Tip:
Highlight text to annotate it
X
LEGENDA O ÈUVARIMA
Tvoji dani
teroriziranja kraljestva su gotovi.
Nisi brz. Ne možeš se
mjeriti sa mojom zlom vojskom.
Možda...
ali ja sam okupio svoju vojsku:
èuvare GaHoola!
Ali Soren..
Dovoljno jaki da pretvore slabe u jake,
da poprave uništeno
i da prevladaju zlo.
Eglantine, što je?
Zadnji put si rekao
da æu ja biti Lyze od Kiela.
Sljedeæi put.
Može?
Pa, nadam se da ne lažeš...
Metalbeak!
Moj kljun!
U redu, dosta je
bilo, vrijeme je za krevet.
Da, molim te, dosta
s prièama o èuvarima.
Ali prièe su
dio naše kulture i povijesti.
Uèimo iz njih.
- Iako smo ih èuli sedamsto puta?
- Da, èak i tada.
Jedino ako znaš sve o našoj povijesti.
- Znam da su se èuvari borili.
- Soren, to je samo prièa.
- Nije.
- Evo ga opet.
Mislim tata, jesi li
ikada vidio èuvare?
Samo zato što ne možeš
vidjeti nešto, ne znaèi da ne postoji.
To je kao kad osjeèate nešto u svoj duši,
i kroz dušu glasovi naših
predaka nam žele reæi što je ispravno.
Dosta je bilo za jednu noæ.
Sutra je poseban dan.
Prvi let.
- A sada u krevet.
- Hajde, djeco.
Složila sam mekani
krevet za tebe, Eglantine.
Soren, da li ti stvarno
misliš da èuvari postoje?
Ne sjeæaš se?
Bitka ledene pandže.
Èuvari su bili u manjem broju.
Stvari nisu izgledale dobro.
Tada se je Lyze od Kiela
obrušio dolje na gnijezdo zla.
Èuvari su pobijedili.
I kraljestvo sova je opet slobodno.
Onda su se vratili kuæi,
na veliko stablo zvano GaHoole.
Ali neki kažu da
zli kralj još uvijek živi,
sa željeznom maskom na glavi
da sakrije svoje unakaženo lice.
Prekini!
To je moj omiljeni dio.
Znam.
Èuo sam ga tisuæu puta.
Ti previše maštaš, Soren.
Mislim da ti je tata ispunio
glavu sa prièama i snovima.
Nema ništa loše u snovima.
To je razlika izmeðu nas, brate.
Ja sam svijestan kada spavam.
A ti, ideš li spavat?
Soren...
Tata je rekao da
snovi predstavljaju što smo.
Kao što sam rekao...
Kludd, èekaj!
Ne!
Gledaj, tata!
Bit æu najbolji letaè.
Jer su tytosi najbolji u svemu.
Je li tako, tata?
Kludd, imaš snage, ali...
sove su dobre
u lovu iz jednog razloga.
Da, znam, ne prave buku.
Kada otvorim svoje kandže...
Miševi æe pobjeæi,
a ti èeš ostati gladan.
Tata, spreman sam.
Pa, mladi èuvaru, mislim
da tvoj prvi sat letenja
neæe biti tako opasan.
Ne brini koliko èeš mnogo
buke stvarati na poèetku,
samo trebaš razviti...
krila.
Bravo!
Poèetnièka sreèa.
Znaš Kludd, mislim da
pomaže pogledati gdje èeš sletjeti.
- Utrkujmo se.
- U redu, idemo!
- Prvi si poletio.
- Nisam!
- Jesi.
- Molim vas...
nema svaðe.
Noctus, neka deèki idu unutra.
Vrijeme je da krenemo.
Možemo li s vama u lov?
Ne veèeras, ali kada doðe vrijeme za to,
morat èeš imati kacigu na glavi.
- Zakon kaciga.
- Pusti me.
Hajde opet.
Reci to opet.
Noctus, znam da
naš sin pomalo sanjari,
ali brineš li se za njega?
Brinem se za oboje.
Kao da su se juèer izlegli,
a sad...
Uskoro æe odrasti
i napustiti gnijezdo.
Samo želim da budu spremni.
Bit æe dobro.
Idemo!
Eglantine, jesi li dobro?
Ako želiš povratiti, samo daj.
Ovo je odvratno!
- Što je to?
- Tvoja prva kuglica.
Prva?
Misliš bit æe ih još?
Zar ne prepoznaješ što je to?
To je miš kojeg si pojela.
Njegovo krzno i kosti.
Nakon svakog
zalogaja povraèaš kuglice.
Mislim da sam spremila prve
ispovraèane kuglice od tvoje braæe.
- Ne, ne!
- Možda ih želiš vidjeti.
Gðo. Plithiver, ne opet, molim vas.
Zašto, to je velika
noæ za ovo stablo.
-Kludd, želiš li izaèi van
još uèit letjeti? -Što?
Izaæi van i letjeti ponovno?
- Ne bih rekao.
- Možda si u pravu.
Možda bi trebali ostati unutra
i igrati se èuvara.
Kludd, mogu li ti
pokazati, a da ne budeš ljut?
U redu, pokaži mi kako.
Prije skoka...
Vidim sebe kako stojim
na visokoj litici sa èuvarima,
spremni za bitku.
Letim mekano,
i vjetar me nosi.
Dosta!
Kludd, jesi dobro?
Oh ne!
Na tlu smo.
Ne smijemo biti ovdje.
To je tako...
To je najužasnije mjesto za sove.
Èudno je ovdje dolje.
Ne, moramo se vratiti.
Ne smijemo biti ovdje.
Kada bismo mogli
dohvatit onu granu...
onda bi se uspjeli pripesti do vrha.
Da vidimo.
Tiho!
Što je to?
Soren.
Kludd.
Kamo nas vodite?
Naša kuæa je tamo.
- Ne smijete raditi to.
- Zatvori usta,
ili æu ih ja zatvorit umjesto tebe.
- Što misliš Jatt?
-O staroj fori za zatvaranje usta.
Ne govorim o tome,
nego o mom zlom pogledu.
Radim na njemu tjednima.
Nisam skužio.
Daj da vidim.
- Impresivno.
- Sviða ti se?
Znaš, tvoj zli pogled
podsjeæa me malo
na moje lice zastrašivanja.
Tko ste vi? -Bez pitanja.
Bez 'kako', "tko" ni "što".
Uskoro æete vidjeti.
Što misliš, da li moj zli
pogled izgleda prisilan ili prirodan?
- Potpuno prirodan.
- Hvala.
Pusti me!
Ovaj ima snažan ugriz.
To æe bit od koristi.
Znaš, Jutt, ako
iskoristim tvoj zli pogled
kombiniran sa mojim
pogledom ispod obrva.
- Dobijem ovo.
- Kako zoveš to?
- Predator.
- Predator?
To je malo smiješno.
Jutt, gledaj.
Eno Grimbla.
- Pokaži mu novi izgled.
- Sa ili bez obrva?
Sa podignutim obrvama.
Pozdrav, Grimble.
Jatt, Jutt, drago mi je vidjeti vas.
Grimble, što imaš tamo?
Jutt, to je patuljasta sova.
Jako mala,
ali radišna.
Prestar da nosiš veæu?
Jako smiješno.
Nešto ti se desilo sa licem, Jatt?
- Ne.
- Razljutio si ga sad.
- Ja sam Soren.
- Gylfie.
- Rekao je da si patuljasta sova.
- Iz pustinje.
- Ti si tytos.(Kukuvija drijemavica)
- Da, ja sam iz šume.
Tko su ove sove?
Znaš li kamo nas vode?
Dosta prièe.
Kludd.
Vaše obitelji su vas napustile.
Dakle, od sada
klasifirat èemo vas kao siroèad.
Jako tragièno, znam
ali naše sove su vas spasile
i dovele ovdje na sv. Aegolious.
S vremenom, bit
æete zahvalni za taj dobri èin,
i vratiti æete tu ljubaznost radom.
Neki od vas æe bit sakupljaèi.
Ne želim bit sakupljaè.
- A neki vojnici.
- Gylfie, ostani sa mnom.
Uvijek æete služiti
plemenitim tytosima "Uzvišenima".
- Pusti nas.
- Tišina!
Ne želimo raditi za
"Uzvišene".
Tišina!
Ja sam Nyra.
Vojskovoða sv. Aegoliousa,
i gospodar uzvišenih tytosa.
Znam da vam sada nedostaje obitelj,
no što prije svatite da su
Uzvišeni vaša nova obitelj..
Uzvišeni nisu naša obitelj.
Pustite nas!
Ima pravo!
Pustite nas!
Što je to?
Tytos, ne gubi vrijeme
sa ovim prljavim perjem.
Pusti je na miru!
Imamo jednog hrabrog tytosa.
Kako slatko!
Vas dvoje ... æete ostati onda zajedno
kao sakupljaèi.
Idemo.
Brže.
Možda jednom kada se
sjetitš da si uzvišen tytose
postaneš vojnikom.
Što s mojim bratom?
- Gdje je on?
- Kludd!
Ona sova kaže
da si ti njegov brat.
Želiš li mu se pridružiti?
Nisam ni mislila.
- Kludd?
- Idemo.
- Kludd!
- E to je vojnik!
Hvala.
Soren, ne trebaš
biti ovdje sa mnom.
- Trebao bi biti sa svojim bratom.
- Gylfie, nikad nebi mogao biti sa tim tytosima.
Ne želim da Kludd...
Hej!
Što je njemu?
Izgleda kao da je...
Hej, vi tamo.
Brže malo, idemo.
Uèinite toèno što vam kaže ili
više ne budete vidjeli svjetlo GaHoola.
- Ta ti je dobra, Jatt.
- Izgledalo je malo prisilno.
Bilo je strašno.
Hvala Jutt.
- Mi želimo vas...
- Što si rekao, Jatt?
- ... odmoriti.
- Da se odmorite.
Slušajte, podignite kljunove gore
i okrenite lica prema svijetlosti
velièanstvenog punog mjeseca...
i spavajte.
Soren, ne smijemo zaspati.
Mislim da nas
pokušavaju lunatizirat.
Lunatizirat?
Ponekad se u pustinjama sova
iscrpi i kolapsira pri punom mjesecu.
Kad se probude, nisu više iste.
Zbog toga jer zaborave tko su.
Gylfie, moramo pobjeæi odavde.
Poznajem ove zvijezde.
Mogu nas izvuæi odavde, ali...
jedini izlaz je da
poletimo, a ne možemo.
Ne možemo još.
Ali nauèit æemo kako,
i kad nebudu gledali,
svaku šansu koju budemo imali,
raširit æemo krila.
Stvarno misliš da možemo uspjeti, Soren?
Zajedno Gylfie, èemo pobjeæi.
Hladno mi je.
Zajedno...
U redu, moje male sove,
bilo je dosta spavanja.
Oh ne!
Idemo!
- Kamo sada idemo?
- Gylfie ...
moramo se ponašati
kao da smo lunatizirani.
Hodaj dalje, nema spavanja!
Ne bi trebali
žaliti za one tamo dolje.
Kao niža vrsta trebali bi biti sretni
služiti višoj vrsti.
Sove tytos
su prirodno superiornije,
a vi ste dio toga plana,
one koje æe uvesti
reda u kraljestvo sova.
Kao uzvišeni budete vladali.
Novo doba æe poèeti.
Sada, dokažite svoju vrijednost
i poletite.
Više!
Više!
Neka zabava poène!
Podignite ove ispovraèane kuglice.
Tako je, uživajte u kuglicama.
- Obožavamo ih.
- Kuglice od drugih sova.
- Možda bi bilo bolje da smo se lunatizirali.
Evo ga!
Dobar posao broj 857...
- Koga briga.
- U redu, okupimo se!
- Ti, sa svijetlim oèima!
- Takvi su svi.
Nisam zapazio, nastavi!
To je vrsta kuglica
koje æe te skupljati.
Kosti miševa posvuda.
To je tipièno.
Ali ovo je tajni sastojak
u mišijim kostima.
Metalna èestica.
Metalna èestica.
- Imam dobro opažanje...
- Imaš!
i otkrio sam tebe!
Želim da odneseš tu èesticu
gdje su sve ostale.
Gledate li svi?
Hajde!
Soren...
U redu, ima još košara za napunit.
Što se dogodilo?
Slušaj, Gylfie, te
ptice rade nešto jako loše.
Moramo nekako izaæi odavde.
A što vas tvoje to radite?
Nakon što sakupimo
dovoljno komada,
napravit æemo zamku,
a tada ovisi o tebi da
privuèeš našeg neprijatelja
na prava mjesta...
u naše kandže.
I tada, zapadno kraljestvo
i stablo æe biti moje.
Imaš moju rijeè.
Što planirate uèiniti s nama?
Hodaj!
- Kakvo je ovo mjesto.
- Ulazi...
i prestani postavljat pitanja.
Uzvišeni neèe bit sretni
ako nas ne vratiš natrag.
A neæe biti sretni ni
kada saznaju što æu uèiniti s vama.
Nauèit æu vas letjeti.
- Letiti?
- Možete disati sada.
Stvari su se
poèele pogoršavat ovdje.
Rekao sam sebi ako æe
bit netko dovoljno pametan
i odluèan da se suoèi sa otporom,
pomoæi æu mu.
Mislim da bi vama dvojema trebao.
- Ali nisi li ti...
- Uzvišeni?
Ne, mrzim ih.
Gotovo koliko mrzim
to u što su me pretvorili.
Moje perje nije
bilo uvijek ovakve boje.
Kada su uzvišeni
napali moje kraljestvo.
Ja sam se odupiro.
Mislili su da me mogu
iskoristit, pa su oteli moju obitelj.
Obeæali su mi ako æu slušat
naredbe, da æe mi vratit obitelj.
Od tada radim prljave poslove.
Jeste li letili do sada imalo?
Ja sam sa grane na granu.
Sada nemaš luksuz
da sklizneš sa gnijezda.
Moramo raditi na snazi.
Poèet æemo od
onoga što veæ znate.
Pokažite mi što možete.
Hajde!
Stani...
Pokušaj aktivirati
sve mišiæe, svako pero.
U redu djeco, dosta je.
Hajde, natrag na trening.
Najbolji od vas,
najvjerniji, neustrašivi.
Ja æu ga predstaviti
kralju uzvišenih tytosa.
Da vidimo koliko možete pokazati.
Pa...?
Bravo!
Pokazao si iznimnu
spretnost i disciplinu.
Moj muž æe biti jako
zadovoljan tvojim napretkom.
Reci mi, da li tvoj brat
ima slièan potencijal tako letjeti?
Soren?
Ne.
On je pao sa stabla
dok je još bio mali.
On je nespretan.
Vojnièe...
Ne smiješ zbrkati
kompliment za slobodu.
Nikad mi ne laži.
Za kralja uzvišenih tytosa
trebamo što više dobrih letaèa.
Doði.
Idemo reæi tvome bratu
kakvu nagradu dobiju
oni koji su prepoznali
svoju pravu obitelj.
Letite ravnije!
Nema koristi ako
ne pokušate nadoknaditi zamah.
Neka se vaša krila
spare sa vjetrom.
Ja ne mogu lebdjeti, Grimble.
Moja krila su prekratka.
Lyze od Kiela ima kratka krila
i to ga nije zaustavilo.
A morat èete letjeti
daleko da doðete do èuvara.
Èuvara GaHoola?
Kako èemo znati kuda iæi?
Trebate doæi do mora Hoolemere.
Gdje je stablo
ispunjeno èarobnom maglom...
u kojem stanuju sove
sa plemenitim i èistim srcem.
Tako je.
I ja idem s tobom,
makar se još nadam da æe
osloboditi moju obitelj.
Stvarno?
- Bježi!
- Kludd, poði s nama!
-Bježi odmah!
- Drži ih!
Tvoji pomoènici neæe pobjeæi.
Soren, što da uèinimo?
- Soren, moramo krenuti.
- Èekaj.
Kludd, doði.
Sada je prilika!
Što èekaš?
Sada ti je šansa da odeš kuæi.
Ja sam... kod kuæe.
Hoèeš li ozlijediti
svoju kraljicu, Grimble?
Ti nisi moja kraljica.
Moramo skoèiti odmah, Soren.
Sad!
Hajde Gylfie, leti!
Zamahuj krilima!
Ulovite zarobljenike!
Idite i recite èuvarima!
Gledaj tamo,
vidim svijetlo!
Gdje?
Gylfie!
Hajde, slijedi me.
Brže, Gylfie.
Hajde!
Oprosti, Soren, ali ne mogu.
Moram se odmorit!
Gylfie, hajde!
Moramo letit.
Sa desna.
- Mislim da ih nema.
- Što?
Jesi siguran?
Èini se!
- Hej, znaš što?
- Što?
Mi letimo!
Jesi li mislila da æe bit ovako?
Ne.
Osjeèaj je puno bolji.
Što èemo uèiniti sada, Soren?
Pronaæi èemo èuvare GaHoola.
Grimble je nažalost poginuo.
Ali ti, imao si
šansu pratiti svog brata,
ali nisi.
Poèela sam razmišljati
da ti zaslužuješ ostati.
I biti jedan od nas.
- Želim to.
- Nudimo ti moæ i svrhu.
Što ti nudiš nama?
Što ti možeš ponuditi meni?
Ja...
- Imam sestru.
- Nastavi.
Mlada je, ali ima duha.
I... izrasta u jakok tytosa.
Možda bi je
mogao dovesti k meni.
Ovdje, mlade
sove imaju buduænot.
- Jesi li gladna?
- Zašto?
Gledaj ovo!
Hej!
Oh, dobar ulov!
Trebao bi bit ponosan na sebe,
što si ulovio kukca
koji je veæ uhvaèen.
- Èekaj! Ti ga nisi uhvatio.
- Nisam?
Bio sam blizu. Još malo
i bio bih ovoliko blizu.
Odlièno!
Zasjeda!
Kladim se
da nisi raèunao na ovo.
Oprosti! Nismo...
Nismo ti htjeli ukrasti veèeru.
- Ali nije njegova.
- Je!
Mi samo tražimo mjesto
gdje bi se sakrili i odmorili.
- Kojim redom?
- Kako to misliš?
Mislim da li se hoèete
sakriti prvo ili odmoriti?
Kakve veze to ima?
Velike!
Ako se morate sakriti prvo,
rekao bih da ste u velikoj nevolji.
Ali ako vam je odmor prvi na pameti,
rekao bih da situacija
nije toliko dramatièna.
Na putu
smo do mora Hoolemere.
Moramo naæi èuvare GaHoola.
Stvarno?
Nevinašca kao vi nikada
ne budu došla do mora.
Postoje vrlo
strašna lica na tom putu.
Strašna lica?
Ako jastrebi ne naprave brzu
veèeru od vas, tada sokoli budu.
Ako vas sokoli ne dohvate,
tada æe vas dingo-i doèekati meðu drveæem...
- I pojesti komad po komad...
- Naša želja je nepokolebljiva.
Imaš li mjesto za odmor?
Moja prijateljica je umorna.
Zovem se Digger.
Put do gnijezda
je u ovom smjeru.
- Idete do mora?
- Da.
Znate kako zovu
sove koje putuju do mora?
- Ne!
- Izgubljene! U bunilu.
Imam još jedan vic za tebe.
Kako zovu sovu...
Twilight!
Imamo društvo.
Ozbiljna sam!
Ovo je krajnje bezobrazno.
Stalno se dereš!
I ne prestaješ prièati.
- Gðo. Plithiver, to sam ja, Soren!
- Oops!
Soren!
Ne može biti!
Svaki dan sam tražila
tebe i Kludda i onda ovo.
Da budem zgrabljena
od ovog monstruma.
Mon-stru...
Digger, tko su ove sove i zašto
prièaju s našom veèerom?
Moje ime nije veèera!
Veèera nije baš raspoložena, nije li?
- Ona nije veèera. To je moja dadilja.
- Mrzim biti ovako tretirana!
- U redu.
- Ja sam dama.
- Uistinu!
- Gðo. Plithiver, ovo su moji novi prijatelji.
Ovo je Gylfie i Digger i...
- I... Twi ... Twilight, je li tako?
- Drago mi je, veèero...
Ovoga... mislio sam gðo. Plithiver.
Oni idu do mora Hoolemere,
da naðu èuvare GaHoola.
- Stvarno!
- Što?
Ne, Soren!
Moramo iæi kuæi.
Tvoji roditelji se jako brinu.
Ne, ne razumijete, gðo. Pi.
Kludd i ja smo oteti.
Bože!
On je još uvijek zatoèen.
Moram naèi èuvare.
Oni ga jedini mogu spasiti.
To je avantura osuðena
na neuspjeh, i jako opasna!
- To zaslužuje pjesmu.
- Oh ne! Ne poèinji opet!
Ali takve stvari
ne utjeèu na mene.
Jer ja sam pjesnik koliko sam i ratnik.
Ako dopuštate.
Dadilja mu kaže "ne".
Ali djeèak se ne boji,
on leti u opasnost
da bi bio rastrgan!
Samo zato što je pjesma
ne znaèi da je ugodna.
-Ta me prièa jednostavno
inspirirala, ako vjerujete.
- Mislim da ti vjerujem.
- To je dar.
Donekle.
Da, pred nama je dug put, pa onda ...
Gðo. Pi, znaš što bi tata htio.
- Zbog toga idem s tobom.
- Što? Ne!
- Molim te, ne ostavljej nas ovdje.
- Da, ti si prva sova...
Koju smo vidjeli u osam mjeseci.
Ako moram još slušati
njegove besmislene šale...
- Što, super su?
- Ne, nisu.
Ako ja moram èuti
još jednu tvoju pjesmu,
derat æu se cijeli dan.
Da! Ako èujem još jednu šalu...
Molim vas, nemojte iæi!
Da li uopæe znate
put do mora Hoolemere?
Pa...
- Twilight zna put.
- Naravno da znam put.
Mi idemo na more Hoolodans.
- Hoolemere...
- Hoolemere!
Gðo. Pi. vi ste vjerojatno
prva zmija koja leti.
Znaš što?
To je možda istina.
Obožavam to!
- Gospodaru.
- Što?
Naš posao na
sv. Aegoliousu je uskoro gotov.
Posljednji komadi su na putu.
I došla sam ovdje
da ti ponudim ovaj dar.
Tvoje nove vojnike,
testirane i uzvišene.
Jedan je posebno
pokazao izniman napredak.
Ja æu to prosuditi.
Ti vojnièe.
Korakni naprijed.
Da, normalno je da
se plašiš moje nazoènosti.
- Kako se zoveš?
- Kludd.
- Govori glasnije!
- Kludd!
Moje ime je Kludd.
- To je puno bolje.
Zapamti, slabost je za niže vrste.
Nikad za nas.
Znaš li zašto?
Zato što smo mi tytosi.
- Imam još jedan. Kuc, kuc!
- Molim te nemoj odgovorit!
- Tko je tamo?
- Ne potièi ga.
- Ald.
- Ald tko?
- Evo ga.
- Tako je. Ald tko?
- Rekao sam ti!
- Smiješno je.
Taj je kompliciran...
Kad se noæ spusti...
Mi spavamo, mi spavamo...
Mi nastavljamo spavati...
Mi spavamo...
Tada lunjamo u snovima!
Sada spavamo..
Mi sada spavamo.
Znaš. Mislim
da nas vrane prate.
Da, imam oko
na njima veæ neko vrijeme.
- Znaš što sova kaže kada je ulovi vrana?
- Stvarno, Digger. Zar moramo èuti!
Tako je! Ouch!
Hej! Maknite se odavde!
- Ouch! Znaèi tako!
- Twilight, tvoja harfa.
Pusti ih neka je uzmu!
Velika stvar!
Oh, ne!
- O da!
- Gðo. Pi.!
Dolazim!
Oprosti!
Ja letim!
Pre brzi su.
- Ja æu te odbacit.
- Što?
- Vjeruj mi, znam što radim!
- Da, ali jesi li to radio prije?
Ne, ali uvijek sam želio pokušat!
Drži se!
Gðo. Pi.!
Odlazite odavde!
Bježite!
- Gðo. Pi., jeste li dobro?
- Prilièno sam dobro.
Ponovimo to opet.
- Dobro letiš!
- Hvala, Twilight.
Pa, stigli smo!
More Hoolemere.
- Tako je... veliko.
- To je jedna velika bara tamo.
Ne znam, stvarno misliš
da su èuvari tamo negdje?
Moraju biti.
Pozdrav!
- Tko je tamo?
- Njihov dolazak je bio predvidljiv.
Bilo je predvidljivo
da æu im ja pokazati put.
- Misliš da ne znamo kuda iæi.
- Da, i to sam predvidio.
- Prošli smo dug put.
- I to sam predvidio.
- I jako smo umorni.
- Predviðeno.
Ja znam sve.
Sada recite što želite.
- Pa...
- Èekaj! Ako stvarno znate sve,
kako onda ne znate to?
- Predvidio sam da æe postojat jedan koji æe sumnjat.
- Ima li još tko problema s njim?
- Pa, meni je drag.
...Voðeni bodljama Echidne.
Èekaj!
Jesi li ti Echidna?
Ja sam taj Echidna.
I bilo je predviðeno da
æete trebati moju pomoæ.
Onda ti trebam
reæi da tražimo èuvare.
- On vjerojatno zna to veæ.
- I znam, sumnjivèe!
- Nastavi.
- Tata je rekao da æe nas tvoje bodlje voditi.
I hoæe.
Da biste došli do stabla
pratite ove zvijezde.
Nikad ne skreæite
s puta tih zvijezda.
Sad krenite, svi vi.
Predvidio sam
da æe grupa oklijevati.
No s vremenom æe postati obitelj.
A obitelj treba svakog
èlana da igra svoju ulogu.
- Ratnik...
- Pjesnièki ratnik, molim.
Dobro.
Snažan i plemenit.
Tragaè, pametan i pouzdan.
Navigator, koji sumnja.
I voða, èija je vjera jaka.
I na kraju, naravno, srce.
- Èekaj! Jesi li ti zmija?
- Da, jesam.
Sve dovde štitili ste jedni druge,
zato idite.
Pogledajte u nebo i poletite.
U redu, idemo.
Zapamtite!
Kad vam krila oslabe, vaš duh
æe vas voditi koliko je to potrebno.
- Što je rekao?
- Da smo na pola puta.
Ovo je lako,
samo slijedite povjetarac.
Izgubili smo se!
Ne mogu pronaæi trag.
- Moramo pronaæi otok!
- I izvuæi se iz ove oluje.
Stablo mora biti s druge strane.
Osjeèam to u svom želucu.
U želucu?
Da li itko...
ima kakvu informaciju
koliko još je daleko?
- Digger, zašto letiš tako?
- Kako?
- Znaš ti kako ja letim.
- Ne tako.
Digger, tvoja krila...!
Mislim...
Zbogom!
Digger!
Digger!
Digger.
Digger!
Oh ne! Ne!
- Možeš li letjeti sa mnom?
- Da.
- Ima nas petore.
- Da, znamo.
Pomaknite se, molim!
Što?
Daj da vidim!
Zabrinut sam što
su te èestice... Mogle bi biti oružje.
Mogle bi bit novi š***.
Poslušaje dobro, Vaše Velièanstvo.
Postoje znakovi onoga što oni opisuju.
Da mi je netko rekao da æe ove hrabre sove
same doletjeti ovdje. Rekla bi da je to prièa.
Da li vi gospodaru
Allomere mislite drugaèije?
Možda...
Ali, Vaše Velièanstvo...
Ako sam vas dobro
razumio Metalbeak nije mit.
On gradi vojsku
robova od lunatiziranih sova,
i planira osvojiti svijet sa magiènim
èesticama iz ispovraèanih kuglica.
Ne pokušavam iskazati nepoštovanje,
posebno pred mojim malim prijateljima
koji su mnogo toga prošli.
Takva prièa je... samo
jedna od moguænosti. Preteška.
Da li ti to zvuèi smiješno?
Što je smiješno u tome da prikrivaš
sebe ismijavajuæi ove sove...
Možda se moj dobri prijatelj
Ezylryb želi vratit u rat.
Ne, ne!
Možda želi vratiti svoju
staru slavu, dok bi ostali...
Pa, mi ostali
nemamo toliko talenata.
Kad kažem oprez,
gubici mogu biti jako veliki.
Ja nikad ne bi
pokušavao pokrenuti rat,
ali iz razloga kojeg je deèko opisao,
za takvo kršenje mira,
naravno da bi se borio.
Koji su rizici za krenut?
Ako misliš da sam
nezasluženo zaslužio priznanja,
borit æu se s tobom sada.
- Mir!
- A onda možete suditi pobjednika.
- Pokušavamo uvidjeti istinu.
- Istinu?
Rekao sam vam istinu.
Uzvišeni postoje.
Oteli su mene, i stotinu
drugih sova iz njihovih domova.
Robovat æe *** nama
i vladati svijetom bez sažaljenja.
Da, jedini dokaz
koji imam su moje rijeèi,
ali to je bio i meni
jedini dokaz da vi postojite...
i dalje vjerujem.
I vi to želite prosudit?
- Neæu ništa prosuðivat.
- Velièanstvo.
Takva misija može poèeti
za sljedeæeg punog mjeseca.
- Ne!
- Možda bi...
Trebate krenuti odmah.
Uzmite najbolje sove sa sobom, Allomere.
- Soren, uspio si!
- Da.
Sretni smo što jesmo. Nadajmo
se da æe Allomere naæi Aegolious.
Biti mlada sova
koja je okusila avanturu
i stigla na stablo prvi put.
Èestitam!
Nove, snažne sove
stablo uvijek treba.
On je jedna èudna sova.
Mislim da mu nedostaju neki talenti.
I dobra kupka.
Klonite što dalje od njegove grane.
Grane?
Reæi æu vam na veèeri.
Veæ kasnite.
Dali su mi upute da vam pokažem
kako stvari funkcioniraju ovdje.
- Da vam dam osnovni trening.
- Èekaj.
- Osnovni trening?
- Ne postaješ èuvar preko noæi.
Za to su potrebne godine.
- Samo su najbolji izabrani da...
- Èekaj!
Da li èeš nastavit ometati me?
Dakle, ako vi imate taj talent,
bit æete odabrani u
posebne grane ili eskadrile.
Imamo: navigatore, lijeènike,
tragaèe, spašavatelje,
kovaèe, prognozere vremena.
Moje podruèje je navigacija.
- Usput, moje ime je Otulissa.
- Ja ... ja sam Soren.
Mislim da su ti prijatelji tamo.
Digger!
Hej?
- Kakva je hrana, Digger?
- Bolja... bolja je nego...
- Kaže da je dobra.
Ali mislim da æe mu
bit bolja uz malo svirke?
- Što?
- A ovo se èini kao dobra publika.
- Èini se prilièno dobar.
- Da, ako voliš takve stvari.
Ovdje na velikom stablu
svaka sova uèi razlièite vještine.
Zovemo ih grane.
Možete uèiti kako pratiti,
navigirat, boriti se.
Možda ste kovaè.
Èekaj.
Vatra, djeèaèe, to je
krv i svijetlo stabla.
I nema nièega opasnijeg...
Hej!
Moraš se pazit.
Apsurdno!
Vrati se!
Ne bježi.
Osjetite zrak!
Slijedite me!
Moji vojnici.
Moja djeco.
Mnogi od vas èuli su za
mene u veèernjim prièama,
ali uvjeravam vas da ja nisam mit.
Ja jesam stvaran. I stojim pred
vama sa jednom jednostavnom istinom.
Da jaki pobjeðuju slabe.
Jednom davno bio sam
napadnut od kukavice Lyze od Kiela,
da prekrijem tu istinu,
sada nosim ovu masku
da mi se ne vide ožiljci.
Ali metal je jak.
To je simbol snage
i odluènosti uzvišenih.
Vrijeme je da zapalimo vatru
i preuzmemo kraljestvo sova
i vratimo ono što nam pripada.
Zato što smo mi tytosi,
mi smo uzvišeni!
I ja sam Metalbeak.
- Metalbeak.
- Metalbeak.
- Metalbeak.
- Što?
- Metalbeak. Metalbeak.
- Nedostaju mi mama i tata.
- Bojim se!
- Nemoj, sa mnom si sada.
Eglantine, ovo je naš dom.
- Ovdje nas stvarno cijene.
- Ali, molim te...
-Možemo li naæi Sorena.
- Hej, hej!
Zaboravi za Sorena.
Soren je slab.
Mi smo tytosi.
Uzvišeni smo.
Ali obeèavam da
neæu reæi nikome što radiš.
- Samo želim iæi kuæi.
- U redu.
- Molim te, možemo li iæi, kada??
- Sutra.
Ali prvo, veèeras
èeš samo spavat.
Kasno noæno èitanje, ha?
Da. O "Bitci ledene pandže".
To je od mog tate omiljena prièa.
- To nam je stalno prièao.
- Tvoj tata ima dobar ukus za autora.
- Sviða ti se?
- Iskreno?
- To nije kako je moj otac prièao.
- Ne?
- Kako ti je on govorio?
- Uvijek je izgledalo tako..
herojski.
- Ne.
Kao velika pobjeda.
Ali ove kronike se èine kao...
- Kao pakao!
Hajde, djeèaèe.
Skoro je jutro.
Sutra je velik dan.
Nauèit æu te
kako stvarno letiti.
Osjetite moæ.
Uletite u prstenasti vir.
Prstenasti vir?
Mogao nam je barem dat rijeènik.
- Ovako æete nauèiti!
- Oh, da?
Upravo tako želim nauèit.
U oluji.
Tako je, hajde.
Mi se kreèemo po razlièitim mjestima
od neba do oceana.
Ne možeš se borit.
Moraš to osjetit u sebi.
Vidiš li?
Soren, pogledaj, tamo je.
Hajde Soren!
Koristi intuiciju, djeèaèe!
Vjeruj, leti iznutra.
On vidi.
Vidi!
Èekaj, èekaj!
- Hej, hej, pazi!
- Soren!
- Soren!
- Soren!
Doðite u moje gnijezdo.
Gospodaru Allomere,
djeèak je imao pravo.
- Ove sove, moramo ih spasiti!
- Tiho!
Ne smijemo još krenuti jer
neznamo protiv èega se borimo.
Vidiš li šišmiše?
Pratimo ih, kladim se da
æe nas odvesti na ciljno mjesto.
Stani.
Ja æu ovoga,
a ti ovog s druge strane.
Što je ovo?
Ne znam što se dogodilo.
Letio sam gore i...
Nikada nisam osjetio tako nešto.
- Nemaš se razloga brinuti, djeèaèe.
Priznajem da sam te
poslao u uragan s namjerom.
Htio sam testirati tvoja osjetila.
Bio si vrlo dobar.
Dobar?
Skoro sam slomio krila.
Glava mi kaže jednu,
a osjeæaji drugu stvar.
I vjerovao si svojoj glavi.
Zato nisi uspio.
Èekaj...
Je li to tvoj peèat?
Što, to? Da.
Znaèi da si ti napisao kronike
"Bitka ledene pandže"
Valjda jesam.
Zapravo... da.
- Bio si tamo?
- Da.
Kao pisac?
Ne, kao vojnik.
Ili bolje reèeno voða vojnika.
Ti si Lyze od Kiela?
Da.
Ti si Lyze od Kiela?
Da, nema sumnje.
Ta stara stvar,
više ne služi nièemu.
Zašto se sad zoveš Ezylryb?
Sve sove sa
stabla znaju tko sam.
Moji dani
Lyze od Kiela su prošlost.
I ta bitka je
sada stara uspomena.
Osim nekoj
mladoj sovi poput tebe.
Zašto mi nisi rekao.
Kakve veze
ima kako se zovem?
Lyze od Kiela je moj heroj.
Pa, sigurno je teško
upoznati svog heroja
i vidjeti ga kao
stvarnog, a ne iz mašte.
- Samo sam...
- Što si oèekivao?
Nekog snažnog tytosa s
punim oklopom, pandžama za borbu,
i mjesecom koji se diže iza njega?
Ovako zapravo
izgleda kada ideš u bitku.
Nije slavno, nije lijepo,
nije èak ni herojski.
Boriš se za pravdu.
I uèinit èeš to opet i opet.
Iako jednog dana
možeš izgledati ovako.
Nešto nije u redu.
Brže, neka mi netko pomogne!
Pozovi pomoæ.
Hej, što se dogodilo?
Gospodar Allomere je spasio dvije sove.
Èini se da je ozlijeðen.
Mislim da je naišao na "uzvišene".
Znaš, nisam ti
potpuno vjerovala prije.
U redu je.
Znaš, ne bi vjerovao ni ja.
Soren, doði brzo.
Ovdje je Eglantine.
Eglantine?
Pustite me!
Možete li joj pomoæi?
Uèinit æemo
što god možemo, Soren.
Eglantine!
Eglantine...
Borba je bila žestoka.
Bili smo nadjaèani.
Ja sam lakše ranjen,
zahvaljujuæi Glocku,
ali ostali...
Možeš li reæi broj
zarobljenih sova, Allomere?
Stotinu sam vidio.
A možda ih je puno više.
I misliš da su
oni dio veæeg plana?
Svakako.
Vaše Velièanstvo,
nema vremena za razmišljanje.
Dobro, izoštrite pandže za borbu.
Ezylryb, ustani!
Da, jesam.
Moram iæi.
Moraš me povest sa sobom.
Apsolutno.
Neuvježbani vojnik kao ti ne
može izdržati ni minutu u bitci.
Drži.
Hajde!
Mi volimo baciti
nešto na neprijatelja.
Ili možeš ostati ovdje
i brinuti za svoju sestru
i uèiniti nešto jako dobro.
Ali što ja znam?
Ja sam samo umorni starac.
Eglantine...
mijenjao bi mjesto
sa tobom da mogu.
Stvarno bi.
Volio bi da ona stoji ovdje.
Soren...
Htio bi da ona može
vidjeti ovo mjesto svojim oèima.
Znaš, oèeve su prièe istinite.
Sve je istina.
Èuvari i GaHoole stablo.
Sve je istina.
Èak je Lyze od Kiela stvaran.
On je stvaran.
Soren, obeæao si.
Obeæao si da æu ja biti
Lyze sljedeæi put.
Eglantine!
Soren, gðo. Pi.,
nismo kod kuæe, zar ne?
Mi smo na stablu èuvara.
Ne, ne može biti!
Kludd je...
- Kludd je u krivu.
Ja sam bio u pravu.
Bio sam u pravu cjelo vrijeme.
Ne, mislim Kludd je tamo
sa mnom.
On mi je to uèinio, Soren.
On je jedan od njih.
Što?
Ne Eglantine...
Mora da si zbunjena.
Ne može biti.
Dobro da te je spasio Allomere.
- Ja nisam bila spašena.
Kludd me je dao
Allomeru da me dovede ovamo.
Ne, to je nemoguæe.
To bi znaèilo da je Allomere...
izdajica.
To je zamka.
Allomere!
Moramo slijediti zvijezde.
Vidim nešto, tamo.
Moramo provjeriti taj dim.
Soren, gledaj!
Allomere, je li drugaèije
kada vidiš posljedice svoje izdaje?
Šišmiši æe im ispiti krv?
Naravno. Oni nemaju dušu da
bi mogli biti privuèeni od plave sile.
Sada, moja ljubavi?
Bilo bi okrutno
ostaviti ih da još èekaju.
Dokrajèite ih!
Ne možemo ih samo
ostaviti dolje da se muèe.
- Možemo li?
- Ne razumiješ.
Dok smo bili zatoèeni
vidjeli smo uèinak te energije.
Ona èini nešto
strašno sa tvojim duhom.
Nije li tako, Soren?
- Dolaze šišmiši.
- Ne brini, mogu srediti na stotine tih krvopija.
A možeš li njih tisuæu?
Neèemo saznati
ako budemo èekali ovdje.
- Hajdemo!
- Èekajte malo.
- Soren, što je?
- Vatra.
To je to. Mislim da sam otkrio
naèin kako spasiti èuvare.
Ne Soren, ne možeš letjeti u vatru.
Slušaj Gylfie moram
vjerovati svome instinktu.
Twilight, možeš li
se pobrinuti za šišmiše?
Osigurat æu ti
vremena koliko mogu,
ali požuri se i budi oprezan.
Hajde!
Twilight, buduæi da
idemo u bitku zajedno,
mislim da èeš morat
otpjevati najbolju pjesmu ikada.
- Što?
- Ozbiljno, želim èuti jednu.
Imaš prilike za
najinspiravajuæu pjesmu ikada.
Odlièna ideja, Digger.
U bitku mi kreæemo,
bez obzira dali èemo
uspjeti ili umrijeti! -Što?
Ovo bi trebalo biti inspirirajuæe.
Sada dolazi najbolji dio.
Ne!
Ne!
Rekao si da
èeš dovesti sve èuvare!
- Oni nisu èuvari.
- Soren.
Nemaju šanse protiv plave sile.
Ipak, mislim da ti više
ne možemo vjerovati, Allomere.
Ne, ne, ne, obeèao si mi...
Obeèao si mi
da æu ja biti kralj stabla.
Trebao si znati Allomere...
da postoji samo
jedno mjesto za kralja.
Koristi svoj duh, djeèaèe.
Leti unutra!
Soren!
Ne.
Oh, Soren.
Hajde, Soren!
To je bilo izvanredno,
ali još nismo gotovi, djeèaèe.
Hajde.
Niste oèekivali ovo.
Dobar posao, prijatelju!
Svi u napad!
Zgazite ih!
Dok se nisu pripremili!
Èuvari, moramo
osvetiti naše sove.
U bitci!
Trebam te ovdje da ostaneš sa
svojim prijateljima, èuvari æe ovo riješiti.
Doðite!
Kludd?
Soren!
Pozdrav, brate.
Legendarni Lyze od Kiela.
Ponovno samo ja i ti.
Sada ti se mogu osvetiti...
za ovo.
Trebao bi mi zahvaliti,
izgledaš puno bolje s maskom.
Sa èuvarima je gotovo, Soren.
Uzvišeni æe pobijediti i
tytosi æe preuzeti mjesto kao
vladari kraljestva sova.
I to æe biti velièanstveno.
Uzvišeni su èudovišta.
Vidio si što èine.
Lunatiziraju sove
i pretvaraju ih u robove.
Slab si, Soren, još
uvijek živiš u snovima.
Moji snovi èine me jaèim.
Odveli su me èuvarima.
Šteta što više neæe
ostati ni jedan èuvar od danas.
Ne razumijem, kako si se mogao pridružiti
uzvišenima nakon toga što su nam uèinili?
Što su nam uèinili?
Vjerovali su u mene,
kao što nitko drugi nije.
U smislu da æe jaki vladati,
a slabi æe bit baèeni u bijedu.
A èast... èast je samo
druga rijeè za slabost.
Kludd, znam da tako ne misliš.
Onda me uopæe ne poznaš.
Soren, moja su krila slomljena.
Pomozi mi.
Soren, ja sam tvoj brat.
- Ne!
- Bože, ne!
Metalbeak!
Završi to onda.
Neæu dozvoliti da
naudiš više ni jednoj sovi.
A ti èeš me zaustaviti, djeèaèe?
Kakva æe bit šteta izgubiti ovako
jakog, mladog i hrabrog tytosa.
Ne, Soren.
Ti znaš ovog starca?
- On je moj uèitelj.
Moj heroj.
Tvoj heroj te može nauèiti još jednu
posljednju lekciju o snazi uzvišenih...
Ne mièi se.
...Tako što æe te ostavit
da ga gledaš kako umire.
Uzvišeni, povucite se!
Za mnom.
Soren, uèinio si što treba.
I uèinio si to dobro.
Èini se da æu morat dopisat kronike.
Kao što je bilo u davnim
vremenima, ponovilo se i u novim.
Èuvari se drže svoje zakletve...
- Ja sam predvidio to!
Pretvaraju slabe u jake,
popravljaju uništeno.
I kad je sunce izašlo toga jutra,
sve što se moglo vidjeti
je da su prevladali zlo.
Soren!
Soren!
Ponosni smo sine na tebe.
Prièe... su stvarne.
Ti si ih uèinio stvarnima, Soren.
Kad je mir uspostavljen,
bilo je vrijeme za proslavu
i priznanje da je
mala grupa sova
uz oluju sa vjerom došla do stabla
i sada stoje pred kraljem
i kraljicom, kao mladi èuvari.
Napokon spremni,
svim srcem
prisegnuti drevnu zakletvu
da æe pomoæi ozlijeðenima,
pretvorit slabe u jake,
i da æe bez oklijevanja,
poraziti zlo.
Koliko znamo Nyra je pobjegla.
A Kludd...
On nikada nije pronaðen.
Da stanem?
- Što, molim vas, nemojte stati.
- Ne želim da imate noæne more.
Dajte, mora biti još.
Slušaj ih Soren, žele još prièa.
Hajdemo, nemojmo ih razoèarati.
Oluja se približava,
i ako budemo imali sreæe
biti æe puna prsenastih virova.
Titlovi: Mark2610