Tip:
Highlight text to annotate it
X
POTRAGA ZA SREČOM
- Mislim da bi trebalo
da napravim spisak.
- Čega, tvojih rođendanskih poklona?
- Da.
- Znaš, dobićeš samo par stvari...
- Znam.
Samo ću da ih popišem,
da bih izabrao najbolje.
- To ti je pametno. Napravi spisak.
Umeš li da napišeš sve stvari kojih se setiš?
- Mislim da mogu. - Pa, to je dobro...
- Kako ti ide? - OK.
- Hoćemo li ići u park danas? Posle.
- Moram
da idem u Ouklend.
Videćemo... Poljubi me.
Izvinite, kad će neko da očisti ovo?
Treba "i" da stoji. Nema "y" u sreći (happiness).
- Ja sam Kris Gardner. Upoznao sam
svog oca tek kad sam imao 28 godina.
I odlučio sam da će moja deca, kad
ih budem imao, znati ko im je otac.
Ovo je deo moje životne priče. Taj
deo se zove "Vožnja autobusom".
- Šta je to? To je vremenska mašina,
zar ne? Lzgleda mi kao vremenska mašina...
- Ta mašina u mom krilu... - Ovaj tip ima
vremensku mašinu On putuje kroz vreme.
- To nije vremenska mašina. To
je prenosivi skener za gustinu
koštanog tkiva. Medicinski
uređaj od čije prodaje živim.
Hvala Vam puno za priliku... - Jednostavno
nam nije neophodan, Kris. A i mnogo je skup.
- Pa, možda sledeći put...
- Hvala.
- Daje malko gušću sliku nego
rendgen. A duplo je skuplji...
- Zdravo, dušo. - Šta se desilo?
- Ne mogu da pokupim Kristofera danas.
- E, to tako neće moći...
- Znam, ali ja moram da idem u Ouklend.
- Znači, ja moram da
dovedem Kristofera kući,
nahranim ga, okupam, ušuškam,
i da se vratim ovde do sedam.
- Da. A znaš da imam i previše posla ovde.
Šta ćemo sa tim?! - Ovo moram da uradim.
Vidite ovaj auto? Taj sa lepom
cipelom na točku...
Taj je moj. Zabranjeno je parkiranje blizu
bolnica. To se dešava kad si stalno u žurbi.
Hvala vam svejedno. Možda u
sledećem kvartalu. - Moguće...
- Moram da prodam bar dva skenera
mesečno, zbog kirije i obdaništa.
A moram da prodam još jedan da
bih platio sve te saobraćajne kazne.
Problem je u tome što nisam već
neko vreme prodao nijedan...
Otkad ti ne voliš makarone i sir?
- Od... rođenja.
- Šta je ovo? - To je poklon za Kristofera.
- O koga? - Od Sintije, sa posla.
To je za odrasle. Kristofer ne zna
to da koristi. Nije znala.
- Šta se s tim radi?
- Treba da složiš istu boju na jednoj strani.
- Jesi platio porez? - Nisam.
Treba da produžim rok.
- Već si ti produžio rok.
- E pa, produžiću još
jedan. To su tih 650 $, koje
ću imati sledećeg meseca.
- To podrazumeva i kamatu.
I kaznu, jel tako? - Sve to.
- Hoćeš li da me pustiš da to uradim.
Samo se opusti. Smiri se...
- Moram da se vratim na posao.
- Hajde da se spremimo za spavanje.
Stavi tanjir u sudoperu.
Pre par dana mi je predstavljen
nacrt našeg ekonomskog stanja...
Neće vam se svideti. Ni meni se nije
svideo. Ali moramo se suočiti sa istinom.
I onda prionuti na posao da promenimo
stvari. I da ne pravimo greške. Mi to možemo.
Federalni budžet je van kontrole.
I suočavamo se sa depozitima od 80 Bil. $ .
Taj depozit je veći od celog Federalnog budžeta iz 1957...
- Uuuu. Čoveče! Imam 2 pitanja za tebe-
"Čime se baviš?"i"Kako to radiš?"
- Ja sam deoničar na berzi. - Deoničar, a?
Mora da se ide na koledž za to?
- Zapravo, ne mora. Moraš da umeš
sa brojevima i sa ljudima... To je to.
- Čuvaj se. Daću ti moja kola za vikend, ali
mi ih vrati do ponedeljka. - Plati parking...
- Još uvek se sećam tog trenutka.
Svi su mi izgledali tako srećno...
Zašto nisam ja tako izgledao?
Pokušaću da dođem kući do šest. Idem do
brokerske firme posle posla. - Zbog čega?
- Probaću da nađem posao tamo.
- Aha... Koji posao?
- Znaš, kad sam bio klinac prelazio sam celu
knjigu iz matematike za nedelju dana...
- Koji posao?
- Deoničara.
- Deoničara??? - Da.
- Da nećeš astronaut da budeš?!
- Nemoj da pričaš tako samnom, Linda.
Idem da vidim to u toku dana.
- Trebalo bi da zoveš u vezi prodaje.
- Nemoj da mi pričaš o
pozivima! Obavio sam ih bar 3
pre nego što je
kancelarija bila otvorena!
- Znaš li ti da se kirija
plaća sledeće nedelje?
Verovatno ne. Već smo
dva meseca u zaostatku.
Sledeće nedelje bićemo
dužni tri meseca!
Radim duplu smenu već
četiri meseca, Kris! Za šta!
Samo ti prodaj ono što
ti je u ugovoru i izbavi
nas iz tog posla. - Linda,
to i pokušavam da uradim.
Ovo pokušavam da uradim za svoju porodicu.
Za tebe i za Kristofera.
- Šta je s tobom?
- Linda...
- Ovaj deo mog života se zove:
"Biti glup."
Mogu li da vas zamolim za
uslugu? Mogu li ovo da ostavim
kod vas? Samo na pet
minuta. Imam sastanak unutra,
pa ne bih da izgledam
sitničavo. Evo vam dolar, a daću
vam još kad se vratim. Ovo nije
vredno, ne može nigde da se proda.
Ni ja ne mogu da ga prodam,
iako mi je to posao...
- Kris? - Da. - Tim Brouken, zapošljvanje.
- Kako ste? - Podji za mnom. - Da, gospodine.
- Tražim ti aplikaciju za stažistu. Bojim se
da je to sve što mogu da učinim za tebe.
Vidiš, ovo je sporedna
kancelarija. Džej Tvisl je
u glavnoj kancelariji. On
nadgleda gde idu resursi...
Kao što vidiš, imamo mnogo
aplikacija ovde. Obično dobijem rezime... Mi...
- Hvala Vam puno. Moram da idem. Doćiću
ponovo sa ovim. Hvala Vam... - OK.
- Poveriti skener hipi devojci...
Zašto sam to uradio?
Kao što rekoh, ovaj deo mog
života se zove: "Biti glup"...
Hej! Ne mrdaj!
Ne!!!
Zaustavite voz!
Program je uzimao u obzir samo 20oro ljudi
na svakih 6 meseci.
Samo 1 dobija posao.
Bile su 3 prazne linije da se upiše
obrazovanje posle srednje škole.
Meni nije trebalo toliko linija...
- Pokušaj da spavaš, kasno je...
- To je slagalica, od 3 sa
3 inča, ima više boja koje
okrećete da biste složili sve
boje, 1nu boju na 1nu stranu.
Ovo je hit-poklon 1981. Ne
računajte da ćete je rešiti lako.
Lako je jednom profesoru
matematike trebalo samo pola sata.
Ja sam stigao do ovde, i kao
što vidite, imam još puno posla...
- Hej, probudi se. Jedi.
- Čao, mama!
- Čao, sine. Nemoj da se vraćaš kući
bez toga. - Planiram da je
prodam. Tako da je nećeš videti...
- Doviđenja! I dobro je reši. -Taj deo
ti nije trebao. Ćao, mama! Ćao.
- Napisano je "ppy", ali treba da
piše "i" u "sreći" (happiness).
- Je I' to pridev? - Ne, to je imenica,
ali nije dobro napisana.
- Da li je "jebote" dobro napisano?
- Jeste. Ali to ne treba da učiš. To je reč koju
odrasli koriste kad su ljuti... i tako to.
Samo nemoj to da govoriš. Ok.
- Šta to piše na pozadini tvog ranca?
- Moj nadimak. Davali smo nadimke.
- Šta piše?
Jesi ti imao nadimak?
- Da. - Koji?
- Šta je to...?
- Odrastao sam u Luiziani, blizu Teksasa.
Bio sam pametan tad, pa su
me zvali"Šešir od 10 galona".
- Jedan lik iz serija
"Bonanca" nosi šešir.
- Otkud ti znaš za tu seriju?
- Gledamo je u vrtiću.
- Gledate to u vrtiću?!
- Da...
- Kad to gledate? Posle užine? Posle dremanja?
- Posle "Ljubavnog Broda".
Napravio sam listu za moj
rođendan. - I, šta si stavio?
- Košarkašku loptu ili farmu mrava.
- Mali kaže da im puštate televizor...
- O, da. Malo TVa, zbog
istorije. - "Ljubavni Brod???"
- Istorija, mornarica...
- To nije o mornarici. On
može da gleda TV kod kuće.
Mi vas plaćamo.
150$ dolara mesečno.
Ako će da sedi i da gledi
TV, vodimo ga odavde.
- Plaćajte skuplji vrtić, ako
ne volite mornaricu na TVu.
- Možete li makar da držite psa
na spratu, ili u svojoj sobi...? - Doviđenja.
- Čekao sam glavnog čoveka za
zapošljavanje, Džeja Tvisla,
čije ime nije govorilo da će
mi dati posao... i zagraljaj.
Trebalo je samo da mu pokažem
da umem sa brojevima... i sa ljudima.
Gospodine Tvisl, Kris Gardner. Hteo sam
da vam uručim ovo lično i da vas upoznam.
Hteo sam da porazgovaram sa vama
o onome što izgleda kao
nedostatak u mojoj aplikaciji.
- OK, Kris. Počećemo od
ovoga, pa vam se javljamo.
- Hvala, gospodine. Želim vam prijatan dan.
- I ja vama.
- Dobar dan, ovde Kris
Gardner, kasnim za ovaj poziv,
pa sam se pitao... Za
pola sata...? Sjajno! Hvala!
Ovaj deo mog života...
se zove "Trčanje."
Hej!!! Stani!
To je bila moja ukradena mašina. Osim,
ako nije bila sa tipom koji ju je takođe ukrao.
To nije bilo moguće, jer
sam ja jedini koji ih prodaje
u Zalivu. Potrošio sam našu
čitavu ušteđevinu na to.
To je bila revolucionarna mašina.
Ali ono što nisam znao je
da ih doktori u bolnicama
smatraju "bespotrebnim luksuziranjem".
Čak sam pitao gazdu da nas slika...
Tako da, ako izgubim jednu-
gubim bakaluk za mesec dana.
- Da li si jij zaboravio?
- Šta? -Ne bi trebalo
da imaš to više.
- Znam. - Imaš dve sada.
- Čao. - Čao, mama.
- Jedan, dva... tri! - To je
košarkaška lopta!
- Otkud znaš? To može biti farma mrava,
mikroskop ili bilo šta...
'Ajde, otvori.
Taj papir je malo težak, a...
Trebalo je da me vidiš
tamo danas. Neko je ukrao
skenere, morao sam
da trčim... - Šta god...
- Šta? -Šta god, Kris. U čemu
je problem? Šta ti meni, Štogod?
- Svaki dan je neka nova priča...
- Roj, 'aj tresi tepih neki drugi put!
Prašina nas guši.
- Moram da čistim kuću.
- Čekaj malo, Linda.
Izbavićemo se iz ovoga.
Sve će biti u redu.
- To si govorio i ranije.
Kad sam zatrudnela. - A sad mi ne
veruješ? - Štagod... Ne interesuje me.
- Taxi! - Gospodine Tvisl.
- Dobar dan. - Kris Gardner.
- Šta mogu da učinim za vas...
- Podneo sam prijavu
pre mesec dana, i voleo bih da
porazgovaram sa vama kratko...
- Slušaj, idem u Noi Veli. Čuvaj se, Kris.
- Gospodine Tvisl,
i ja idem upravo tamo,
hajdemo zajedno.
- 'Ajde dobro, upadaj...
- Dakle, kad sam bio u
mornarici družio sam se s
doktorom koji je obožavao da
igra golf. Satima, svaki dan.
Ja sam, ponekad, sprovodio operacije
kad me ostavi u kancelariji.
Hoću da kažem da sam navikao na
pozicije gde donosim odluke. I...
Gospodine Tvisl, slušajte me. Ovo je jako važno...
- Izvinite, ova stvar je nemoguća.
- Ja mogu da je sredim. - Ne, ne
možete. Niko ne može. To je glupost.
- Prilično sam siguran da mogu. - Ne, ne možete.
- Dajte mi da vidim. Dajte je ovamo...
Pa da, stvarno ste je smotali... - Izvinite.
- Izgleda da radi oko "zamajca".
Delovi u centru se ne
pomeraju. Tako da, ako
je žuto na jednoj strani,
ono se ne pomera, a crveno...
Možete da usporite. - Mogli bi da se vozikamo
ceo dan, jer ne verujem da Vi to možete.
Ma, mogu... - Ne, ne možete...
- Vidite, ja sam samo to i radim...
...Zamalo ste uspeli.
- Uspeću.
- Skoro da ste uspeli.
- 17.10 $
- Ovde ja silazim.
Svaka Vam čast. Doviđenja.
- Vidimo se uskoro.
- Gde sad idemo?
Lzvinite, gde sad da vozim?
- Aaa... Dva... Par blokova... Dole...
- OK.
Čekaj!!! Gde bežiš!
Daj pare! - Stanite, molim Vas!
Žao mi je! Žao mi je!
- Prebiću te! - Tako mi je žao!
- Ubiću te!!!
Stani, kučkin sine!
- Neee!!!
- Halo.
- Izvini što nisam stigao kući na vreme...
- Kris, propustila sam smenu.
- Znam, izvini.
Krećem kući. Jeste li ti i Kristofer OK?
- Odlazim, Kris. Ja odlazim. - Šta?
- Jesi me čuo? Spakovala sam
svoje stvari i vodim svog sina.
- Linda... - Spuštam
slušalicu i odlazim.
- Tačno u tom trenutku
počeo sam da mislim
na Tomasa Džefersona.
Deklaraciju nezavisnosti.
Na naše pravo na život, slobodu,
i potragu za srećom.
I sećam se da mi nije bilo jasno kako se
setio da stavi deo o "potrazi" u sve to.
Možda je sreća nešto
što možemo samo da jurimo
a možda nikada ne dostignemo.
Kako je on to znao...?
Linda...!
Halo. - Kris... - Ko je to?
- Džej Tvisl, glavni za zapošljavanje.
A' da... Kako ste? - Dobro. Hoćeš da
dođeš na razgovor? - Apsolutno.
- Ovako, dođi prekosutra ujutru.
Imamo audiciju za stažiste. Imaš olovku i papir?
- Da. Sačekajte sekund. - U redu...
Halo... Kris! - Našao sam,
recite. - Zapišite ovaj
broj moje sekretarice
Dženis, ona će Vas uputiti.
Znači, 415-864-0256, odsek 4796.
Pozovi je sutra.
Hoću. 415-864-02... 56.
Hvala puno. - OK. Vidimo se uskoro.
- Kris! - Hej, jesi video Lindu i Kristofera?
Nisam, jesi ti video utakmicu sinoć?
- Ne. - Nisi video! Bilo je 118 prema...
- Izvinite, da li su Linda i Kristofer bili ovde? - Ne.
- 119 prema 120. Dva produžetka.
Trojka 17 sekundi pred kraj...
- Čekaj! Ne mogu da pričam sada o brojevima
sa tobom! -Šta fali brojevima?
- I dođeš mi pare! Duguješ mi
14 $ . - Da, i daću ti ih.
- Trebaju mi te pare!
- "14" je broj.
- Hej, nemoj nikad više da mi otimaš sina!
- Ostavi me! - Jesi me čula? Nikad više!
Da li me čuješ šta ti pričam? Stani,
kad ti govorim! Jel me čuješ? Hoćeš da ideš?!
- Da, hoću! - Onda beži odavde, Linda.
Odlazi! Kristofer ostaje sa mnom!
- Ti si taj koji nas je povukao na dno!
- Ti si takav slabić! - Nisam više srećna...!
- Onda idi, i budi srećna!
Kristofer će da živi sa mnom!
Jel me čuješ! Kristofer će
da živi kod mene!
Hej... Hajde, idemo.
Dobar dan, gospođo Ču.
- Gde je mama? - Uzmi stvari...
- Rekla mi je da će me ona pokupiti danas.
- Znam, pričao sam sa mamom ranije.
Sve će biti u redu.
- Gde ću da spavam večeras? - Da te
pitam nešto, jesi li srećan? - Da...
- Jer, ja jesam. Ako smo i ti i ja srećni,
onda je to dobra stvar. - Da...
- Spavaćeš kod mene. Ostaćeš
kući gde i pripadaš.
Kristofere!
- Zdravo, slušaj treba mi kirija.
Ne mogu više da čekam.
- Da, da. Imaću je...
- Zašto ne odeš lepo dva bloka
niže u motel i plaćaš duplo
manje? Moraš ujutru da izađeš.
- A kako zamišljaš da odem do jutra?!
- Gledaj, dolaze mi neke stranke.
- Treba mi još vremena...
Okrečiću je sam. Sin mi je ovde.
- U redu. Imaš nedelju dana.
I ti da je okrečiš.
- Kris Gardner? - Ja sam.
Šta se dogodilo?
- Plaćaš gradu San Francisko.
- Mora li da bude
pun iznos? - Moraš sve
da platiš, inače ostaješ.
- Ovo je sve što imam.
Bićeš pušten sutra ujutru u pola devet.
- Šta?!
- Moraš da ostaneš dok ček ne prođe.
Ne, moram da pokupim
sina... - Sutra ujutru te
puštamo. - Gospodine, imam
razgovor za posao u 10 i 15...
Šta da radim sa sinom?
- Ima li neko drugi da ga uzme?
- Poslaćemo socijalnog
radnika da ga uzme.
- Mogu li bar da telefoniram, molim Vas?
- Halo. - Ja sam.
- Šta hoćeš?
- Moraš da pokupiš Kristofera iz vrtiča...
Samo večeras... Čta se desilo?
- Pokupiću ga ja sutra...
Ti ga dovezi...
- Ne. - Hajde, Linda.
- Hoću da ga vodim u park
posle vrtića sutra. Kako je on?
- Dobro je. Odvedi ga u park sutra... I vrati ga.
Vrati mi sina, u redu? Linda?
- Dovešću ga oko šest.
U redu. Hvala ti...
Zdravo.
- Završio sam...
Izvinite.
- Gospodin Gardner?
Ovuda. Samo momenat.
- Kris Gardner.
Upravo sam proveo poslednjih
pola sata smišljajući
priču zašto sam došao
ovde... ovako obučen.
I hteo sam da smislim
priču koja će da
pokaže vrednosti koje
ovde svi volite. Naprimer,
hitrost, visprenost, timski rad i to.
I nisam mogao da se setim ničega.
Ali, istina je da sam
uhapšen, jer nisam platio
kazne za parkiranje.
- Kazne za parkiranje?!
I trčao sam dovde od
pandurske... policijske
stanice. - Čime ste se
bavili pre hapšenja?
- Krečio sam svoj stan.
- Je li suv sada? - Nadam se.
- Džej reče da ste prilično posvećeni.
- Čekao je ispred zgrade sa
nekom spravom od 20 kila,
više od mesec dana.
- Kaže i da ste pametni.
- Mislim da jesam.
- I želite da naučite ovaj posao?
- Da, želim.
- Jeste li već počeli sami da učite?
Apsolutno.
Džej, koliko si puta u životu video Krisa?
- Ne znam. Previše, očigledno.
- Da li je ikad bio ovako obučen?
- Ne. Sako i kravata...
- Bio si najbolji u razredu
u osnovnoj i srednjoj školi.
- Jesam, gospodine.
- Koliko vas je bilo u odeljenju?
- 12oro. Beše to mali grad.
- Rekao bih...
- Ali takođe sam bio najbolji i u
radarskoj jedinici u mornarici,
a tamo nas je bilo 20orica.
Mogu li da kažem nešto?
Ja sam takva osoba,
da ako me pitate nešto, a
ne znam, reći ću da ne znam.
Ali ja umem da nađem odgovor.
I hoću, naći ću odgovor!
Pošteno?
- Kris, šta bi ti rekao, ako bi ti neko
na razgovor došao bez košulje?
A ja ga zaposlim!
Šta bi na to rekao?
- Mora da je nosio neke mnogo lepe pantalone...
- Kris, ne znam kako si to
izveo obučen kao đubretar,
ali svaka ti čast. - Hvala g.
Tvisl. - Odsad me zovi Džej.
Čućemo se uskoro. - Obavestiću Vas.
Kako to misliš? - Zvaću Vas sutra...
- O čemu ti pričaš?! Progonio si me za ovo...
- Slušajte, nema plate,
nisam toga bio svestan,
okolnosti su se promenile.
I moram biti siguran...
- OK. Večeras ću te
pokriti. Obećavam. Ako sad
odustaneš, znaš li kako će
me izgledati pred njima...?
- Znam. Kao magarac.
- Baš tako. Kao magarčina.
Stvarno si neobičan.
Večeras...
- Nije bilo plate, čak ni razumno
obećanje da ću dobiti posao.
Jedan stažista je izabran iz
programa gde ih ima 20.
A ako nisi izabran, nisi mogao sledećih 6
meseci ni da se prijaviš kod druge firme.
Jedini izvor prihoda
za tih 6 meseci bili bi
mojih 6 skenera, koje
i dalje mogu da prodam.
Ako ih prodam sve.
Možda se provučemo...
- Daj ga meni. - Zaspao je.
Idem u Njujork...
Dečko od moje sestre otvara restoran,
pa će možda imati posao za mene...
Idem u Njujork, Kris.
- Kristofer ostaje sa mnom.
- Ja sam mu mama.
Trebalo bi da bude sa majkom.
- Ne, ti ne umeš da se brineš o njemu.
- Kako ćeš da zaradiš?
- Bio sam na razgovoru za
stažiranje u brokerskoj firmi.
I primili su me. Sad moram
da se pokažem u programu.
- Unazađuješ se od prodavca ka
stažisti? - Nije tako. - Moram da idem...
Reci mu da ga volim.
I...
Znam da ćeš se dobro brinuti
o njemu, Kris. Znam to.
- Dobar dan, želeo bih da
ostavim poruku
Džeju Tvislu. - Vaše ime?
- Ja sam Kris Gardner.
Poruka glasi: "Hvala Vam puno
što ste me pozvali u program.
Stvarno to cenim, i biću počastvovan
da učestvujem u programu." -Je li to sve?
- Da, to je sve. Hvala.
- Doviđenja.
- Pažljivo sa tim. - Šta?
- Jesmo stigli? - Jesmo.
Znaš šta je danas? - Subota.
- A šta je subota? - Košarka.
- Hoćeš da igramo košarku? - Može.
- A posle idemo da prodamo neki skener, moze?
- Ne.
- Tata, vidi ovo!
Vidi kako sam dobar!
- Bićeš otprilike dobar
koliko i ja. Tako to ide.
Ja sam bio ispod proseka.
Valjda ćeš i ti tako.
Ne bih voleo da vidim da je sve što radiš
dan i noć šutiranje na koš. - U redu...
- Nemoj nikada da dozvoliš da ti neko kaže
da nešto ne možeš da uradiš. Čak ni ja, u redu?
Ako imaš san moraš da
ga čuvaš. Ljudi kad ne
mogu nešto da urade, onda
kažu da ni ti ne to možeš.
Ako hoćeš nešto, idi i uzmi to. Tačka.
Hajdemo.
- Tata, a zašto smo
se preselili u motel?
- Rekao sam ti. Zato što
uskoro dobijam bolji posao.
Moraš da mi veruješ.
- Verujem ti.
Tata, kad se mama vraća?
Tata! - Ne znam, Kristofere.
Tata, slušaj ovo. Jednoga
dana neki čovek se davio
u vodi i onda je došao bik i
pitao ga da li da mu pomogne.
I onda ga je i drugi bik pitao
isto, i isti odgovor dobio.
A onda se čovek udavio i otišao u raj.
Pitao je Boga, zašto ga ovaj
nije spasio. A Bog mu reče,
"Pa, poslao sam ti 2
velika bika, glupane."
Jel ti se sviđa?
...Mmm, da, baš je smešno. Dođi.
Hvala Vam mnogo. Imate ovde
sve informacije. - Hvala Vama.
- 100, 200, 20, 40... 10.
- Hvala.
Hoćeš neki slatkiš? - Ne, hvala.
- Slobodno. Taj hoćeš. Koliko je? - 25 centi.
Ovaj deo mog života se zove...
"Stažiranje".
...Za par nedelja dobićete
listu telefonskih poziva od svakog
zaposlenog u svih 14500
firmi u finansijskoj oblasti.
Zvaćete 60 firmi odabranih nasumično.
Uglavnom ćete zvati potencijalne klijente.
Ali ako treba da ručate
sa njima, doručkujete
sa njima, pa i da im čuvate
decu. Učinite sve što treba.
Vi treba da povežete njihove planove i
ciljeve sa nekim našim finansijskim planom.
U suštini... Vi ih ubacite.
Mi ih skuvamo kao ribu.
Neki od vas su ovde su ovde jer poznaju nekog.
Neki od vas su ovde jer misle da su neko.
Jedan od vas će postati neko.
Taj će moći da promeni ovo u ovo.
800.000 u komisionim Dolarima.
Ti, pomozi mi da razdelim ovo.
Ovo će biti vaša Biblija. Ješćete sa njom,
pićete sa njom... - Bilo je jednostavno.
X broj poziva = X broj prospekata.
X broj prospekata = X broj klijenata
= X broj Dolara u džepu kompanije.
- Vaš ispit pred Odborom...
Prošle godine stažista je imao
96.4 poena na pismenom
zadatku. Nije bio izabran.
Nije to jednostavno kao padneš/položiš.
To je način odvajanja prijavljenih.
Budite sigurni. Uradite
za 100 poena!
Pauza. Nazad smo za 10 minuta.
- Oh, dobar dan. - Aaa Kris, kako si?
- Evo dobro, prvi dan. Bilo je uzbudljivo.
- Nećeš valjda već da odustaneš.
- Ma ne, kratka pauza,
brz ručak, pa se vraćam
na pripreme za ispit.
- Čoveče, sećam se mog ispita. Trajao je
samo sat vremena. Ne tri sata kao tvoj.
Nismo radili svet marketinga, nismo se mučili
porezom, pa je opet bio naporan.
Čudno je kako si se toga setio. Ali,
beše 1na prelepa devojka u tom odeljenju.
Ne mogu da joj se setim imena, ali njeno lice...
...Video sam starog druga.
Nećete se ljutiti da
odem? - Ma, samo napred.
- Lepo je bilo popričati
sa Vama, gospodine.
- Jesi li dobro?! Čime si mislio?!
Mogao sam da te ubijem!
- Pokušavao sam da pređem ulicu!
- Jesi li dobro? - jesam. Gde mi je cipela?
- Izuo si mi cipelu!
- Ne znam gde ti je cipela!
- Gde mi je prokleta cipela?!
- Ne znam!
- Jeste li je videli? Lzgubio sam cipelu!
- Hej, gde ćeš?! Sačekajmo policiju!
- Moram da idem na posao!
- Upravo su te udarila kola, moraš u bolnicu!
- Takmičim se sa stažistima!
- Hej čoveče, fali ti cipela. - Da, hvala...
- Tata, pa ti nemaš cipelu...
- Aha, znam. Znaš šta
se desilo? Udario me
auto... - Udario te je auto?!
Gde!? - Pored kancelarije.
- Ne to, gde na telu? - U zadnju ložu...
Doviđenja, g-đo Ču... - jesi
bio na ulici? - Jes' vala,
trčao sam ulicom. - Nemoj
to da radiš, povredićeš se!
- Hvala ti... Setiću se toga idući put.
I opet sam bio tu, dolazio ranije...
...Kris, donesi mi kafu, molim te.
- Usluge za Frejkeša, našeg
upravnika kancelarije. Ceo dan...
...Sledeći put. Držim vas za reč.
- Ko hoće da mi donese krofnu? Kris?
- Da, gospodine.
Osećao sam se potcenjeno
i necenjeno.
Onda, hvatao autobus do četiri, i išao
do mesta gde ne znaju da napišu "sreća".
A onda, na drugi kraj grada.
Dom u 22oj.
- Hej Kris, čekam...
- Doneću ti Ralf, ništa ne brini.
Ko god je doneo najviše novca posle
6 meseci je obično primljen.
Svi smo radili na našim spiskovima imena.
Od dna do vrha...
Od vratara do izvršnog
direktora. Ostajali su do sedam,
ali ja sam imao Kristofera. Morao
sam za 6 sati da uradim njihovih 9.
Da ne bi gubio vreme, nisam spuštao
slušalicu između razgovora.
Shvatio sam da, ako ne spuštam
slušalicu dobijam 8 minuta više dnevno.
Takođe, nisam pio vodu i gubio
vreme u toaletu.
Ali čak i radeći sve to, nisam imao
vremena da se penjem uz listu.
- Kancelarija Voltera Ribona.
- Ja sam Kris Gardner,
tražim gospodina Ribona. - U
vezi? - Zovem iz brokerske firme.
- Samo trenutak...o
- Halo? - Gospodine Ribon, ovde Kris
Gardner iz brokerske firme. - Da?
- Hteo bi da popričam sa vama o poslu.
- Možete li doći za 20 minuta?
- 20 minuta...? Apsolutno. - Upravo mi je
neko otkazao. Dođite sada, pre utakmice.
- Da, gospodine. Hvala puno.
- Vidimo se uskoro.
- Kris, šta ima? - Gospodine Frejkeš...
- Imaš li 5 minuta? - Ne baš, moram da...
- ja nemam ni minut, moram na
sastanak. Hajde da mi pomeriš kola.
Nalazi se u Samsonovoj,
pola bloka odavde.
Srebrni Kapris. Samo ga
pomeri na drugu stranu ulice.
Drži ovo, imam rezervne u kancelariji.
Moraš da ih uglaviš. - A šta da uglavim?!
- Da uglaviš ključeve. Druga
vrata ne mogu da se otključaju.
Hajde, uglavi se...1
- Dobar dan. Imam zakazano kod
Voltera Ribona. - Ode pre minut... - Hvala.
- Šta je to? - Ma, popunjavam neki ček.
Plaćam neke račune, kazne za parkiranje...
- Zašto kad nemaš više kola?
- Da, znam. Ovog
vikenda ću te povesti u par
ordinacija zbog prodaje...g
- Njah, OK... - A onda te, možda, vodim
na fudbalsku utakmicu. - Stvarno? - Možda.
Završi klopu. - Jesi siguran?
- Možda...
- jel i to nosiš na utakmicu? - Da, neću da
ga ostavim. A na utakmicu idemo možda.
- Gde idemo sada? - Da se vidimo sa
nekim u vezi mog posla. - Ne razumem.
- Šta ne razumeš?
- Da li idemo na utakmicu?!
- Rekoh, "možda", znaš šta to znači?
- "Verovatno"?.
Ne. "Verovatno" znači
da je mogućnost velika.
"Možda" znači da se ne
zna kolika je mogućnost.
Šta znači "verovatno"? - Znači
da je mogućnost za to velika.
A šta znači "možda"? - Ma,
to znači, bre, da ne idemo...!
- Otkad si ti tako pametan?
- To je zato što si ti pametan...
Jesmo stigli? - Jesmo.
Gospodine Ribon. - Da? - Kris Gardner...
- Aaa, zdravo!
Ovo je moj sin Kristofer. - Zdravo!
- Zdravo Kristofere! Otkud vi ovde?
- Došao sam da se izvinim
što nisam došao na
sastanak pre neki dan. - Ma,
nisi morao da se trudiš.
- Zapravo, bili smo u komšiluku
u poseti veoma bliskom
prijatelju, pa sam hteo da
iskoristim priliku da Vam se zahvalim
na vašem vremenu, verovatno
ste me čekali... - Malčice...
- Želim da znate da ja to uzimam zdravo za gotovo.
Ma,'ajde... Šta je to?
- Ovo je skener gustine koštanog tkiva.
Prodajem ga jednoj kompaniji, posle utakmice.
- Idete na utakmicu? - Da.
- "Možda".
- Možda. - I mi idemo, vodim svog 12godišnjeg
sina Tima. Upravo krećemo. Time!
Pa bi to možda mogli
neki drugi put. - Važi se.
- Pozdravi se, Kris.
- Doviđenja.
- Zdravo, Kristofere. Hoćete možda
da idete sa nama? - Na stadion?
- Pa, da. Gde su vam mesta?
- Mi smo... skroz gore.
- Mi smo u loži (kutija). Hoćeš da sediš u loži?
- Nee...
- Nije to, sine, kutija. To je nešto kao
lični odeljak. Mnogo je udobnije.
Hoćeš da idemo? - OK.
- Deca sede pozadi. Stavi to u kola,
slobodno. ...Hoću.
- Mi imamo kola... - Aaa!!!
- Šta se desilo?
- Mislim da me je ubola pčela... - Nisi
alergičan, zar ne? - Ne, ne, dobro sam...
- Gde te je ubola? - U potiljak...
- jesi dobro? Daj da vidim. - Kristofere...
Tomas Džeferson spominje sreću
više puta u Deklaraciji Nezavisnosti.
Čini se da je to čudna reč da bi bila u tom
dokumentu. Ali, on je bio umetnik...
Nazvao je Engleze,
"rušitelji naše harmonije".
Sećam se da sam tog dana
razmišljao o rušiteljima
moje harmonije, pa da li je
ovo dobro, pa da li ću uspeti...
O Volteru Ribonu i novcu njegove firme koja
se bavi penzionim fondom koja je iznosila milione.
E, ovako se gleda fudbalska utakmica...
Hvala Vam puno. - Moje zadovoljstvo, Kris.
Takođe bih voleo da Vam
zahvalim što ste mi dali priliku
da porazgovaramo o našem paketu.
Mislim da ćete biti oduševljeni.
Ukratko, naša firma bi
želela da Vas zastupa.
- Kris, nisam znao da si
novi tamo. Dopadaš mi se,
ali neću dozvoliti da preuzmete
posao. Zato se opusti...
'Ajde, 'ajde! To!!!o
Posle četiri meseca. Prodali smo
sve skenere. Činilo se da uspevamo.
Koja životinja je najbrža na svetu?
- Zec.
Činilo se da nam ide dobro. Do jednog
dana. Jedno pismo me je vratilo na Zemlju.
Ovaj deo mog života se zove
"Naplaćivanje poreza".
Ako ga niste platili, Vlada moze da prošvrlja
vašim računom u banci, i uzme vam novac.
Bez upozorenja, bez ičega...n
Nemoguće je da je kasno! To je moj novac!
Kako neko misli tek tako da uzme moj novac?!
Slušajte, to je sav moj novac.
Ne možete da mi uđete u račun u banci...
Bio je to 25. Septembar. Sećam se tog dana.u
To je bio dan kada sam saznao da
na računu imam 21 $ i 33 centa.
Bio sam švorc.?
Jesi se obukao? - Nisam.
- Kris, nemoj da me zavitlavaš! Trebaju mi te pare!
- Ne zavitlavam te, doneću ti ih.
Kad ih nađem, odmah ih dobijaš.
Moraš da mi vratiš onih 14 $ .
- Ali, ja ti to ne dugujem više.
- Kako to misliš, ne duguješ mi pare?
- Pomogao sam ti da se preseliš.
- Vozio si me dva bloka.
Prošlo je 4 meseca.
Trebaju mi te pare!
- Nemam ja tih novaca sada.
- Idi po moje pare! - 'Ej brate, to je samo 14 $...
- Ali to su mojih 14$!!!
- Tata, vidi me! Da se spustim?
- Ma da, što da ne...
Ostani tu, Kristofere.
Jesi me čuo? Ne mrdaj.
Tata, čekaj!m
Tata! - Moram da se vratim u 60te.
Kad sam bio mlađi...
Da vidim onaj Hendriksov solo!
Vrati mi moju vremensku mašinu!!!
Vrati je!
- Tata, gde idemo? - Čuti!
Idi po svoje stvari.
- Kris. - Da? - Doktor neće moći
da Vas primi. Žao mi je.
- Gde idemo sad? - Moram da se vidim sa još nekim.
- Umoran sam. - Znam...
Izgleda da ne funkcioniše trenutno.
- Moram da idem sada, Kris.
- Nemojte, samo trenutak...
Kris, smiri se. - Ne,
moram to sada da popravim..
- Dođi drugi put, kad popraviš.
Sada stvarno moram da idem...
Hvala Vam na Vašem vremenu, cenim to.
- Vidimo se uskoro.
- Žašto su naše stvari tu?
Tata...
- hajdemo. Gde?
- Što dalje odavde.
Ne možemo da spavamo ovde.
- Da, možemo! Otvori vrata!
Jesi me čuo? Polazi!
- Neću! Otvori vrata!
- Prestani!
Hajde!
Ustani. Hajdemo.
- Gde idemo?n
- Ne znam!j
- To nije vremenska mašina. Tata!
Nije vremenska mašina, onaj tip je rekao da jeste.
- Koji tip? - Onaj u parku, rekao je da jeste.
- Pa, jeste... - Ne, nije.
- Jeste. - Nije.
- Treba samo da pritisnemo ovo crno dugme.
Hoćeš da ga pritisneš?
- OK.k
- Gde hoćeš da ideš? - Ne znam,
neko mesto od ranije.
- Moraš da zatvoriš oči.
- Ti ih zatvori, ja želim da vidim.
- Pritisnućemo zajedno.
Žmuri, žmuri.
Potrebno je par sekundi...
O' moj Bože! Otvori, otvori!š
- Auuu... Šta je to?
- Dinosaurusi! - Gde?
- Ne Vidiš sve ove dinosauruse?!
Osvrni se! Pogledaj ih!
Vidiš ih? - Daaa.
- Hajde, hajde! Pazi! - Šta je bilo?
- Ne gazi po vatri, mi smo pećinski ljudi.
Treba nam ta vatra, jer nema struje i hladno je, OK?
- Pazi! - O, ne to je T-Rex! Uzmi stvari!
Moramo da nađemo neko sklonište... Pećinu.
- Pećinu... - Moramo da je
nađemo. Hajdemo.
Pazi leđa! Evo je pećina! Ulazi!
- Jesmo li sigurni ovde?
- Mislim da jesmo.
- Broj'tro, kako je? Kako ide?
- Dobro sam. Ti? - Super.
- Gde ćeš? - Idem u Sakramento.
Treba da odradim neki dil...
- Super! Obradi ih!u
- Debra, neko te traži.
Napolju je.
- Zdravo. - Da Vas pitam. Treba nam soba.
Samo dok ne popravim ovo i prodam...
- Gospodine, ne mogu Vam pomoći...
- Ovo je moj sin Kristofer. Ima
5 godina. Treba nam smeštaj.
- Volela bi da Vam pomognem,
ali možemo da primimo
samo žene i decu. On može
da ostane, ali vi ne...
- Ne, mi moramo da budemo zajedno.
- Pokušajte u
prihvatilištu za odrasle,
ali ono se zatvara u pet.
Požurite, dok se nije zatvorilo!o
- Zdravo svima! Lmamo samo 4 preostala mesta!
- Brate, to je moje mesto...
- Bež'te odavde obojica!
- Ja sam prvi došao,e
rekli su mi da dođem na vreme!
Došao sam, i bio u koloni
Doleteo sam s posla! I bio sam na vreme tu!
- Uleteo je ispred njega. - Ko? - On.
- To je to. Nema više..
- Koja ti je omiljena boja? -Zelena.
- Šta voliš zeleno? Drveće. -Šta još?
- Venčiće. - Kakve?
- One Božićne.
- Šta je to? - Mislim da hoće da legnemo
da spavamo.
Hajde da ušuškamo kapetana Ameriku.
Može li da diše?
Moram da idem da prodajem skener.
- Nemoj da ideš. - Biću ispred vrata.
Biću ispred i ostaviću otvorena vrata.
I moći ću da čujem ako me zoveš.
- Hoću da idem kući.
- Zato moram da prodam skener.
Idem sad, ostaviću
vrata, biću tu odma' uz
stepenice. Moći ću da
čujem ako me budeš zvao.
- U redu. - Moraš da mi veruješ, OK?
Moraš mi verovati.
- Verujem ti. - Ne čujem. - Verujem ti.
- Coki me.
- Neću dugo, OK? - OK.
- Tu sam. Jel me još čuješ? - Da.
- Veruješ mi? - Da.
- Da li je to OK? - Ne znam, šta misliš?
Hajdemo, uzmi stvari.
- Zašto ne ostaviš to? - Ne možemo, imaćemo
drugu sobu posle.
- Zdravo Krise! - Dobro jutro.
- Šta ima? - Poslovni put.
Znači vi i vaša žena Marta želite da se
penzionišete u isto vreme?
- Pa da, ali želimo da nastavimo sa istim
načinom života, da neplaćamo mnogo porez.
- Znači, da niko ne petlja po vašim džepovima.
Naučio sam da brzo završavam posao.
Morao sam brzo da ga završim.
Da stanem u red za sobu do 5.
Hajde!s
Zaustavite taj autobus!
Zaveži!!!
- Kad ti je ispit? - Sutra. - jesi li spreman?
- Naravno.
- Jesi li sve zavšio,
ili moraš negde da ideš?
- Da, moram da idem, ali sam završio sve.
- Dobro je.
- Ti? - Da. - Kako ti se čine grafikoni?
- Laki...
- ja sam se mučio sa
pitanjem na poleđini testa.
Šta si ti napisao?
- Pitanje...? - Na poleđini.
- Hej, Kris! - Hej, Džef? Sa fudbalske utakmice.
- Nisi me zvao! - Nisam imao tvoj broj.
- Evo ti, nazovi me.
- Da znaš da hoću.
- Kris, imaš 5 dolara? Ostavio
sam novčanik u kancelariji.
- Da Vam odem po pare...?
- Nemoj, moram da se vratim u banku, kasnim.
Vratiću ti, obećavam.
- 5 $ je u redu. - Divno, žurim!
- To je to za danas! Nema više mesta! Dođite sutra!
- Jel ti se sviđa?
Evo vaše sijalice.
- Koliko? - 8 $ .
- Šta je to? - To služi da se popravi svetlo.
- Mogu li ja to da vidim?
- Mmm... Možeš. Samo nemoj
slučajno da je polomiš,!
sem ako želiš da deliš sobu
sa mnom do kraja života.
- Ne smeta mi.
- E, pa smetaće ti.
Naspavaj se malo, OK?
Jel' ti toplo? - U redu je..
Jel mama otišla zbog mene?
- Šta? - jel otišla zbog mene?
- Nemoj ni da pomišljaš tako nešto...
Mama je otišla zbog sebe. Nisi ti ništa kriv.
- Ti si dobar tata.e
Spavaj... Voli te tata. - I ja tebe.
- Za sad je dobro, Kris...s
Radi. - Hvala Vam puno.
250 $ . Još 4 nedelje kiseonika.
- 100, 20... 250. Još nešto?
- To je to, hvala. Spreman?
Idemo li u crkvu? - Nee...
Idemo u hotel. - Hotel?!
- Ali samo večeras.
- Možemo nazad u pećinu, ako hoćeš.
- Ne, hvala... - Ikad više?
- Nadam se... - A zašto ne?
- Neke stvari su zabavne samo prvi put.
- Kao naprimer, autobus? - Baš tako.
Sledećeg dana, posle posla, otišli smo na plažu.
Daleko od svega. Samo Kristofer i ja.
Daleko od autobusa, buke i konstantne
razočaranosti u moju "pametnu glavu"...
- Kris, hvala ti. - Hvala tebi.
Napravio si pametan potez.
- Svaki put, kad sam bio
mlađi, pa kad dobijem, npr.
5 iz istorije, dobijem taj
osećaj da ću biti neko i nešto.
A onda ne postanem ništa...
- Zdravo, Kris. - 'Ej,
kako si Džej? - Dobro sam.
Priča se da si potpisao 31
ugovor sa Pacific Bell-om.
- Da, upoznao sam neke momke na utakmici, uzeo
brojeve... - Da, valjda...
Pa, još jedan dan...
Nervozan? - Ne, dobro sam.
- Šta god da se desi, uradio
si odličan posao, Kris.
Ozbiljno. Čuvaj se.z
- Kris! Dođi.
- Zdravo, Kris. - Drago mi je da vas vidim, gospodine.
- Lepa košulja. - Hvala.
Mislio sam da obučem lepu košulju danas,
ipak je poslednji dan... - Hvala, cenimo to.
Nego, obuci takvu i sutra, OK?
Jer, sutra će biti tvoj prvi dan,
ako želiš da radiš ovde kao deoničar.
Jel bi želeo to, Kris?
- Da, gospodine.
- Dobro.
Mi ne možemo biti srećniji.
Pa, dobrodošao! Je li bilo tako lako kao što se činilo?
- Ne, gospodine, nije bilo lako.
- Srećno, Kris!
- Hvala, hvala Vam.
Da, Kris! - Da?
- Zamalo da zaboravim.
Ovaj deo mog života... ovaj mali deo zove se:
"Sreća".
Kristofere!š
POSLE POČETKA SVOJE
KARIJERE U FIRMI DEAN WITTER,
KRIS GARDNER JE OSNOVAO
INVESTICIONU FIRMU GARDNER RICH 1987.
- Koliko planeta postoji? - Mmmm... 7.
- 7? Ne, 9.
Ko je kralj džungle? - Gorila. - Gorila?
Ne, lav!
- A, da! Lav, lav!
'Ej, tata, slušaj ovo...
2006. KRIS GARDNER JE
PRODAO MANJINSKI ULOG U SVOJOJ
BROKERSKOJ
FIRMI U VIŠE-MILIONSKOM UGOVORU.
Prevod:
Blackhole