Tip:
Highlight text to annotate it
X
PODMETNUĆE
LOS ANGELES, 9. OŽUJAK 1928.
Waltere, vrijeme je za ustajanje.
Još samo malo.
Žao mi je, moći ćeš spavati sutra.
Subota je za to.
Uz zid, hajde. Imam ga.
Sjedni, hladi ti se doručak.
To su pahuljice, i trebaju
biti hladne.
Dušo, stigli smo.
Evo tvojih knjiga, samo naprijed.
Da, ako pričekate malo dovest ću
vam nadzornika.
Dolazi, evo je za minut.
Ti primi ovu, ludim od nje.
Ovdje nadzornik, izvolite.
Nažalost, neki ljudi prisluškuju.
Što radi?
Sve je u redu? -Da, gospođa
je imala problem sa vezom.
Kako je bilo u školi?
-Učili smo o dinosaurima.
Posvađao sam se sa Billyem
Mankowskim. -Što se dogodilo?
Udario me je. -Uzvratio si?
Dobro je, to je pravilo broj jedan.
Ne započinji tuču, završi je.
Zašto te je udario?
Jer sam ja njega.
-Ti si prvi, zašto?
Rekao je da je tata pobjegao jer
me nije volio.
Otac te nije ni upoznao, kako bi
mogao da te ne voli?
Zašto je otišao? -Nešto je još stiglo
poštom dana kada si ti rođen.
Bilo je u kutiji nešto većoj od tebe,
u njoj je bila odgovornost.
Nekima je to najstrašnije na svijetu.
Pobjegao je zbog straha od te kutije?
To je glupo. -To sam i ja mislila.
Propustio sam gospodina Andija?
Bojim se da jesi,
vrijeme je za spavanje.
Idemo u kino sutra? -Čujem da
ima novi film Charleya Chaplina.
I novi serijal filmova.
-Što je to?
Ne znam, zato je misteriozno.
Pretežak sam ti za nošenje?
-Nikako.
Da? -Margaret je, kako si?
Jean se javila da je bolesna. -Kada?
-Prije pola sata, ne mogu naći nikoga.
A Mona, njoj trebaju dodatni sati.
-Ne možeš ti?
Obećala sam Walteru kino.
-Samo do četiri.
Samo do četiri onda, vidimo se.
Imaš sendvič i mlijeko u frižideru.
Zamolila sam Raylijeve da svrate
za nekoliko sati.
-Mogu se brinuti o sebi.
Znam da možeš, provjeravaju
kuću, ne tebe.
Sutra ćemo ići u kino
i onda do Santa Monice
da se prošećemo pristaništem.
Kako to zvuči?
Doći ću prije mraka.
-Ne bojim se ničega.
Znam to. Budi dobar, volim te.
Što je sa tom linijom?
-Rekli su da će postaviti nekoga.
Pozovite mi stanicu da vidimo da
prebacimo pozive kod njih.
Christine, htio sam te stići.
Pratim tvoje izvještaje i zadivljen sam.
Kada sam predložio upošljavanje
ženskih nadzornika, šefovi su
bili nepovjerljivi,
ali si ti to napravila
bolje od bilo kojeg muškarca.
Hvala, gospodine Harris.
-Ben, molim te.
Tražimo menadžera za Beverly Hills,
ako te zanima posao, mogu
napisati preporuku.
-To bi bilo divno.
Možda bismo... -Možemo u
ponedjeljak? Hvala.
Molim vas.
Waltere? Dušo?
Waltere?
Waltere?
Dušo?
Waltere? Vrijeme je da uđeš unutra.
Suzy, vidjela si Waltera?
-Nisam, žao mi je.
Waltere?
Broj, molim vas. -Policijsku stanicu.
-Povezat ću vas.
Christine Collins, živim u sjevernoj
aveniji 23, zovem da prijavim
nestanak djeteta.
-U kakvoj ste vezi?
On mi je sin. -Koliko dugo je nestao?
Ne znam, sada sam došla sa posla.
Možda je od jutros ili posljednji sat.
Provjerili ste u susjedstvu?
-Jesam.
Možda je izgubio pojam o vremenu.
-Uvijek je tu kada se smrači.
Pošaljite nekoga. -Ne šaljemo
jedinice prije 24 sata nestanka.
Što? -U 99% slučajeva se dijete
pojavi do jutra.
Nemamo ljudstva da lovimo svako
dijete koje pobjegne sa prijateljima.
Walter to ne bi napravio. -Uz sve
poštovanje, svaki roditelj kaže isto.
Molim vas. -Ne mogu ništa, upisat ću
vam ime, ali to je sve do jutra.
Sigurno će se pojaviti do jutra.
Uvijek je tako.
Misli nam idu gospođi Christine Collins
čiji je sin nestao
prije skoro dva tjedna.
Iako nije član našeg skupa, molimo
se za nju kao i svakog dana.
Na radiju i u novinama se govori
da policija daje sve od sebe
da spoji majku i dijete, i uvjeren sam
da je to istina, ali s obzirom na
to da je to najnasilnija,
najkorumpiranija i najnestručnija
policija sa ove strane
planina, nisam uvjeren da je to ispravno.
Svakog dana se tijela pojavljuju
pod nadzorom šerifa Jamesa Davisa
i njegove jedinice. Svakog dana
su potrebe poštenih građana
na drugom mjestu, ispod pohlepe i
osobne koristi. Svakog dana, ovaj
grad tone dublje u zastrašivanje
i korupciju.
Nekada grad anđela, L.A je postao
mjesto gdje su naši zaštitnici
postali naši nasilnici, gdje je biti
zakon biti iznad zakona.
Razumijem, hvala, zvat ću za nekoliko
tjedana.
Odjeljenje nestalih osoba?
Ovdje Christine Collins, zovem
da pitam da li ste pronašli neko
izgubljeno dijete koje odgovara
opisu Waltera Collinsa.
Nazovite, ja ću zvati za tjedan dana.
Hvala.
DE CALB, ILLINOIS
20. SRPANJ 1928.
Dva dolara.
Ostavio sam novčanik kod kuće.
Mogu li ti dugovati?
Nema kredita, plati ili zovem policiju.
Dosta mi je ovakvih propalica.
Ne pokušavam te prevariti,
ostavio sam novčanik kod kuće.
Otići ću po njega, za 10 minuta
najviše.
On je zalog? -Nema bolje od
rođene krvi i mesa.
Ostani ovdje, vratit ću se.
-Ali...
Ne pravi nevolje, ostani ovdje,
idem po novčanik.
Deset minuta i zovem policiju.
Dovraga.
Broj. -Ovdje Harv iz restorana,
pozovi mi šerifa.
Hvala.
Gospođo Collins, ja sam kapetan
J.J. Jones, odjeljenje za maloljetnike.
Moj kabinet nadgleda sve
slučajeve bježanja i nestanka djece,
uključujući i vašeg sina. Živ je.
Pokupila ga je lokalna policija
u DeKalbu prije dva dana.
Bio je u društvu neke lutalice,
izdali smo potjernicu, ali je siguran.
Hvala vam.
Ima toliko štampe. -Imate priču sa
sretnim krajem, ljudi to vole.
Bolje da krenemo, vlak ulazi u stanicu.
Hvala, ljudi, imat ću izjavu za nekoliko
minuta, ali je sada važno da
spojimo ovu damu sa njenim
sinom, pa nas ispričajte.
Upoznajte šefa policije, Jamesa
E. Davisa.
Drago mi je. -Nemamo mnogo
lijepe pažnje od novinara ovih dana.
Dobro je biti ovdje sa lijepom pričom.
Mislim da smo bili dobri prema vama.
Nisam mogla prijaviti nestanak
24 sata, i mislim da je to bilo...
Tehnikalije po strani.
Odlično. -Dobro je.
Nemojte se ustručavati to
reći novinarima.
Žene... Pričekaj malo.
Uzmaknite.
Zar nećete? -To nije moj sin.
Što? Kako to mislite?
-To nije moj sin.
Sigurno griješite. -Ne griješim.
Imao je pet užasnih mjeseci,
smršavio je, promijenio se.
Poznala bih svog sina. -Samo
kažem da ste u šoku, a on se promijenio.
Kako ti je ime? -Walter Collins.
To je često ime. -Gdje živiš?
U 210. Aveniji 23, L.A. Californija.
To je moja mamica.
Saslušajte me, razumijem da ste
nesigurni, to je očekivano.
Dečki se u ovom dobu brzo
mijenjaju.
Nema sumnje da ovo nije vaš sin.
-To nije Walter.
Nije onakav kakvim ga pamtite
i zato je važno da ga odvedete
kući na osnovu pretpostavke.
-Na osnovu pretpostavke?
Kada bude u svom poznatom
okruženju i povratite se od šoka,
uvidjet ćete da je ovo vaš Walter,
obećavam vam da je ovo vaš sin.
Ako budete imali nekih problema,
razgovarat ćete sa mnom.
Sredit ću to, dajem vam svoju riječ.
Nema kuda otići.
Molim vas.
Možda ne razmišljam ispravno,
u redu. -Tako je.
Hvala vam. Okrenite se.
Što ste pomislili kada ste ga ugledali?
-Teško je objasniti.
Bila je u šoku, nije ga prepoznala
što je prirodno.
Kako se osjećaš, sinko, dobro
je biti kod kuće? -Divno je.
Policija L.A. je
zahvalna na cijelom poslu
koji je napravilo šerifovo odjeljenje
i što je omogućilo ovo sretno
povezivanje.
Policija je posvećena usluzi
građanima, uvijek.
Možemo li sliku sa majkom i sinom,
kapetane? -Svakako.
Stisnite se.
Dobar je sendvič? Želiš još mlijeka?
-Ne.
Ne, hvala. -Ne, hvala.
Prljav si od vlaka, trebaš okupati.
Pidžama je na krevetu.
Dobro si? -Pao sam, glupa kada.
Obrezan si.
Izlazi.
Posljednji put kada sam mjerila Waltera,
svog sina, bio je viši od tebe sada.
Tko si ti i što radiš ovdje?
Tko si ti?
On nije moj sin. Ne znam zašto on
govori da je, ali došlo je do greške.
Rekli smo da ćemo dati vremena
da se prilagodi.
Niži je 4 cm. Izmjerila sam ga.
-Možda vam ne valja metar.
Siguran sam da postoji objašnjenje.
-Obrezan je, a Walter nije.
Vaš sin je bio nestao pet mjeseci,
u društvu nepoznate lutalice.
Tko zna što mu je učinila tako poremećena
osoba. Možda ga je obrezala.
Mogla je... -Smanjiti ga?
Zašto me ne slušate? -Slušam,
razumijem vas, promijenio se.
Oboje ste doživjeli užasno iskustvo
i zato mu treba vaša ljubav i podrška.
On nije moj sin. -Zašto radite ovo?
Djelovali ste sposobno da se brinete
o njemu, plaćeni ste dovoljno,
ne razumijem zašto bježite od
majčinske odgovornosti.
Ne bježim ni od čega, najmanja
odgovornost je što se brinem za tog
dječaka sada jer sam mu ja sve.
Brinem se da prestajete tražiti mog sina.
Zašto da tražimo nekoga koga smo
već pronašli.
Zato što ga niste našli.
-Potvrđen mu je identitet
od strane najboljih poznavalaca
identifikacije djece, znaju što rade.
A ja ne znam?
Žao mi je, cijenim sve što ste učinili.
Ne želim uzrokovati nevolje.
Došlo je do greške i pomozite mi
da je ispravim da mogu naći sina
prije nego što bude prekasno,
molim vas.
Neću vam više smetati. Žao mi je.
Da, kapetane?
-Sarah, pozovi dr. Tarra.
Dr. Earl Tarr, poslao me je kapetan,
s vremena na vrijeme radim sa njim.
Mogu li ući? -Hvala,
mislila sam da mi nitko ne vjeruje.
Sada sam tu, ispravit ćemo sve.
Gdje je dječak?
Evo ga, zgodni mladić. Ima vaše
oči i malo nos.
Jako je dobar s obzirom na sve.
-Mislila sam da ste došli pomoći.
Jesam, kapetan je rekao da se
dečko promijenio.
Tražio je da dođem da vas uvjerim
da trebate imati majčinsku brigu.
Ona nije za njega jer nije moj sin.
Takve izjave će teško pomoći
samopoštovanju dječaka.
Kapetan je spominjao promjenu
visine? -Dođite.
Stani uz zid.
Kraći je 7 cm.
Znamo da trauma može utjecati
na rast djeteta.
Kičma mu se moguće smanjila zbog
stresa, nije često, ali je moguće.
A obrezivanje? -Vjerojatno je otmičar
to smatrao ispravnim.
To je ipak higijenski, sigurno
je bilo traumatično.
Potisnuo je sjećanje.
Postoji savršeno jasno medicinsko
objašnjenje. Ali vi trebate pitati.
Zar ja ne bi trebala znati da
li je on moj sin? Majka sam.
Znači da niste objektivni. Gledate
u dečka koji se promijenio.
To nije isti dječak, kao što nije isti
čovjek koji ode u rat i vrati se.
Majčinsko srce vođeno emocijama
i intuicijom odbija te promjene.
Inzistira da ovo nije vaš sin, ali to
ne mijenja činjenice.
Stavit ću svoju teoriju na test
objektivnosti, možete li i vi?
Ovo je nečuveno. -Smirite se i
slušajte me.
Saslušajte me, ovaj tzv. doktor
me je prošetao po susjedstvu
kao neku ludu majku koja ne poznaje
svog sina. -I što je pronašao?
Ono što je očekivao, ono što ste
mu rekli.
Ne trebate se sramiti toga.
-Nije to problem, nego da
gubite vrijeme kada trebate tražiti
mog sina. -Izvještaj je konačan.
Onda želim vidjeti izvještaj da
bih ga mogla osporiti prije nego
što ode u New Orleans. -U redu.
Ugodan dan.
Ići ćemo sutra? -Da.
Laku noć, mamice.
-Prestani govoriti to.
Nisam tvoja majka.
Želim svog sina natrag.
Ti nisi moj sin.
Želim svog sina. Proklet bio.
Pogriješila sam što sam vikala na tebe,
ti si samo dijete i mislim da ne znaš
što radiš, ali shvati da je moj sin
moj život. On je sve što imam.
Ma što policija mislila i svijet,
ti i ja oboje znamo istinu.
Oboje znamo da nisi Walter, samo
im trebaš reći to da
bi mogli naći mog sina, molim te.
Razgovarat ćemo sutra.
Da? -Gospođa Christine Collins?
-Da.
Ja sam Gustav Briegleb, ja sam pastor
u crkvi Sv. Paula Prezbiterijanca.
Slušala sam vaše emitiranje,
hvala vam.
Pročitali ste "Times" jutros?
-Ne.
Možda bi trebali i doći ovdje
na doručak za sat vremena, trebamo
se sresti. -Halo?
Misteriozan slučaj. Po zahtjevu
policije L.A., dr. Earl W. Tarr,
specijalist za djecu je pregledao
Waltera Collinsa da utvrdi
gubitak težine, i zbunjeno ponašanje
primijećeno od povratka dječaka majci.
Divna frazeologija, primijetite da
piše od povratka dječaka majci,
i ne piše da ste jasno njegova
majka ali da ste odgovorni za to.
A policija se brine za dječaka dok
je kod vas, probajte jaja, dobra su.
Nakon temeljnog pregleda dječaka,
doktor je rekao da će s vremenom
sve reći kada se povrati, ali
dok je lucidan, i to je ovdje mana.
Nisam našao za osporiti ono
što je našla policija.
Zašto rade ovo? -Da izbjegnu
grešku da su vratili pogrešnog dječaka.
Svatko sa pola mozga bi prozreo to,
a to nažalost isključuje pola čitatelja.
Moja misija je da
objelodanim poslove policije
za koje bi voljeli da nitko ne zna.
Nasilje, zlostavljanje, ubojstvo,
korupcija i zastrašivanje.
Kada je Davis preuzeo vodstvo
prije dvije godine je rekao...
Borit ćemo se protiv pljačkaša na
ulicama, želim da budu mrtvi, ne živi.
Ukorit ću svakog policajca koji pokaže
i najmanju milost prema kriminalcu.
To je dalo odobrenje 50-orici
najnasilnijih policajaca
da pucaju na koga žele.
Nazvao ih je jedinicom za oružje.
Nema odvjetnika, nema suđenja,
pitanja, suspenzija, nema istraga,
samo gomilanja leševa.
Tijela u mrtvačnici, u bolnicama,
pored puta i to ne zato što je
policija željela izbrisati zločin.
Već da izbrišu konkurenciju.
Pola policije je bilo u kocki,
prostituciji.
Kada ljudima date slobodu, napravit
će isto što i Adam i Eva u raju.
Policija ne tolerira neposlušnost,
protivljenje ili sramotu.
A vi ste u poziciji da ih osramotite,
a to im se ne sviđa.
Učinit će sve što mogu
da vas diskreditiraju.
Vidio sam da se to događa previše.
Zato sam želio da se upoznamo,
da bih vas obavijestio u što se upuštate
i da vam pomognem da se borite
ako to izaberete.
Cijenim sve što ste rekli i što radite,
ali ja samo želim svog sina.
Mnogi su žrtvovani, vaš sin ne bi
bio prvi, ali ako napravite kako
treba, možda bi bio posljednji.
Trebalo je popuniti dvije šupljine.
Borio se, ali sam ga sredio.
I? -Prednji zubi vašeg sina su
bili razdvojeni.
Ovaj dečko to nema.
Može li se to promijeniti
s vremenom? Jer će to reći.
Nekada je moguće, ali tkivo među
Walterovim zubima to sprječava.
To se ne može dogoditi bez operacije
sklanjanja tkiva, a on to nije imao.
Da li biste napisali to službeno?
-Oprostite na rječniku, ali vraga, da.
Izgleda da anestezija prestaje
djelovati.
Ali ću prvo napisati pismo, dajući
vremena momku da razmisli.
Jako se promijenio.
Znaš li tko sam? -Učiteljica ste.
Ali i one imaju imena, koje je moje?
-Znam vas, ali ga se ne sjećam.
Gospođa Fox, sada sjedi.
Rekla sam da sjedneš na svoje mjesto,
sjedio si tamo preko godinu dana.
Gospođo Collins, ako je to vaš sin,
ja sam kraljica Elizabeta.
Ne samo da ću napisati, nego
ću to svjedočiti na sudu ili sa mnom
predsjedniku ako treba.
-Hvala.
Vidimo se večeras na emitiranju.
Sretno.
Dobar dan, ja sam Christine Collins.
10. travnja moj devetogodišnji sin
Walter Collins je nestao.
Petomjesečna istraga je odvela do
dječaka koji je došao iz DeKalba.
Svima su rekli da je on moj sin.
On nije moj sin.
Policija je pogriješila i to je razlog
za ovu transformaciju.
Učiteljica i doktori su potvrdili da
on nije moj sin, sada ću kopirati
te izvještaje i dat ću vam ih sutra.
Policiji sam dala priliku
da prizna svoju grešku
i da obnovi potragu za mojim sinom.
Pošto su to odbili, moram objaviti
slučaj javno.
Nadam se da će ih ovo uvjeriti da
završe započeto i da mi vrate sina.
Hvala vam puno.
Morelli, nađi Collinsovu i dovedi je.
I to otraga.
Ovuda, gospođo.
Zašto idemo otraga? -Kapetanova
naređenja, da izbjegnemo novinare.
Sjedite, kapetan će doći.
Da li je netko primio poziv
iz Kanade?
Neki maloljetnik je na
ranču nelegalno, želiš to?
Uzet ću, ionako nema ništa bolje.
Gospođo Collins, ostavite dječaka,
ona će se brinuti za njega.
Sjedite, pravite nam nevolje.
Postaje sramota za cijelu policiju.
To mi nije bila namjera. -Samo ste
rekli štampi da ne razlikujemo
dječake. Mjesecima radimo na vašem
slučaju, uživate praveći budale od nas.
Naravno da ne. Želim da nađete
mog sina.
Problem je da odbijate majčinsku
odgovornosti. -Što?
Uživali ste u slobodi, da ne brinete
o sinu, da radite što želite.
Ali mi smo ga našli i sada vam je
on smetnja, zato ste zakuhali ovo.
Da natjerate državu da ga odgaja
za vas, zar ne? -Nije točno.
Čak i dječak govori da je on vaš
sin, zašto bi to rekao?
Ne znam, ali znam da laže.
-Možda i je, ali je tako rođen.
Oboje ste lažljivci i stvarate nevolje
i ne bi trebali hodati ulicama.
Ili znate da lažete ili niste
sposobni znati da li lažete.
Što je od to dvoje? Neodgovorna
ste majka ili se pravite ludom?
Neću slušati ovo. -Želite stručnjake,
imam ih i ja.
Gospođo Collins, još uvijek inzistirate
da onaj dječak nije vaš sin? -Da.
Povrijedit ćete se.
-Ne možete ovo.
Pritvorenik ste mentalne bolnice
Los Angelesa.
Optužena tvrdi da ju je prevarila
policija i ostali i da smo joj dali
dječaka i pokušali je natjerati da
je on njen sin. Vodite je.
Gospođa Collins nam je poznata od
10. travnja kada je prijavila nestanak
svog devetogodišnjeg sina Waltera.
Dječak je nađen u kolovozu.
Od njegovog povratka se žalila da
još nije tu i tražila je da ga nađemo.
Pati od paranoje, samoobmane
i bježanja od stvarnosti.
Možda je prijetnja za sebe i druge.
Preporučujemo da se
stavi u mentalnu ustanovu dok
se ne povrati.
Ime?
-Christine Collins.
Zaduženi policajac?
-J.J. Jones.
Policija me želi kazniti jer... -Smirite
se da vas ne stavim u košulju.
Želite to? -Ne.
Ponašajte se dobro, idite u
dvanaesticu.
Bože...
Raširi noge.
-Što?
Šire.
Unutra, ovo je tvoja soba, doktor
je otišao, vidjet će te ujutro.
Mogu li razgovarati sa nekim?
-Žao mi je.
Ovo je moja soba.
Mogu li nazvati nekoga?
-Nisu dozvoljene novine, radio, knjige
ili oštri predmeti,
to je za vaše dobro.
Ovo je moja soba.
Ovo je moja soba.
Moja soba. Moja soba.
Rekli su da je moja soba.
Imate problema? -Pregrijao se.
Bit će dobro.
Tražim ranč Northcottovih.
Skoro ste stigli, pratite ovu cestu
zapadno oko kilometar i skrenite
desno i idite i dovest će vas do
njega. Događa se nešto tamo?
Rješavam samo neki maloljetnički
problem. Hvala na pomoći.
Ima li koga?
Hej. Dođi ovamo.
Policija je, imam nalog za maloljetnika
Clarka, otvorite vrata i maknite se.
Stani.
Prekini inače ću te nabiti uz pod.
Hajde.
Što je s tobom, dijete? Znaš da je
napad na policajca protuzakonit?
Kakve veze ima.
Vraćam te u Kanadu,
nije kraj svijeta. -Što?
Ne možeš ostati u SAD
koliko želiš.
Nema ni riječi od Collinsove.
-Nismo je čuli.
Idi do njene kuće i vidi da li je dobro,
ako nije tamo pitaj susjede.
Ovdje pastor Gustav A. Briegleb,
širimo Božju riječ na radiju KGF.
Nadao sam se gostu večeras, ali
izgleda da je zauzeta i kako ne može
biti ovdje da bi vam rekla ono
što je popodne rekla novinarima
ja ću prenijeti najbolje što mogu.
Reći ću vam što se dogodilo i
nastavit ću vam govoriti svake
večeri dok netko ne učini nešto
povodom toga.
Treba mi karta za Kanadu, što
god ide večeras.
Večeras nemam ništa tako daleko,
najbolje je vlak za Seattle.
Tamo možete lokalno ili preko
granice. -U jednom pravcu.
15$.
Hvala. Sretan put.
Doručak je za pola sata.
Trebam razgovarati sa doktorom.
-Blagovaonica je niz hodnik,
doktor će vas pozvati kada bude
spreman.
Trebaš jesti, to je normalno,
radi sve što možeš da
izgledaš normalno.
To je jedina šansa.
Zovem se Carol Dexter, a ti?
-Christine Collins.
Pojedi sve, znam da je teško,
ali pokušaj.
Govore da si ovdje u 12-ici zbog
policije.
Osoblje onda smatra da je to
zbog dobrog razloga.
Nema ga, potpuno sam normalna,
i objasnit ću im.
Što djeluješ normalnije to djeluješ
luđe, ako se smiješ previše
obmanjuješ se, ideš u histeriju.
Ako se ne smiješ onda si depresivna.
Ako si neutralna onda si emotivno
osakaćena.
Puno si razmišljala o tome.
-Ti si 12-ica kao i ja.
Ovdje smo iz istih razloga,
zeznule smo policiju.
Ona tamo se usprotivila policajcu
koji je tukao.
Kada je pokušala nekome nešto
reći, on je doveo ovamo.
Policija joj je prebila brata, slomili
su mu obje ruke, kada je htjela
reći novinama...
A ti? -Radila sam noću,
u centru, i jedan klijent me je udarao,
nije htio stati, pa sam se žalila,
ispostavilo se da je policajac.
Slijedeće je da sam bila ovdje.
Ne mogu to. -Šališ se, svi znaju
da su žene slabe.
Sa emocijama i logikom, u glavi
nemaju ništa.
Ako nekada kažu nešto
neodgovarajuće, oni polude.
Ako smo nenormalne,
nitko nas ne mora slušati.
Da li ćeš vjerovati luđakinji
koja hoće uniš*** integritet
policije ili policajcu.
Kada nas ovdje ubace moramo
naučiti ušutiti i biti
dobre ili ne idemo kući.
Ili odemo onako kući.
Prekini. Molim te.
Clark? Sanford Clark? -Ovdje.
Stigli su papiri, bit ćeš deportiran
u Kanadu prekosutra.
Tamošnja policija će odlučiti što će
sa tobom, nadam se da te je boravak
ovdje uvjerio da ne prelaziš
granicu nelegalno u budućnosti.
Pričekajte, razgovarao bih sa
policajcem koji me je doveo.
Sigurno ima važnija posla.
-Molim vas, važno je.
Christine Collins? -Dr. Jonathan
Steele, sjedite, molim vas.
Nadam se da vam je prijatno ovdje.
-Da.
Zna biti teško u početku.
-Da, ali dovoljno prijatno.
Analizirali su vam krv. -Rekli su
da provjere sifilis jer utječe na um.
Tko vas je uznemirio? -Rekli su
da je to standardna procedura.
Moramo provjeriti sve. -Za neke
ljude je to neprijatno, ali razumijem.
Po dosjeu, vjerujete da je policija
podmetnula lažnog dječaka kao vašeg sina.
On nije moj sin, moj sin je nestao.
-Čudno jer ovdje je slika
sa stanice kako dočekujete sina.
To ste vi na slici? -Jesam.
Prvo vam je bio sin, a sada nije?
To se događa, da se ljudi mijenjaju.
postaju nešto drugo.
-Ljudi se ne mijenjaju.
Mislite da se ljudi ne mijenjaju?
-Nisam to...
Policija vas ne želi goniti,
tu je da vas zaš***. -Da.
Čudno, jer kada ste primljeni, rekli
ste glavnoj sestri da je policija
napravila zavjeru namjerno da
vas kazni i da je osoblje isto,
ili mijenjajte priču?
Često imate nevolje da razlikujete
stvarnost od mašte?
Oprostite što vas dovodim po ovakvom
vremenu, ali je dječak uporan.
Lije kao iz kabla vani,
bolje da je nešto važno.
Ponovno ti.
Ovo nije lako. -Ni meni nije lako
dolaziti po ovakvom vremenu.
Moj rođak je Gordon Northcott, on je
vlasnik ranča na kojem ste me našli.
Rekao je da mogu živjeti tamo
i paziti na mjesto dok nije tu.
Da mogu ostati koliko želim.
Mislio sam da mogu i otići.
Držao te je kao zatvorenika?
Bio si slobodan kao ptica kada sam
došao, mogao si otići kad hoćeš.
Ovo je neka priča koja pokriva
zašto si bio nelegalno u zemlji?
Nije tako.
-Nemam vremena za ovo.
Rekao je... -Što je rekao?
Da će me ubiti ako pokušam
otići. Ne shvaćate kakav je.
Što me je tjerao da radim.
Počni od početka onda.
Na što te je tjerao?
Da ubijamo djecu, nisam htio,
kunem se.
Tjerao me je, rekao je da će ubiti
i mene ako mu ne pomognem.
Pomozite mi, bojim se.
Koja djeca, o čemu govoriš?
-Nisam im znao imena.
Koliko djece?
-Oko dvadeset.
Lažeš?
-Istina je, kunem se.
Ubio si dvadeset djece? -Tako
nešto, prestao sam brojati.
Jedno ili dvoje su pobjegli.
Nitko ne ubija dvadesetoro djece.
-Mi jesmo.
Kako? -Uglavnom bismo po jedno
ili dvoje, nekada i troje.
Uvijek je znao kada se spremamo
otići, provjeravao bi auto.
Gume, motor, kao da se bojao da će
se pokvariti i da ćemo biti uhvaćeni.
Uvijek bismo otišli u drugom pravcu,
nikada ne bi bili u istom dijelu grada.
Nekada bismo se vozili satima dok
ne bismo našli nekoga.
Tražimo te kao ludi.
Tvoji su doživjeli nesreću, poslali
su nas da te nađemo.
Gadno su povrijeđeni, policija ih je
odvela u bolnicu, ali nisu imali
vremena naći te pa smo rekli
da ćemo mi. Hajde sada. Ulazi.
Idemo u bolnicu da vidiš svoje
roditelje.
Mnoga djeca ne bi ušla
u auto sa nepoznatim.
Ali kada je dijete unutra...
To je dobar dečko.
Pomakni se.
Pomakni se.
...bilo je puno lakše.
Drži se dobro.
Pogledali bi me i
rekli sami sebi...
Čeka nas dug put.
"Hej, ako je on siguran... "
I letjet ćemo.
"...onda ću vjerojatno
biti i ja. "
Svaki put kad bi ušli
u kamionet,
htio sam umrijeti.
Čim bi se vratili na ranč,
otišli bi u šupu.
Jeste li gladni?
Ha?
Pazi na vrata, Sanford!
Hej! Pazi na vrata!
Što nije u redu?
Neću te ozlijediti.
Zar se brineš da ću
te povrijediti?
Neću te povrijediti.
Ha? Dođi ovdje.
Ne! Ne! Ne! Ne! Molim te!
Ne bih te nikad povrijedio.
Nekad bi ih odmah sredio.
Druge dane bi čekao,
pokupio bi još nekoliko,
dok ne bi imao četiri
ili pet njih.
Da.
Ne! Ne! Ne!
Što ne?
Što ne, ha?
Hajde. Hajde. Hajde!
Sanford, pazi na ta vrata!
Ne! Molim te, ne! Ne! Ne!
Ne! Ne! Ne! Ne!
Molim te! Ne! Ne!
On... nekad bi ostavio
jednog ili dvojicu njih
žive, ali jedva.
Rekao bi mi,
"Ti ih dovrši.
"Dovrši ih ili... Dovrši ih
ili ću ja dovršiti tebe. "
I učinio bih to.
Ubio bi ih.
I napravio sam to.
Ubio sam ih.
Oh, Bože, ubio sam ih!
Oh, Bože! Oh!
Hej.
Što?
Pogledaj me.
Ta djeca.
Da li misliš da bi ih mogao
prepoznati ako ih ponovno vidiš?
Ne znam.
Možda.
Ne znam, možda.
-Imam bazu podataka.
Pregledaj ih.
Ako vidiš nekoga koga
prepoznaješ stavi na stol.
Žao mi je.
Čovječe... -Nisam htio,
natjerao me je.
Walter Collins, godina 9,
Los Angeles.
Ovaj? Pogledaj me. Siguran si?
-Siguran sam.
Isuse. -Bože...
Kučkin sine...
Ali laže, da li si omekšao.
-Dvadesetoro djece.
Izigrava te, zna da je u nevolji,
pa je izmislio nešto kako je
natjeran da ostane u zemlji.
-Ne mislim da je tako.
Niste ga vidjeli, prestravljen je.
Sjećaš se da smo našli Collinsa.
Nisi čitao novine?
Saslušajte me. -Oprostite,
ponovno je došao.
Tko? -Velečasni Briegleb, raspituje
se za Christine Collins.
Recite mu da se makne ili ću
ga uhititi za remećenje mira.
Pokušala sam, kaže da neće otići
niti on niti njegovi prijatelji.
Što, dovraga?
Isuse. -Kapetane?
Ybarra, nemoj ništa raditi
nego dolazi ovamo.
Policija zahtijeva da se sve sumnje
na ubojstvo moraju istražiti.
Ovo su djeca. -Dužnost je ono
što ja kažem.
Naređujem ti da dođeš ovamo
sa tim klincem.
Ne razgovaraš ni sa kim i dovodiš
mi klinca. Ni sa kim.
Kapetan Jones, znam što ste napravili
Christine Collins, i ne pokušavajte
lagati, jer je nekoliko susjeda vidjelo
kako je odvoze policijska kola.
U pritvoru je uslijed živčanog sloma.
Što? -Dobiva najbolje liječenje
i to bi bilo sve.
Slijedeći. -Naprijed na lijekove.
Za što? -Pomoći će ti da se opustiš.
Ne želim. -Recite mi što je to.
Dr. Steele.
Ne želim piti ništa, nije mi
ništa.
Nije ti ništa. -Nije.
Dobro si. -Jesam.
Onda potpiši ovo. Time ćeš reći
da si pogriješila kada si rekla
da vraćeni dječak nije tvoj sin
i navodiš da je policija bila u pravu
što te je poslala na promatranje
i oslobađa ih odgovornosti.
Potpišite. -Neću potpisati to.
Onda ti se stanje nije poboljšalo.
Potpiši i možeš otići ujutro.
Moj sin je još uvijek nestao.
-Postali ste uznemireni.
I jesam. Neću potpisati jer to
nije moj sin.
Sigurnost, pacijentica
histerizira, dajte joj sedative.
Ne.
Otvori usta.
Makni se odavde, ne miješajte se.
Ne misliš li da si u dovoljnim
problemima sa zakonom jer si kurva.
Znaš što to znači, soba 18.
-Ne. Prekinite.
Hajde, klinac.
Oprostite, ja ću preuzeti odavde,
treba nam ispitivanju.
Nisi trebala napraviti to.
-Željela sam to.
Bio je dobar osjećaj. Izgubila sam
dvije bebe, od nadriliječnika.
Moj izbor. Nikada se nisam mogla
boriti.
Ti imaš to, nemoj stati.
-Neću.
Jebeš i njih i konje na kojima su
dojahali. -To nije baš rječnik za damu.
Sada je to baš pravi rječnik.
Kada nemaš što za izgubiti.
-Ne bi trebalo da budeš ovdje.
Provjerite kuću, ja ću u štalu.
Sve je čisto. -I ovdje.
-Daj mi lopatu.
Idemo.
Pokazat ćeš mi.
Hajde.
To je to? Siguran si?
-Jesam.
Kopaj.
Ti si ih zakopao, sad ih otkopaj.
Čuo si me, kopaj.
Bože...
Prijavi, neka dođu mrtvozornik i
svaki policajac u radijusu od 30 km.
Izdaj potjernicu na Gordona Stewarta
Northcotta, informacije su u mojem autu.
Prestani, sinko.
Sada možeš prestati, gotovo je.
Mi ćemo odavde.
Gotovo je.
U redu je, sve je gotovo.
Dvanaestica. Privatnost, molim.
Odbijaš lijekove vidim. Šest dana
bez napretka, možda ćemo
morati prijeći na agresivniju
terapiju, osim ako ne želite
dokazati da vam je bolje
potpisati ovo.
Jebite se i vi i konj na kojem ste
dojahali. -Soba 18.
Želim sada razgovarati sa
nekim glavnim.
Molim vas. -Tko je glavni?
Otvori. -Ja sam glavni doktor.
Vi ste zatvorili Christine Collins?
-Ne razgovaramo o slučajevima.
Hoćete, pročitajte ovo.
Prekinite.
Gospođo Collins, zadnji put, jeste li
spremni da potpišete ono pismo?
Nisam.
Slobodni ste da idete.
Što? -Odjeća vam je u susjednoj
sobi, presvucite se tamo.
U susjednoj sobi? -Tako je,
pobrinite se za to.
NAĐENA UBIJENA DJECA
-Isuse.
Sestro, želim vidjeti sve dokumente
o Christine Collins, i to odmah.
Kada izlazi?
Najveći zločin u povijesti L.A.
Dječak Collins se smatra mrtvim.
Tako mi je žao.
Vaše vođenje slučaja Collins je
izložilo ovo odjeljenje javnom podsmjehu.
Postoji mogućnost civilnog proganjanja.
-Nitko nije mogao znati za taj ranč.
Ni mi, ni šerif ni maršal.
Još uvijek nisam uvjeren da je njen
dječak među žrtvama.
Niste? -Ima još četiri slike nestalih
dječaka koji dosta liče na njega.
Clark je možda pogriješio. -Možda,
što postavlja očigledno, koga briga.
Gradonačelnik želi da ovo nestane,
i ja.
To ćete učiniti prestankom inzistiranja
da Walter Collins nije među onim
dječacima ubijenim na tom ranču.
Ako dječak kojeg ste vratili nije
Walter Collins i nije mrtav, gdje je
onda? Ljudi će se pitati
zašto ga nismo našli, zašto ne radimo
svoj posao.
Ako on je među tim jadnim dječacima,
onda se prekida pitanje.
To će biti sramota sa kojom ćete
morati živjeti.
Bolje manja neugodnost nego
gorući problem.
Dječaka nema gotovo godinu dana, ako
bi ga našli, to bi se desilo do sada.
Nebitno da li je na ranču ili ne,
vjerojatno je mrtav negdje.
Njegova majka bolje da prihvati
to sada nego kasnije, zar ne?
Da. -To bi bilo sve, kapetane.
Reci da si jedan od
njih i gotovi smo.
Nisam napravio ništa,
nisam ni bio ovdje.
Pretvarajući se da si Walter Collins
pojavljuješ se u istrazi.
Možeš postati suučesnik.
Zatvor je gori od popravnog doma
ili sirotišta. Puno je gore.
-Ne možete to, ja sam dijete.
Kao i Clark, ima 15, ali ide u zatvor.
Sve ubojice idu u zatvor, to se zna.
Vodite ga odavde, nije u mojim rukama.
-Ne želim ići u zatvor.
Dokaži mi to.
Znao sam da u L.A. prave filmove.
Mislio sam ako upoznam
Toma Mixa, možda me pusti da
jašem konja. Ime mu je Toni.
Kako ste? -Dobro.
Policija ima auto, čekaju da vide
što ćete dalje. -Idem kući.
A onda? -Razmišljala sam što su
napravili onim ženama i u vezi sa Walterom.
Uvijek sam govorila da se ne
započinje borba nego završava.
Nisam započela ovu, ali ću je
završiti.
Mislim da policija neće oklijevati da
vas lovi, upozorit ću vas da
će se to promijeniti ako se budu
smatrali ugroženim. Vrlo brzo.
Što će mi učiniti sada?
Nemaju ništa. Idem kući.
VANCOUVER, KANADA
20. RUJAN 1928.
Zdravo, sestro. -Gordone, nisam
znala da si se vratio u grad.
Došao sam prije neki dan, htio sam
te iznenaditi, to je u redu?
Uđi. -Gdje mi je nećakinja?
Otišla je u grad, vratit će se
večeras, Bob je ovdje.
Mogu pitati da ostanem nekoliko
dana.
Mogu u kupaonicu, duga vožnja,
treba mi tuš. -Svakako.
To je on? Idi pored, ja ću
pozvati policiju, požuri.
Gore je. -Idemo sa druge strane.
Gospođo Collins, upoznajte mog
prijatelja gospodina Hahna.
Moje saučešće. -Možemo li ući?
Cijenim što se trudite da nađete
ostatke mog sina.
Nije lakše, ja sam izgubio kćer
prije pet godina, ne prođe ni dan
da ne pomislim da trebam spomenuti
to Clodine, i onda se sjetim da nije tu.
Sjednite, molim vas.
Cijelo jutro sam na telefonu sa
tajnikom komisije policije.
Kažu da mi neće dati da svjedočim,
da to nije potrebno.
Izvori mi kažu da će reći da
Jones i policija nisu pogriješili i
da je krivica na djetetu i na vama
što ste bili naporni i što ste
ih natjerali da vas zatvore radi
vaše sigurnosti.
Morat ću unajmiti odvjetnika,
podnijeti građansku tužbu.
Obratio sam se najboljem odvjetniku,
koji je tužio grad četiri puta i pobijedio.
Na žalost, ne možemo si priuš***
da ga unajmimo.
Zato ovo radim besplatno. Bit će
mi čast da branim vašu čast.
U toku svoje karijere nisam vidio
nekoga da se bori tako kao vi u ime pravde.
Hvala vam.
Da, izvolite. -Ja sam S.S. Hahn i
imam sudski nalog za puštanje
svih žena koje se drže u ovoj instituciji
pod šifrom 12, i imam upitnik
za razloge njihovog zadržavanja.
-Žao mi je, ali glavni doktor...
Ili ćete pustiti ljude po tom nalogu
ili ćete se vi naći iza rešetaka.
I to bez ključa.
Ne mogu odobriti...
-Maknite se.
Imate li komentara na uhićenje?
-Dobro sam, na odmoru sam.
Bilo je baš lijepo, policija me baš
zabavlja.
Kako ste izbjegavali uhićenje?
-Pa i nisam, zar ne?
Nisam znao da me itko i traži
do nedavno. Na prtljagu su mi inicijali.
Znali ste zašto vas traži policija?
-Bila bi dobra ideja da se ne miješam.
Imate li nešto za poručiti roditeljima
čiju ste djecu ubili? -Bez komentara.
Neočekivano. -I ovo je.
Tužbe, zahtjevi za otpuštanja,
ispitivanja sve od Hahna i njegovog
novog klijenta Christine Collins.
Ne morate ih gledati
detaljno, uskoro stiže i
vaš primjerak.
Gradsko vijeće će se odmah
pozabaviti ovim. -Dovraga.
Mislio sam da će sve nestati.
Ovo je godina izbora, ne mogu ovo.
Nestat će, naredio sam kapetanu
da se pozabavi time.
Mislim da to neće biti dovoljno.
Kada bismo ga maknuli na neko
vrijeme, možda bi pomoglo da se
smire stvari dok se ne završe saslušanja.
Što se događa? -Najveći protest.
Zbog one Collins.
Bože...
POLICIJA; SRAMOTA GRADA
Čudni su putovi Gospodnji.
Sram vas bilo.
Dame i gospodo, u ovim odajama
se okupilo više ljudi nego ikada, zato
vas molim da se uzdržite od
demonstracija.
Ovdje smo jer želimo znati
istinu o slučaju, i kada bismo
saslušali sve, sjedit ćemo
tjedan dana.
Gospodine Torp, ne vidim predstavnike
policije. -Ima li ih?
Da li je šef Davis ovdje,
kapetane Jones?
Trebate nešto vidjeti.
Policija je odlučila da je najbolje da
makne da bi izbjegli kaos koji je preko puta.
Gospođo Collins, ja sam Leanne Clay,
ovo je moj suprug.
Htjela sam vam izraziti saučešće.
Bilo je dovoljno loše kroz što smo
mi prošli čekajući da čujemo nešto
o našem sinu Davidu. To je bilo dovoljno
loše, i sada ovo, ali za ono što je
policija napravila vama nema opravdanja.
Ustanite svi.
Sjednite, molim vas.
Vidio sam vas u novinama,
baš imate hrabrosti da se tako
suprotstavite policiji.
Optuženi neka ustane.
Gordone Stewarte Northcott, optuženi
ste po tri točke ubojstva prvog stupnja
sa 17 dodatnih od strane javnog
tužioca. Kako se izjašnjavate?
Nisam kriv. -Sjednite.
Neće biti određena kaucija.
Sud će sutra saslušati uvodne riječi.
Nestanak Waltera Collinsa je
prijavljen 10.03.1928.
Onda smo proveli potragu, i u
kolovozu smo primili dojavu da
je pronađen dječak koji odgovara
njegovom opisu.
Tokom ispitivanja je priznao da je
Walter Collins, i onda smo sredili
da bude vraćen u Californiju.
A kada vam je gospođa Collins
rekla da on nije njen sin?
Poricala je njegov identitet usprkos
svim dokazima koji su ukazivali na to.
Ali se ispostavilo da je bila u pravu.
Što vas je navelo da je pošaljete
na psihološku procjenu?
Tokom tog perioda se ponašala čudno.
Bila je često hladnokrvna.
Zbog njenog poremećenog ponašanja
sam je prijavio na promatranje.
Tek tako, pucnete prstima i
nevina žena je bačena u ludnicu?
Nije bačena. -Svaka obitelj je
ugrožena kada kapetan može
pozvati ženu u kancelariju, i pet
minuta kasnije je zatvoriti u ludnicu.
Nije bila zatvorena.
Što ste rekli? -Nije bila zatvorena,
nego otpraćena.
Otpraćena, bačena, nije bitan
glagol. Bitno je da je njeno
zatvaranje bilo naređeno bez
naloga.
Držim kopiju dokaza o uračunljivosti
koja je izdana. Tko je potpisao?
Ja sam.
Znači, žena je zatvorena u ludnicu
bez naloga jer nije postojao.
Kada je napisan nekoliko dana
kasnije, nije ga morao potpisati
sudac jer je već bila u ludnici.
Da li je to točno?
Bile su neophodne izvanredne mjere
jer smo imali izvanrednu situaciju.
Da li smo mi krivi što nas je prevario
dječak koji je tvrdio da je Walter Collins.
Uz njegove tvrdnje i njeno poremećeno
ponašanje, tko ne bi pomislio
da nešto nije u redu sa njom.
-Jer je sumnjala u vas.
Jer nije htjela slušati, jer je
pokušavala sama rješavati stvari umjesto
stručnih policajaca. -Jer se
borila za život svog sina.
Dječaka koji je još možda bio
živ, dok ste vi gubili važno
vrijeme poričući da ste pogriješili.
Na kraju, to se i desilo. U jednom
trenutku, Walter Collins je brutalno
ubijen zajedno sa 19 drugih dječaka
na ranču Northcott, je li tako?
Da.
Nemam više pitanja.
Nakon truda smo uspjeli identificirati
dječaka kao Arthura Hutchinsa.
Razriješili smo dvije najveće misterije
u povijesti Los Angelesa.
Nadam se da ćete nam dati dovoljno
prostora i za dobre stvari koliko
i za greške u rijetkim prilikama.
Predstavljam vam dječakovu
pravu majku, Janet Hutchins.
Nadam se da vam nije pravio
nevolje. -Ni malo, fotografija.
Gospođa Collins, žena kod koje
je bio je željela uzeti ovo.
Zar to nije lijepo? Reci hvala.
-Ne želim je, dajte je nekome drugom.
Oprezan mali. -Nije moja krivica,
od policije je, oni su rekli da sam
Walter Collins, nije bila moja ideja.
Krivite policiju za svoje greške.
Čuvaj se, Arthure.
Desetog ožujka sam se vratila kući
i moj sin Walter je nestao.
Kapetan Jones je reagirao
po onome što je mislio da je ispravno.
Walter Collins je imao dijastemu.
-To dijete nikada nije bilo kod mene.
Oslonili smo se na prijatelje da nam
ukažu na ljude sa društveno
neprihvatljivim ponašanjem.
Porotnici, pogledajte ove slike.
Van svake sumnje pokazuju
prirodu ovih zločina.
Ovdje sam, velečasni.
Radila sam pored njegove sobe
dok je spavao.
Znala sam iako ga ne vidim ili
čujem, da ga mogu osjetiti.
Zato ne mislim da je mrtav, još
uvijek ga osjećam.
Gospođo Collins... -Znam što je rekla
policija, ali ostaci nisu identificirani,
i možda je to dijete pogriješilo kada
je pokazalo Walterovu sliku.
Razumijem da ne želite prihvatiti
ovo, ali mislim da je vrijeme da
nastavite dalje, to bi želio vaš
sin. -Možda, a možda bi i želio
da ga nastavim tražiti.
Možda me negdje čeka.
Vjerujem da vas čeka na mjestu
gdje ćemo svi otići da se spojimo
sa našim voljenima, i tog dana
znat ćete da ste učinili sve što ste mogli.
Trebam ići sada.
Mir u sudnici. Čuli smo sva svjedočenja,
i po činjenicama predlažemo
da suspenzija kapetanu Jonesu
ostane trajna.
Mir, molim vas.
Da li je porota donijela presudu?
-Jesmo.
Neka optuženi ustane.
Drugo, neka se poduzmu koraci
da se istraži promjena u provođenju
zakona i procedura kojom se
građani ovog grada mogu
podvrgnuti zatvaranju u mentalnim
ustanovama.
Pročitajte presudu.
Gordona Stewarta Northcotta smatramo
krivim po svim optužbama prvog stupnja.
Napokon, povratak javnog povjerenja
u policiju se može postići jedino
uklanjanjem njenog šefa. Tako
predlaže ova komisija.
Saslušanje je završeno.
Da li optuženi želi nešto izjaviti prije
nego što se presuda provede u djelo.
Želim da bude jasno da nisam
dobio fer tretman od vas, suče,
ili od ovog suda. Jedina osoba
koja vrijedi ovdje je ona.
Jedino me ona nije klevetala štampi,
jedina razumije što znači da ti
smjesti policija za nešto što nisi
napravio. -Dosta.
Biti bačen u rupu da truneš i
da budeš zaboravljen.
Nisam ubio vašeg dječaka.
Nikada ne bih povrijedio Waltera.
Zadržite klijenta ili ću ga suzdržati.
-On je anđeo.
Miči se od mene.
Gordone Stewarte Northcotte, presuda
je da budete u zatvoru San Quentin,
gdje ćete dvije godine provesti
u samici do drugog listopada 1930.
Tog dana ćete biti obješeni.
Neka vam se Bog smiluje.
30. RUJAN 1930.
Mogu li uzeti stanku od 10
minuta? -Svakako.
Jednom je možda i iskoristiš,
dobro će ti doći. -Vidjet ćemo.
Christine Collins je, zvala sam jučer.
Jeste li imali vremena da pogledate
dokumente i vidite ima li podudaranja
sa mojim sinom, Walterom Collinsom?
Pozvat ću vas za mjesec dana.
Znam, zato sam vas htio vidjeti.
U vezi sa Walterom je.
Primili smo čudan telegram.
-Od koga?
Gordona Northcotta, tražio je
da vas vidi. -Zašto?
Kaže da zna da još uvijek tražite
svog sina i prije nego što umre...
Kaže da je lagao kada je svjedočio
da nije ubio Waltera.
Spreman je priznati
da je to napravio.
Rekao je da će ti reći istinu ako
ga odeš vidjeti da bi mogla
nastaviti sa svojim životom
i imati mira.
Trebaju ga objesiti prekosutra,
nemaš mnogo vremena.
Do jutra bismo sve mogli
završiti.
Ti si prva žena kojoj je država
dozvolila da posjeti serijskog ubojicu
večer prije izvršenja kazne.
Bit ćete dobro? -Da.
-Bit ću ispred vrata.
Dvadeset minuta.
Ne vjerujem da imaš cigaretu?
Tražili ste da dođem, rekli ste
da ćete reći istinu o mom sinu.
Rekao sam to, ali nisam mislio da
ćete to napraviti, i sada...
Sada što? -Ne želim vas vidjeti.
Ne želite? -Ne mogu razgovarati
sa vama sada nakon onoga što
će mi napraviti sutra. Bilo je lako
poslati telegram, ali vidjeti vas
ovdje osobno, ne mogu vam reći ono
što želite čuti. -Zašto ne?
Jer ne želim otići u pakao
sa lažima. Odslužio sam svoju
kaznu i tražio sam od Boga da mi
oprosti, i je, i od tada sam dobar.
Ali ako slažem, ponestaje mi vremena,
i neće mi biti oprošteno.
Ne želim ići u pakao.
Tražili ste da dođem ovamo.
Molim vas, pogledajte me.
Da li ste ubili mog sina?
Jeste li ga ubili? -Ne znam o
čemu govorite.
Da, znate. -Rekao sam vam da
ne želim sada razgovarati.
Jeste li ubili mog sina?
-Ne znam.
Ne sjećate se? Odgovorite mi.
Maknite se od mene. -Ili što?
Jeste li ga ubili?
Znate mu ime, nazvali ste ga
anđelom, jeste li ga ubili?
Odgovorite mi.
-Povrijedit ćete me?
Nadam se da ćete otići u pakao.
-Straža.
Jeste li mi ubili sina? Nadam se
da ćete otići u pakao.
Jeste li mi ubili sina?
Gordone Stewarte Northcott, osuđeni
ste za ubojstvo.
Kazna je smrt vješanjem, nije
bilo opoziva, stoga će
se izvršenje kazne provesti
kako je navedeno po zakonima
države Californije. Imate li
posljednjih riječi? -Nemam.
Priznao sam velečasnom kako sam
i rekao.
Ne tjerajte me da hodam tako brzo.
Molim vas.
Natjerajte ih da prestane.
Nisam ih sve ubio.
Molitva, molim te, Bože.
Neka netko kaže molitvu za mene.
27. VELJAČE 1935.
Večeras pravimo zabavu kod mene,
hoćeš doći?
Imam hrpu poslova. -Molim te,
linije ne rade do Baltimorea.
Netko će ih morati popraviti,
lijepo se provedite, imam radio.
Laku noć.
Stvarno...
Idem sa prijateljima na večeru,
gledat ćemo dodjelu Oscara,
volio bih da pođeš.
-Imam puno posla. -Laku noć.
Bene, kladila sam se na dva
dolara za najbolji film.
Ja jedina mislim da ima šanse
protiv Kleopatre.
Ako pobjedi, hoćeš da proslavimo
sutra za večerom? -Svakako.
Ako tvoj film pobijedi, nazvat
ću te. -Bit ću ovdje.
Kleopatra. -Precijenjena.
-I "Dogodilo se jedne noći".
Clark Gable, Clodette Kober...
-Dajte mi kovertu.
Pobjednik je "Dogodilo se jedne noći".
-Znala sam.
Ja častim večerom.
Christine Collins? -Da.
Ja sam gospođa Clay, sjećate me se?
-Naravno.
Morala sam vas pozvati, policija
je zvala, pronašli su dječaka.
Gdje? -U stanici Lincoln Hait,
idemo sada.
Dolazim odmah.
Htjela sam ući odmah, ali su
rekli da je važno da prvo sa njim
razgovaraju nasamo.
Sigurni su? -Jesu, ali je važnije
da sam ja, to je moj sin, David je.
Što se zatim desilo?
Davey, hajde.
Bilo je drugih dječaka?
-Petoro mislim, bilo je davno.
Zdravo, dječaci, ovo je Davey.
Zašutite. -Razgovarao si sa njima?
Sjećaš im se imena.
Dvojica su bila braća, prezime im
je bilo Winslow.
Jedan je bio Jeffrey i Walter.
-Walter?
Sjećaš se njegovog prezimena?
-Collins.
Ako se sjećaš samo nekih imena,
kako se sjećaš njegovog punog.
Zbog onoga što se dogodilo,
Walter i Jeffrey su razgovarali.
Pronašli su dio kokošinjca gdje je
žica bila potrgana.
Napravili su dovoljno
mjesta da pobjegnu.
Pravili su veliku buku i nije bilo
dovoljno široko, zaglavili bismo se.
Požuri. -Zaglavila mi se noga.
Bježi.
Kuda vi?
Vraćajte se ovamo.
Provjeri ostale.
Dolazim za vama. Dovraga.
Naći ću vas, ma gdje da ste.
Nisu ovdje. -Ulazi u auto.
Naći ću vas, dovraga.
Tada sam ih posljednji put vidio.
-Ne znaš da li su uhvaćeni?
Samo znam da se sigurno ne bih
izvukao da se Walter nije vratio po mene.
Što se dogodilo nakon toga?
Držao sam se dalje od glavnih cesta
dok nisam vidio vlak i uskočio sam.
Zašto nisi nikom rekao što se dogodilo?
-Bojao sam se da će me loviti kod mojih.
Pa nisam rekao nikome, bio sam
sam dok nisam došao do
te gospođe i rekao joj da sam
siroče, rekla je da mogu
ostati i ostao sam.
Svake noći sam se budio misleći
da su mi ispod prozora.
Čuo sam kako policija priča na
radiju što ste dogodilo na ranču.
Znao sam da se ne mogu vratiti.
-Zašto ne?
Pošto nikome nisam rekao ništa,
bojao sam se da će me kriviti
za smrt te djece, pa sam se držao
dalje.
Zašto si istupio tek sada?
-Nedostaju mi mama i tata.
Želim se vratiti kući.
Još uvijek ne mogu vjerovati.
Pet godina, zatvoren slučaj,
svi misle da je mrtav, i eto ga.
Ne bi bio tu da nije bilo Waltera.
Vaš sin je postupio hrabro,
trebate biti ponosni. -I jesam.
Još uvijek mislite da je
negdje tamo? -Zašto da ne?
Trojica su pobjegla te večeri, i
ako je jedan pobjegao, možda su i
jedan ili obojica isto uspjeli. Možda
se Walter isto pita kao i on.
Boji se doći kući i reći tko je
da ne upadne u nevolju.
Daje mi nešto što nisam imala do
danas. -Što to?
Nadu.
NAKON SUĐENJA, KAPETAN JONES
JE SUSPENDIRAN
DAVIS, ŠEF POLICIJE JE PREMJEŠTEN,
A CRYER SE NIJE KANDIDIRAO NA IZBORIMA
DO KRAJA ŽIVOTA VELEČASNI BRIEGLIEB JE
KORISTI SVOJ RADIO DA PRIKAŽE
LOŠE POSLOVANJE POLICIJE
I POLITIČKU KORUPCIJU
DA SE OTRESE SKANDALA, REGIJA WINEWILLE U
CALIFORNIJI JE PROMIJENILA IME U MIRA LOMA
CHRISTINE COLLINS NIKADA NIJE
PRESTALA TRAŽITI SVOG SINA
KRAJ