Tip:
Highlight text to annotate it
X
Nema mjesta poput doma, nema.
Nema mjesta poput doma, nema.
Nema mjesta poput doma, nema.
Žao mi je, ali...
Ovo mi ne odgovara.
Što te sad muči, Imogene?
Ne znam kako vi, učiteljice,
ali ja se nikad ne bih vratila
na usranu farmu u Kansasu.
Nakon Ozove zemlje to
nema smisla! Slažete se?
Kraj priče je takav. To je klasik!
-I lagano provincijski, ako pitate.
Nisam pitala. -Mogu li bar
predložiti prikladniji tekst? -Ne!
Izgovori što piše ili će
Stacy preuzeti glavnu ulogu!
Nema mjesta poput doma,
nema. Dom je fantastičan!
Dom je tamo gdje
je srce. Bla-bla-bla!
Joe, molim taksi. -Odmah!
Peter je, ostavite poruku.
-Opet ja. Nisi došao doma.
Valjda se onda nalazimo tamo.
Nadam se da si dobro. Javi se!
Peter je, ostavite poruku.
-Ja sam. Ako dođeš prvi,
bi li pričekao vani?
Htjela bih da uđemo zajedno.
Prošla sam mjesto gdje si
me prvi put primio za ruku!
Javi se, molim te. Javi se. Sranje!
Peter je, ostavite poruku. -Stigla
sam i ulazim. Jesi li tu? Ja jesam.
Mobitel je na vibri, pošalji mi
poruku da te mogu naći. Tu sam.
'Večer, Imogene Duncan.
DJEVOJKA KOJOJ JE SUĐENO...
Prije dvije godine mladić iz
Newarka provalio je u muzej.
Ciglom je razbio prozor.
Htio je pogledati slike.
Zločin počinjen te večeri nije
razbijeni prozor ili New Jersey.
Djetetu su zanijekana prava...
-Gdje si bio? -Poslovni poziv.
Zato je osnovana fondacija
Gdje je umjetnost.
Da više nijedno dijete
ne mora razbijati prozore!
Dosjetila sam se toga
na medenom mjesecu.
Shvatila sam da ne
želim biti samo supruga.
I autorica i dizajnerica interijera.
-I ja tako razmišljam. To me tišti.
Jesi li uopće udana? -Gotovo
da jesam. Živimo zajedno.
I razgovarali smo o tome.
Peterovi su Nizozemci.
Napredni ljudi: vjeruju
u duhovnu sjedinjenost.
Rekao mi je da su nam duše
isprepletene. Baš romantično.
Tako su se gayevi bili vjenčavali.
-Austen i ja pokrećemo fondaciju.
Za gayeve? -Mlađa sestra mu je
lezbijka. Htjeli smo se uključiti.
Nisam znala da je lezbijka. -Ja
sam znala. Ipak sam išla na Spence.
Čula sam da ih je puno i na
Andoveru. -Nije li to tvoj faks?
Peter je išao na Andover. -A
ti...? -Ona je iz New Jerseya.
Predivna mi je ova skulptura
Abea Lincolna. Fantastično.
Kako se smijulji.
O čemu li razmišlja?
Puna sam. Baš su se
iskazali, bilo je zabavno.
Shvatila sam večeras
koliko smo sretni.
Toliku ljepotu uzimamo
tek tako: muzeje, parkove.
Zgrade stare stotinjak godina.
Stabla! -Imogene, iselit ću se.
Što? -Počeo sam tražiti stanove.
Molim? -Isprva ću ti pomagati
oko stanarine. -Ti to ozbiljno?
Rekao si da su nam duše
isprepletene! Rekla sam drugima!
Ne radi se o dušama. Nego
o tome jesmo li kompatibilni.
Imogene, Libby te
zove u svoj ured.
Smjesta.
Tvoja obitelj? -Da, moja škvadra.
Vineyard? -Svako ljeto
od mog rođenja. A tvoji?
Odrasla sam blizu Atlantic Cityja,
kod plaže. -Ljeto svaki dan! -Ne.
Svaki dan je bio bolni
udarac tupim predmetom.
Pozvala sam te jer sam
pročitala tvoje bilješke.
Ne mogu ih predati
Danu. -Zašto ne?
Za početak, Dame na
moru nazvala si beznačajnim,
pa i napornim amalgamom
mlake izvedbe i lošega teksta.
Jesi li je pogledala? Ovo
je blago. -Osvojili su Tony.
I ne zanima nas tvoje
mišljenje, ti nisi kritičarka.
Posao ti je da predstavu
opišeš u pet ili manje rečenica
tako da zvuči zanimljivo.
-Možda nisi znala.
Osvojila sam stipendiju
Hollingsworth za dramaturgiju.
I da me časopis New York
smatra dramatičarem u usponu.
Nisam znala. Hvala što si
me upoznala s time. -Molim.
Ne želimo obuzdavati
tvoj dramaturški uspon.
Što to znači? -Aha.
Održimo New York čistim
Peter. -Znam da te ne
smijem zvati tijekom posla.
Ali otpustili su me iz
časopisa. I jako mi je teško.
Znam, to nije tvoj problem.
Ali možda bi mogao navratiti
i leći malo pored mene.
-Imogene, radim. -Znam.
Ali ne vjerujem si
dovoljno da ostanem sama.
Što to znači? -Bojim se, ako
ne dođeš, nekako ću si nauditi.
Imogene. -Možda već jesam. -Što?
-Ako me voliš, kaži da ćeš doći!
Dobro.
Zbogom, svijete!
Moj život tek je
trunčica svjetla u tmini.
Preslab da osvijetli sobu
i puno prekratkog trajanja...
Imogene? Jesi li tu?
Imogene, ostavila
si otvorena vrata.
Na njima je poruka:
stanodavac se ljuti na tebe.
Imogene, došla sam po
svoje Cartierove naušnice.
Imogene...
Ajme! Imogene?
Čuješ li me, Imogene?
Ajme meni! Ajoj!
Jao!
Tata, Dara je. Ajme meni!
Imogene je mrtva.
Ne znam, mrtva je. Ne
znam kako da provjerim!
Imogene...
O, Bože!
Živjeli!
A Tonyja za najbolju
dramu dobiva...
Imogene Duncan!
Velika sam
obožavateljica. -I ja tvoja!
Puno hvala! Želim
zahvaliti mnogim ljudima.
Ali najviše mom mužu Nizozemcu
Peteru. Voljet ću te zauvijek.
To jest...
5. kat
Odjel psihijatrije
Ponavljam: nisam se htjela ubiti!
Dakle, niste se htjeli opet
naći s tatom za čitavu vječnost?
Nisam htjela umrijeti! -No napisali
ste prilično autentično pismo. -Da?
Mislite da je dobro?
-Spominjete mrtvoga oca.
Koliko ste bili stari kad
je umro? -9. Nema smisla!
Pričajte mi o njemu. -Bio je
najbolji. Najpametniji čovjek.
George Clooney očeva. -A ostatak
obitelji? -Mama je u New Jerseyu.
S mojim bratom. Teško suzbija
impulse i dugo se nismo vidjeli.
Opišite majčine probleme
s kontrolom impulsa.
U jednoj godini je kupila 52
para balerinki, kocka svaki dan,
prevozi autostopere, u turbanu
dolazi na roditeljski sastanak.
Brat i ja smo zajedno slavili
rođendane, iako je 84 dana razlike.
Znate li kako je slaviti rođendan
84 dana nakon rođendana?
Nije bilo super. -Baš
je tužno. Ja sam dobro.
Iako sam se jako uzrujala.
Jeste li ikad dobili hitan
poziv dok ste bili goli? -Ne.
Izašla sam ispod tuša. -Našli
smo vaše podatke preko vozačke.
Znate li za pravilo 5150?
-Da, ali platila sam te kazne!
I sudac je presudio da za drugu
nisam kriva. -Nema veze s time.
Dužnost nam je zadržati ljude
koji su opasni za sebe bar 72 h.
No zbog gužve možemo
zadržati samo kritične.
Ostale, poput vaše kćeri,
predajemo na skrb voljenih.
Rekla je da me voli? -Ne, ali
kritični pacijenti trebaju krevet.
Oni koji skaču sa zgrada i
odsijecaju si dijelove tijela?
Ponekad. -Rastužuje li vas to?
Jeste li voljni preuzeti brigu i
skrb o svojoj kćeri iduća 72 sata?
Poslije moram ići nekamo, ali rado.
Gwyneth Paltrow možda dođe
na promociju moje knjige. Da!
Tatin PR-ovac poznaje sve.
Odmah se vraćam. Moram
se javiti. Hej... -Zdravo.
Imogene, očekivali ste dečka,
i pokušali smo ga dobiti...
Peter dolazi po mene!
Sigurno mu je jako stalo, ali vaša
majka i ja mislimo da je najbolje...
Majka? -Da se za vas skrbe
oni koji vas bezuvjetno vole.
Majka vas vodi k
sebi. -Zdravo, dušo.
Ne možete ovo! Dara! Reci im
da me bezuvjetno voliš! -Ha?
Ne mogu s njom! Molim vas!
Dara, reci da mogu ostati
s tobom dok Peter ne dođe.
Da bar, ali trenutačno
ne možemo primati goste.
Ne možete mi to raditi!
-Držite je! -Dara, policiju!
Ovo će vam olakšati
put do kuće, Imogene.
Mila...
Vide ti se gaćice.
Mama!
Pristupite!
Hajde, jednog džokera!
Što izvodiš? -Nemoj
mi se tako prikradati.
Ostavila si me na
stražnjem sjedalu!
Rekli su da ćeš spavati bar 6
sati. -Odvela si me protiv volje!
Mogu te dati uhititi zbog
otmice! -Zvali su me iz bolnice.
Da si se htjela ubiti i da će
te zadržati zbog shizofrenije.
Trebala sam te tamo ostaviti?
A bolje je probuditi se
sama na parkiralištu kasina?
Bez torbice, mobitela, novčarke
i osobne. -Zelda, gnjavi li te?
Ma ne, to je moja kći. New
York Times ju je proglasio...
Časopis New York. -Drago mi je.
Vaša mama ovdje je dobila više
kraljevskih boja od ikoga. -Fino!
Vrti se i vrti!
Dobro došli u Ocean City, NJ
najbolje obiteljsko odmorište
Misliš da ne znam zašto si
to učinila? Mati sam ti, znam.
Neki muškarci ostaju, drugi
odlaze. Bolje da si to sad saznala.
Odakle ti to zrnce mudrosti?
-Iz emisije Joy Behar.
Pročitala sam oproštajno
pismo: sjajno je. Doista.
Mogla bih profesionalno
pisati oproštajna pisma.
Više ne pišeš drame?
-Neću razgovarati o tome!
Kamo si otišla?
Hej! Tko ste vi?
Ja sam Lee. -Tko je ona?
-Što radiš u mojoj sobi, Lee?
Soba je moja. -Otkad? -Otkad
mi je Zelda iznajmljuje. -Što?
Imogene? -Ralph!
-Vratila si se! Pa ti si tu!
Izgledaš... tako drukčije.
-Hranim se špagetima.
Prenoćit ćeš? -Ne... Zašto
je mama iznajmila moju sobu?
Ostala je bez love iz nagodbe.
Nesreća s prstom i eskalatorom.
Može još jedan zagrljaj? -Ovo
je čudno. -Pričekaj, Monica!
Mama!
Objasnit ću prije nego
što postaneš čudna. -Kako?
Iznajmila si moju sobu nekom
čudaku. -Dugo te nije bilo tu.
Gdje su mi stvari? Što si učinila
s njima? -Mir. U podrumu su.
I sad ću spavati s tobom?
-Ni to baš neće ići. -Zašto ne?
U njezinoj postelji spava Bousche.
Mogu ti napraviti utvrdu od
posteljine, kao u djetinjstvu.
Izađi malo.
Imogene, ovo je moj dečko.
Živi s nama. U CIA-i je.
Zdravo, George Bousche.
Napokon mi je čast upoznati te.
George... Zoveš se George
Bousche? -Zapravo, i ne.
Moj je otac bio ubojica pa
nam je morao promijeniti imena.
Zbog onog incidenta s KGB-om.
Kako ti je pravo ime? -Ne
mogu ti otkriti. -Ni ja ne znam.
Obući ćeš nešto lijepo, dušo?
Je li ti mama rekla dobru
vijest? -Dobru za koga?
Imam vlastiti kiosk,
nedaleko od šetnice.
Prekoputa Angelove
pizzerije. Nekadašnje.
Rakograd
najračastije mjesto na svijetu
Super! Čestitam. -Ne, zadrži je.
Preporuči prijatelju, dobit će
besplatnu školjku raka samotnjaka.
Hoćeš doći u obilazak?
-Rado, ali moram doma.
Da, u grad. -Trebao
bi mi doći u posjet.
Možemo u Muzej prirodoslovlja,
Akvarij. -Predaleko je.
Možda to nije loše.
-Volim biti u Ocean Cityju.
I ti si nekoć voljela. -Mislim da
je New York bolje mjesto za mene.
Ovo ti je osnovni model.
Ako želiš kakvu nadogradnju
i sigurnosne elemente, sredit ću
sutra. -Ne, izgleda baš sigurno.
Sjajno si to napravio.
Laku noć, Imogene.
Doručak!
Isuse! -Zauzeto je! -Oprosti.
Ma stvarno...
Jako mi je žao. Tvoj brat voli da
su vrata zatvorena jer curi voda.
Nisam ništa vidio. -Trebao
bi za svaki slučaj kucati.
Sad smo kvit. -Ja sam kriva
što sam ti upala usred seksa?
Ovo je moja kuća. -Ne živiš
više ovdje. -Odrasla sam ovdje.
Imam prednost pred tvojim
privremenim boravkom.
Što uopće radiš ovdje? -Molim?
-Zašto si se vratila? -Ne tiče te se.
Ako želiš sobu, nema problema.
Rado ću skoknuti nekamo. -Da.
Ali ne spavam u postelji dječaka
gdje je čistoća plahti upitna.
U najboljem slučaju. -Jutros.
Što? -Jutros sam
promijenio plahte.
Ne znam kako taktično načeti temu.
Reći ću otvoreno. Ralph, pokrij uši.
Jesi li sinoć dobila po guzi?
Zašto pitaš? -Tako je zvučalo.
U pravu sam? Fuj! -Imogene,
tako je zabavno. Nisi probala?
Dvaput-triput u vrtlogu
strasti. Ali ne gotovo dva sata.
Trebala si zatvoriti vrata ako
ti toliko smeta. -Vrata od plahti!
Budi zahvalna što imam tako
sjajan seksualni život s Georgeom.
Ne želiš valjda da se
sasušim kao Mitzi Mordler.
Sve vrijeme provodi s onim
štakorčićem od psa. -Može Mitzi!
Kava je gotova? -Tamo.
-Treba mi nakon onoga sinoć.
Tatu bi bilo sram da je
živ i vidi što si postala.
Umro je? Kad?
-Ne, ne. Nije to ništa. -Što?
Da, umro je. Davno.
Mrtav je, znaš to.
Mogu sad maknuti
ruke? -Da. Oprosti.
Zašto si to rekao? -Mislio sam
da si im rekla. -Znaš da ne znaju!
To im može uniš*** život. Ne
smiju doznati da im je otac... -Što?
Škrtica. -Tata je bio škrt? -Da.
Sjećate se onog odvratnog
dvosjeda iz dnevne sobe?
Uzeli smo taj jer mi nije dao
da kupim koji sam htjela. -Lažeš.
Vidim ti u očima! Reci nam
istinu. Tata nije bio naš otac?
Ma bio je. I jest.
-Kako misliš, i jest?
Ajoj! -Mama? -Ne mogu...
Što je?
Dobro.
Nismo se slagali. Htio se
vratiti na faks po doktorat.
Složili smo se da vas ne
želimo mučiti rastavom.
Odlučili smo da ćete ostati sa
mnom i da ću vam reći... -Što?
Da je umro.
Ne mogu vjerovati!
Tata je živ? -Da.
Kakva mati djeci kaže da im je otac
umro usred rutinske kolonoskopije
da ih sačuva neugode?
-Situacija je bila zamršena.
Htjela sam vas zaštititi, vaše
samopouzdanje. -Gdje je on?
Čula sam da je napisao
knjigu. Imogene, čekaj!
Što namjeravaš? Stani!
Imy, čekaj! -Ralph. Je li onaj
brod i jučer bio tamo usidren?
Imogene, molim te!
Dušo, danas trebam auto.
Besplatno vrtim Kolo sreće.
Čekaj! Otključaj vrata.
Glavna nagrada je krstarenje
na Jamajku: možemo svi ići.
Molim te, dušo, nemoj
se ubiti zbog ovoga!
Volim te!
Izvolite? -Imate li nešto od
autora Maxwella P. Duncana?
S C? Ne s K. -S C.
Pritisnuli ste K.
-Istina. Ispričavam se.
Ima mnogo Duncana. -P.
Duncan. Maxwell P. Duncan.
Jeste li dobro? -Jesam. Hvala.
P. Duncan, evo! Imamo
jedan svezak. Da vidimo...
Gdje je? -Publicistika.
Maxwell P. Duncan
Mit o Danu zahvalnosti
Stručnjak za rani kolonijalni
period američke povijesti.
Nastupao je na
PBS-u i NPR-u, a živi u...
New York Cityju.
E, nećeš!
Miči se!
Vidio sam vas u retrovizoru,
niste pazili: šminkali ste se!
Nisam! Zar tako izgledam? -Platit
ćete ovo. -Sitna ogrebotina.
Pardon, ovo je Porsche. -Boxter.
-Jeste li dobro? Radite gužvu.
Nimalo! Ova žena me je
nabila dok se šminkala.
Pao mi je vizor! -Molim vas
vozačku, prometnu i osiguranje.
Odmah!
Nešto nije u redu? -Prvo, nisam
se šminkala... -Ocean City?
Imogene? Imogene Duncan?
Ja sam, Rex! Rinaldi. Iz
srednjaka. T-Rex Rinaldi!
Pomagala si mi na
glupoj matematici.
Nisi mogla na ples sa mnom jer
je bio na godišnjicu tatine smrti.
Da... -Imogene Duncan!
Tu sam. -Možemo li? Imam
posla. -Aha, dobro. -Hvala.
Tvoja? -Živim na Manhattanu
i nisam godinama vozila...
Provjera tablica. -Rex?
Moram reći da si hrabar i
nesebičan. Pomažeš građanima...
Primljeno. Prijavili su
krađu auta. -Što je ovo?
Molim vas da komentare
zadržite za sebe! -Ma greška.
Ovo je mamin auto. Posudila
mi ga je da odem ocu u posjet.
Nije ukraden.
Nije li ti otac umro?
Ma jest... Danas sam
saznala da nije umro.
Živ je kad ti odgovara, a mrtav
kad nekomu daješ košaricu. -Ne.
Mama mi je rekla da je umro.
Sad sam doznala da je živ.
Vreća govana. -Ako te pozovem
na pivo, opet će umrijeti?
Očito, nadam se da neće. Ne
znam kakvog je zdravlja. Možda.
Duncan. -Što je? -Slobodna
si. Mama je odbacila tužbu.
Sretno na državnom. -Udarila si
nekoga u Porscheu? -Mijenjaš temu!
Dala si me uhititi.
-Za tvoje dobro.
Bila si uzrujana i dugo te nije bilo.
Mislila sam da si
završila na tračnicama.
George reče: ako želiš pronaći
nekoga, optuži ga za zločin.
CIA-in način. -Kako je bilo
u zatvoru? -Razočaravajuće.
Znam, misliš da sam ti
zaribala život, ali razmisli.
Bolje je imati mrtva oca,
nego propalicu za oca.
Čovjek živi u New Yorku
i priznati je stručnjak
za ranu američku povijest.
Govorio je u 29 zemalja,
gostovao na NPR-u i PBS-u.
-Možda je stekao uspjeh.
Nije se zato promijenio. -Tatina
knjiga? -Mit o Danu zahvalnosti.
Njegova druga knjiga! -Ma
daj: otac ti je napisao knjigu?
Da se Dan zahvalnosti nije
dogodio? -Slavimo ga kao praznik,
ali to je politički spin... -Tko je
izmislio pitu od tikve? -Ne piše.
Ne čudim se. Uvijek je
zatirao svaku zabavu.
Ma sve je zatirao. On je samo
briljantna i uspješna osoba.
Pomoći će mi da se
oporavim. Voljet će me.
I nadoknaditi godine
poniženja jer sam tvoja kći!
Imaš njegovu adresu?
-Ne... Nabavit ću je.
I onda ću otići k njemu.
I Ralph će sa mnom. -Neću.
Mnogi ljudi imaju gore
majke od tebe. Npr. ja.
Kad ostariš, shvatit ćeš to.
Valjda ću umrijeti u 84
dana od Ralphove smrti.
Da nas zajedno pokopaš!
Dušo...
Što hoćeš? -Nešto ti
moram reći. -Idete?
Samo ti uđi i upali
televizor. Mi odmah stižemo.
Bila si ljuta zbog zajedničkih
rođendana. -Ne, voljela sam to.
Toga se najradije
sjećam. -Morala sam.
Inače Ralph ne bi imao uzvanika.
Ti si imala ljude za prijatelje,
a on guštere i račiće. Svi
smo se žrtvovali za Ralpha.
Laku noć.
Ralph!
Eugenia, imaš li malo vremena
za Bouschea? -Imogene.
Htio sam da razgovaramo jer
se brinem. Ne ljuti se na mamu.
Zašto misliš da si
kvalificiran za takve spoznaje?
Poznaješ me ni 40 sati. -Jer
je prošla kroz teška vremena.
I voli te. -Naravno. Zato me
dala uhititi i lagala mi je za oca.
Informacije katkad moraju ostati
tajne. -Ovo se tiče mene i obitelji.
Ja sam dio obitelji.
Možda izgledam mlađahno,
ali u tradiciji samuraja,
kad čovjek voli ženu,
automatski postaje duhovni
čuvar njezina potomstva.
Sad si i samuraj? -Već
25 godina. Nisi znala?
Puno je to godina.
Hvala, ali moj duh i ja smo u
savršenome redu. -Sigurna si?
Nemam taj dojam. Osjećam da
se opireš. -Fino. To je točno.
Lozinka?
Spuds McKenzie?
Spuds McKenzie. -Možeš ući.
Tvoja soba...
Jako si drag, ali mislim da ti ovo
moram vratiti. -Zašto je ne želiš?
Imam puno obveza,
ne mogu joj biti majka.
Možeš joj biti prijateljica.
-Mislim da bih i u tome bila loša.
A i nedostaješ joj.
Ralph?
Možeš li mi posuditi nešto novca?
-Za što? -Da se vratim u New York.
I platim dug stanodavcu.
I pronađem tatu.
Želiš da ga nađem, zar ne?
Bilo bi fora da, ma gdje u
svijetu da jesi, budeš doma.
To jest da si na sigurnom kao
u svom domu, iako nisi tamo.
Svakako.
Sjedni.
Od početka života,
stvorenja mekog trbuha
zavide mekušcima na
sposobnosti samoočuvanja.
Ali više ne moraju.
Ja sam ovo načinio. -Zaista?
Ima sve odlike mekuščeva doma,
ali je izrađena od
neprobojne staklene vune.
I obložio sam je
cyber flexx plastikom.
Dovoljno je ugodna za dužu
uporabu i ima bežični internet.
Naziv joj je Ljudska školjka.
Smijem?
Čemu služi? -Navučeš je na leđa
i ako ti zatreba zaštita ili
se želiš skriti, samo zalegneš.
Ralph?
Lee! Čekaj!
Vozi me u New York.
Ne. -Zašto? -Imam posla!
Dobro: ostat ću ovdje i
ubiti se. Ti ćeš biti kriv.
I navest ću tvoje ime u pismu,
a ona su mi specijalnost.
Baš ćeš mi pokazati!
Dobro.
Uzmi. -Zašto mi daješ
25 c? -Pismo ili glava?
U pitanju je moj zdravi razum, a ti
ovako odlučuješ? -Hoću ja ili ti?
Pismo!
Sretno.
Zaboravi! Ne treba mi za to
nekakva bezbrižna budala
kojoj je zabavno zadirkivati
osobu na rubu živčanog sloma.
Opusti se.
Ispalo je pismo.
Idemo u New York.
Oprosti što sam ti rekla
budala. -A bezbrižnik?
I to. Hvala što ovo
radiš za mene. -Za sebe.
Sad te mogu tražiti
bilo što, a moraš pristati.
Ne kanim te ikad
više vidjeti: super!
Kakva je tvoja priča?
Odrastao sam u Pennsylvaniji,
sa 17 sam otišao na koledž.
Kamo? -Na Yale. -Nisi išao
na Yale! -Dobro, nisam.
Nakon toga u Philly, pjevao sam
u usranome bendu, konobario.
Onda je poznanik dobio
audiciju za nastup u kasinu Oaza.
Pošao sam i ja i dobio posao.
-Mrzi te? -Mislim da ne. -Ja bih.
Ti sve mrziš.
A tvoja priča? -Jesi li čuo za
Douglasa J. Hollingswortha?
Svake godine dodjeljuje
stipendiju od 30 000 $
za dramu koju će producirati.
G. 2004. izabrao je mene.
Otvorio mi se čitav svijet.
Upoznala sam Daru iz Odbora.
Spojila me s mojim dečkom.
Mislila sam da sve počinje.
No kad sam sjela i počela
pisati, nije izašlo ništa dobro.
Otišla sam u šoping s
frendicama i na putovanja.
Na kraju godine nisam
imala dramu za produkciju.
Zašto sad nešto ne završiš?
-Više nikoga nije briga.
Imaš sreću da si opet u New Yorku.
Za osvetu bih te sutra
vodio na svoj nastup.
Žao mi je, ali više nikad
ne idem preko Hudsona.
Misliš da je New York
baš toliko bolji? -Da!
New York ima sve. Central
Park pod snijegom. -Da.
Bergdorf. Svi se prelijepo
odijevaju. I pametni su.
Kao da se mogu pohvaliti:
Ispunio sam križaljku NY Timesa.
Ne baš svi.
Zdravo, Joe. Mogu dobiti rezervni
ključ, izgubila sam svoj? -Ne mogu.
Ne smijem vas pustiti.
-Zašto ne? -Pitajte g. Billa.
Što? Joe, to je moj stan: sve
su mi stvari unutra, moram gore!
Ne mogu. Pitajte njega. Žao mi je.
Ne može tako,
protuzakonito je! Nije fer.
Zabraniti tako
nekomu pristup u stan.
Zbog određenih
financijskih poteškoća.
Komu šalješ poruku? -Tvojoj
mami. Da zna da si dobro.
Buon giorno, Giovanni.
Kada dođemo k Dari, nemoj se
predstavljati, ja ću. -Ostat ću tu.
Brzo se vraćam.
Dara, ja sam, moramo
razgovarati. -Imogene. Što ću?
Zdravo. -Doma si: odlično!
-Nisi s obitelji u New Jerseyu?
Srećom, oslobodila sam se.
Mogu ući? -Nismo odjeveni.
-Ne možeš nešto nabaciti?
Bolje je da ovako
razgovaramo. Kako si?
Sjajno. Otkrila sam da mi je
otac još živ. -Znaš li gdje je?
Da! U New Yorku. I
uspješan je, napisao je ovo.
Ali ne mogu se vratiti u
Jersey, a ne daju mi u stan.
Gdje ćeš biti? -Ne može ovdje.
Nadala sam se kod tebe.
Dok se Peter i ja ne pomirimo ili
dok ne nađem oca. -Zatvori vrata.
Meni ne bi smetalo, ali James
ne voli da su stranci u stanu.
Ne bih te tražila da
nije hitno! Nemam kamo!
Doista ti želim pomoći.
Pristala bih da je bilo što drugo.
Neću nimalo smetati.
Neću ni govoriti. -Dara!
Žao mi je, moram zatvoriti vrata.
Razumijem ako nećeš moći doći
na promociju. Samo se oporavi.
Puno te volim. -Molim te, Dara...
Dobrano će se spustiti.
Ajme! Pričekaj, Bubba.
Navuci gumeno odijelo.
Još malo. Kvragu!
Jeste li vi dobro?
Svjetlo je nestalo zbog oluje.
-Ako imate nakit ili srebrninu,
ne idite blizu prozora. -Zašto?
-Jeli smo kinesku hranu s vilicama
i zaiskrio je. -Umalo se
kuća zapalila. -Od hrane?
Od metala. -Idem po svijeće.
-Triput ga je pogodila munja.
I službeno je vodič.
Reci joj što je to. -Znam.
Kako se osjećaš?
Imao sam osjećaj da sam
u pokretu. Pokret u crnilu.
Koliko je to trajalo? -Kad se
krećeš kroz druge dimenzije
ne možeš mjeriti vrijeme
u zemaljskim okvirima.
Je li ikako moguće da kamperske
priče preselite u drugi dio kuće?
Ne, ovo je centar kuće, tu
je najsigurniji. Završi priču.
Elektricitet mi je spalio
gotovo svaku dlaku na tijelu.
Obrve su mi narasle
tek za godinu i pol.
Mještani su me uspjeli
podići na slona...
Na kraju su me proglasili mrtvim.
Je li možda dostupan
M. Duncan? -Moja aktovka.
Kao i uvijek, u ormaru.
Je li on svjetski poznat pisac i
stručnjak za ranu am. povijest?
Nećeš nešto za putem? -Halo?
Ne želim da me sputava.
Moram biti lak kao ptić.
Ali čuvaj mi se, Bubba.
-To treba reći Rumunjima.
Što želiš da ti spremim za poslije?
Sendvič s puretinom i sirom?
S više majoneze. -Može.
-Čuvaj se, Bubba! -Kamo ide?
Znaš da to ne smiješ
pitati, dušo: tajna misija.
Ide na seks s drugom
ženom. -Ne počinji!
Mama, tip je kompulzivni lažac.
Vjeruješ u sva ta sranja o CIA-i?
Rekao nam je da je samuraj koji
putuje kroz vrijeme. -On ne laže.
Živio je uzbudljiv život pa
zvuči izmišljeno. -Jer i jest.
Imogene, možeš malo? -Nikad
on ne laže. -Radiš li danas što?
Ne znam, zašto? -Možeš li mi
pomoći s mojim vrhunskim planom?
To sam ja. Ovo ćeš biti
ti. Učinit ćeš to? Super!
To je ona. Ne gledaj!
Baš smo dobar par, zar ne?
Misliš da će upaliti? Što ako
sazna da smo u rodu? -Kako?
Ako vidi fotografiju. -Izrezat ću
tvoje lice. Dat ću ti 20 $. -Ne, ne.
Poslije.
Ideš sada? Odmah?
Zdravo.
Mogu li vam pomoći? -Ralph
Duncan me uputio k vama.
Da vidim vašu ponudu
šljokica. -Baš je drag.
Može prezentacija? -Ma
ne... -Razgledajte slobodno.
Zanima vas kako poznajem
Ralpha? -U rodu ste? -Fuj!
On me jako privlači. Zato
to kažem. -Spetljali ste se?
Ne, ali molila sam se za to. Često.
Žive sam fantazije izmaštala.
Žive! -Dao mi je životinjice.
Hoćete da budem ljubomorna?
-Male račiće. Pogledajte. -Aha.
Što želite poručiti
šljokicama? -Što to točno znači?
Smatram da su šljokice
vaš sjajeći alter ego.
Bliješteći izraz onoga što jeste.
-Nisam o tome tako razmišljala.
Moj dečko jako voli Jetse.
Zato mu ih narišem na licu.
Imate dečka? -Jason DelPino.
Poznajete ga? -Ma kakvi.
Budući da ne znate kakav izraz
želite, načas ću vam upiti energiju.
Da mogu najbolje oslikati
vašu osobnost iznutra.
Mogu samo uzeti kolač...
Imogene, nema smisla. Allyson
sa mnom razgovara na poslu.
Jedanput me i pitala
mislim li da je seksi.
Da nema dečka, svidio bi joj se.
-Da joj se sviđam, imala bi aferu!
Možda ne može vidjeti i shvatiti
koliko si poseban i jedinstven.
Ti si jedina cura
koju znam, osim mame.
Moraš početi
razmišljati šire od šetnice.
Da stekneš nova iskustva i
nove prijatelje koji su ti slični.
Kakvi bi to bili ljudi? -Možda
Jacques Cousteau ima unuku.
Ne znam ovako napamet, ali vani
je čitav svijet pun iskustava.
Misliš da ih vrijedi iskusiti?
Ponekad.
Naš idući bend
praši sve u šesnaest!
Izvorne
američke superzvijezde...
Backstreet Boys!
To je to! Backstreet Boys!
Pa došla si! Što kažeš?
Bilo je zabavno.
Izgledaš drukčije
sa šminkom. -Dobro.
Ne želim da izgleda kao
da uvijek nosim šminku.
Puno ti hvala na
dolasku, drago mi je.
S tobom je bilo čak 19 ljudi
u publici. A to je baš super.
Bila sam ti dužna, a sad
smo zauvijek kvit. -Zauvijek?
Lee, ideš van s nama?
-Možda. -Nadam se.
Britney Spears i Christina
Aguilera su ista osoba? -Da.
Znala sam!
Što bi sad? -Ja ću se
vratiti i pokušati naći tatu.
Sigurno? 23 sata su.
Izađi s nama. -Zvuči fora.
Ali moram natrag,
neću da se mama brine.
Tužno. Da je to najbolja isprika
koju jedan pisac može smisliti.
Baš mi se ne izlazi.
K tome, ne pijem.
A i ne poznajemo se dovoljno
da zaključimo bismo li se zabavili
u društvenom okruženju. I druga
smo generacija. -Da. Slažem se.
Nedajbog da izađemo i kažem
nešto glupo da me se posramiš
i da nemamo tema za
razgovor. Bilo bi neugodno.
Nisam negativna, samo
kažem da je moguće.
Neoprezno je da to ne priznamo.
-Ma slažem se: neoprezno.
Užasno bismo riskirali. -Tako je!
Vidimo se. -Ali istini za
volju: sere mi se za to.
Oprosti što je tako glasno, ali to je
dobar znak. Svi frendovi su mi tu.
Opa, gle tko se napokon pojavio.
Nick, Lucy, Charlotte,
Antonio, Sherry i Veronica.
Ovo je Imogene. -Zdravo.
Mislim da je i moja mama
imala takav prsluk. -Fora.
Odakle se znate? -Preko njezine
obitelji. -Ona ti je strina? -Nisam.
Piće? Charlotte, društvo,
piće? Vodu? -Pellegrino.
Lee, ja ću još jednu
viski-kolu, poslije ti vratim.
Ja ću i ledeni čaj Long Island.
Veliki. -Rekla si da ne piješ.
Čuo si je! Daj joj alkohola.
-Čuo si me, daj mi alkohola.
Super!
Imaju ludu rasvjetu.
Nazdravimo dobrom
provodu i dobrim prijateljima.
Osjećam se kao da gorim.
Ali su mi misli usporene.
Kako da to
prestane? -Pij još više.
Idemo zaplesati. -Ne želim
ovdje, ne volim ovu pjesmu.
Trebala bih češće piti,
svi su tako dragi. -Da.
I zaboravila sam da je druženje s
običnim ljudima tako uzbudljivo.
Želim proširiti svoj društveni
krug, ugraditi umjetne nokte.
Nikakvi nokti. -Ozbiljno:
jesi li išao na Yale? -Jesam.
Što si studirao? -Glazbu
i francusku povijest.
Na 4. godini bio sam
Whiffenpoof. -Što? -Ne znaš?
Izmišljaš to. -Nisi čula za
njih? -To ne postoji. -To je...
Za stolove kod Moryja,
za mjesto na kojem
je Louie prebivao,
za mili Temple Bar
koji tako dobro znamo.
Pjevaj Whiffenpoofa
skupu, podignite čaše!
Čarolija nastaje od
pjeva njihova glasa.
Pomiješao sam, bolje je
s rukavicama i smokinzima.
Penjem se.
Polako...
Past ću ako stanem gore.
-Sjedni. -Baš dobro pjevaš.
Imaš sjajan glas. Zašto
radiš u onoj rupetini?
Jer mi ta rupetina plaća.
-Mislim da bi trebao biti slavan.
Ja mislim da bi i ti
trebala biti slavna.
Gotovo da sam i bila. -Nitko ti
nije rekao da prestaneš pisati.
Dobra si sad kao i onda.
-Nemaš pojma što govoriš.
Imam.
Pronašao sam tvoju tajnu
rupu. Iza radnoga stola.
U zidu u tvojoj sobi. Premještao
sam stvari i našao tvoje drame.
Išao si u moju rupu, našao i
pročitao moje drame bez pitanja?
Zanimalo me što je to. -To je
privatno! Ne čitaš tuđe stvari.
Koje drže u zidu. U zidu su! -Smiri
se i saslušaj me. Zanimalo me.
Čitavu sam noć probdio
čitajući sjajnu dramu
o tome kako postaješ
žena. -Kako se zvala?
Imogeneina mjesečnica.
Je li bila dobra? -Jest.
Uživao sam.
Mislim da si rođena
za dramatičara.
Čekaj!
Jesu li ti plahte čiste?
Seksao si se na njima?
Samo sâm sa sobom.
Ovo je baš lijepo.
Imam osjećaj da ću umrijeti.
Mamurluk. -Dokad će to trajati?
Ne znam. Katkad
pomaže brza hrana.
Bousche se nije vratio kući!
-Što? -Otišao je jučer ujutro.
Pripremila sam mu
sendvič, a nije se vratio.
Je li rekao kamo ide? -Što? -Tvoj
glas me probada kao noževi!
Imogene?
Seksali ste se?
Hvala ti.
Čuj...
Koji je danas dan?
-Četvrtak. -Sranje!
Promocija Darine knjige. Sranje!
-Ona koja te nije pustila u stan?
Ako večeras ne dođem, tema
će biti moje mentalno stanje.
Moram dokazati da sam zdrava
i da držim konce u rukama.
Idemo. Odvest ću te.
Da razjasnimo: kao moj
pratilac? -Oponašatelj pratioca.
Gle ti nju!
Poslije vas.
Čekaj! Idem s vama.
Mama je rekla da idete u New York.
Znaš da je to dalje od šetnice?
-Mislim da sam spreman.
Sigurno se znaš vratiti?
-Da, zato imam sat s GPS-om.
Naći ćemo se tu: 45,2° sjeverno,
79,3° zapadno u pola osam.
Sigurno nosiš tu školjku sa sobom?
-Najbolje da je ovdje iskušam.
Sretno. -Hvala.
Čuvaj se. Pazi kud hodaš.
Bit će dobro.
Našla sam onog pravog.
Jesi li je pročitala?
Pomogla sam joj da je napiše.
-Mora biti dobra! -Nevažno.
Stric joj ima izdavačku
kuću. -Dobri, stari nepotizam.
Hej, tebi govorim! Što je unutra?
Ja idem unutra. -Što?!
Ajme! -Zdravo. -Imogene!
Kakvo iznenađenje.
Zanimljiva haljina. -Zašto
vas moja pojava iznenađuje?
Potvrdila sam prije više
od mjesec dana. -Dakako!
Ali zabrinule smo se da
nećeš doći. No tu si! Jupi!
Idem za šank. Ledeni čaj
Long Island? -Urnebesno!
Svi su tu? -Da, svi! Annabelle i
George su s Davidom Sedarisom.
Vidjela sam i Petera. -Čekaj! Što?
Peter je ovdje? -Ne...
-Ajme, to je on! Tu je.
Zaboravila sam. -Peter!
Imogene. Rekli su mi
da nećeš doći večeras.
Gotovo umrem, a ti me ignoriraš?
-Ne puštaju u vrt na cigaretu. Pih!
Ma to je... užasno. -Zdravo!
Soda s bitterima,
dobro je za želudac.
Šališ se? Živiš sa mnom, a na
zabavu dovedeš neku manekenku?
Samo čas.
Nije neka. Naši roditelji
ljetuju skupa u Provansi.
Ne bi te nimalo kosnulo da
sam umrla. Radovao bi se!
Ne bih se radovao. Zato sam
rekao Dari da te pogleda. -Što?
Znala si da Peter neće
doći i nisi mi rekla: zašto?!
Imogene Duncan? -Da. Ralph,
jesi li dobro? Što se dogodilo?
Otkud ga znate? -Brat mi je.
-Držite ga podalje od ulice.
Gotovo je završio u Gitmu. -Kakvu
si to pijanicu dovukla na moj tulum?
To je ljudska replika egzoskeleta
koju je načinio i sam sagradio.
Za tebe se ne može reći da
si ikad nešto sama napravila.
Ne odlazi od mene.
Zašto nisi bila iskrena?
Jer to zahtijeva puno radno
vrijeme! -Što ti to znači?
Imogene, nemoj. -Dara želi
reći da si ponekad tužna. -Ne.
Pripazi kako se kome obraćaš. Tu
si, među njima, samo zbog mene.
Živiš u fantaziji ako
misliš da ti je tu mjesto.
I sad će zaplakati. -Imogene,
uđi u školjku. -Ne treba, Ralph.
Nisi ni sama napisala knjigu.
-Fućka mi se što ti misliš.
Kako si uopće ušao? -S Imogene.
(Žao mi je zbog ovoga. Kao što
vidiš, nije pri zdravoj pameti.)
Imogene, čekaj!
(-Potrebna joj je pomoć.)
(Dupe ti je glomazno u toj haljini.)
(Jebi si mamu!)
To sam naučio u Kineskoj četvrti.
Imogene?
Jesi li dobro?
Ma...
Tako dugo zuriš u jednu stvar.
I onda jednog dana ti
sve ostalo uđe u vidokrug.
I ispadneš predmet sprdnje. -Ne.
Oni unutra su šupci. Imao
sam posla s takvim ljudima.
Na faksu su me sve vrijeme
zatrpavali tim govnima.
Jedva sam čekao da se maknem.
Bar si imao nekamo otići.
Sutton Place 834,
New York, NY, 10 021.
Tamo tata živi.
Hvala. -Nema na čemu,
nije mi teško voziti.
Ma mislim, hvala ti.
Naravno.
Sretno!
Došli smo u posjet Maxwellu
P. Duncanu. -A tko ga traži?
Njegova djeca.
Samo trenutak.
Kako ste saznali da sam živ?
Dva tjedna nakon smrti vidio
sam da kupuješ pastu za zube.
Novcem od 21. rođendana
unajmio sam istražitelja.
Sve vrijeme znate. Ali
niste se prije javljali?
Čekao sam da mi
se sestra vrati kući.
Dođite gore.
Pričuvajte mi to, molim vas.
Bismo li se trebali zagrliti? -Aha.
Zna li vam majka da ste
tu? -Ne. Ljuta je na tebe,
nije nam dala da dođemo.
-Predivno! Joseph Kato?
Jest. Godinama je
u ženinoj obitelji.
Virginia, ovo su
moja djeca. Imogene.
Drago mi je. -A ovo je...
-Ralph. Zdravo. -Zdravo.
Jeste li znali da smo
živi? -Nisam. -U redu.
Mogu vam natočiti. -Hvala.
Jeste li izrodili
zajedničke potomke?
Ne, ne možemo imati
djecu. Imala sam bolest.
Koju? -Virginia je
u upravi Guggenheima.
Moj omiljeni muzej! Triput
sam išla na Kandinskog.
Počela sam čitati tvoju
knjigu o agrarnoj Americi.
Nisam znala da su doseljenici
bili alkoholičari. -Da.
Više im se mililo pivo od vode.
Što je doprinijelo njihovoj
ostavštini: pijandure i sodomisti.
Tko je izumio pitu
od tikve? -Doseljenici.
Sodomisti su izumili
pitu od tikve? -Očito.
Ali pita od tikve je
tako lijepa stvar. -Ralph.
Ispričaj nam malo o sebi. -Vrlo
rado. Ralph Duncan, izumitelj.
Najviše se bavim znanosti
fizičkog samoočuvanja.
A temelj mi je egzoskelet
mekušaca. -Imogene,
kaži nam ti nešto o
sebi. -Imogene Duncan.
Nema se ni za koga udati. Nema
stan i sve su joj stvari nestale.
Osim ovog govna. Ali bila
je pisac. -I što je pisala?
Mogla je pisati stvari zbog kojih
bi ljudi mislili da je autentična.
Dok nisu shvatili da
je samo oponašatelj.
Ova juha ima čudan okus. Ne
znam točno što je u pitanju.
Cimet? -Ne, začinska trava.
Idem kratko prileći.
Ispričavam se. -Kurkuma?
Baš tužno: otkad ima problema
s alkoholom? -Otprije dva dana.
36CXY pušta najbolju
glazbu od 80-ih do danas.
Sjećate se ove?
Kad sam ti upoznao majku, bila
mi je najljepši stvor na svijetu.
Plesala je u kostimiću na
pozornici. -Bila je striptizeta?
Tad smo ih zvali go-go plesačice.
Nisam vidio ništa slično.
Imala je 19 g.,
odustala je od faksa.
Ja sam izašao iz vojske. Kad smo
se uzeli, zanijela je bez rasprave.
Počeo sam se baš pitati volim
li je uopće. Imao sam 21 g.
Možeš li uopće shvatiti
kakav je to bio osjećaj?
Jesi li ikad bio sretan s njom?
-Pokušao sam, ali nije išlo.
Htjela je Ocean City, a ja više.
-Zašto nisi i nas poveo?
Puno sam putovao, na kraju
biste mi to zamjerili. To nije fer.
Praviti se da ne postojimo je fer?
-Niste li me tako više voljeli?
Nismo ti nedostajali? -Bili ste
djeca, jedva sam vas poznavao.
Niste bili oblikovani ljudi. Možeš
zaista reći tko sam bio? -Moj otac.
Znala sam da te volim. -Ali
priznaj da ti je majka prilično...
Ponekad je ekscentrična, ali nije
joj bilo lako samoj s Ralphom.
Želim ti nešto reći.
Pogledaj me. Bio sam loš otac.
I to je ostavilo traga
na tebi. Pomoći ću ti sad.
Koliko novca trebaš?
Znaš, zapravo me malo
podsjećaš na mene.
Ako pomažem tebi,
zapravo pomažem sebi, ne?
Gdje je kupaonica? -Niz hodnik,
druga vrata zdesna. -Pardon.
Izudarao sam je drvljem i
kamenjem, podvrgnuo testu vjetra.
Ralph, idemo! Idemo kući.
Želim pokazati tati. -Drugi put.
-Ali želim sad. -Ne možeš, idemo.
Zašto? -Jer je vrijeme.
-Zar ne želi vidjeti?
Ne želi.
Hoćeš li razgovarati o tome?
Bubba?
Samo mi smo.
Što ti se dogodilo?
-Tata je pravo govno!
Vidjela si ga?
Čekaj.
Ti si glupa školjka! Glupa
školjka! Glupa! Glupa!
Dušo, želiš li pojesti nešto? -Ne!
Imogene?
Dušo...
Shvaćam zašto si nam lagala.
Dušo, ispričaj mi što se dogodilo.
Bilo je užasno razočaravajuće.
Kako si i predvidjela.
Samuraji imaju izreku.
Bousche me naučio.
Ide: Kojiput moraš vidjeti zmiju
u grmu da znaš da je zaista tamo.
Možda sam bila u krivu:
morala si vidjeti zmiju.
To je tvoj način isprike? -Pa...
Ako kažem žao mi je, bojim se
da ćeš početi vikati na mene
da sam ti upropastila život.
Pa ću se osjećati kao govno.
S tobom nikako na
zelenu granu, Imogene.
Možda bi jedanput mogla
riskirati pa ipak to reći.
Dobro.
Valjda mi je žao što sam ti lagala.
Iako je bilo za tvoje dobro. I
sad vidiš da sam bila u pravu.
Hvala ti.
Moja peraja. Odavno je tražim!
Valjda je druga još u prtljažniku.
Ima li koga? -George se vratio!
Znala sam da hoće.
Dušo!
Ajme! Ajoj!
Tako sam se brinula
da ti se nešto dogodilo.
Moj je sendvič spreman?
-Naravno. Donijet ću ti ga.
Kakva je jabuka?
Hoćeš čips uz to?
-Kiselo vrhnje i luk?
Jao! -Dušo!
Armando. -Da nisi ni pomislio.
-Ne pucaj! Surađivat ćemo.
Ne pucaj!
Svi unutra. -Imaš pištolj?
(Crveni Škorpion
ne da se u mirovinu.)
Što to govoriš? -Mama? -Priđi
bliže i mrtav si. -Dušo, ne!
Kako si me našao?
Pljačka nas, daj mu novčarku.
-Aktovka je u ormaru. Nju želiš.
Tko si ti? -Ženo,
donesi mi aktovku.
Još se smucaš po
Antwerpenu, zar ne?
Misliš da ovu igru možeš
dobiti? -Nemoj se junačiti.
Pusti ih i ubij mene,
ne znaju ništa. -Možda.
Osim kako izgledam.
I kakav pištolj imam.
Da im dam i svoju e-adresu?
Da mi pošalju razglednicu
iz pakla pošto ih ubijem.
Koji si ti...?
Zgrabi pištolj!
Dramatične vijesti u Ocean Cityju.
Policija je uhitila
međunarodnoga ubojicu
jer je kao taoce držao
vladinog agenta s obitelji.
Napad je omela članica obitelji
u napravi zvanoj Ljudska školjka...
Kuš! -Michelle Connors je na
mjestu događaja. -Poznajem tipa.
Paul, sa mnom je jedna od žrtvi
Ralph Duncan, izumitelj Školjke.
Ja sam tvorac Ljudske školjke.
Vrhunske zaštitne barijere
protiv fizičkog nasrtaja.
No moja sestra je
zapravo spasila obitelj.
Hoćete li i nas snimiti?
Hej, dušo!
Ispričaj nam o
Školjci. -Hoću, Michelle.
Školjka je moj izum...
Poveo me je sa sobom, ne?
Imaju aparat na kojem
možeš dobiti zlatnik od 20 $.
Pogodila sam iz treće!
I tako, govorim na što
ću ga sve potrošiti,
a djed me zaustavi i kaže:
Ne smiješ ga potrošiti jer...
Kvragu! Što je rekao? -Mama, daj!
Rekao je: Ne smiješ ga potrošiti,
jer dokle god ti je u
džepu, još si pobjednik.
Pa sam ga zadržala.
Meni ga daješ?
Mora ostati u obitelji. -Mama!
Život je kratak treptaj. No
katkad si tamu sami nametnemo.
Najbolji je način da nađeš
kćer da je optužiš za zločin.
Tako sam ponosna!
Evo postera, tu su
svi. Ulaze u limuzinu.
Kao rokeri nakon odlična
nastupa. Evo Bouschea!
Morat ću to
zaplijeniti. -Moj mobitel!
Ne može biti fizičkog
dokaza mog postojanja.
Dajte mi svoj broj, mogu
srediti članak o vama u Timesu.
Da? -Pardon, ovo je Whit
Stillman, vrsni autor i filmaš.
Drago mi je. Divna predstava.
Mogu vam postaviti neka pitanja?
Imate vremena? -Imogene,
brže! Plaćamo po satu.
Žao mi je, moram ići.
Obitelj me čeka. Moram ići.
Na tri!
Jedan, dva, tri!
Prijevod i obrada mijau
www.prijevodi-online.org