniti
bilo je - spavati.
I po prvi put,
poželio je da je daleko.
Izgubljen u dubokoj, napuštenoj zemlji
gdje ga nitko ne poznaje.
Negdje bez jezika
i ulica.
I sanjao je o tom mjestu
bez da mu je znao ime.
I kada se probudio,
gorio je.
Plavi plamenovi
plamtjeli su plahtama kreveta.
Potrčao je niz vatru
prema jedino dvoje ljudi koje je volio.
Ali njih više nije bilo.
Ruke su mu gorjele.
I bacio se van,
i otkotrljao na vlažnoj zemlji.
Onda je otrčao.
I nikada se nije osvrnuo na vatru.
Samo je trčao.
Trčao je dok sunce nije izašlo,
onda je stao.
I kada se sunce ponovno spustilo,
opet je trčao.
Pet dana
je trčao tako...
dok svaki trag čovjeka...
nije nestao.
Travis.
Ako ugasiš svjetla,
hoćeš li me moći vidjeti?
Ne znam.
Nikada nisam pokušala.
- Vidiš li me?
- Da.
Prepoznaješ li me?
O, Travis.
Doveo sam Huntera sa sobom.
Ne želiš li ga vidjeti?
Da.
Tako sam ga jako željela vidjeti
da ga se više nisam usudila ni zamišljati.
Anne mi je slala
njegove slike
sve dok je nisam zamolila da prestane.
Nisam mogla podnijeti...
bol gledajući ga kako raste
a ja to propuštam.
Zašto ga nisi zadržala, Jane?
Nisam mogla, Travis.
Nisam imala ono
što mu je bilo potrebno.
Nisam ga htjela iskoristiti
za popunjavanje svoje praznine.
Pa, sada te treba, Jane.
I želi te vidjeti.
Želi?
Da.
On... on te čeka.
Gdje?
U gradu.
U hotelu.
Meridian.
Soba 1520.
1520.
Ti ideš, zar ne?
Ne vidim te, Jane.
Ne idi još.
Ne idi još.
Ja...
zamišljala sam duge govore
tebi nakon što si otišao.
Običavala sam pričati s tobom cijelo vrijeme,
mada sam bila sama.
Hodala sam okolo mjesecima
pričajući s tobom.
Sada ne znam što bih ti rekla.
Bilo je lakše
kada sam te samo zamišljala.
Čak sam i zamišljala
kako mi odgovaraš.
Imali bi duge razgovore,
nas dvoje.
Bilo je skoro kao
da si tamo.
Mogla sam te čuti.
Mogla sam te vidjeti, omirisati.
Mogla sam ti čuti glas.
Ponekad bi me tvoj glas budio.
Budio bi me usred noći,
kao da si tamo,
u sobi, sa mnom.
Onda...
je lagano blijedilo.
Nisam te više mogla zamisliti.
Pokušavala sam ti pričati na glas,
kao što sam to običavala,
ali nije bilo ničega.
Nisam te mogla čuti.
Onda sam...
samo odustala.
Sve je stalo.
Ti si...
jednostavno nestao.
Sada radim ovdje.
Čujem tvoj glas cijelo vrijeme.
Svaki čovjek...
ima tvoj glas.
Reći ću Hunteru
da dolaziš.
- Travis?
- Što?
Bit ću tamo.
Dobro.
- Hotel Meridian?
- Da.
Soba 1520.
Tvoja kosa,
mokra je.
O...