Tip:
Highlight text to annotate it
X
Scene koje slijede nisu izolirani slučajevi. To su standardi industrije
koja uzgaja životinje za kućne životinje, hranu, odjeću, zabavu i
znanstvena istraživanja. Neke scene su vrlo uznemirujuće.
TRI STUPNJA ISTINE
ISMIJAVANJE
ŽESTOKO PROTIVLJENJE
PRIHVAĆANJE
ZEMLJANI
Zemljanin: Onaj koji nastanjuje Zemlju
Budući da svi nastanjujemo Zemlju, svi se smatramo Zemljanima.
U nazivu Zemljanin ne postoji seksizam, rasizam ni specizam.
On obuhvaća svakoga od nas: toplokrvnog ili hladnokrvnog, sisavca,
kralješnjaka ili beskralješnjaka, pticu, reptila, vodozemca, ribu i čovjeka
na jednak način.
Kako ljudi nisu jedina vrsta na ovome planetu, oni dijele ovaj svijet s milijunima
drugih živih bića, jer svi se mi razvijamo ovdje zajedno.
Pa ipak, ljudski Zemljanin je taj koji vlada Zemljom,
često postupajući s drugim Zemljanima kao sa predmetima.
To se smatra specizmom.
FESTIVAL BIKOVA, ŠPANJOLSKA Uspoređujući ga s rasizmom i seksizmom, specizam je predrasuda i stav pristranosti
u interesu članova vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika druge vrste.
Ako biće pati, nema moralnog opravdanja za neuzimanjem u obzir njegove patnje.
Bez obzira na prirodu toga bića, princip jednakosti zahtijeva
da se njegova patnja smatra jednakom istoj patnji bilo kojeg drugog bića.
Rasisti krše princip jednakosti, smatrajući važnijim interese svoje rase
kada postoji sukob između njihovih i interesa pripadnika drugih rasa.
Seksisti krše princip jednakosti, favorizirajući interese vlastitoga spola.
Slično tome, specisti dopuštaju da interesi njihove vrste nadvladaju interese
pripadnika drugih vrsta.
RASIZAM
U svakom od ovih slučajeva uzorak je istovjetan.
SEKSIZAM
SPECIZAM
Premda pripadnici ljudske vrste posjeduju moralni imperativ uvažavanja,
jer svaki čovjek je netko, a ne nešto, zlostavljanje se javlja kada
onaj koji posjeduje moć u toj relaciji moći, tretira onoga koji je nemoćan
kao puki objekt.
Silovatelj to čini žrtvi silovanja.
Zlostavljač djeteta zlostavljanom djetetu.
Gospodar robu.
U svim ovim slučajevima, ljudi koji imaju moć iskorištavaju one koji je nemaju.
Tretiraju li tako ljudi druge životinje, odnosno druge Zemljane?
Između nas nedvojbeno postoje razlike, jer ljudi i životinje
nisu u svemu jednaki.
Ali pitanje jednakosti ima drugo lice.
Istina je, životinje ne posjeduju sve želje koje imamo mi ljudi,
istina je, one ne razumiju sve što razumijemo mi ljudi,
ipak, i jedni i drugi imamo neke iste želje i jednako razumijemo neke stvari.
Želja za hranom i vodom, skloništem i društvom,
slobodom kretanja i izbjegavanjem boli.
Te želje posjeduju i životinje i ljudi.
Kao i ljudi, mnoge životinje razumiju svijet u kojem žive i kreću se.
U suprotnom, ne bi preživjele.
Stoga, ispod mnogo različitosti postoji jednakost.
Kao i mi, ove životinje utjelovljuju misterij i čudo svijesti.
Kao i mi, one nisu samo u svijetu, one su svjesne njega.
Kao i mi, one su psihološki centri života koji je svojstven samo njima.
U tom fundamentalnom pogledu, ljudi stoje "na sve četiri"
sa svinjama i kravama, kokošima i puranima.
Što smo dužni životinjama, kako ćemo se prema njima moralno ponašati?
To su pitanja čiji odgovori počinju priznanjem našeg psihološkog srodstva s njima.
Ovaj film pokazuje pet načina kako životinje služe čovječanstvu.
... kako ne bismo zaboravili.
NAHRANIT ĆU TE I OBUĆI
Nobelovac Isaac Bashevis Singer napisao je u romanu
"Neprijatelji, priča o ljubavi":
"Kad god je bio svjedok ubijanju životinja, Hermanu je uvijek nadolazila ista misao:
Po svojemu ponašanju prema tim stvorenjima svi ljudi su nacisti.
Samodopadnost, kojom se čovjek ophodi prema drugim vrstama kako mu se svidi
primjer je najekstremnijih rasističkih teorija,
načela da moć daje pravo."
Ova usporedba s holokaustom namjerna je i očita.
Jedna skupina živih bića živi i umire u mukama pod rukom druge.
Iako će se neki usprotiviti takvoj usporedbi patnje životinja s patnjama
Židova u koncentracijskim logorima i robova, paralela postoji.
Za zatvorenike i žrtve ovoga masovnog ubojstva,
holokaust je daleko od kraja.
U knjizi "Najudaljenija kuća", Henry Beston je napisao:
"Potrebna nam je mudrija i mističnija spoznaja životinja.
Udaljen od univerzalnosti Prirode, živeći u kompleksnosti vlastitih pronalazaka,
civilizirani čovjek promatra stvorenja kroz ogledalo svoje spoznaje,
stoga je slika koju vidi izobličena.
Podcjenjujemo ih zbog njihove nesavršenosti,
zbog njihove tragične sudbine uzimanja obličja koje je toliko ispod našeg.
I u tome griješimo, strahovito griješimo.
Jer vrijednost životinje neće određivati čovjek!
U svijetu starijem i savršenijem od našeg, njihove kretnje su dovršene i potpune,
darovane profinjenim čulima koja smo mi davno izgubili, ili ih nismo ni posjedovali,
živeći uz pomoć glasova koje mi nikada nećemo moći čuti.
One nisu braća, one nisu podčinjena bića,
one su drugi narodi;
uhvaćeni zajedno s nama u mrežu života i vremena,
braća zatvorenici veličanstvenosti i težine života na Zemlji."
PRVI DIO KUĆNE ŽIVOTINJE
Za većinu nas, odnos sa životinjama uključuje posjedovanje kućnih životinja.
Odakle dolaze naše kućne životinje?
Jedan od najočitijih načina na koji životinje služe čovjeku jest kao
kućne životinje.
UZGAJIVAČNICE Za ove kućne životinje sve počinje s uzgajivačem.
Iako nisu svi uzgajivači profesionalci.
Zapravo, u ovoj profesiji, gotovo svatko može biti uzgajivač.
PRODAVAONICE KUĆNIH ŽIVOTINJA I ŠTENARE
Većina prodavaonica kućnih životinja opskrbljuje se iz štenara,
čak i ako to ne znaju.
Štenare su niskobudžetna komercijalna poduzeća koja uzgajaju pse
za prodaju u prodavaonicama kućnih životinja i za druge kupce.
To su najčešće privatni poduhvati koji izlažu životinje nečistoći,
prenatrpanim uvjetima života, bez veterinarske brige i socijalizacije.
Psi iz štenara često pokazuju fizičke i psihološke poremećaje dok odrastaju.
LUTALICE
Lutalice, ako imaju sreće, bit će odvedeni u sklonište ili šinteraj,
gdje se samo mogu nadati da će pronaći novi dom.
Procijenjeno je da godišnje 25 milijuna životinja ostane bez doma.
Među tim beskućnicima je 27 posto čistokrvnih pasa.
Od tih 25 milijuna životinja, u prosjeku 9 milijuna umire na ulicama od bolesti,
gladi,
izloženosti,
ozljeda, ili nekih drugih opasnosti života na ulici.
Mnogi od njih su lutalice, neke su izbacili njihovi donedavni skrbnici.
Ostalih 16 milijuna umire u šinterajima ili skloništima,
koja za njih nemaju mjesta, te ih ubijaju.
Žalosno je da su skrbnici poslali gotovo 50 posto životinja u skloništa.
Mnogi ljudi kažu da ne posjećuju skloništa, jer su im depresivna.
Razlog zbog kojeg su životinje strpane u takva tmurna mjesta,
jest taj što ih njihovi skrbnici odbijaju kastrirati.
Neki skrbnici kućnih životinja, osobito muškarci,
smatraju da ih kastracija njihove životinje čini manje muževnima...
ili jednostavno žele da njihova djeca iskuse "čudo rođenja".
I jedni i drugi sudjeluju u eutanaziji više od 60 tisuća životinja dnevno.
Eutanazija je čin bezbolnog usmrćivanja iz milosrđa.
Obavlja se injekcijom u nogu psa i ponekad u abdomen mačke.
To je brz, bezbolan i najhumaniji zahvat za životinju,
no nije uvijek isplativ.
Zbog povećane potrebe za eutanazijom i velikom potražnjom za pripravcima
poput Euthasola,
neka skloništa upotrebljavaju plinske komore.
PLINSKE KOMORE
U plinskoj komori, životinje su natrpane jedna na drugu
i potrebno je 20 minuta da umru.
To je puno nemilosrdnija, traumatičnija i bolnija smrt.
No postupak je jeftiniji.
Možda bi jedno od težih pitanja o životinjama koje držimo kao "ljubimce",
trebalo biti: Možemo li držati životinje kao "ljubimce" i istovremeno udovoljiti
njihovim potrebama?
Je li to što ih držimo kao "ljubimce" u njihovom najboljem interesu?
Ili ih mi samo iskorištavamo?
Odgovori na ta pitanja leže u stavu skrbnika i mogućnostima pružanja
primjerenog okruženja za "kućne životinje".
Većina ljudi su specisti.
TROVANJE CIJANIDOM Ovaj film pokazuje da prosječni ljudi, ne nekolicina iznimno okrutnih pojedinaca,
već prevladavajuća većina ljudi, aktivno, mirne savjesti, sudjeluje,
te financira plaćanjem poreza aktivnosti koje zahtijevaju žrtvovanje
temeljnih interesa drugih vrsta, a sve zbog trivijalnog interesa vlastite.
UKLANJANJE LUTALICA TURSKA
Nada za životinje sutrašnjice leži u ljudskoj kulturi
koja se uči suosjećanju, koje nadilazi nju samu.
Moramo se naučiti suosjećanju.
Moramo se naučiti gledati u oči životinje i osjetiti da je njezin život vrijedan
jer je živa.
DRUGI DIO HRANA
"Promašio sam. Promašio sam te draga."
"No pogodit ću te već."
"Pogodio sam te!"
Ono što se događa u klaonicama iskorištavanje je slabijeg od strane jačeg.
"Pogodio sam te!"
"Dobar dečko."
Više od 10 tisuća puta u minuti, više od 6 milijardi puta na godinu,
samo u SAD-u, život se doslovce cijedi iz takozvanih "životinja za hranu".
Kako imaju moć, ljudi odlučuju kada će te životinje umrijeti,
gdje će umrijeti, i kako će umrijeti.
Interesi tih životinja ne igraju nikakvu ulogu u odlučivanju
o njihovoj sudbini.
Ubiti životinju je neugodan čin.
Rečeno je da ako bismo sami morali ubiti naše meso, svi bismo bili vegetarijanci.
Vrlo malo ljudi posjeti klaonicu, filmovi o postupcima u klaonicama nisu omiljeni.
Ljudi se mogu nadati da njihovo meso potječe od životinje koja je bezbolno ubijena,
no u stvarnosti oni samo ne žele znati istinu.
Zato oni, koji konzumacijom mesa zahtijevaju ubijanje životinja,
ne zaslužuju biti zaštićeni od nijednog segmenta proizvodnje mesa kojeg kupuju.
Odakle dolazi naša hrana?
Za one koji jedu meso, proces kroz koji te životinje prolaze je slijedeći:
ŽIGOSANJE
Za govedinu, sve životinje se žigošu.
U ovom slučaju žigoše se lice.
ODSTRANJIVANJE ROGOVA
Slijedi odstranjivanje rogova. Nikada popraćeno anestezijom.
Već velikim kliještima.
TRANSPORT
U transportu, životinje su tijesno nagurane u kamione,
doslovce su jedna na drugoj.
Vrućina, niske temperature, umor, ozljede, loše zdravstveno stanje,
ubit će neke od životinja na putu do klaonice.
PROIZVODNJA MLIJEKA
Krave iskorištavane zbog mlijeka drže se okovane lancima
u štalama po cijele dane, bez mogućnosti kretanja.
Pesticidi i antibiotici koriste se da povećaju proizvodnju mlijeka.
Naposljetku, krave poput ove kolabiraju od iscrpljenosti.
Krave mogu doživjeti 20 godina.
No, krave iskorištavane zbog mlijeka obično žive samo četiri godine.
Njihovo se meso koristi u restoranima brze hrane.
MESO
U ovoj klaonici žigosana goveda, uklonjenih rogova, dovedena su u obor.
MESARSKI PIŠTOLJ
Mesarski pištolj, dizajniran da oduzme svijest životinji, bez uzrokovanja boli,
ispaljuje pod kompresijom čelični klin, koji se zabija u mozak životinje.
ISKRVARENJE
Iako se koriste različiti postupci klanja, u ovoj klaonici u Massachussetsu,
goveda vise naglavačke i njegov ili njezin grkljan režu.
Kao i meso, i njihova krv će se uporabiti.
Iako je životinja zadobila udarac mesarskim pištoljem u glavu,
za koji se predmnijeva da će nju ili njega omamiti, kao što vidite, ona je svjesna.
Ovo nije neuobičajeno.
Ponekad su žive čak i nakon iskrvarenja,
pa sve dok ne dođu do prostora gdje će biti raskomadane.
PREGRADE ZA OBARANJE
KOŠER KLANJE
Ovo je najveća tvornica glatt kosher mesa u SAD-u.
"Glatt", riječ koja na jidišu znači "čisto", označava najviše standarde čistoće.
Pravila košer klanja zahtijevaju minimalnu patnju.
Korištenje električnih palica na nepokretnim životinjama je zabranjeno.
SHEKHITA - RITUALNO KLANJE
Okretanje uplašenih životinja naglavačke, zbog olakšavanja posla koljaču,
također je zabranjeno.
Proces okretanja uzrokuje da goveda udišu krv nakon reza.
Čupanje dušnika i jednjaka kroz grlo stravičan je čin.
Košer životinje ne smiju biti dodirnute...
dok ne iskrvare.
Izbacivanje u agoniji umirućih mladih krava iz metalne mašine
na pod natopljen krvlju, dok im dušnik i jednjak strše van,
ne čini ovu "svetu zadaću" ni čistom ni suosjećajnom.
Podizanje za noge također je prekršaj,
i ne smatra se košer načinom postupanja sa životinjama.
Ako je ovo košer, smrt nije bila ni brza ni samilosna.
TELEĆE MESO
Teliće, odvojene od majki unutar dva dana nakon rođenja,
vežu za vrat i drže ih u pregradama kako bi spriječili razvijanja mišića.
Hrane ih tekućinom bez željeza, uskraćuju im stelju, vodu i svjetlost.
Nakon četiri mjeseca ovakvog očajnog života, teliće kolju
SVINJE
Krmače u industrijskom uzgoju strojevi su za rasplod,
opetovano se drže trudnima umjetnom oplodnjom.
Svaka od velikih farmi svinja proizvede, kako to oni vole reći,
između 50 i 60 tisuća svinja na godinu.
UVJETI NA FARMAMA
KAVEZI ZA KRMAČE
IZRASLINE I ČIREVI
KANIBALIZAM
JAME ZA IZMET
Rezanje repa provodi se zbog manjka prostora i stresnih životnih uvjeta.
da bi se spriječilo svinje da jedna drugoj grizu repove.
To se obavlja bez anestetika.
REZANJE UŠIJU
Rezanje ušiju sličan je postupak, koji se također obavlja bez anestetika.
REZANJE ZUBIJU
Kao i rezanje zubiju.
KASTRACIJA
Kastracija se također obavlja bez anestetika,
navodno povećava količinu mesa.
ELEKTRIČNI ŠTAPOVI
Električni štapovi koriste se iz očitog razloga:
savladavanje životinje.
UBIJANJE ELEKTRIČNOM STRUJOM
Ubijanje električnom strujom još je jedan način klanja, kao što se vidi.
REZANJE GRKLJANA
Rezanje grkljana još uvijek je najekonomičniji oblik ubijanja životinje.
BACANJE U VRELU VODU I ODSTRANJIVANJE DLAKE
Nakon ubadanja nožem, svinje vežu lancem za nogu,
postavljaju na traku za iskrvarenje i uranjaju u spremnike s kipućom vodom,
kako bi im odstranili čekinje.
Mnoge se još bore, dok ih uranjaju naglavačke u spremnike kipuće vode,
gdje se konačno udave.
PERAD
Amerikanci trenutno konzumiraju toliko pilećeg mesa u jednom danu,
koliko su 1930. g. u cijeloj godini.
Najveće tvornice brojlera na svijetu,
kolju više od 8,5 milijuna ptica u jednom tjednu.
REZANJE KLJUNOVA
Rezanje kljunova sprječava čupanje perja i kanibalizam kod frustriranih pilića,
koji se javlja zbog pretrpanih uvjeta u zatvorenim prostorijama,
gdje životinje ne mogu uspostaviti društveni red.
Danas kljunove režu sasvim malim pilićima,
zahvat je brz, 15 ptica u minuti.
Takva žurba znači da temperatura i oštrina noža variraju,
stvarajući tako ozbiljne ozljede.
ŽIVOTNI UVJETI
Kad su u pitanju njihovi životni uvjeti,
od 60 do 90 tisuća ptica može biti natrpano u jedan prostor.
Patnja ovih životinja je stravična.
Ona je način života.
Iako su im kljunovi ozlijeđeni, pokušavaju se kljucati.
Kokoši žive u skladištima, natrpane u "baterijske kaveze"
BATERIJSKI KAVEZI
Mnoge izgube perje i zadobiju otvorene rane od trljanja o žičane kaveze.
Pretrpanost ih sprječava da rašire svoja krila,
ne mogu ispuniti ni minimalne potrebe.
TRANSPORT
Tijekom prijevoza mnoge životinje pate, a mnoge i umiru.
Guše se, dok se druge životinje gomilaju na njima u pretrpanim kavezima.
KLANJE
"PROSTORIJA ZA VJEŠANJE" MOOREFIELD, ZAPADNA VIRDŽINIJA
Pilići i purani kolju se na mnogo načina.
Neki su pretučeni na smrt, ili su im odsječene glave.
No većina ih na tekućoj vrpci prolazi kroz klaonicu.
Obješenim naglavačke o transportnu traku,
pticama se režu grkljani i one se ostavljaju da iskrvare.
Nekima je glava stavljena u tubu, kako bi ih se imobiliziralo
dok polagano krvare do smrti.
Zacijelo, da klaonice imaju staklene zidove,
ne bismo li svi bili vegetarijanci?
No, klaonice nemaju staklene zidove.
Arhitektura klanja je neprozirna, dizajnirana u interesu poricanja,
kako bi osigurala da ne vidimo, čak i ako to želimo.
A tko uopće želi gledati?
"Kreni, majku ti!"
"Nemoj stati. Idemo, idemo!"
"Hajde kurvo!"
Emerson je primijetio prije više od sto godina:
"Upravo ste večerali, i koliko god je proračunato klaonica elegantno skrivena
na kilometarskoj udaljenosti, vi ste suučesnik."
"Izlazi odatle!"
"Odjebi kurvo!"
"Jesi li siguran u vezi toga?"
MORSKA HRANA
Za one koji misle kako je jedenje morske hrane "zdravije",
sjetite se koliko se nepovratnog otpada i kontaminirajućeg taloga baca u oceane.
U prošlosti naftne, nuklearne i kemijske industrije
nisu učinile ništa kako bi zaštitile podmorje.
Bacanje otpada u more
uvijek se pokazalo najpraktičnijim načinom rješavanja otpada.
KOMERCIJALNI RIBOLOV
Današnji komercijalni ribolov strahovito pogoršava ovu situaciju.
U lovu se koriste goleme koče, veličine nogometnog igrališta,
i napredna elektronika za praćenje i lovljenje ribe.
Goleme mreže šire se oceanom, proždirući sve na što naiđu.
Ove komercijalne koče, potaknute našim apetitom za morskom hranom,
prazne oceane od morskog života alarmantnom brzinom.
Do sada je 13 od 17 najvećih globalnih ribarskih lovišta ozbiljno uništeno.
Ostala četiri se već pretjerano iskorištavaju ili se iskorištavaju do kraja.
BOLESTI
Nedavna epidemija Pfiesterie, mikroorganizma tisuću puta ubojitijeg
od cijanida, pokazala se alarmantnom jer se proširila iz milijuna litara svinjskih
fekalija i urina izbačenih u rijeke, jezera i oceane, pretvarajući eko sustave u zahode.
Prijeteći i morskome životu i ljudima, Pfiesteria je ubila više od milijardu riba,
i još uvijek se širi.
Tragovi Pfiesterie nađeni su od Long Islanda do Floridskog zaljeva,
na udaljenostima od 1000 milja.
Ova morska inačica invazije Pfiesterie jedno je od najsnažnijih izbijanja
virulentnih mikroorganizama u povijesti SAD-a.
Ocijenjen je trećim stupnjem opasnosti.
Ebola je četvrti.
AIDS je drugi.
Ovaj mikroorganizam je mutirao zbog naše masovne konzumacije životinja,
posebice svinjskoga mesa.
Farme tove milijune svinja za klanje, žitarice ulaze, otpad izlazi.
URAGAN FLOYD SJEVERNA KAROLINA, 1999.
Taj otpad odlazi u oceane i pojilišta i onečišćuje ih za životinje koje tamo žive,
i koje se iz njih hrane.
KITOLOV
I na kraju, kitolov.
Iako je Međunarodna komisija za kitolov zabranila komercijalni kitolov 1985.,
mnoge zemlje nastavljaju ubijati kitove zbog "egzotičnog mesa".
Koriste harpune,
oružje,
kuke,
čak i eksploziv,
ili ih stjeraju u zaljeve gdje ih u plićacima ubijaju noževima.
DUPINI
Svake zime, od listopada do ožujka, tisuće dupina je zarobljeno i brutalno
ubijeno diljem Japana.
FUTO, JAPAN
Lupanje metalnim palicama ispod površine ometa dupinov sonar.
Dezorijentirani i zarobljeni u mreže, dupini su uspaničeni.
Ribari tada ranjavaju neke dupine kopljem ili mačetom...
...jer dupini nikada ne ostavljaju ranjene članove obitelji.
Majke i djeca vrište u očaju dok ih razdvajaju, podižu i odvlače...
...kako bi ih nemilosrdno zaklali.
To su dobra i nevina stvorenja...
...ona zaslužuju bolje.
Pa ipak ovdje, dok leže zapomažući u agoniji, savijajući se bespomoćno
na betonskim podovima, rasparani mačetama i ostavljeni da se polagano
guše,
grčeći se i uvijajući u mukama, dok djeca hladnokrvno prolaze pored njih.
Ove snimke klanja i krvavo crvene vode pokazuju koliko japanska vlada poštuje
svjetske oceane svojim nehumanim metodama, kršeći međunarodne zakone
o iskorištavanju oceana... i stvorenja koja u njima žive.
Meso dupina kasnije se prodaje u prodavaonicama i restoranima,
često krivo etiketirano kao "kitovo meso".
Kao da okrutnost *** "životinjama za hranu" nije dostatna,
koristimo ih i za našu odjeću.
Jakne, cipele, remenje, rukavice, novčanici, torbe, itd.
Nameće se slijedeće pitanje: Odakle to dolazi naša odjeća?
TREĆI DIO ODJEĆA
KOŽA Potražnja za kožom ponajprije dolazi iz SAD-a, Njemačke i Velike Britanije.
Gotovo svatko je nosi, no malo tko je svjestan odakle ona dolazi.
INDIJSKE KRAVE Tisuće indijskih krava ubijaju se svaki tjedan, zbog njihove kože.
Kupuju ih od siromašnih obitelji koje ih prodaju tek nakon što ih uvjere
da će životinje proživjeti svoj život na farmama.
POTKIVANJE I VEZIVANJE
Da bi premjestili životinje u državu gdje ih legalno mogu ubijati, jer klanje krava
je zabranjeno u većini dijelova Indije, životinje moraju biti potkovane i vezane,
kako bi ih se pripremilo za "put smrti", koji može trajati nekoliko dana.
TRANSPORT I UMOR Prisiljene da hodaju kroz vrućinu i prašinu bez hrane i vode,
prestravljene, te zbog stresa koji im uzrokuje ovo zastrašujuće iskustvo,
mnoge životinje kolabiraju i ne mogu nastaviti put.
Imajte na umu da je većina ovih krava prvi puta u kamionima te su uplašene,
posebice ako se s njima postupalo grubo i okrutno pri ukrcavanju.
Buka i kretanje vozila također im je novo iskustvo, od kojeg im je zlo.
Nakon što provedu dan dva unutar kamiona bez hrane i vode,
očajnički su žedne i gladne, jer govedo mora jesti tijekom cijeloga dana.
UVRTANJE REPOVA
Kada se goveda sruše, kosti njihovih repova lome se,
kako bi ih se prisililo da ustanu.
To se radi tako da se uzastopce rep prikliješti na nekoliko mjesta.
RADNICI
Radnici tjeraju goveda naprijed, vuku ih, izvrću im vratove, rogove i repove.
Oni gone goveda niz strminu, tjeraju ih u kamion i van iz kamiona,
bez mosta za ukrcaj, time uzrokujući ozljede poput
slomljenih kukova, nogu, rebara i rogova.
ČILI PAPRIKA
Čili i duhan koriste se kako bi se životinje prisililo na kretanje.
Ljuta paprika se utrljava izravno u oči,
kako bi se potaknulo životinju da stane na noge.
KLANJE
Sve se to zbiva prije klanja.
I do polovica životinja umre prije nego što stignu do klaonice.
Da bi to iskustvo bilo još traumatičnije i stravičnije
često ih se ubija pred očima drugih goveda.
I namjesto brzog reza oštrim nožem,
ubija ih se zabadanjem i rezanjem tupim sječivom.
ŠTAVLJENJE
Koža ovih životinja šalje se u kožare, koje koriste sastojke poput kroma
i ostalih toksina kako bi se spriječilo truljenje.
Zapamtite, koža je mrtvo tkivo za koje je prirodno da se raspada i da trune,
osim ako nije tretirana ovakvim snažnim sastojcima.
Te kemikalije, zbog stalne potražnje za kožom, predstavljaju problem
za ljudsko zdravlje.
PRODAVAONICE
Konačno, koža indijskih krava dolazi u prodavaonice širom svijeta.
Većina njih prodaje indijsku kožu,
kožu koja dolazi od sasvim drugih krava od onih koje jedemo.
KRZNO
A što je s krznom?
Više od 100 milijuna divljih životinja ubija se svake godine zbog krzna,
od toga samo u SAD-u 25 milijuna.
Ulovljene i zarobljene, drže se na farmama krzna, u ovakvim uvjetima.
LUDILO
Ove divlje životinje nisu navikle na život u zarobljeništvu,
do ludila dolazi kada prestravljene i frustrirane životinje polude
zbog izloženosti zarobljeništvu.
Ove divlje, slobodne životinje i njihovi potomci, ne mogu živjeti
prirodnim životom, ne mogu napraviti ni nekoliko koraka,
niti osjetiti zemlju pod svojim nogama.
Namjesto toga, one beskonačno grebu, vrte se u krug i ponavljaju iste kretnje.
OZLJEDE I SPORA SMRT Tjelesne ozljede koje ove životinje trpe
uključuju vanjske prijelome,
sljepoću,
infekcije ušiju, dehidraciju, neishranjenost,
izloženost niskim temperaturama,
nedostatak veterinarske njege,
i polaganu smrt.
UBIJANJE Ubijanje na farmama krzna nije regulirano zakonom,
stoga su najisplativije metode i najprivlačnije.
Trovanje ugljičnim monoksidom, strihninom, gušenje, lomljenje vratova
i analna elektrokucija, neke su od uobičajenih metoda.
Izvučenu iz kaveza za vrat pomoću omče, životinju prenose pored tijela
ubijenih lisica, samura, rakuna, vukova i ostalih životinja.
Analna elektrokucija surov je postupak kod kojeg se sonda stavlja u rektum
dok životinja zagriza električni vodič.
Često se ova metoda ponavlja više puta na istoj životinji.
Oderani leševi koje ovdje vidimo, kasnije će se samljeti i njima će se
nahraniti životinje koje su ostale u kavezima.
KINESKA FARMA KRZNA
LOV NA TULJANE U KANADI
"Koliko ova košta?"
"Ova košta 49.500 dolara"
ČETVRTI DIO ZABAVA
I tako dolazimo do zabave.
FESTIVAL BIKOVA, ŠPANJOLSKA Mark Twain je jednom rekao:
"Od svih stvorenja čovjek čovjek je najvrjedniji prijezira.
On je jedino biće koje nanosi bol iz zabave, poznavajući bol."
RODEO
U rodeu, bikovi i divlji konji ne otimaju se zato jer su divlji,
već zbog boli.
Remen se stavlja preko genitalija životinje.
Pri izlasku iz obora životinja se otima od boli.
Osim ozljeda kao što su slomljene noge,
životinje udaraju,
električnim palicama im puštaju struju,
kako bi što divlje izletjele iz obora.
HVATANJE UŽETOM
Hvatanje užetom se, kao što vidimo, odvija tako da preplašenu životinju,
koja trči punom brzinom, baca uže.
Naglo zaustavljeno jadno stvorenje uslijed naglog trzaja udara o tlo.
KLAĐENJE
Kao i u svakom biznisu, utrke pasa i konja industrije su koje pokreće ista stvar:
profit.
SAJMIŠTA
Na sajmištima životinje se koriste za utrkivanje, za klađenje i da bi ih se gledalo.
Dresura za takve događaje uključuje uskraćivanje hrane i ponekad vode.
Životinje, kojima je nepoznato ovo okruženje - buka, svjetina,
čak i ono što bi trebale činiti - često završe ozlijeđene i odbačene,
KUGLANJE GOLUBOVIMA u besmislenom, trivijalnom natjecanju, osmišljenom zbog zarade i zabave.
LOV
Uz gubitak staništa, lov je danas najveća prijetnja divljim životinjama.
Lovci ubiju više od 200 milijuna životinja godišnje.
Jeleni, zečevi, vjeverice, najomiljenije su mete.
Ne poričimo to! Ako je lov sport, onda je to krvav sport.
Mete su žive i umiru nasilnom smrću.
RIBOLOV
Ribolov je također sport smrti, u kojem neljudska životinja pati.
Znanstvenici su utvrdili da ribe reagiraju na bol jednako kao i sisavci.
Anatomski, psihološki i biološki, podražaj boli u riba jednak je
kao kod ptica i sisavaca.
Ribe su osjećajni organizmi, i naravno da osjećaju bol.
Za one koji misle da ribe umiru "nježnijom" smrću,
uzmite u obzir da su njihovi osjetilni organi strahovito razvijeni,
njihov je živčani sustav složen, njihove živčane stanice slične su našima,
one reagiraju na određene podražaje odmah i snažno.
CIRKUSI
Kada odlazimo u cirkus, rijetko zastanemo i razmislimo:
što to potiče životinju da čini nešto neprirodno i opasno,
kao što je skakanje kroz plamen, balansiranje na jednoj nozi,
ili skakanje u vodu s visokih platformi?
Dreseri žele da publika misli kako životinje to nauče pomoću nagrađivanja.
No, istina je da životinje to izvode zbog straha od kazne.
"Idemo! Idemo! Idemo"
Bit cirkusa je da su u njima divlje životinje osuđene na život izoliran u skučenim,
golim kavezima, uskraćuje im se normalno kretanje i socijalizacija,
vucara ih se od mjesta do mjesta,
ZIMSKI SMJEŠTAJ
Veže ih se lancima u više od 95 posto njihova života.
DRESURA
''Slonove se dresira nagrađivanjem, nikada udarcima.''
"Nikada ih se ne tuče. Nikada. Vidjet ćete palicu samo kao sredstvo za vođenje."
Dominacija, pokornost i bol sastavni su dijelovi dresure.
Ozlijedi ga. Nemoj ga dodirivati!
Neka vrišti.
Ako ga se bojiš ozlijediti, ne dolazi ovamo.
Kad ti kažem rasijeci mu ... Znaš kako ga ja dodirujem, zar ne?
Ako ti kažem iščupaj mu glavu... iščupaj mu jebenu nogu, što to znači?
Jer je to važno učiniti, zar ne?
Kad se počne previše previjati - objema rukama - i BAM!
Ravno ispod brade! Sjedi!... I bolje mu je da ustukne.
Ako previše zafrkava, nemoj mu zgrabiti nogu...
zarij mu kuku iz sve snage... i struži njome.
I počet će vrištati.
Kad čuješ to vrištanje, tad ćeš zadobiti njegovu pozornost!
Ovdje u štali. Ne možeš to na cesti.
Ona će učiniti sve što poželim. I to je tako.
Dobro, idemo.
Becky!
Becky!!!
Majku ti!
Diži ...dolazi ovamo!
Majku ti!
Dolazi ovdje, Becky!
Diži se, Becky.
Diži se, Becky.
Hej, budi luda.
Hej, Becky. Ajmo, diži se.
Živ sam. Nisam mrtvac.
Diži se!
Postroji se. Postroji se, Becky.
Majku ti!
Miči se, majku ti!
Tako je, postroji se.
Dolazi ovdje, Tommy.
Zašto moraju prolaziti kroz ovo, jer vi majku vam, nećete slušati?
Pokreni se.
Imaš prokleti stav, to je razlog zbog kojeg ćete umrijeti.
Znamo da životinje osjećaju.
One osjećaju strah, osamljenost i bol, baš kao i ljudi.
Koja bi životinja izabrala provesti čitav život u zarobljeništvu, ako bi mogla birati?
ODMAZDA
Kad nabrojim do tri!
Jedan! Dva! Tri! Srušite ga.
Morate pucati.
Jebeni šupci!!!
ZOOLOŠKI VRTOVI
Jesu li zoološki vrtovi vrijedne edukativne ustanove, koje zaštićuju?
Naravno, oni su zanimljivi, no samo uče nepoštivanju prirode drugih stvorenja.
Osim toga, što možemo naučiti o divljim životinjama gledajući ih u zarobljeništvu?
Zoološki vrtovi postoje jer nas privlače egzotične stvari
I za one koji idu u zoološke vrtove, životinje su baš to - stvari.
U oba slučaja, u cirkusima i zoološkim vrtovima, životinje su uhvaćene,
zarobljene, transportirane i dresirane kako bi činile ono što ljudi žele.
BORBE BIKOVA
Naziv "borba bikova" je netočan,
jer nema baš nekog natjecanja između mača spretnog matadora,
na španjolskom znači "ubojica", i zbunjenog, osakaćenog,
psihološki mučenog i tjelesno izmorenog bika.
Mnogi poznati bivši matadori tvrde da su bikovi tretirani
umirujućim sredstvima i laksativima.
Udara ih se po bubrezima i stavlja im se težak teret oko vrata tjednima prije borbe.
Neke su životinje smještene u tamu 48 sati prije borbe,
da bi tada bile puštene oslijepljene u blještavu arenu.
U tipičnoj borbi, bik ulazi u arenu, prilaze mu ljudi koji ga iscrpljuju i frustriraju,
navodeći ga da trči u krug i da pada.
Kada biku ponestane zraka, prilaze mu picadori, zabijajući mu koplja u leđa
i vratne mišiće, okrećući ih u njemu, kako bi uzrokovali što veći gubitak krvi,
te onemogućili biku da podigne glavu.
Tada dolaze banderillerosi, koji trče oko bika zabijajući u njega nova koplja.
Tako oslabljenog od gubitka krvi, oni ga tjeraju da trči u krug,
sve dok mu se ne zavrti i on ne stane.
Naposljetku se pojavljuje matador, taj "ubojica".
Nakon što je uspio izazvati još pokoji pokret umiruće životinje,
pokušava ubiti bika mačem.
Ova krvava zabava... to su borbe bikova.
Zadovoljstvo koje proizlazi iz svih ovih aktivnosti,
neki bi rekli zajedništva s prirodom,
može biti postignuto bez ozljeđivanja i ubijanja životinja.
Komercijalno iskorištavanje divljih životinja, pogrešno predmnijeva
da je vrijednost divljih životinja manja u odnosu na interes i korist spram ljudi.
Posebno ekonomski interes.
No divlje životinje nisu obnovljiv resurs,
koji ima vrijednost samo u odnosu na ljudski interes.
Takvo gledište može biti samo specističko.
POKOLJ TULJANA, OTOK ST. PAUL Ovo postoji samo zato
što ozbiljno ne uzimamo u obzir interese drugih životinja.
Nisu li ljudi najbešćutniji specisti?
PETI DIO ZNANOST
VIVISEKCIJA
Termin vivisekcija koristi se za sve vrste pokusa na živim životinjama
i za nju se tvrdi da je oblik medicinske znanosti.
Razlog za provođenje ovakvih pokusa
jest da se navodno otkriju lijekovi za ljudske bolesti.
No, oni koji se nadaju pronalasku lijekova za ljudske bolesti
namjernim nanošenjem patnje životinjama,
čine dvije temeljne pogreške u razumijevanju.
Prva je pretpostavka da su rezultati dobiveni na životinjama
primjenjivi na ljude.
Drugi se odnosi na neminovno griješenje eksperimentalne znanosti
u odnosu na poštivanje organskog života.
Kako životinje reagiraju drugačije od ljudi, svaki novi proizvod ili metoda
isprobana na životinji, mora se pažljivim kliničkim istraživanjem ponovno isprobati
na čovjeku, prije nego što se proglasi sigurnom.
Ovo pravilo nema iznimke.
Testiranje na životinjama ne samo da je opasno, jer dovodi do pogrešnih zaključaka,
već ono usporava kliničkoistraživanje - koje je jedino ispravno.
Imajte na umu da svaka namjerno izazvana bolest
nije jednaka onoj koja se razvija spontano.
MEDICINSKI POKUSI
Nažalost, ovakve metode još uvijek danas prolaze pod nazivom znanost -
a to je uvreda za pravu znanost, kao i za ljudsku inteligenciju.
Tako vivisekcija obuhvaća medicinske eksperimente,
koji se obavljaju putem davanja otrovnih supstanci,
električnih ili traumatskih šokova,
operativnih zahvata bez anestezije,
zadavanja opeklina,
uskraćivanja hrane i vode,
fizičkog i psihološkog mučenja,
koje vodi do neuravnoteženosti, infekcija itd.
SVEUČILIŠTE PENNSYLVANIA Istraživanja na ozljedama glave
uključuju da se polu ili potpuno svjesnim babunima glava blokira u metalnu kacigu,
koja će se silovitim potiskom nagnuti pod kutom od 60 stupnjeva,
pri sili većoj od 1000 G jedinica.
Svrha ovoga pokusa jest da simulira automobilsku nesreću,
udarac zadobiven u nogometu, boksu i ostale traume glave.
Taj pokus se često uzastopce ponavlja na istim životinjama.
VOJNA ISTRAŽIVANJA I na kraju, vojna istraživanja.
Ovo govori samo za sebe.
Od slanja primata u svemir,
testiranja atomskih eksplozija na bespomoćnim psima,
do izlaganja primata nuklearnoj radijaciji.
Prije 20 godina, broj životinja koje su ubijene mučenjem u ime vivisekcije
bio je golem.
Procjenjuje se na 400 tisuća životinja dnevno diljem svijeta,
a taj broj raste godišnje pet posto.
Danas je taj broj stravičan. 19 tisuća u minuti.
10 milijardi na godinu.
Neke needucirane osobe smatraju da životinje ne osjećaju bol
na isti način kao i mi.
Istina je da mi znamo vrlo malo kako pojedine životinje "osjećaju",
ali znamo da i one, kao i svaki organizam koji umire neprirodnim djelovanjem,
strahovito pate prije onog konačnog olakšanja.
Glupost je reći da životinje ne pate jer imaju nižu inteligenciju.
ŠOPANJE GUSAKA "FOIE GRAS" Bol je bol, odaslana živcima do mozga,
a postoje i drugi živci osim onih za inteligenciju -
osjeti kao što su vid, miris, dodir i sluh.
Neki od tih osjeta razvijeniji su kod životinje nego kod čovjeka.
Znamo da nikada nije postojalo doba u kojemu smo naučili nešto
o fiziologiji čovjeka mučeći životinje,
samo smo naučili nešto o životinjama.
I ako možemo nešto spoznati od njih na psihološkoj razini,
to sigurno nećemo pomoću metala ili struje,
kao ni kroz psihičko nasilje.
Sustavno mučenje osjećajnih bića, s kojim god ciljem
i na koji god način se provodilo, ne može biti ništa osim onoga
što doista jest: da pokaže koliko čovjek može najniže pasti.
Ako to želimo spoznati.
"Dok god postoje klaonice
...bit će i ratova."
Lav Nikolajevič Tolstoj
Neznanje je specistu prva linija obrane.
Pa ipak, svatko ga može prevladati s vremenom i odlučnošću da spozna istinu.
Neznanje se održalo tako dugo samo zbog toga što ljudi ne žele saznati istinu.
"Nemoj mi to govoriti, pokvarit ćeš mi večeru",
to je uobičajeni odgovor na bilo koji pokušaj
da se nekome kaže kako je ta večera nastala.
Čak i ljudi koji su svjesni da su tradicionalne farme preuzeli
veliki interesi zarade, da njihova odjeća dolazi od zaklanih krava,
da njihova zabava znači patnju i smrt milijuna životinja,
i da se tamo negdje u laboratorijima odvijaju upitni pokusi,
još uvijek žele vjerovati da uvjeti ne mogu biti baš tako loši.
URIN TRUDNIH KOBILA "PREMARIN" U protivnom, vlada i organizacije
za zaštitu životinja već bi nešto učinile.
No, nije nemogućnost da se sazna istina ta koja je kriva za ovo stanje nesvjesnosti,
već želja za neznanjem činjenica koje bi teško mogle pasti na savjest.
Naposljetku, žrtve svega ovoga što se događa na tim stravičnim mjestima
nisu pripadnici naše skupine.
Sve se svodi na bol i patnju.
Ne inteligenciju, ne snagu, ne društvenu klasu ili ljudska prava.
Bol i patnja same po sebi su loše i trebalo bi ih spriječiti ili umanjiti,
bez obzira na rasu, spol, ili vrstu bića koje pati.
Svi smo mi životinje ovoga planeta. Svi smo mi stvorenja.
I neljudske životinje osjećaju kao i mi.
I one su jake, inteligentne, sposobne pokretne i evolutivne.
I one imaju sposobnost rasti i prilagođavati se.
Prvo i najvažnije, one su, poput nas, Zemljani.
Poput nas, i one preživljavaju.
Poput nas, i one žele ugodu, a izbjegavaju neugodu.
Poput nas, doživljavaju različite emocije.
Ukratko, poput nas, one su žive, neki od njih su kralješnjaci, baš kao i mi.
I dok gledamo unatrag koliko su životinje dale čovjeku,
mi danas potpuno ovisimo o njima, za društvo, hranu, odjeću,
sport i zabavu,
kao i za medicinska i znanstvena istraživanja
Ironično je to što ovdje vidimo samo ljudsko nepoštivanje tih bića.
Nedvojbeno, ovo daje smisao uzrečici "gristi ruku hraniteljicu".
Mi, ustvari, gazimo i pljujemo po njoj.
Sada se suočavamo s neizbježnim posljedicama.
To se očituje u zdravstvenim izvješćima o posljedicama naše pretjerane
konzumacije životinja.
Karcinomi, srčana oboljenja, osteoporoza, moždani udari,
bubrežni kamenci, anemija, dijabetes, i mnoga druga oboljenja.
Čak je i naša hrana danas zaražena... i to u svojem izvoru.
S antibioticima, pomoću kojih se postiže povećanje težine kod životinja,
koje ne mogu dobiti na težini u stresnim prenatrpanim uvjetima na farmama,
s pretjeranom uporabom pesticida i insekticida, umjetnih hormona,
stvorenih da povećaju proizvodnju mlijeka, broj rođenih i učestalost začeća,
s umjetnim bojama, herbicidima, larvicidima, umjetnim gnojivima,
umirujućim sredstvima, stimulatorima za rast i apetit,
nije ni čudo da su se kravlje ludilo, slinavka i šap, pfiesteria...
i mnoge druge abnormalne bolesti vezane uz životinje,
ZAGAĐENJE sada pojavile kao prijetnja ljudima.
Priroda nije odgovorna za ovo.
UNIŠTAVANJE ŠUMA Mi jesmo.
Promjena je neminovna. Ili ćemo je učiniti sami,
ili će nas Priroda prisiliti na to.
Došlo je vrijeme da svatko od nas razmotri svoje prehrambene navike,
svoju tradiciju, svoj životni stil i modu, i iznad svega, svoje razmišljanje.
Ako ima imalo istine u staroj poslovici, "Sve se vraća, sve se plaća.",
što one tada dobivaju za svoju bol? Pomislimo li ikada na to?
Ako je istina da se sve vraća, što one tada dobivaju za svoju bol?
One su Zemljani.
One imaju jednako pravo biti ovdje kao i ljudi.
Možda odgovor leži u još jednoj, jednako istinitoj izreci:
"Kako siješ, tako ćeš i žeti."
Naravno, životinje osjećaju i doživljavaju bol.
Zar bi Priroda podarila osjećaje ovim prekrasnim životinjama,
kako ne bi osjećale?
Zar životinje imaju živčani sustav, kako ne bi osjećale?
Razum zahtijeva bolji odgovor.
No jedno je sigurno:
životinje koje se koriste za hranu, odjeću, zabavu i znanstvena istraživanja -
i sva opresija koja se čini *** njima pod ovim suncem -
sve one umiru u boli.
Svaka od njih.
Nije li dostatno što životinje svijeta žive uskraćene zbog ljudskog razvoja i širenja?
A mnoge vrste... jednostavno nemaju više kamo otići.
Čini se da je sudbina mnogih životinja da ih čovjek ne želi...
ili ih previše želi.
Dolazimo kao gospodari Zemlje, posjedujući čudne moći i nasilja i milosrđa.
No ljudi bi trebali voljeti životinje, kao što mudar voli nevinoga,
kao što snažan voli ranjivoga.
Kada nas zaboli patnja životinja, taj osjećaj govori o nama,
čak i ako ga zanemarujemo.
Oni koji otpuštaju ljubav prema drugim stvorenjima,
kao da je ona samo sentimentalnost, gube strahovito važan dio svoje ljudskosti.
Ništa ne sprječava čovjeka da bude dobar prema životinji.
Mi ustvari imamo obvezu osigurati im sretan i dugačak život.
Kralj Lear upitao je Gloucestera: "Kako ti gledaš svijet?''
I Gloucester, koji bijaše slijep, odgovori: "Vidim ga osjećajući."
Vidim ga osjećajući.
Na ovome planetu postoje tri primarne životne sile:
PRIRODA
ŽIVOTINJE
i ČOVJEČANSTVO
Mi smo Zemljani.
Uočite povezanost.
PRIPOVJEDAČ
NAPISAO, PRODUCIRAO I REŽIRAO
PRODUKCIJA
ZEMLJANI
IZVRŠNI PRODUCENTI
IZVRŠNI PRODUCENTI
PRODUCENTI
SUPRODUCENT
GLAZBA
REŽIRAO
Snimke ustupili:
Izvadci iz djela:
MOLIMO VAS DA PRIKAŽETE OVAJ FILM DRUGIMA
HVALA VAM NA GLEDANJU
ZEMLJANI