Tip:
Highlight text to annotate it
X
Otac mi je ljubazno sâm pomogao da napustim kuću.
I pokazao mi da tamo, lijevo,
Antonio stoji na uglu.
Ali avaj, taj je kicoš bio tek neki kicoš.
Gdje ću sad pronaći Antonia?
Da nađem Claru? Ali Clara sa svojim pristojnim ponašanjem...
Što li će Clara reći o meni?
Louisa... Što li će Louisa reći o meni?
Bolje je krišom pobjeći...
- Clara! - Ah, Louisa! - Ti si to?
- Da. Tako odjevena? - A ti, u toj odjeći?
- Jesi li pobjegla? - A jesi li ti pobjegla?
- Pobjegla sam. - Pobjegla sam.
- Pobjegla je! - Da, da, da, pobjegla je!
- Pobjegle smo! - Obje smo pobjegle!
Obje, obje, obje!
Kamo si pošla, sestro u bijegu?
Njemu, naravno. A ti?
- Mojem bratu? - Njemu idem, da.
Ali Ferdinand mi je nanio neizrecivu uvredu.
Ferdinand mi je draži od ikoga na svijetu,
Samo me Ferdinand može razveseliti.
Ali neočekivano je uznemirio moje srce, jučer, pred zoru.
Noć je uljuljkivala Sevilju, i nisam mogla spavati.
Maćeha mi je od vlastitog doma napravila tamnicu.
Ne, napokon je došlo vrijeme da odlučim.
I, ostavljajući sve, vrijeme je za bijeg.
Noć je uljuljkivala Sevilju, i nisam mogla spavati.
Kako se smiriti?
Iznenada su se vrata tiho odškrinula, i Ferdinand je krišom ušao.
Zakleo se da će mi biti prijatelj, da će me štititi od života.
Branit će me od nevolje, biti mojim zaštitnikom.
Zaglio me je.
Kako je mogao biti tako odvažan?
Nisam znala što odgovoriti.
Srce mi je šapnulo: ne skrivaj svoju ljubav.
Ali čestitost je bila glasnija: skrij svoje osjećaje.
S patnjom u srcu, potjerala sam najdražeg,
a zatim, jedva da je svanulo, pobjegla sam i ja.
Ferdinand je daleko.
Tumaram sama,
i nemam ni krova ni dragog!
Da sam znala kakve nestašluke ti je priredio,
davno bih ga poslala pred tvoje noge,
da te smjerno moli za oproštaj.
Clara, gdje ćeš se sad skriti?
- Sakrit ću se... - Gdje ćeš se smjestiti?
... U samostanu najsvetije Katarine.
Sestre me ondje znaju i one će me skloniti.
A kamo ćeš ti, draga prijateljice?
Gle, brada skakuće ondje,
i ta je brada moj spas.
- Tko je to? - Moj zaručnik.
Louisa, jesi li poludjela?
Ta se brada zove senor Mendoza.
Otac nas je već uspio zaručiti.
Ali Mendoza me još nije vidio, a ja sam njega vidjela samo kroz ključanicu.
Ček', smislila sam nešto pametno:
dopusti da posudim tvoje ime samo na jedan dan.
Izvoli.
Kad ga upoznam, predstavit ću se kao Clara d'Almanza.
Neću te osramotiti.
Slažem se.
Da... Louisa, možda ćeš negdje naletjeti na Ferdinanda.
Nizašto na svijetu mu nemoj reći gdje sam.
Znaš gdje je najsvetiji samostan svete Katarine, zar ne:
ideš desno, pa opet desno.
Na zavojitom putu su naherena vrata gdje nema ni žive duše.
Preklinjem te, Louisa, ni riječi Don Ferdinandu;
nemoj mu spominjati ta vratašca.
Neću spomenuti vratašca.
- Adieu, Louisa. - Adieu, Clara.
- Želim ti uspjeh. - Želim ti uspjeh.