Tip:
Highlight text to annotate it
X
Da, ovo je Sunset Boulevard,
Los Angeles, Kalifornija.
Pet je sati ujutro.
Ovo je odred za ubojstva, zajedno
sa svim detektivima i novinarima.
Ubojstvo je prijavljeno u
jednoj od kuca u bloku broj 10000.
Citat cete o tome
u vecernjim izdanjima novina.
Slušat cete o tome
na radiju i na televiziji,
jer je u to umiješana
jedna od najvecih zvijezda iz prošlosti.
Ali, prije nego što sve
iskrive i napušu,
prije nego se svega dokopaju
holivudski reporteri,
možda biste htjeli cuti cinjenice
i pravu istinu o svemu.
Ako je tako,
došli ste na pravo mjesto.
U njezinom bazenu
pronadeno je tijelo nekog mladica,
s dva metka u ledima i
jednim u trbuhu. Nitko znacajan.
Obican pisac koji je
potpisao par drugorazrednih filmova.
Jadnik!
Oduvijek je želio imati bazen.
Na kraju ga je i dobio,
samo je cijena ispala malo previsoka.
Vratimo se šest mjeseci unatrag,
do dana kada je sve pocelo.
Stanovao sam u apartmanu
iznad Franklina i lvara.
Nije mi baš najbolje išlo.
Vec dugo nisam radio
ni za jedan studio.
Sjedio sam tako i izbacivao
po dvije nove price tjedno.
No, izgledalo je da sam
zaboravio kako se to radi.
Možda nisu bile dovoljno originalne,
a možda su cak bile i preoriginalne.
Znam samo to
da ih nitko nije htio otkupiti.
Da?
- Joseph C. Gillis?
- Da.
- Došli smo po auto.
- Koji auto?
"Plymouth" kabriolet iz 1946.,
registarskih oznaka 40 R 116.
- Gdje su kljucevi?
- Zašto bih vam ih dao?
Prodavac vas je dugo trpio.
Niste platili tri rate.
A imamo i sudski nalog.
Kljuceve.
- Ili možda želite da ga odvucemo?
- Smirite se, auto nije ovdje.
- Stvarno?
- Posudio sam ga prijatelju.
- Otišao je u Palm Springs.
- Zdravstveni razlozi, ha?
- Ako ne vjerujete, pogledajte u garažu.
- Vjerujemo mi tebi, ali sad ti vjeruj nama.
Bolje ti je da auto sutra u podne
bude ovdje, inace ce biti problema.
Baš lijepo od vas.
Trebalo mi je brzo pronaci 290$,
inace sam mogao zaboraviti auto.
Nije bio u Palm Springsu,
ali nije bio ni u garaži.
Predvidio sam
što ce utjerivaci dugova napraviti.
Znao sam da ce se pojaviti
i nisam htio ništa riskirati.
Parkirao sam ga prekoputa, iza
Rudyevog salona za laštenje cipela.
Rudy vas nikada ne bi zapitkivao
o vašim financijama,
samo bi vam pogledao pete
i odmah bi znao kako stoje stvari.
Imao sam scenarij koji je
sakupljao prašinu u; ; Paramountu;; .
Moj agent je smatrao da nema izgleda,
ali znao sam zvjerku koja me voljela.
Došlo je vrijeme da se poslužim time.
On se zvao Sheldrake.
Pametan producent,
s kolekcijom cireva kao dokazom.
Imaš pet minuta.
O cemu govori prica?
O igracu bejzbola, pocetniku kojemu
dobro ide. Nekoc je sudjelovao u pljacki,
ali sada kada pokušava biti pošten,
neki kockari mu ne daju.
Traže od njega da
namjerno izgubi finale prvenstva?
Tako nešto, ali na kraju
imam odlicno iznenadenje.
- Naslov?
- "Opasne baze". 40 stranica je vec tu.
Nazovi odjel citaca i saznaj
što znaju o "Opasnim bazama".
Onima u "Foxu" se poprilicno svida,
osim, mislim, Zanucku.
Zar vi vidite Ty Powera
u ulozi tog igraca?
Ovdje imate najboljeg
kandidata za ulogu. Alana Ladda.
To bi njemu bila promjena. Uostalom,
snimanje bi bilo jednostavno.
Puno snimaka eksterijera i sve bi vas
moglo izaci manje od milijuna.
- Ispricavam se.
- I Bill Demarest bi dobio dobru ulogu.
Postariji trener koji je vidio svašta,
ponekad izgubi živce...
Zdravo g. Sheldrake.
"Opasne baze" i njihov kratki sinopsis.
- Hvala.
- Ja ne bih gubila vrijeme s tim.
- Zašto?
- Napisan je iz ocaja.
Nema mjesta za Ladda?
Prežvakavanje necega
što ionako nije vrijedilo.
Bit ce ti drago upoznati g. Gillisa,
koji je to napisao. Gdica Kramer.
Schaefer, Betty Schaefer. Voljela bih
da sad mogu propasti u zemlju.
- Ako vam ja u tome mogu pomoci...
- Žao mi je, ali mislim da nije dobar.
Malo je dosadan i banalan.
A što vi preporucujete?
Joycea, Dostojevskog?
Mislim da filmovi
trebaju imati poruku.
Prica vam nije dovoljna?
Vi biste odbili i "Prohujalo s vihorom".
Ne, to sam bio ja. Rekao sam:
"Koga zanima film o gradanskom ratu?"
Možda mi se "Opasne baze" nisu
svidjele jer sam cula da ste talentirani.
Nekad sam bio,
ali sad pokušavam preživjeti.
Znaci, uzmete zaplet 27 A,
malo ga preuredite?
To nije pristojan rjecnik.
Zvucite kao njujorški kriticari.
- To je sve, gdice Kramer... Schaefer.
- Dovidenja, g. Gillis.
Iduci put cu za vas napisati
"Gole i mrtve".
Pa, izgleda da je Zanuck
dobio film o bejzbolu.
Nemojte misliti da sam ja smatrao
kako je ovo materijal za Oskara.
Naravno, mi uvijek nešto tražimo za
Betty Hutton. Vidiš li nju negdje tu?
- Iskreno receno, ne.
- Cekaj malo.
Možda da to bude
ženska bejzbol ekipa.
Ubacimo par pjesama
i imamo mjuzikl:
"Dogodilo se na terenu:
prica o jednoj ženi".
Ako pokušavate biti duhoviti, nije
smiješno. Meni stvarno treba posao.
- Nemam apsolutno ništa.
- Bilo što, dodatni dijalog?
Ništa, zaista.
Gospodine Sheldrake, da li biste mi vi
mogli posuditi 300 dolara?
Da li bih mogao? Gillis...
Prošle godine me je
netko nagovorio da kupim ranc,
tako da sam od banke
posudio novac.
Ove godine sam morao uzeti hipoteku
kako bih zadržao osiguranje...
Nakon toga,
odvezao sam se u centralu.
Mnogi od nas tako doživljavaju
Schwabovu trgovinu.
Kao kombinaciju ureda,
kavane i cekaonice.
Cekanje...
Cekanje na bolja vremena.
Nabavio sam nešto sitniša
i poceo slati opci poziv za pomoc.
Svog agenta, naravno,
nisam mogao dobiti.
Nazvao sam prijatelja,
Artiea Greena.
Sjajan tip,
pomocnik redatelja.
On mi je mogao posuditi 20$,
ali to nije bilo dovoljno.
Potom sam nazvao par tipova koji
uvijek kažu; ; da;; . Meni su rekli; ; ne;; .
Napokon sam pronašao
svog agenta. Veliki folirant!
Ubijao se tražeci posao
jadnom Joeu Gillisu?
Naporno je radio u Bel Airu,
družeci se s palicama za golf.
Treba ti 300$?
Naravno da ti ih mogu dati, ali necu.
- Ne?
- Ja tebi nisam samo agent.
- Nije stvar u 10%. Ja sam ti i prijatelj.
- Jesi?
Najbolje stvari su napisane
na prazan želudac.
Kad tvoj talent dostigne
Mocambo-Romanovu rutinu, uspio si.
Ma, pusti to! Ovdje se radi o autu.
Bez njega bih bio kao bez nogu.
Najbolje što ti se moglo dogoditi.
Sad ceš morati sjesti i pisati.
A što misliš da sam dosad radio?
Treba mi 300 dolara.
Dušo, možda tebi treba drugi agent.
Na povratku u grad,
razmišljao sam o svojim izgledima.
Trenutacno su bili ravni nuli.
Ocito, nisam imao; ; ono nešto;; .
Došlo je vrijeme da se napusti
holivudski san i ode kuci.
Možda bi se od mojih stvari
moglo sakupiti za kartu do Ohia
i povratak poslu od 35$ tjedno
u; ; Dayton Evening Postu;; .
Ako me on još uvijek ceka.
Naravno, uz podsmijeh cijeloga ureda.
Zašto vi ne pokušate
osvojiti Hollywood?
Možda mislite da biste vi...
Oh-oh!
Našao sam se na
kolnom prilazu nekoj velikoj vili,
koja je izgledala stara i napuštena.
Na kraju prilaza
cekao me pravi melem za oci.
Velika prazna garaža,
koja ocito nicemu nije služila.
Ako je ikada postojalo mjesto
za auto kome su svi bili za petama...
U garaži je bio
još jedan stanar.
Ogroman automobil
strane proizvodnje.
Mora da je trošio 2000 litara na 100 km.
Registracija mu je bila iz 1932.
Mislio sam da su se vlasnici tada iselili.
Znao sam da se ne mogu vratiti
u svoj stan jer su mi ovi bili za petama.
Htio sam ostati kod Artiea Greena
dok ne sakupim za autobus za Ohio.
Nakon povratka u Dayton
vjerovnicima bih poslao razglednicu
koja bi im rekla
gdje mogu pokupiti krntiju.
Mjesto je bilo poput
velikog nezgrapnog slona.
Onakvo kakvo su gradili
filmski ludaci ludih dvadesetih.
Zapuštena kuca
poprima nesretan izgled.
Ova je toga imala u izobilju.
Poput one starice
u; ; Velikim išcekivanjima; ;,
gde Havisham, u truloj vjencanici
i s poderanim velom,
bijesne na svijet
jer je bila odbacena.
Vi tamo, zašto ovoliko kasnite?
Zašto ste me pustili
da ovoliko cekam?
Ovamo.
Ostavio sam auto u garaži.
Imao sam kvar. Mislio sam...
- Udite.
- Možda je najbolje da uzmem auto...
Obrišite noge.
Naprijed.
Niste dolicno obuceni
za ovu prigodu.
- A koja je prigoda?
- Pošalji ga gore, Maxe.
- Uz stepenice.
- Poslušajte me samo tren...
- Madame ceka.
- Mene?
U redu.
Ako vam bude trebala pomoc
s lijesom, zovite me.
Ovamo.
Unutra.
Stavila sam ga na
stol za masažu, pored kamina.
Uvijek je volio vatru
i po njoj prebirati štapom.
Odlucila sam ga pokopati u vrtu.
Ima li neki zakon koji to brani?
- Ne znam.
- Nije me ni briga.
Želim bijeli lijes
koji ce biti obložen baršunom.
Bijelim ili tamno ružicastim.
Možda crvenim, žarko crvenim.
Samo neka izgleda veselo.
Koliko ce to koštati? Nemojte mi samo
lupiti neku cijenu zato jer sam bogata.
Gospodo, vi ste me zamijenili
s nekim drugim. Meni je pukla guma.
Parkirao sam tu dok ne pronadem novu.
Mislio sam da je kuca napuštena.
- Nije. Izlazite.
- Žao mi je.
Žao mi je što ste izgubili prijatelja.
Mislim da crvena nije dobar odabir.
- Jesam li ja vas vec negdje vidio?
- Izlazite, inace zovem slugu.
Vi ste Norma Desmond.
Nekoc ste bili velika zvijezda.
Ja sam još uvijek velika zvijezda.
Filmovi su ti koji su se smanjili.
Znao sam
da nešto nije u redu s njima.
Mrtvi su, gotovi.
Nekada su imali
pozornost ociju cijeloga svijeta.
Ali to im nije bilo dovoljno.
Morali su pridobiti i uši svijeta.
Stoga su otvorili svoje gubice
i krenuo je govor, govor, govor!
Tako je i krenuo posao s kokicama.
Kupite ih da biste zacepili uši.
Pogledajte ih samo u tim uredima.
Veliki mozgovi!
Uništili su sve legende!
Fairbankse, Gilberte, Valentina!
Koga sada imamo? Obicne nule.
Nemojte mene kriviti.
Ja sam samo pisac.
Pisac? lspisujete rijeci, rijeci,
sve same rijeci.
Od rijeci ste napravili konopac
i zadavili ovaj posao.
Ali i za taj posljednji krkljaj
postoji mikrofon
i Technicolor da se snimi
nateceni jezik.
- Tiho, probudit cete majmuna.
- Izlazite! Maxe.
Iduci put cu donijeti
album za autograme.
Ili možda malo cementa
da zatražim vaš otisak noge.
U redu je. Odlazim.
Samo tren.
Rekli ste da ste pisac?
- Zašto pitate?
- Jeste li ili niste?
- Tako piše na kartici mog udruženja.
- Znaci, pisali ste filmove?
Naravno da jesam.
Hocete li možda popis?
Htjela bih vas nešto pitati.
Dodite ovamo.
Zadnji scenarij napisao sam o
doseljenicima na neplodnu zemlju.
Ne biste to nikad rekli, jer se na platnu
sve dogada na torpednom camcu.
Intimno, zar ne?
Vjetar se zavlaci u one orgulje.
Trebala bih ih izbaciti.
Ja bih ih naucio necem novom.
Mladicu, recite mi nešto.
Koliko su danas dugi filmski scenariji?
Koliko imaju stranica?
Ovisi za koji su film pisani.
Ovo ce biti jako važan film.
Osobno sam ga pisala par godina.
- Ovdje ima materijala za šest filmova.
- Prica o Salomi. DeMille ce je režirati.
- DeMille?
- Zajedno smo snimili puno filmova.
- A vi cete biti Saloma.
- Tko drugi?
Nisam znao da planirate opet raditi.
Mrzim tu rijec! Ovo je povratak!
Povratak milijunima koji mi
nikad nisu oprostili odlazak s platna.
- Shvacam.
- Saloma. Kakva žena.
Kakva uloga.
Princeza zaljubljena u sveca.
Izvodi ples sedam velova.
On je odbija, a ona zahtijeva
njegovu glavu na pladnju.
Ljubi njegove hladne, mrtve usne.
- U Pomoni ce se oduševiti.
- Svugdje ce se oduševiti.
Procitajte scenu
prije nego ga ona da ubiti.
Ja bih vam kao pisac
mogao ukrasti materijal.
Ne bojim se ja toga.
Procitajte.
Maxe, donesi nam neko pice.
Sjednite. Imate li dovoljno svjetla?
- Imam odlican vid.
- Rekla sam, sjednite.
Važnih obveza
doista nisam imao.
Osim sastanka s
utjerivacima dugova.
Uostalom, spomenula je i pice.
Zašto ne?
Ponekad se zanimljivo uvjeriti
koliko loše ljudi mogu pisati.
Ovo je bilo na pravom putu
da sve nadmaši.
Što li bi samo grafolog rekao
na njezine djecje crckarije?
Max je donio šampanjca i kavijara.
Kasnije sam doznao da je Max
jedini drugi stanar sumornog zamka.
A doznao sam i
još par stvari o njemu.
Što se nje tice, ona je sjedila
sklupcana poput opruge na satu,
s cigaretom stisnutom
u nekom neobicnom držacu.
Mogao sam osjetiti njezin pogled
iza tih tamnih naocala,
kako me izaziva da mi se
ono što citam ne svidi.
Ili me možda, na njezin ponosan
nacin, upravo molila da mi se svidi.
Toliko joj je puno to znacilo.
Uglavnom, situacija je bila vrlo udobna.
To klupko napetih živaca,
Max, mrtav majmun na katu
i povremeno
zavijanje vjetra u orguljama.
Nešto kasnije,
tek toliko da se razbije napetost,
stigao je i pravi tip
s djecjim lijesom.
Sve je obavljeno
s velikim dostojanstvom.
Mora da je to bila
jako važna cimpanza.
Možda cak i unuk
samog King Konga.
Mora da su bila 23 sata, kad sam
u želucu osjetio odredenu mucninu.
Nikakvo cudo uz taj slatki šampanjac
i gluposti koje sam citao,
tu smiješnu zbrku
melodramatskih zapleta.
No, dotad sam vec i sam poceo
kovati ideju za jedan svoj mali zaplet.
- Onda?
- Ovo je fascinantno.
Naravno da jest.
Možda je malo dugo i ima ponavljanja,
ali vi niste profesionalni pisac.
- Napisala sam to iz srca.
- Svakako.
To je ono što ga i cini sjajnim.
- Ali potrebno mu je još dijaloga.
- Zašto?
- Ja mogu ocima sve izraziti.
- Kracenje bi sigurno bilo korisno.
- Necu dopustiti nikakvo masakriranje.
- Naravno.
Sve treba biti organizirano.
Trebate naci nekoga za to skratiti.
Koga? Trebala bih pronaci
nekoga kome mogu vjerovati.
Kada ste vi rodeni?
Koji ste znak u horoskopu?
- Ne znam.
- Kojega datuma?
21. prosinca.
Strijelac. Volim Strijelce
jer se njima može vjerovati.
- Hvala vam.
- Hocu da vi ovo napravite.
Ja sam zauzet. Upravo sam završio
jedan scenarij i pocinjem nešto drugo.
Nije me briga.
Znate, ja nisam jeftin.
Naplacujem 500 dolara tjedno.
Ne brinite za novac.
Isplatit ce vam se.
- Mogao bih ostalo procitati kod kuce.
- Ne dopuštam da izade odavde.
- Dovršite ovdje citanje.
- Sada je vec malo kasno.
- Jeste li vi oženjeni, gospodine?
- Gillis. Nisam.
- Gdje stanujete?
- Hollywood. Apartmani Alto Nido.
- Nešto vam nije u redu s autom?
- Tocno.
- Zašto ne ostanete ovdje?
- Vratit cu se rano ujutro.
Glupost.
Iznad garaže imamo sobu.
Max ce vas tamo odvesti. Maxe!
Bio sam poprilicno zadovoljan
kako sam ovladao situacijom.
Zabacio sam udicu,
a ona je zagrizla.
Auto ce biti na sigurnom
dok ja budem prepravljao scenarij.
Uostalom, posao je
trebao donijeti i dosta novca.
Soba vec dugo nije korištena.
Nije baš za glamur magazine,
ali za jednu noc ce poslužiti.
- Popodne sam vam napravio krevet.
- Kako ste mogli znati da cu ostati?
Kupaonica je tamo. Stavio sam vam i
par rucnika, sapun i cetkicu za zube.
Iznimna osoba,
ova Norma Desmond.
Ona je bila najveca,
ali vi ste premladi da biste to znali.
U jednome tjednu je primila
17000 pisama svojih obožavatelja.
Ljudi su potplacivali frizere
za pramen njezine kose.
Jedan maharadža je iz Indije
došao moliti njezinu podvezicu.
Kasnije je sam sebe
s njome zadavio.
Pa, ocito je da sam skrenuo
na zanimljivi kolni prilaz.
Jeste, gospodine. Laku noc.
Ocijenio sam da je i on
malo cudan.
Možda je pretrpio moždani udar.
Zapravo, kao da je cijelo mjesto
pogodila neka jeziva paraliza.
Neuskladeno s ostatkom svijeta,
usporeno se raspadalo.
Tenisko igralište
ili tocnije njegovi ostaci,
s izblijedjelim linijama
i obješenom mrežom.
A, naravno, imala je i bazen.
Tko nije, u to vrijeme?
Mabel Normand i John Gilbert
mora da su u njemu davno plivali.
I Vilma Banky
i Rod La Rocque.
Sada je bio prazan. Ili nije?
Još nešto se tu dogadalo:
posljednja pomast za staroga cimpanzu,
obavljena s krajnjom ozbiljnošcu,
kao da u grob
polaže jedino dijete.
Zar joj je život
doista bio tako prazan?
Sve je bilo vrlo cudno,
ali cudnije stvari tek su slijedile.
Te noci sanjao sam cudan san.
U njemu je bio orguljaš.
Nisam mu mogao vidjeti lice,
ali orgulje su bile presvucene u crno.
A cimpanza je igrao za sitniš.
Kada sam otvorio oci,
glazba se još uvijek cula.
A gdje sam ja?
Oh, da, u toj praznoj sobi
iznad njezine garaže.
Ali više nije bila prazna.
Imao sam posjetitelja.
Netko je donio sve moje stvari.
Knjige, pisaci stroj, odjecu...
Što se to zbivalo?
Hej, ti! Maxe, ili kako li se vec zoveš,
što moje stvari rade ovdje?
Tebi govorim.
Moja odjeca i stvari su gore u sobi.
Naravno. Ja sam ih donio.
- Tako znaci?
- Što je bilo? Zar nešto nedostaje?
- Tko ti je rekao da to napraviš?
- Ja.
Ne znam zašto ste tako uzbudeni.
Prestani svirati, Maxe.
To mi se cinilo kao dobra ideja,
ako mislimo raditi zajedno.
Ja trebam popraviti vaš scenarij,
ali nismo se dogovorili da živim ovdje.
- Svidjet ce vam se.
- Hvala, ali imam ja i svoj stan.
Tri mjeseca niste platili stanarinu.
- Sredit cu ja to.
- Sve je vec sredeno. Placeno je.
Odbit cemo to od moje place.
Necemo biti sitnicavi oko takvih stvari.
- Maxe, raspakiraj stvari g. Gillisa.
- Vec jesam, madame.
- Onda ih spakiraj, jer ja odlazim!
- Odlucite se.
Želite li vi ovaj posao ili ne?
Htio sam i posao i novac,
ali i što prije nestati odatle.
Mislio sam da cu, ako se stvarno dam
na posao, za par tjedana biti gotov.
Ali nije bilo lako unijeti suvislost
u njezine razuzdane halucinacije.
A sve je bilo još i teže jer mi je
cijelo vrijeme visila *** glavom,
iz straha da bih mogao povrijediti
njezino dragocjeno djelo.
Što je ovo?
- Scena koju sam izbacio.
- Koja scena?
Na tržnici robova.
Bolje je odmah prijeci na...
Prebaciti kadar s mene?
Previše ste prisutni.
Ne žele vas baš gledati u svakoj sceni.
Zašto mi onda svaki dan pišu
i mole moje fotografije? Zašto?
Zato jer me žele vidjeti.
Mene, Normu Desmond.
Vratite to natrag.
Dobro.
Nisam se prepirao s njom.
Na mjesecara ne smijete vikati,
jer može pasti i slomiti vrat.
Tako je. Još uvijek je mjesecarila
vrtoglavim visinama izgubljene karijere.
Posve luda kada je u pitanju bila
jedna tema: njezino celulodino bice.
Velika Norma Desmond.
Kako li je samo mogla disati u kuci
pretrpanoj s toliko Normi Desmond?
Još Normi Desmond
i još Normi Desmond.
Naravno, nije sve bio posao.
Dva, tri puta tjedno,
Max bi podizao onu ogromnu sliku
koju joj je poklonila
Trgovinska komora Nevade.
I onda bismo gledali neki film,
tu, u dnevnoj sobi.
; ; Ovako je puno ljepše
nego izaci vani; ;, rekla bi ona.
Bilo je posve jasno
da se bojala vanjskog svijeta.
Bojala se da bi je mogao podsjetiti
na vrijeme koje je prošlo.
Filmovi su bili nijemi,
a projektorom je upravljao Max.
Što nije bilo tako loše.
Barem nije svirao
pratnju na orguljama.
Sjedila bi mi vrlo blizu
i mirisala na slatke ruže.
Što ni izdaleka nije bio
moj omiljeni parfem.
Ponekad bi, dok bismo gledali film,
uhvatila moju mišicu ili ruku,
zaboravljajuci da je moj poslodavac,
postavši na tren obican gledatelj,
uzbudena zbog glumice na platnu.
Ne trebam vam uopce reci
tko je bila ta zvijezda.
Uvijek su to bili njezini filmovi.
To je bilo sve što je željela gledati.
...OSLOBODI ME OVOG UŽASNOG
SNA KOJI MI JE OBUZEO SRCE...
Još uvijek izgleda sjajno, zar ne?
A nema nikakvog dijaloga.
Nama dijalog nije ni trebao.
Mi smo imali lica.
Ali takvih lica jednostavno više nema.
Možda jedno. Garbo.
Ti producentski idioti, ti imbecili!
Zar oni nemaju oci?
Zar su zaboravili
kako izgleda zvijezda?
Vratit cu se ja opet tamo,
obecavam vam!
Ponekad se u kuci igrao bridž.
Dvadeset centi za bod.
Ja bih dobivao pola njezinog dobitka.
Jednom je to bilo 70 centi, što je bila
jedina gotovina koju sam dobio.
Ostali igraci su bili
njezini prijatelji glumci,
sumorni likovi kojih ste se mogli
sjetiti iz doba nijemog filma.
Podsjecali su me na voštane figure.
- Karo.
- Srce.
- Pik.
- Bez mene.
Tri, bez aduta.
- Bez mene.
- Isprazni pepeljaru, Joe.
- Traže vas neki ljudi.
- Nisam ovdje.
- To sam im i rekao.
- Dobro.
Ali pronašli su vaš auto u garaži
i sad ce ga odvuci.
Gdje je pepeljara?
Joe, možemo li dobiti tu pepeljaru?
- Htio bih da nešto porazgovaramo.
- Ne sada, imam dobre karte.
Došli su po moj auto.
Sad sam zaboravila
koliko je pikova izašlo!
- Treba mi smjesta novac.
- Ne možeš pricekati?
- Ne.
- Molim te.
- Dobro, što je? Gdje gori?
- Izgubio sam auto.
Mislila sam da se radi
o životu i smrti.
I radi se. Zato sam i došao ovdje
i prihvatio ovaj posao placenog pisca.
Baš si smiješan. Ne trebaju nam
dva auta. Mi vec imamo jedan.
I to ne neku kromiranu jeftinocu,
vec pravog "lsotta Fraschinija".
Jesi li kad cuo za auto
"lsotta Fraschini"?
Rucni rad.
Koštao me je 28000 dolara.
Tako je onda Max izvukao vani
taj stari autobus i dobro ga uglancao.
Vozili smo se
brdima iznad Sunseta.
Auto je bio postavljen
leopardovom kožom
i imao je telefon
koji je cijeli bio obložen zlatom.
- To je užasna košulja.
- Što joj fali?
Ništa, ako radiš na benzinskoj pumpi.
Dosadili su mi i taj sako i te hlace.
Max, koja je najbolja trgovina
muške odjece u gradu?
Meni ne treba nikakva odjeca,
a i ne želim da mi je ti kupuješ.
Zašto mi uskracuješ zabavu?
Ja samo hocu da ti lijepo izgledaš.
I moraš li baš žvakati tu žvakacu?
Muškarcu ništa bolje ne pristaje
od plavog flanela.
Ove, s obicnim kopcanjem.
Trebat ce nam i kaput.
Da vidim što imate od devine dlake.
- A vecernje odijelo?
- Ne treba mi smoking.
Naravno da ti treba. Smoking, frak,
a pazi se da ne dobiješ i žaket.
- Frak?! Smiješno!
- Treba ti za zabave i Novu godinu.
- Gdje su vam vecernja odijela?
- Ovamo.
Ovo je devina dlaka,
ali probajte samo ovu vikunju.
- Naravno, malo je skuplja...
- I devina dlaka je u redu.
Kad vec dama placa,
zašto ne biste uzeli vikunju?
Poslednjeg tjedna u prosincu
došle su kiše.
Jako puno kiše. Previše,
kao i svega ostalog u Kaliforniji.
Procurila je kroz krov
moje sobe iznad garaže.
Naredila je Maxu
da me preseli u glavnu zgradu.
Ideja mi se baš i nije svidjela.
Jedino vrijeme koje sam mogao
imati za sebe, imao sam u toj sobi.
Ipak, bolje to nego spavati
u kišnom mantilu i kaljacama.
- Kome je pripadala ova soba?
- Suprugu.
Tocnije, supruzima.
Madame se tri puta udavala.
Odavde se sigurno može vidjeti Catalina,
samo što danas nije lijepo vrijeme.
Što je s ovim vratima?
Nema nikakve brave.
Nigdje u kuci nema brava na vratima.
Kako to? Mora postojati
neki razlog za to.
- Lijecnik je to predložio.
- Kakav lijecnik?
Gospodin lijecnik.
Ona pati od napada melankolije.
Imala je cak i nekoliko
pokušaja samoubojstva.
Moramo biti jako pažljivi.
Nema tableta za spavanje, žileta...
U njezinoj sobi smo i plin iskljucili.
Zašto? Zbog karijere?
Pa, ona nije zaboravljena.
- Još uvijek dobiva pisma obožavatelja.
- Ja ne bih pažljivije provjeravao žigove.
Ti ih šalješ. Je li tako, Maxe?
Moram otici ispeglati
vaše vecernje odijelo.
G. Gillis nije zaboravio na
gospodinu novogodišnju zabavu?
Ne, nisam. Pretpostavljam
da dolaze sve voštane figure?
Ne znam, gospodine.
Madame je sve organizirala.
To je bilo to.
Ta njezina soba.
Sva od baršuna i nabora.
I taj krevet, kao okiceni camac.
Savršeno okružje za
kraljicu nijemih filmova. Jadnica.
Još uvijek ponosno odmahuje
paradi koja je vec odavno prošla.
Na njezinoj novogodišnjoj zabavi
saznao sam što osjeca za mene.
Možda sam bio idiot
što to nisam predvidio.
Kakvo tužno, neugodno otkrice.
Joe!
lzgledaš apsolutno božanstveno.
Okreni se.
- Ma daj!
- Hajde.
Savršeno! Divna ramena.
A svida mi se i taj kroj.
- Obicni umetci, nemoj da te prevare.
- Dodi.
Meni je dotjerivanje uvijek znacilo
oblacenje plavog odijela.
Ne svida mi se ta manšeta.
Voljela bih da imaš neki raskošni biser.
Naušnice sigurno necu nositi.
- Dodi da nešto popijemo.
- A da pricekamo ostale?
Maxe, šampanjac.
Pažljivo, kliže se.
Narucila sam da ga uglacaju.
Za nas! Ovo je bio drveni pod,
ali sam ga ja dala promijeniti.
Valentino mi je rekao: "Za tango
nema ništa bolje od plocica." Hajde.
- Ne na istom podu kao i Valentino.
- Samo me prati.
- Ne savijaj se tako unatrag.
- Ta me stvar škaklja.
Stvarno?
- Sada je 22:15. Kada bi trebali doci?
- Tko?
- Drugi gosti.
- Nema drugih gostiju.
Ovu noc ne želimo dijeliti s drugima.
Ovo je samo za nas.
- Oh?
- Cvršce me stisni.
Dobro.
Što kažeš da u ponoc orkestru vežemo
oci i Maxu razbijamo caše o glavu?
- Tebi je sve ovo smiješno.
- Pomalo.
Sat se polako vukao.
Osjecao sam se zarobljen
poput cigarete u toj njezinoj napravi.
Sljedeca godina ce biti predivna.
Kako li cemo se samo zabavljati.
Napunit cu ti bazen, ili otvoriti kucu
u Malibuu, da imaš cijeli ocean.
Kada nam film bude gotov, kupit cu ti
brod, otplovit cemo na Havaje...
Ništa ti meni više ne kupuješ.
Ne budi blesav. Izvoli.
Htjela sam ti ovo dati u ponoc.
Ne mogu ovo primiti!
Vec si mi dosta toga kupila.
Umukni! Bogata sam, bogatija od
svog tog novog holivudskog smeca.
Imam milijun dolara.
Imam tri zgrade u gradu i naftu
u Bakersfieldu koja samo tece i tece.
To i služi da bismo
mogli kupiti bilo što.
- Prekini s tim "mi".
- Što ti je?
Odakle ti pravo da me uzimaš
zdravo za gotovo?
Odakle mi pravo?
Hoceš da ti kažem?
Jesi li ikada pomislila da ja imam svoj
život, djevojku u koju sam zaljubljen?
Koga?
Neku kurvicu ili statisticu?
Hocu ti samo reci
da ja nisam za tebe.
Ti želiš Valentina, nekoga tko ima
ponije za polo, veliku zvjerku.
Hoceš reci da
odbijaš moju ljubav. Reci.
Nisam znao kamo idem,
ali morao sam otici odatle.
Morao sam biti s ljudima
mojih godina, iznova cuti smijeh.
Sjetio sam se Artiea Greena.
U njegovom stanu je morala biti
neka novogodišnja zabava.
Pisci bez posla,
skladatelji bez izdavaca,
glumice toliko mlade da još uvijek
vjeruju dodjeljivacima uloga.
Gomila klinaca koje ništa nije briga
sve dok dijele zajednicke antipatije.
Nama Hollywood nije bio tako dobar
Nemamo bazen
I puno odjece
Zaradimo samo za dugmad i pojas
- Zdravo, Joe.
- Tom.
- Kako si?
- Zdravo, Joe.
- Vidi ti to, Joe Gillis!
- Zdravo, Artie.
Gdje skrivaš tu zgodnu facu?
Zamalo sam prijavio tvoj nestanak.
Svi znate Joea Gillisa,
poznatog scenaristu, krijumcara urana
i osumnjicenika
za ubojstvo "Crne Dalije".
- Daj mi kaput.
- Neka, pusti.
- Ostat ceš malo?
- Namjeravao sam.
Onda ga daj. Što je ovo, nerc?
Sveti Judo, od koga si to posudio?
Adolphea Menjoua?
- Blizu si, ali nije.
- Nisi valjda zaista postao krijumcar?
- Gdje je bar?
- Dodi.
- Dobra zabava.
- Najbolja.
Zovu me Elsa Maxwell
pomocnika redatelja.
Polako s tim puncom. Budžet nam
omugucava samo tri pica po statisti.
- Ostalo folirajte.
- Znaci, mogu se malo zadržati?
- Svakako, ovo ce potrajati cijelu noc.
- Mislio sam, par tjedana?
- Upravo imamo slobodan kauc.
- Uzimam.
Nazvat cu nosaca da donese
vašu prtljagu. Samo se ovdje potpišite.
- Zdravo, g. Gillis.
- Zdravo.
- Vi se poznajete?
- Betty Schaefer, Sheldrakeov ured.
- Naravno, "Opasne baze".
- Samo malo.
Ja sam zaljubljen u ovu ženu.
Što se dogada?
Ne brini, ona je samo
ljubitelj mog stvaralaštva.
- "Odjel povrijedenih osjecaja".
- Gdje je telefon?
Pokraj "sobe s dugom".
Kada završite s tim,
mogu li ga ja dobiti?
- Hej, zaboravili ste ovo.
- Hvala.
- Nadala sam se da cu vas opet sresti.
- Da uzmete svoj nož iz mojih leda?
Osjecala sam se krivom, pa sam
iskopala neke vaše stare scenarije.
- Baš fino od vas.
- Jedan u nazivu ima rijec "prozor".
- "Tamni prozori". Svidio vam se?
- Nije. Samo nekih 6 stranica.
Imate jednu scenu prisjecanja...
Možemo li negdje razgovarati?
Što kažete na "sobu s dugom"?
Joe, dao sam ti svoj kauc,
ali ne i svoju djevojku.
Ovo je poslovni razgovor.
Ako sam dobro shvatio, postoji kraci
dio moje proze koji vam se svidio?
Scena prisjecanja u kojoj lik
govori o tome kako je biti ucitelj.
- Moj ucitelj je bio takav.
- Možda je zato i dobra.
- Istinita je i dirljiva. Zašto ne?
- Tko želi istinito i dirljivo?
Prestanite s tim.
Vi imate nešto doista vrijedno.
- Hocete da odmah pocnem?
- Ozbiljno, ja imam par zamisli.
I ja takoder. Nova je godina,
idemo se malo zabaviti.
Na primjer? Da napravimo brodove
od papira i organiziramo regatu?
- Ili da otvorimo tuš do kraja.
- Ili da zauzmemo kuhinju.
- Gladni ste?
- Gladan?
Nakon 12 godina u džunglama
Burme, gladujem, Lady Agatha...
...za bijelim ramenom.
- Phillipe, poludjeli ste.
Žudim za hladnocom vaših usana.
Možete sada uzeti telefon.
Ne, Phillipe, moramo biti jaki.
Vi još nosite uniformu
kraljicine garde,
a osim toga,
sada vam je slobodan telefon.
Dobro.
Odjednom se tako bojim
da cu vas izgubiti.
Necete. Dosut cu nam još
ove užasne tekucine.
- Cekat cete me?
- Uzbudena srca.
Život može biti divan.
Halo, Maxe. Treba mi jedna usluga.
Žao mi je,
ne mogu sada razgovarati.
Možeš. Stavi mi staru odjecu
i pisaci stroj u moj kovceg.
- Netko ce doci po to.
- Nemam vremena. Lijecnik je ovdje.
Kakav lijecnik? Što se dogada?
Madame je uzela britvu iz vaše sobe
i prerezala vene.
Što? Maxe! Maxe!
Dobila sam recept.
Dva pakovanja tableta za kašalj
rastopi se u mlakom soku od grožda...
Hej, Joe!
Sretna Nova godina!
- Kako je?
- U svojoj je sobi.
Pažljivo, nemojte trcati. Glazbenici
ne smiju znati što se dogodilo.
Odlazi.
Kakva je to bila glupost?
Zaljubiti se u tebe
je bila glupost.
Naslovi u novinama
bi sigurno bili dobri.
"Velika zvijezda se ubila
zbog nepoznatog pisca."
Velike zvijezde imaju veliki ponos.
Odlazi. Idi toj svojoj djevojci.
Slušaj, ja sam to izmislio,
jer sam mislio
da je cijela stvar pogrešna.
Nisam te htio povrijediti.
Bila si dobra prema meni.
Jedina od svih ljudi
u ovom smrdljivom gradu.
Zašto jednostavno
ne kažeš hvala i odeš. Idi, idi!
Necu dok ne obecaš
da ceš se ponašati kao razumno bice.
Opet cu to uciniti. Opet!
Opet cu to uciniti.
Sretna Nova godina, Norma.
Sretna Nova godina, dragi.
- Halo.
- Da li je to Crest View 51733?
Žao mi je što opet smetam,
ali moram razgovarati s g. Gillisom.
- Nije ovdje.
- Gdje ga mogu pronaci?
- Možda netko drugi zna.
- Ovdje vam to nitko ne može reci.
I, molim vas, nemojte više zvati.
Maxe!
Tko je to bio, Maxe? Što je?
Ništa, madame. Netko se raspitivao
o nekom psu lutalici.
Mora da je naš broj
slican broju štenare.
Cekaj tren. Uzmi auto i
odnesi scenarij u "Paramount".
- Predaj ga osobno g. DeMilleu.
- U redu, madame.
- Stvarno ga šalješ DeMilleu?
- Da. Došao je taj dan.
Moja astrologinja je proucila
i moj i DeMilleov horoskop.
- A scenarij?
- DeMille je Lav, ja Škorpion.
Mars vec tjednima
kruži oko Jupitera.
Danas je dan velikog susreta.
Okreni se, dragi, da te ja osušim.
Ti shvacaš da se scenariji ne prodaju
prema astrološkim uputama?
Ja uz scenarij prodajem i sebe.
DeMille me uvijek nazivao
svojom najvecom zvijezdom.
Kada je to bilo, Norma?
lstina, prije dosta godina, ali ja
stvarno nisam nikad bolje izgledala.
A znaš zašto?
Jer nikad nisam bila sretnija u životu.
Par veceri kasnije, išli smo u posjetu
jednoj od voštanih figura, na bridž.
Do tada me je vec naucila bridž,
mnoge zahtjevne tango korake,
te koje vino ide uz koju ribu.
Taj idiot! Zaboravio mi je
napuniti tabakeru.
- Uzmi jednu moju.
- Užasne su, od njih kašljem.
Zaustavi pred trgovinom, Maxe.
Idem ti ih ja kupiti.
Baš si srce.
SCHWABOVA TRGOVINA
Dajte mi kutiju onih turskih cigareta...
"Abdullas".
Ruke u vis, Gillis, ili pucam.
Artie.
Gdice Schaefer.
- Tako mi vas je drago vidjeti.
- Bježiš od mafije?
Oprostite za Novu godinu.
Vjerujete li mi da sam bio uz bolesnika?
Netko iz visokog društva,
s deset-karatnim kamenom u bubregu?
Prestani, Artie.
Gdje ste se skrivali?
- Imam sjajne vijesti za vas.
- Nisam se uopce skrivao.
Zvala sam vašeg agenta,
Udruženje scenarista.
U vašem stanu su mi dali
neki broj u Crest Viewu.
Uvijek bi mi se javio netko
sa stranim naglaskom: Niste tamo.
Nisu cak ni culi za vas.
Tako znaci?
A kakve su to sjajne vijesti?
- Sheldrakeu se svidjela prica o ucitelju.
- Kakvom ucitelju?
"Tamni prozori". Misli da bi se
od toga moglo nešto napraviti.
- Dobro, gdje je lova?
- Gdje je prica?
Blefirala sam s par svojih zamisli,
ali sad bi na tome trebalo raditi.
- Toga me i bilo strah.
- Vec imam 20 stranica i dobar muški lik.
Dopišite još radnje,
tako da uzmu pomocnog redatelja.
Prestani. Ako za dva tjedna
uspijemo napisati pricu...
Žao mi je, ali prestao sam
pisati bez ugovora.
- Ali, ovo je vec upola prodano!
- Zapravo, skroz sam prestao pisati.
- Gospodine Gillis, spremni ste?
- Stižem.
Naglasak! Pa da, shvacam!
Njega placa neka strana vlada.
- Pogledaj mu ovratnik i manšete.
- Moram ici.
- Hvala na zanimanju za moju karijeru.
- Ne samo vašu, vec i moju.
Nadala sam se
da cu i ja biti dio toga.
Ne želim citav život citati.
Želim pisati.
- Žao mi je ako sam vas iznevjerio.
- Jeste, itekako.
Vidimo se.
- Zaboga, dugo ti je trebalo.
- Sreo sam neke poznanike.
- Gdje su moje cigarete?
- Tvoje?
Norma, previše pušiš.
Kad god bi pomislila
da mi postaje dosadno,
priredila bi predstavu za mene.
Ludorije Norme Desmond.
Prva tocka bi uvijek bila
; ; Lijepa kupacica; ; Macka Sennetta.
Još uvijek se vidim u redu s njima:
Marie Prevost, Mabel Normand...
Mabel mi je uvijek
gazila po nogama.
Što nije u redu, dragi?
Zašto si tako smrknut?
Nije mi ništa. Dobro se zabavljam.
Pokaži mi još.
Dobro. Daj mi ovo.
To mi treba za brkove. Zatvori oci.
Nešto stvarno nije bilo u redu.
Mislio sam na onu Artievu djevojku,
gospodicu Schaefer.
Bila je kao i svi mi ostali pisci
kada smo stigli u Hollywood.
Gorila je od ambicije i
planova da svoje ime vidi na ekranu:
; ; Scenarij napisao; ;,
; ; Originalna prica;; .
Gledatelji ne znaju
da netko sjedne i napiše film.
Oni misle da glumci
dijalog izmišljaju tijekom snimanja.
Otvori oci.
- Netko vas traži na telefon.
- Nemoj me prekidati.
- "Paramount" zove.
- Tko?
Studio "Paramount".
Je li mi sad vjeruješ? Rekla sam ti
da ce DeMille ugrabiti scenarij.
Nije g. DeMille osobno,
vec netko po imenu Gordon Cole.
- Kaže da je jako važno.
- Naravno da jest.
Mogao me g. DeMille
i sam nazvati.
I sama pomisao da me zove neki
asistent...! Reci mu da sam zauzeta.
U redu, madame.
Što kažeš na ovo?
Zajedno smo snimili 12 filmova.
Njegove najvece uspjehe!
- Možda je na snimanju.
- Znam ja taj trik!
Pokušava me omalovažiti
i spustiti mi cijenu.
20 godina sam cekala ovaj poziv.
Sad može i DeMille mene pricekati.
Tri dana poslije,
bila je spremna.
Teško za povjerovati, ali usljedilo je još
nekoliko hitnih poziva iz; ; Paramounta;; .
Stavila je na sebe kilogram šminke,
omotala se velom
i krenula osobno vidjeti DeMillea.
Madame ce mi oprostiti, ali sjenilo
iznad lijevog oka nije posve ravno.
Hvala, Maxe.
Prestani s tom bukom!
- Hej!
- Imamo sastanak s g. DeMilleom.
Na snimanju je. Imate li zakazano?
Nije potrebno.
- Vozim Normu Desmond.
- Koju Normu?
- Normu Desmond.
- Jonesy, hej, Jonesy.
Da? Hej, pa to je gdica Desmond!
- Kako ste, gdice Desmond?
- Otvorite.
- Svakako, gdice Desmond.
- Ne mogu unutra bez dozvole.
Gdica Desmond može. Hajde.
- Gdje snima g. DeMille?
- Studio 18.
Hvala, Jonesy.
I nauci prijatelja lijepom ponašanju.
Da nema mene, ne bi imao posla,
jer ne bi bilo ni "Paramounta".
- U pravu ste, gdice Desmond.
- Idemo, Maxe.
Studio 18.
Dobro, obavijestite Henrya Wilcoxona.
Raširite to da mogu vidjeti.
Tišina tamo!
Norma Desmond
dolazi vidjeti g. DeMillea.
Osvijetlite to
da vidim kako izgleda.
Povucite se malo natrag.
Sklonite se vi tamo otraga!
Norma Desmond
dolazi vidjeti g. DeMillea.
Norma Desmond?
- Pricekajte malo.
- Harry Wilcoxon?
lsuci sablju i podigni ovu zavjesu.
Samson tamo leži onesviješten.
Norma Desmond
vas dolazi vidjeti, g. DeMille.
- Norma Desmond?
- Mora da joj je milijun godina.
Koliko je tek onda meni?
Mogao bih joj biti otac.
- Oprostite, g. DeMille.
- Sigurno radi onog užasnog scenarija.
Što da joj kažem?
Mogu joj ja reci da ste u dvorani
za projekcije i tako je odbaciti.
30 milijuna gledatelja je nju odbacilo.
Zar to nije dovoljno?
- Nisam mislio...
- Naravno da nisi.
Ti nisi poznavao Normu Desmond
kao slatku malu 17-godišnjakinju,
s više hrabrosti, šarma i srca
nego u bilo koga drugog tih godina.
- Cuo sam da nije bilo lako raditi s njom.
- Samo pri kraju.
Nekolicina novinara
koji oko necega zapnu
ljudskom duhu
mogu nanijeti ogromnu štetu.
Stanka.
- Zar neceš sa mnom?
- Tvoj scenarij, tvoja predstava.
- Sa srecom.
- Hvala, najdraži.
Zdravo, mlada prijateljice.
- Zdravo, g. DeMille.
- Drago mi te vidjeti.
Zadnji put sam vas vidjela
na jednom veselom mjestu.
Sjecam se da sam plesala na stolu.
Mnogi su. Lindbergh je
upravo bio sletio u Pariz. Dodi.
Norma, moram ti se
ispricati što te nisam zvao.
I bolje, jako sam ljuta.
- Vidiš i sama da sam užasno zauzet.
- To nije razlog.
- Ali, procitali ste scenarij?
- Jesam.
Mogli ste me i sami nazvati,
umjesto da to prepuštate asistentu.
- Kakvom asistentu?
- Ne pravite se naivni. Gordonu Coleu.
Gordon Cole?
Da niste bili zainteresirani,
on me sigurno ne bi pokušavao
10 puta dobiti na telefon.
Upravo mi je u tijeku proba.
Zašto ne bi malo sjela
u moju stolicu i raskomotila se?
- Hvala.
- Tako. Necu dugo.
Donesite mi telefon i
nazovite Gordona Colea.
Hej, gdice Desmond.
- To sam ja, "Svinjsko oko".
- Zdravo, "Svinjsko oko".
Moram vas dobro pogledati.
Pogledaj, Norma Desmond.
Norma Desmond!
- Norma Desmond!
- Ja sam mislio da je ona umrla.
- Kako mi vas je drago vidjeti!
- Dobrodošli. Sjecate se mene?
Svakako. Zdravo, Patsy.
- Poznajete li gdicu Desmond?
- Zadovoljstvo mi je.
Gordone, ovdje C. B. DeMille.
Jesi li ti zvao Normu Desmond?
Jesam, g. DeMille. Radi onog starog
"lsotta Fraschini" auta.
Njezin vozac ga je ovdje bio doveo.
Izgleda kao stvoren za Crosbyev film.
- Htjeli bismo ga unajmiti na par tjedana.
- Oh, shvacam.
Pa, hvala puno.
"Svinjsko oko",
usmjeri to svjetlo natrag na set.
Upravo sam razgovarao
s Gordonom Coleom.
Jeste li vidjeli kako su mi prišli?
Znaš, lude se stvari
dogadaju u ovom poslu.
Nadam se da nisi izgubila
smisao za humor.
- Što je bilo?
- Ništa.
Nisam znala kako ce izgledati
opet se vratiti u studio.
- Nisam znala da mi toliko nedostaje.
- I ti si nama nedostajala.
Opet cemo mi zajedno raditi.
Snimit cemo naš najveci film.
- O tome bih i htio razgovarati.
- Scenarij je dobar, zar ne?
lma nekih dobrih dijelova,
ali bio bi to jako skup film.
Nije me briga.
Hocu opet raditi. Nemate pojma koliko
mi znaci to što znam da me vi želite.
Ništa me ne bi ucinilo sretnijim,
kada bi to bilo moguce.
Sjecate se, nikad ne radim
prije 10 i nakon 16:30.
- Spremni smo, g. DeMille.
- Dobro.
Sjedi tu i pogledaj još malo.
Filmovi su se dosta promijenili.
U redu, idemo.
Pali svjetla.
Kamera. Idemo.
Vidite one urede gore,
gospodine Gillis?
To je nekada bila
gospodina garderoba. Citav niz.
Nisu puno ostavili
za Wallacea Reida.
On je imao veliku, sjajnu
kamp-kucicu.
I ja sam bio gore.
Vidite gdje piše "Odjel citaca"?
Sjecam se da su zidovi u mojoj sobi
bili prekriveni crnom kožom.
Vracam se za minutu.
Evo tog cudnog auta o kome je
govorio Cole. Možemo li ga pogledati?
Što tu ima tako cudno?
Ako u "Tamnim prozorima" ima nešto
što možete upotrijebiti, uzmite to.
Za Boga miloga!
Udite, sjednite.
- Ozbiljno. Slobodno se poslužite.
- Zašto biste to ucinili?
Ako dobijete 100000, dat cete mi
cokoladu, a za Oskara, lijevu nogu.
Vrlo rado, ali ja to stvarno
ne mogu sama napisati.
- A što je sa zamislima koje ste imali?
- Poslušajte kako vam ovo zvuci.
Kao prvo, izbacite svu onu psihologiju,
proucavanje ubojicinog bolesnog uma.
Psihopati se dobro prodaju.
Ovo je prica o uciteljima
i njihovom svakodnevnom životu.
Ona predaje po danu,
a on u vecernjoj školi.
Prvi put kada se sretnu...
- Nemam sad vremena sve slušati.
- Skratit cu.
- To je sad vaše dijete.
- Zar ne bismo mogli navecer raditi?
Šest ujutro? Iduci mjesec sam vam
potpuno na raspolaganju.
- Artie nije u gradu.
- Kakve on ima veze s tim?
- Mi smo zaruceni.
- Oh... Drago mi je to cuti.
- Niste mogli boljega pronaci.
- Slažem se.
U Arizoni snimaju neki vestern.
Slobodna sam svaku vecer i vikend.
Ako hocete, možemo i kod vas raditi.
Nece ici. Prestanite biti kukavica
i sami napišite pricu.
- Mrzim vas.
- Nemojte samo da bude presumorna.
Što kažete na ovo. Rekli ste da ona
predaje po danu, a on po noci.
Oni se uopce ne poznaju,
ali dijele sobu jer je tako jeftinije.
Štoviše, spavaju u istom krevetu.
U smjenama, naravno.
Šalite se? Ja stvarno mislim
da to nije loše.
- I ja.
- Pogledajte gdje se to može uklopiti.
- Dovidenja.
- Oh...
Što je bilo?
Otkrio sam zašto su
zvali iz "Paramounta".
Ne žele oni madame,
vec njezin auto.
Što?
Dovidenja, Norma.
Vidjet cemo što možemo uciniti.
Ne brinem se. Stara ekipa na okupu.
Ništa nas ne može zaustaviti.
Stara ekipa? Da.
- Dovidenja, draga.
- Dovidenja, g. DeMille.
- Kako je prošlo?
- Nije moglo bolje.
Mora prvo završiti ovaj film,
ali onda je moj na redu.
Nazovi Gordona Colea.
Reci mu da zaboravi njezin auto.
Poruci mu da negdje drugdje
nešto pronade.
Kupit cu mu ja
pet starih auta ako treba.
Nakon toga,
vojska strucnjaka za uljepšavanje
okupirala je njezinu kucu
na Sunset Boulevardu.
Prošla je nemilosrdnu seriju tretmana.
Kao sportaš pred Olimpijadu,
brojala je svaku kaloriju
i svake veceri u 21 sat
išla u krevet.
Bila je posve odlucna
da bude spremna.
Spremna za kamere
koje se nikad nece pokrenuti.
- Dragi, tu si?
- Da.
Ne okreci se.
Gledaj u knjigu.
Došla sam ti poželjeti laku noc.
Ne želim da me vidiš.
- Ne izgledam baš lijepo.
- Laku noc.
- Izgubila sam pola kilograma.
- Odlicno.
Bila sam malo zabrinuta za vrat,
ali ona žena je napravila cudo.
- Odlicno.
- Mogao bi i ti u krevet.
- Još cu malo citati.
- Sinoc si išao vani, zar ne?
- Zašto to govoriš?
- Jer znam.
Imala sam nocnu moru i zvala te.
Gdje si bio?
- Izašao sam prošetati.
- Nije istina. Uzeo si auto.
Odvezao sam se na plažu. Ne želiš
valjda da se osjecam zatvorenim?
Naravno da ne.
Ali ja jednostavno ne želim biti sama.
Ne, dok sam pod ovim pritiskom.
Živci su mi napeti kao strune.
Sve što od tebe tražim je
da budeš malo strpljiv i ljubazan.
- Norma, ja nisam ništa ucinio.
- Naravno da nisi.
Ne bih ti ja dopustila. Laku noc, dragi.
Da, svake noci sam
iznova markirao.
Kao u doba kad sam se kao klinac
iskradao gledati gangsterske filmove.
Samo ovaj put nisam išao gledati film,
vec sam ga pokušavao napisati.
Prica koju je iskopala Betty Schaefer
tutnjala mi je kroz glavu
poput lokomotive.
I tako smo poceli zajedno raditi,
nocima kada je studio bio napušten,
u njezinom malom uredu.
Dobila sam smiješno pismo od Artiea.
Otkako su stigli,
svaki dan im pada kiša.
Cijeli scenarij su prilagodili kiši
i snimili pola.
Sad je izašlo sunce i nitko ne zna
kada ce se moci vratiti.
- Dobro.
- Zašto je to dobro? Jako mi nedostaje.
- Hocu reci, ovo ce biti dobar dijalog.
- Stvarno?
Da, narocito s dosta glazbe
koja ce ga prigušiti.
- Zar vi ponekad ne mrzite sebe?
- Stalno.
Ozbiljno, ovo je stvarno dobro.
- Zabavno je raditi s vama.
- Oh, hvala.
LUDA ZA MLADlCEM, NORMA
- Tko je Norma?
- Tko?
Žao mi je, obicno
ne citam tude tabakere.
Oh, to. To je od prijateljice.
Sredovjecne dame,
jako luckaste i darežljive.
Ovo je pravo zlato.
Pomogao sam joj
oko njezinog idiotskog scenarija.
Stara prica.
Pomognete nekom da prede ulicu.
Ispadne da je to neka milijunerka
koja vam ostavi sav svoj novac.
To je problem s vama citacima.
Poznate su vam sve price.
A da vi ipak pregledate 10. stranicu
dok ne prokuha voda?
U redu.
Ponekad kad bismo zapeli,
otišli bismo u kracu šetnju
uspavanim studijem.
Ne bismo puno pricali,
lutajuci prolazima izmedu setova,
ili izmedu kulisa koje bi se
pripremale za sutrašnje snimanje.
Za vrijeme jedne takve šetnje
ispricala mi je o svom nosu.
Pogledajte ovu ulicu.
Od kartona, prazna i lažna,
cijela je izradena uz pomoc ogledala.
Ali ipak, svida mi se više
od bilo koje druge ulice na svijetu.
Možda zato jer sam se tu igrala
još kao dijete.
Glumili ste kao dijete?
Ne, rodila sam se dva bloka odavde,
u Lemon Grove aveniji.
Otac je ovdje bio elektricar,
a majka još radi kao kostimografkinja.
- Druga generacija, ha?
- Treca.
Baka je bila kaskaderka za
Pearl White. Mi smo filmska obitelj.
Naravno, ocekivali su da ja
postanem zvijezda.
10 godina sam provela
uceci glumu, dikciju, ples.
Onda me je studio testirao.
Nije im se svidio moj nos.
Malo je bio nakrivljen na ovu stranu.
Zato sam ga i popravila.
Onda im se nos svidio,
ali ne i moja gluma.
- Odlican rad.
- Za 300 dolara i mora biti.
- To je jako tužno.
- Nije.
To me je urazumilo. Napredovala sam
od dostavljaca do citaca.
Budite iskreni. Po noci ipak placete za
nesnimljenim kadrovima, premijerama.
Ne. Zašto je loše biti
s druge strane kamere?
- Zapravo je još zabavnije.
- Triput hura za Betty Schaefer.
- Sada cu vam poljubiti taj nos.
- Ako želite.
Mogu li vam reci kako lijepo mirišete?
- To mora da je zbog novog šampona.
- Nije to zbog šampona.
Više podsjeca na
svježe oprane rupcice,
ili novi automobil.
- Koliko je vama godina?
- 22.
Pametna devojka. Nema ništa bolje
nego imati 22 godine.
Ako mi ikad mislimo završiti ovu pricu,
morate uvijek biti metar dalje od mene.
Cim vidite da se imalo približavam,
zviznite me cipelom po glavi.
A sad se vracamo pisacim strojevima,
preko Washington Squarea.
Što je, Maxe?
Namjeravaš oprati auto?
lli u slobodno vrijeme
malo špijuniraš?
Budite jako pažljivi kad budete
prelazili dvorište. Možda madame gleda.
A da se provucem kroz kuhinju
i presvucem u mraku?
Ja se ne raspitujem
gdje g. Gillis ide svake noci.
Zašto ne? Pišem scenarij
i namjeravam ga završiti!
Ja sam samo zabrinut za madame.
Naravno da jesi.
Ali oboje joj niti malo ne pomažemo.
Hranimo je lažima,
a ona se sprema za snimanje.
- Što ce biti kad sazna?
- Nece saznati.
To je moj posao vec dugo vremena.
Shvatite da sam ja nju otkrio
kada je imala 16 g. i ucinio je zvijezdom.
Ne mogu dopustiti da propadne.
- Ti si od nje napravio zvijezdu?
- Režirao sam sve njezine rane filmove.
U ono vrijeme su bila samo tri
mlada redatelja koja su obecavala.
D. W. Griffith, Cecil B. DeMille
i Max Von Mayerling.
A ona te je pretvorila u slugu.
Ja sam tražio da se vratim,
ma kako ponižavajuce to zvucalo.
Mogao sam nastaviti svoju karijeru,
ali kada me je ona ostavila,
sve je bilo nepodnošljivo.
Vidite, ja sam bio njezin prvi muž.
Tu si, Joe.
Kada si se vratio?
Oh, Joe, gdje si bio?
Je li neka druga u pitanju?
Znam da jest, ali tko je ona?
Zašto te to ne mogu pitati?
Moram znati.
LJUBAVNA PRlCA BEZ NASLOVA
NAPISALl: JOSEPH C. GILLIS
I BETTY SCHAEFER
Što je bilo?
Betty, probudi se.
Zašto tako buljiš u mene?
Oh, zar jesam? Oprosti.
Što ti je veceras?
- Što je bilo?
- Nešto je iskrslo, ali ne bih o tome.
Zašto ne?
Jednostavno ne bih.
Što si cula?
Hajde, da cujem.
Nešto o meni?
Betty, nema smisla bježati od toga.
Reci, što god da je.
- Dobila sam brzojav od Artiea.
- Od Artiea? Nešto nije u redu?
Želi da dodem u Arizonu.
Kaže da ce nas tamo
vjencanje koštati samo dva dolara.
Tako bismo uštedjeli
za medeni mjesec.
Zašto ne bi otišla?
Scenarij možemo završiti do cetvrtka.
Prestani plakati.
Udaješ se. To si i željela.
Sada to ne želim.
- Zašto, zar ne voliš Artiea?
- Naravno da ga volim i uvijek cu.
Ali jednostavno više nisam
zaljubljena u njega.
Što se dogodilo?
Ti.
Tek kad sam se vratio
u svoj neobicni zatvor
postao sam svjestan
nekih cinjenica.
To je bilo to. Buducnost Betty Schaefer
nalazila se na mom dlanu.
Betty Schaefer, zarucena za
Artiea Greena, najboljeg tipa na svijetu,
sada se zaljubila u mene.
Mene.
Bila je naivna kada nije vidjela
da kod mene postoji nešto lažno.
A ja sam bio nitkov
jer joj to nisam rekao.
Ali to jednostavno nije lako reci
nekome za kim ste poludjeli.
Možda i necu trebati.
Možda uspijem umaknuti Normi.
Možda uspijem ukloniti
svu ovu zbrku iz svog života.
Halo, da li je to Gladstone 9281?
Mogu dobiti gdicu Betty Schaefer?
Sada bi vec morala biti kod kuce.
Hej, Betty.
Opet te traži ona cudna žena.
Ma, o cemu je uopce rijec?
Betty Schaefer.
Oprostite što zovem ovako kasno,
ali osjecam da mi je to dužnost.
Rijec je o gospodinu Gillisu.
Poznajete ga?
Koliko ga vi zapravo
dobro poznajete?
Znate li gdje on živi,
kako živi i od cega živi?
Tko ste vi? Što želite?
I što se to vas uopce tice?
Gospodice Schaefer,
ja vam pokušavam uciniti uslugu
i poštedjeti vas velikog jada.
Možda ste vi premladi da biste i
posumnjali da takvi muškarci postoje.
Ne znam što vam je rekao,
ali on ne živi s rodacima,
niti s prijateljima,
u uobicajenom smislu te rijeci.
Pitajte ga. Ponovno ga pitajte.
Tako je, Betty,
ponovno me pitaj. Joe ovdje.
Joe, gdje si to?
O cemu se radi?
lli još bolje,
dodi sama vidjeti.
Adresa je
Sunset Boulevard 10086.
Nemoj me mrziti, Joe.
Ucinila sam to jer te trebam.
Trebam te kao nikada prije.
Pogledaj me.
Pogledaj moje ruke, moje lice,
pogledaj ispod mojih ociju.
Kako cu opet raditi,
ako se ovako trošim?
Ne znaš ti kroz što sam ja prošla
u posljednjih par tjedana.
Kupila sam revolver. Stajala sam pred
ogledalom, ali nisam to mogla uciniti.
Nemoj samo tako stajati
i mrziti me.
Vici na mene, udari me,
ali nemoj me mrziti.
Reci da me ne mrziš, Joe.
Ovdje je 10079, Connie.
Mora da je tamo.
- Betty, mogu li i ja s tobom?
- Ne treba, bit ce sve u redu.
Volim te, Joe.
Volim te.
Što ceš uciniti, Joe?
Što ceš uciniti?
U redu je, Maxe. Ja cu.
Zdravo, Betty.
Tako me je strah, Joe.
Je li nešto užasno?
Udi.
Jesi li ikad bila u ovakvoj
staroj holivudskoj vili?
U to vrijeme glumci su zaradivali
18000 tjedno, bez poreza.
Pazi na plocice, klizave su.
Nekada je ovdje i Valentino plesao.
- Ovdje ti živiš?
- Tako je.
- Cija je ovo kuca?
- Njezina.
- Cija?
- Samo pogledaj okolo, ona je posvuda.
Ako se ne sjecaš lica, sigurno si
cula za ime. Norma Desmond?
- Ono je ona bila na telefonu?
- Pice?
Ovdje uvijek ima šampanjca
i puno kavijara.
- Zašto me je zvala?
- Ljubomora.
Jesi li ikad vidjela toliko smeca?
Strop joj je donešen iz Portugala.
A pogledaj ovo.
Njezino vlastito kino.
Nisam ja ovdje došla gledati kucu.
Što je s Normom Desmond?
To ti i pokušavam reci.
Ovo je ogromno mjesto.
Osam spavacih soba.
Kada u svakoj kupaonici.
Dvorana za kuglanje u podrumu.
Bila je usamljena
i onda je sebi pronašla društvo.
Vrlo jednostavno.
Starija dobrostojeca žena.
Mladi muškarac
kome ne ide baš najbolje.
- Jesi li vec shvatila?
- Ne.
- U redu, još cu ti malo pomoci.
- Ne, nisam ništa cula.
Nitko me nije zvao telefonom
i nikada nisam bila u ovoj kuci.
Sad uzmi svoje stvari i idemo.
Sve moje stvari?
Svih 18 odijela, moje posebno
izradene cipele, 60-ak košulja,
manšete,
privjeske od platine i tabakere?
- Hajde, Joe.
- "Hajde", gdje?
U jednosobni stan
kojeg ne mogu placati?
Prici koja ce se možda prodati,
ali najvjerojatnije nece?
- Ako me voliš, Joe.
- Dušo, budi prakticna.
Ovdje imam povoljnu situaciju.
Dugotrajan ugovor bez obveza.
Svida mi se to.
Možda nije vrijedno poštovanja...
E pa, ti i Artie
možete biti vrijedni poštovanja.
Ne mogu te više gledati, Joe.
A da pogledaš gdje je izlaz?
Ovuda, Betty.
Sa srecom, Betty. Scenarij
možeš završiti na putu u Arizonu.
Kad se ti i Artie vratite, ako ikada
budete raspoloženi za plivanje...
...bazen je tu.
Hvala ti, dragi. Hvala ti, Joe.
Joe.
Mogu li uci, Joe?
Prestala sam plakati.
Opet sam dobro.
Reci mi da nisi ljut.
Reci mi da je sve kao i prije, Joe.
Joe.
Što to ciniš, Joe?
- Što to ciniš?
- Pakujem se.
- Napuštaš me?
- Da, Norma.
Ne, nije istina. Maxe! Maxe!
Hvala ti na ovoj krasnoj garderobi
kao i na ostalim drangulijama.
- Ostatak je u ladici.
- To je sve tvoje.
Ponio bih ja to, ali je suviše
pomodno za novinarski stol u Daytonu.
Ovo nije ništa.
Ti možeš imati bilo što. Što želiš?
Novac?
To bi bilo isto kao da ga bacaš.
Ja više ne obavljam taj posao.
Ne možeš otici. Maxe!
Ne mogu živjeti bez tebe.
- A znaš da me smrti nije strah.
- To je vec tvoja stvar.
Ti misliš da sam ja ono
o pištolju izmislila? U redu!
Vidiš? Nisi mi vjerovao.
Misliš da nemam hrabrosti?
- Imaš, ali ako je u pitanju dobra scena.
- Tebi nije stalo.
Stotinama tisuca ljudi ce biti!
Ubit ceš se za prazno kino.
Publika je otišla prije 20 godina.
- To je laž! Oni mene još uvijek žele.
- Ne žele.
- A DeMille?
- Htio te je poštedjeti.
- Studio je samo htio iznajmiti tvoj auto.
- Što?
DeMille nije imao srca da ti to kaže.
Nitko od nas nije.
To je laž. Oni mene žele.
Svaki dan dobivam pisma.
Ti joj reci, Maxe. Ucini joj uslugu.
Reci joj da više nece biti filmova.
Da su jedina pisma koja stižu
ona koja ti pišeš.
To nije istina. Maxe!
Madame je najveca zvijezda
koja postoji.
Odnijet cu torbe
gospodina Gillisa u auto.
Cuo si ga. Ja sam zvijezda.
Norma, ti imaš 50 godina. Odrasti.
Nije tragicno imati 50 godina,
osim ako ne pokušavaš imati 25.
Najveca zvijezda koja postoji.
Zbogom, Norma.
Zvijezdu nitko ne napušta.
To je i cini zvijezdom.
Joe! Joe!
Joe!
Joe!
Zvijezde su vjecne, zar ne?
Eto, ovdje ste se vi pojavili.
Opet smo kod onog bazena.
Bazena kojeg sam oduvijek želio.
Zora je i do sada su me
vjerojatno fotografirali tisucu puta.
Pronašli su neko vrtno pruce
i s njime me izvukli vani,
vrlo nježno.
Zanimljivo kako ljudi
postanu nježni s vama kada umrete.
Izvukli su me kao mladunce kita
pogodeno harpunom.
Poceli su provjeravati gdje je
nastala šteta, cisto za svoj izvještaj.
Mjesto je vec vrvjelo od policije,
novinara, susjeda, prolaznika.
Nastala je gužva kao kad se
otvori supermarket.
Cak su i tipovi iz
; ; Filmskih novosti; ; dojurili.
S ovim su se svi mogli
lijepo zabavljati.
Bezdušne ništarije.
Što ce uciniti Normi?
Cak ako se i izvuce na sudu, zlocin
iz strasti, trenutacna neuracunljivost,
naslovi u novinama
ce je dokrajciti.
; ; Zaboravljena zvijezda - ubojica. ; ;
; ; Ostarjela glumica. ; ;
; ; Jucerašnja kraljica glamura. ; ;
Mrtvozornikov ured.
Treba mi mrtvozornik.
- Tko je to na telefonu?
- Ja! Makni se!
Ovo je puno važnije.
Gradska rubrika "Timesa"?
Hedda Hopper ovdje.
Javljam vam se iz
spavace sobe Norme Desmond.
Ne brinite za preradu.
Idite s ovim izravno. Spremni?
Dok se iznad kuce smrti
rada novi dan, Norma Desmond,
nekadašnja zvijezda,
u stanju je potpunog mentalnog šoka.
Zid šutnje okružuje je
u budoaru njezine kuce
na Sunset Boulevardu...
Je li to bila iznenadna svada?
Jeste li ikada ranije imali problema?
Otkud se ovaj pištolj stvorio ovdje?
Gdje ste vi prvi put susreli ovog tipa?
Otkud se on pojavio? Tko je on?
Jeste li vec i prije pomišljali
na ovako nešto?
Je li u pitanju bila krada?
Uhvatili ste ga kako nešto krade?
- Kamere su stigle.
- Recite im da odu.
Ovo nije vrijeme za kamere.
Gospodice Desmond,
imate li nam što reci?
Kamere? Što je bilo, Maxe?
- Kamere su ovdje.
- Da?
- Recite DeMilleu da odmah stižem.
- Što je ovo?
Tako ce barem sici dolje.
Neka auto bude spreman.
Dobro.
- Sve ce biti spremno, madame.
- Hvala, Maxe.
Ispricajte me, gospodo,
ali moram se spremiti za svoju scenu.
- Što se dogada?
- Imate li neku izjavu?
Je li priznala?
- Sve je spremno?
- Skoro.
- Svjetlo?
- Spremno.
Polako, momci,
samo malo!
Tišina!
Svjetla.
Spremni ste, Norma?
Što se dogada u ovoj sceni?
Gdje sam to ja?
Ovo su stepenice vile.
Oh, da, da.
Dolje svi išcekuju princezu.
Ja sam spremna.
U redu. Kamere! Akcija!
Kamere su se, dakle,
na kraju ipak pokrenule.
Život, ponekad tako cudno milostiv,
sažalio se *** Normom Desmond.
San, kojeg se tako ocajnicki držala,
potpuno ju je obujmio.
Ne mogu nastaviti sa scenom,
isuviše sam sretna.
Gospodine DeMille,
smijem li reci par rijeci? Hvala.
Želim vam samo reci koliko sam
sretna što ponovno snimam za studio.
Nemate pojma koliko ste mi nedostajali.
Nikada vas više necu napustiti.
Nakon; ; Salome; ;, snimit cemo mi
još jedan i još jedan film.
Znate, ovo je moj život.
I uvijek ce i biti. Ne postoji ništa drugo.
Samo mi, kamere
i oni divni ljudi
tamo u mraku.
U redu, g. DeMille,
spremna sam za krupni plan.