Tip:
Highlight text to annotate it
X
Pluton: Planet ili ne? Prije nego što odgovorimo na to pitanje moramo
prvo razumjeti što znači riječ planet, a to nas vodi natrag do starih Grka koji su
Merkur, Veneru, Mars, Jupiter, Saturn, Mjesec i Sunce nazivali planetima. U osnovi, ako se
kreće nebom i svijetli, to je bio planet. To je grozan početak za tu riječ, zato što
1) isključuje Zemlji iz popisa i 2) grupira vrlo različite stvari zajedno.
Ali Grci nisu mogli znati koliko je Mjesec različit od Saturna, jer je najbolja
tehnologija kojom su promatrali svemir bila žalosno ograničena.
Proći će nekoliko tisuća godina dok marljivi Nizozemci ne naprave prve teleskope
i astronomija postane puno zanimljivija. Astronomi su sada mogli pouzdano presložiti
Sunčev sustav, elegantan znanstveni napredak kojem se nitko nije mogao protiviti,
i ponovo svrstati njegove dijelove, rješavajući se Sunca i Mjeseca s liste planeta
te dodavanjem Zemlje. Sada, ako orbitira Sunce, to je planet.
Kako je vrijeme prolazilo i teleskopi su postajali sve bolji i bolji, svako novo stoljeće sa sobom je donijelo
otkriće novoga planeta. Što nas dovodi do ovog poznatog Sunčevog sustava:
devet planeta koji orbitiraju oko jedne zvijezde. I gledanjem ovoga modela pitamo se,
zašto se astronomi žele odreći Plutona? Problem je u tome što su ovakve sliku u udžbenicima
laži. Zapravo, ne baš laži, ali nisu od pomoći. Ostavljaju nam dojam da su planeti
skoro slični po veličini i jednoliko razdvojeni, ali stvarnost ne može biti dalje od toga.
Ovdje, dragi Terrani, je naš domaći planet Zemlja, a ovo je Jupiter pokraj nje u stvarnoj
veličini -- prilično veći nego što se vjerojatno mislili. Ako uzmemo ovaj dijagram i podesimo za stvarne
veličine planeta izgleda ovako. Osim ako ne gledate video preko
cijelog ekrana u punoj rezoluciji, vjerojatno nećete moći vidjeti Pluton.
Dakle razlike u veličini su goleme, a Pluton je daleko najmanji. Ali nije samo mal
kao planet, još je manji i od sedam mjeseca: Tritona, Europe, našeg Mjeseca, Ia, Callista,
Titana, i Ganymede. Čak I ako pokažemo pravilne razmjerne veličine
udaljenosti su još uvijek problem. Razmislite, da je Jupiter ovako blizu Zemlji
ne bi izgledao kao točka na noćnom nebu, nego bi bio poprilično nadmoćan -- dakle
mora biti jako daleko, sto čini crtanje u pravoj veličini popriličnim izazovom. Ako želite da
dužina papira predstavlja udaljenost od Merkura do Plutona, onda bi gigantski
Jupiter bio veličine kućne grinje na tom papiru, a Pluton veličine bakterije.
Ali isključivanje Plutona iz kluba planeta samo zato što je malen i udaljen nije dovoljan razlog
i ubrzo poziva Plutonove branitelje. Kako bi shvatili što je zapravo Pluton
moramo prvo pričati o planetu za koji nikada niste čuli: Ceres.
Još u 1801., astronomi su pronašli planet u golemom razmaku između Marsa i Jupitera
-- bio je to mali planet, ali su ga usprkos tomu voljeli, te ga nazvali Ceres.
Slijedeće godine astronomi su pronašli još jedan mali planet u istome području i nazvali ga Pallas.
Par godina kasnije pronašli su treći, Juno, a zatim, začudo, četvrti,
Vesta. I nekoliko desetljeća djeca su učila jedanaest planeta Sunčevog sustava.
No, astronomi su nastavili nalazit sve više i više takvih objekata i postalo im je rastuće neugodno
zvati ih planetima jer su bili puno više nalik jedno drugome nego planeti sa strane,
tako je rođena nova kategorija: asteroidi u Glavnom asteroidnom pojasu -- i maleni planeti
su preimenovani te zato nikada niste čuli za njih. I to je bila dobra odluka, jer su
astronomi danas pronašli stotine tisuća asteroida, što bi bilo puno za djetetovo
pamćenje da su svi još uvijek planeti. Vratimo se na Pluton. Otkriven je 1930. čineći ga
devetim planetom. Prve procijene dali su Plutonu veličinu sličnu Neptunovoj, ali sa daljnjim promatranjem
to je bilo spušteno niže i niže i niže. Dok se Pluton smanjivao astronomi su počeli
nalaziti druge, slične objekte koji orbitiraju oko istog područja.
Zvuči poznato? Dok su djeca u školi nastavljala pamtiti devet
planeta, neki astronomi su postajali uznemireni oko uključivanja Plutona zato što su se procijene veličine
nastavljale smanjivati, saznali su da je Pluton napravljen većinski od leda i nastavili su nalaziti
mnoštvo ledenih objekata na rubu Sunčevog sustava koji su poput Plutona.
Ovaj problem se mogao ignorirati sve dok nitko nije pronašao ledenu kuglu veću od Plutona,
upravo to se i dogodilo 2006. otkrićem Erisa. Ponovno, astronomi su
ponovno kategorizirali Sunčev sustav i grupirali te udaljene objekte, uključujući Pluton, u
novo područje nazvano Kupierov pojas. I to je priča o Plutonu -- loše kategoriziranom
planetu koji je napokon našao svoj dom, baš kao i Ceres. Ali ova priča je ustvari manje
o Plutonu nego što je o shvaćanju da riječ 'Planet' nije od puno koristi.
Prva četiri planeta nisu ni slična slijedeća četiri, pa je čak pomalo
čudno grupirati ovih osam zajedno, što je razlog zašto često nisu zajedno i razdvojeni su
u terestričke planete i plinovite divove. I sada kad imamo teleskope koji vide
planete oko zvijezda koje nisu naše, i pronašli smo nomadske planete koji plove svemirom
i smeđe divove -- objekti koji mute samu granicu između planeta i zvijezde -- riječ
planet postane još manje jasna. I dok povećavamo naše znanje o Svemiru
kategorija planeta će se vjerojatno nastaviti razvijati, ili, moguće, u cijelosti izaći
iz upotrebe. Ali, zasada najbolji način kategoriziranja
stvari u našem Sunčevom sustavu je na jednu zvijezdu, osam planeta, četiri terestrička, četiri
plinovita diva, Glavni asteroidni pojas, te udaljeni Kuiperov pojas, Plutonov dom.�