Tip:
Highlight text to annotate it
X
Postoji li mogućnost mutacije svega što jeste?
Da bi ušao u problem pokretanja totalne revolucije,
čovek mora biti izvanredno svestan,
Kriza, pogotovo sadašnja, je kriza svesti.
Kriza koja ne može da prihvati stare paradigme.
Čini mi se da, iako je čovek kultivisao spoljašnji svet
i manje-više zavladao istim,
iznutra je ostao isti.
Želimo radost.
Ne želimo patnju.
Danas, mi zapravo stvaramo još nepotrebne patnje.
Tih "milion dolara" ne kupuje unutrašnji mir.
Novac donosi samo više frustracije, sumnjičavosti i nervoze,
ali ljudi ne razumeju.
Vidim sav taj potencijal, i shvatam da je protraćen.
Do vraga, cela jedna generacija toči gorivo i konobariše.
…robovi sa belim kragnama.
Reklame nas teraju da jurimo kola i odeću
radimo poslove koje mrzimo, kako bismo kupili sr#nje koje nam ne treba.
Čoveče, mi smo promašena deca istorije.
Bez mesta i svrhe.
Nemamo veliki rat... veliku depresiju...
Naš "veliki rat" je duhovna borba.
Naša "velika depresija" su naši životi.
Televizija nas je ubedila da ćemo jednog dana biti milioneri i filmske i rok zvezde...
...ali nećemo.
Polako shvatamo tu istinu
i veoma, veoma smo besni.
POD KONTROLOM
Deljenje, umnožavanje i distribucija ovog filma dozvoljeni su jedino u nekomercijalne svrhe.
Promena ili upotreba sadržaja u autorskom delu,
povlači distribuciju pod istom ili sličnom licencom.
Ništa nije jače od ideje kojoj je vreme došlo. - Viktor Igo
Kada se rodiš u ovom svetu dobijaš ulaznicu za cirkus nakaza,
a kada se rodiš u Americi, dobijaš kartu za prvi red.
Svi imaju mobilne koji prave palačinke i češu im međunožje
i niko neće da talasa. Niko ne želi promenu.
Mi smo u jednom laganom spustu.
Ja to zovem „srljanjem u propast“.
Mislim da smo protraćili velike talente koji su nam dati.
I sve smo otrovali ovim GLUPOSTIMA!...
...materijalnim stvarima, igrama, igračkama, spravicama...
...imovinom.
„Ima veći kamion od mene, jesi li video? Kupiću novi!“
Prvi deo – Cirkus nakaza
„Evo velikog kamiona koji ću da kupim! Šta, ima i monitor? I DVD?“
Zdravo Erik, hvala ti mnogo što si došao
i pridružio nam se.
Sa Erikom ćemo razgovarati o crnom petku. Počeo je ranije ove godine?
Tako je. Zbog ovakvog stanja ekonomije, prodavci čine sve
kako bi se dočepali dolara nevoljnih potrošača.
Za prodavce je ovo veoma značajan period jer može da donese 25-40 procenata ukupne prodaje.
Zato pokušavaju da produže prodajnu sezonu i unaprede je...
Danas je sve bitno.
Ako su ljudi stezali kaiš u ovo doba prošle godine,
zašto se ovo sada dešava?
Ovo predstavlja način da se produži sezona kupovine
i time se prodavcima da više prilike...
...da zariju svoje kandže u vas.
Ovo je svet u kome sam odrastao.
Poput ostalih, rođen sam uz ovo šljašteće obećanje koje mi je bačeno u lice,
da me od sreće deli samo jedno provlačenje kreditne kartice.
Kao dete, svet me je naučio da „kul“ deca nose „kul“ patike.
Kada sam malo porastao, ubedio me je da moj uspeh
određuje diploma koledža i posao sa privilegijama.
Danas me neprestano podseća da popijem još jedno piće i kupim nova kola.
Moram vam reći, stvarna poruka koju sam čuo kroz tu buku
jeste da ovaj svet zna, i to bolje od mene,
šta je za mene najbolje.
Izgleda mi kao da je većina Amerikanaca usvojila propagandu
kojom ih konzumerizam bombarduje svakog dana.
Ako prihvatimo takav sistem, ne možemo da zamislimo bilo šta drugačije.
Mnogi se pitaju: „Zašto ljudi razbijaju izloge i kradu robu?“
Siromašni su opterećeni ovakvom propagandom.
Šta očekujete od njih, da izađu i pljačkom steknu dobar posao i obrazovanje?
Kapetan Kapitalizam! Vau!
Šta radiš ovde?
Sinko, mislim da je bolje pitanje šta TI radiš ovde?
Stavljam novac u svoju kasicu-prasicu!
Pre bih rekao da obogaljuješ našu naciju kroz stagnaciju ekonomije
i time nas bacaš u još jednu recesiju!
Hej, curo! Hajde reci „bling-bling“!
Zašto trošimo do nivoa ludila?
Do nivoa za koji je istraživanje dokazalo više puta
da narušava naše zdravlje, zdravlje društva kao i našu okolinu.
Moramo da se vratimo korak unazad kako bismo shvatili
da veći deo onoga što radimo i što većina vidi kao „normalno“,
zapravo oblikuju naše kulturne norme.
Nažalost, današnja kultura je učinila da konzumerizam
prihvatamo kao nešto „normalno“ i „prirodno“.
Tako, dete koje gleda TV pet sati dnevno
ili petogodišnjak koji pije napitak pun kofeina,
kao što ova slika nagoveštava,
sve je to u redu. To više i ne dovodimo u pitanje.
Po meni, jasnu ilustraciju toga predstavlja ova serija slika.
U gornjem delu slike vidite devojčicu
okruženu svim njenim ružičastim igračkama.
To je mala Korejanka.
Fotografa je više zanimao proces polne klasifikacije dece.
Samo pogledajte koliko smo mladi kada se susretnemo sa potrošačkom kulturom,
kada definišemo naše blagostanje, sreću, našu dokolicu
kroz stvari koje posedujemo i koje nas okružuju.
Evo slike male Amerikanke
odevene kao princeza.
Iz iskustva sa moje četiri nećake zaključio sam da je u pitanju velika zarada.
"Dizni" zarađuje milijarde dolara godišnje
tako što prodaje devojčicama maštarije o Dizni princezi.
U industrijalizovanim državama i sve više u zemljama u razvoju
konzumerizam postaje podrazumevani obrazac kulture.
Tokom 1950-ih... kasnih 50-ih, ranih 60-ih...
grupa reklamnih magnata se okupila
na Medison aveniji i odlučila da ubuduće
prodaju proizvode mladim ljudima.
Mislili su: „Prodaju bi trebalo fokusirati na mlade ljude jer oni će kupovati celog života.“
Tako su počeli da im prodaju gazirana pića, hleb, cigare,
šta već, i onda su pomislili:
„Hajde da privučemo mlade ljude.“
jer mladi su grupa kojoj ćete moći da prodajete stvari.
Ono što se dogodilo bilo je da, igrom sudbine,
društvo počne da slavi mladost
na način koji do tada nije viđen u ljudskoj istoriji.
Ranije su na ceni bili iskustvo i mudrost,
a sada je mladost postala vredna,
kvalitet mladosti, koji vas čini mušterijom.
Usmeravanjem pažnje na sve te (mlade) ljude,
društvo se okrenulo naglavačke
jer sa obožavanjem mladosti...
Mladost ima prateću osobinu. Ta osobina je neiskustvo.
Prirodno je da, ako ste mladi, nemate mnogo iskustva.
Postalo je moderno i poželjno biti mlad i glup!
To je postalo moda i raslo je...
i danas sva deca žele da budu takva.
A ovaj užasan trend niko nije namerno stvorio!
Svaki put kada počnem kritički da govorim o ovoj zemlji
i svaki put kada poželim da je kritikujem,
čujem taj džangrizavi glasić u svojoj glavi koji kaže:
„Pol, kako se usuđuješ?“
„Znaš li koliko si debeo, lenj i koliko si privilegovan?“
„Kako se usuđuješ da kritikuješ ovu zemlju.“
„Živiš u luksuzu i kritikuješ ovu sjajnu zemlju?“
„Kako se samo usuđuješ?“
Ali znate šta, dame i gospodo?
Ne mogu više da nosim baklju za ovu zemlju.
Amerika nije „zemlja slobodnih“ niti „dom hrabrih“...
Nije ništa od toga.
Amerika je zemlja agresivnih, neobrazovanih, je#enih kukavica.
Zemlja ljudi spremnih da predaju svoje građanske slobode,
sve do poslednje,
a da se prethodno nisu ni informisali.
Tako su glupi i zaslepljeni
i toliko su utonuli u kaljugu svojih života
ispunjenih praznom info-zabavom,
da čekaju u redu da bi im neko rekao kako bi trebalo da se osećaju.
Pravi problem je u nama. Mi smo problem
jer nam sr#nje na je#enoj TV odvlači suviše pažnje
da bismo ustali da branimo naše interese.
Šta je odgovor na to? Kako to zaustaviti?
Pojedinačno, kao džeparac dobijaju oko 12 dolara nedeljno.
Ukupno, deca od 8 do 12 godina, kojih ima 20 miliona u SAD,
raspolažu sa 43 milijarde dolara njihovih roditelja u godišnjoj kupovnoj moći
i imaju zvezde koje to dokazuju.
Šta je čini superzvezdom na pisti?
Kada je ušla i rekla:
„Zdravo, ja sam Viktorija Džastis i imam 12 godina.“
pomislio sam: „Ovo dete ima harizmu.“
„Verovatno ću joj obezbediti TV šou.“
Želiš li da budeš filmska zvezda ili poznata pevačica?
- I jedno i drugo. - Znači želiš sve.
I jedno i drugo. Želim sve. Zašto da ne?
Premijera nove sezone imala je gotovo 9 miliona gledalaca
što je čini najgledanijom premijerom u istoriji MTV-a.
Četvrta sezona prati učesnike na putu ka njihovoj domovini, Italiji,
što može da se opiše kao početak globalne invazije.
Možemo li da iz TV-idiota izbacimo vest o hapšenju Lindzi Lohan
i ubacimo moj tekst? Je li to moguće?
Prema optužnici za ubistvo prvog stepena...
Po pitanju presude, mi, porota...
„Press Association“ javlja da je pevačica Ejmi Vajnhaus
pronađena mrtva u svom stanu u Londonu.
... i ja sam završila sa pričom o Paris Hilton.
Biti glup u ovoj zemlji ne smatra se nedostatkom.
Glupost se smatra vrlinom.
Nagrađujemo glupe u ovoj zemlji.
To je suprotno od onoga što bi trebalo da radimo.
Trebalo bi da postoji društveni pritisak na neznalice
da ne budu glupi, a ne da ih nagrađujemo...
Nagrađujemo glupost u ovoj zemlji!
Nagrađujemo ljude višemilionskim ugovorima sa televizijom,
kako bi ostali glupani mogli da vide koliko su ovi prvi glupi.
Srce mi se slama kada vidim da je ovde toliko potencijala
potpuno je#eno protraćeno.
Za to postoji razlog.
Postoji razlog zašto je obrazovanje loše
i to je isti razlog zašto se to nikada neće izmeniti.
Zato što vlasnici ove zemlje to ne žele.
Sada pričam o pravim vlasnicima.
Pravi vlasnici. Interesi velikog biznisa
koji kontrolišu stvari i donose važne odluke.
Poseduju VAS.
Poseduju sve.
Poseduju i kontrolišu korporacije koje su odavno kupili - Senat
Kongres, parlament, opštinske uprave, imaju sudije u šaci
i vlasnici su svih velikih medija tako da kontrolišu sve vesti i informacije koje čujete.
Drže vas za m#da!
Troše milijarde dolara godišnje na lobiranje.
Lobiraju kako bi postigli šta žele.
Pa, znamo šta žele. Žele više za sebe i manje za sve ostale.
Reći ću vam šta ne žele.
Ne žele stanovništvo sposobno da razmišlja kritički.
Ne žele dobro obaveštene i obrazovane ljude koji kritički razmišljaju.
To ih ne zanima jer im smeta.
Suprotno je njihovim interesima.
Tako je.
Ne žele ljude koji će da shvate
koliko ih siluje sistem koji ih je odbacio pre 30 je#enih godina.
To ne žele. Znate šta žele?
Žele poslušne radnike.
Poslušne radnike.
Ljude dovoljno pametne za rad sa mašinama i papirologijom
i dovoljno glupe da pasivno prihvataju sve gore poslove
uz manju platu, duže radno vreme, manje privilegija, više prekovremenog rada
i izmičuću penziju koja nestane kada odete da je podignete,
a sada su se okomili na vaš novac za socijalno osiguranje.
Žele vašu je#enu penziju. Žele taj novac nazad kako bi ga dali
svojim prijateljima, kriminalcima sa Vol Strita.
I znate šta? Uzeće ga. Uzeće ga od vas, pre ili kasnije,
jer poseduju ovo je#eno mesto.
To je veliki klub,
a vi niste članovi!
Drugi deo – Veliki klub
Mislite da se zvezde najviše zabavljaju?
Hm...ne.
Bez pritiska večeras.
Ovih dana, niko ne zarađuje i ne troši više
od uštogljenih likova sa Vol Strita.
Obilazimo otmene vile koje kupuju svim tim novcem od investicionih fondova...
Imanje Vejd Karington je najveće u Greniču i vredi 25 miliona dolara.
...pokazaćemo vam mega jahte i džambo-džetove koje su platili svojim basnoslovnim bonusima...
Pitam se, šta će vam veliki putnički avion?
... i otkriti kako su velike dobrotvorne akcije samo izgovor za razmetanje novcem.
Za samo jednu noć, sakupili su 71 milion dolara.
Od radničkih porodica, koje se bore da prežive,
uzimamo stotine milijardi dolara i dajemo ih milionerima i milijarderima.
Mislim da imamo klasni rat.
Mislim da oligarsi sa Vol Strita i korporacijski plutokrati,
koji su veoma, veoma bogati i moćni,
koriste Republikansku partiju da rasplamsaju rat
protiv siromašnih i svih pripadnika radničke klase,
ali to je pre „klasni“ nego „građanski“ rat
sa organizovanom pohlepom na vrhu i neorganizovanom sirotinjom i radnicima na dnu.
U našem glavnom gradu moramo da izgradimo jedan divan spomenik od granita i bronze
u čast američkih heroja. Neopevanih američkih heroja.
Ti heroji su klasa bogatih.
Mnogi imaju poslove i vredno rade, a ipak jedva preživljavaju.
Neki korisnici skloništa za beskućnike
se ne uklapaju u predstavu o tipičnom beskućniku.
Planirano je povećanje broja korisnika,
ali ne u ovom broju niti ovako brzo.
Ona kaže da je loša ekonomija dovela mnoge do očaja.
Zamislite Ameriku bez bogatih.
Bogati ljudi doprinose mnogo ovoj zemlji.
Plaćaju neproporcionalan iznos za mnoge stvari koje pomažu siromašnima,
bez obzira da li su u pitanju hrana, lekovi ili stipendije za koledž.
Bogati čine mnogo.
A sada se javlja taj filozofski mit
koji munjevito zahvata Vašington.
Postojao je oduvek, ali se iz nekog razloga nedavno rasplamsao.
Reč je o tome da kompanije koje su izbegle poreske zakone
i prebacile dosta novca napolje tako da se njihov profit ne može proceniti,
a kamoli oporezovati...
da će one nekako, ako dobiju niže poreske stope, vratiti novac nazad,
otvoriti nova radna mesta i, valjda, otpustiti svoje računovođe i prestati da koriste zakonske rupe.
Možete li da izdvojite ono što bi zaista usrećilo investitore i učinilo da imaju više poverenja?
Uh, teško pitanje.
Hm... vidite, ja sam trgovac i ne brinem o takvim stvarima.
Pratim bilo šta što... ako vidim priliku da zaradim, iskoristim je.
Tako da, za većinu trgovaca to nije...
nije nas toliko briga kako će popraviti ekonomiju,
kako će srediti celu situaciju.
Naš posao je da zaradimo na tome.
Ako čovek ima stan ispunjen novinama do plafona,
kažemo da je lud.
Ako žena živi u prikolici punoj mačaka,
kažemo da je ćaknuta.
Kada ljudi patološki nagomilaju toliko novca da osiromaše jedan narod,
postavimo ih na korice časopisa „Fortune“ i smatramo ih uzorima. – B.Lester
Gomilanje bogatstva...pomislili biste da je kriza to zaustavila.
A u Indiji se prošle godine pojavilo više milijardera nego ikad!
Broj im se udvostručio prošle godine.
Bogaćenje imućnih se ubrzalo u ovoj zemlji
i to prošle godine.
Vodeći vlasnici investicionih fondova dobili su lične bonuse
od po tri milijarde dolara,
za godinu dana.
Mislio sam da je sramotno i suludo kada su dobili po 250 miliona pre nekoliko godina.
A sada su dobili po tri milijarde.
Čuvena izjava, mislim da je Endru Melon u pitanju, glasi:
„Tokom krize, imovina se vraća pravim vlasnicima“
tj. njemu.
A to je upravo pokretač finansijskog sveta danas.
Novo pravilo: TV mreže moraju da prestanu sa emisijama koje bajkovito prikazuju
ogroman disparitet raspodele bogatstva u Americi
i umesto toga naprave emisiju pod imenom „Izglancaj mi cipele, spodobo!“
Stvarno! Ovo je Amerika, gde 400 najbogatijih ima više novca
od 150 miliona najsiromašnijih!
Ako „ABC“ može da pravi emisije gde milioneri daju novac siromašnima
onda i „Animal Planet“ može da snima leteće svinje koje izleću iz zadnjice Donalda Trampa.
Trebalo bi da sam počastvovan?
Američki bogataši vam ne daju novac, oni ga uzimaju.
Između 1980. i 2005., 80 procenata novih prihoda ove zemlje
pripalo je jednom procentu najbogatijih.
Predstaviću vam to tako, da čak i vi, debele lenštine, možete da razumete.
Recimo, 100 Amerikanaca se okupi i poruči picu isečenu na 100 delova.
Pica je isporučena, otvore kutiju
i jedan tip uzme 80 komada.
Ako neko upita: „Zašto ne uzmeš 79 komada?“
„To je socijalizam!“
Znam, ovo je samo TV emisija.
Međutim, to podstiče glupu ideju koju ljudi imaju
da bi nas bogati voleli i delili sa nama
ako bi prešli milju u našim jeftinim, plastičnim cipelama.
Upravo oni izmeštaju fabrike cipela u Kinu.
Imamo tu iluziju da su naši interesi i interesi bogatih isti.
Mislimo da će se jednom toliko najesti da će eksplodirati,
a nas ostale će zasuti slatkiši.
Kao da su oni nekakva pinjata puna dobrote.
Postoji caka u vezi pinjate - ne otvara se sama,
morate da je izudarate štapom.
Bogati čine mnogo dobrog i hoću da kažem, Bil
da ne moraju da budu ozloglašeni kao danas u Americi.
Ovo je Vol Strit, kučko, ne pripadaš ovde!
Ja sam tvoj najveći strah!
Ono što želiš da budeš, ali si suviše slab da uspeš!
Da li počinje da dobija smisao? Da li postaje jasnije?
Naše finansijsko tržište aktivno nagrađuje najveće pi#de.
Poput radioaktivne En Kulter, koja je velika kao Godzila.
Zar to nikoga ne plaši?
Promoteri Fajzera su ilegalno reklamirali lek kao sredstvo protiv postoperativnih bolova,
dok ga je FDA odbacila iz bezbednosnih razloga.
Lekari su reagovali.
Umesto da prepisuju Ibuprofen čija pilula košta nekoliko centi,
prepisivali su lek Bekstra po ceni od skoro 3 dolara za pilulu.
Prodaja je išla vrlo dobro.
Možda ste čuli za „The Yes Men“.
koji prave smicalice korporacijama u vezi društvenog aktivizma.
Na primer, prošle nedelje su objavili da „General Electric“,
koji koristi rupe u zakonu kako bi izbegao porez,
namerava da vrati 3,2 milijarde dolara koje im je refundirala vlada.
Drugi put su medijima izjavili da će „Dow Chemical“
žrtvama velike hemijske katastrofe konačno isplatiti
milione dolara odštete.
Jednom su najavili da će režiser Majkl Bej
svima nama vratiti dva sata života.
Nakon ovih podvala, korporacije su se oglasile:
„Dakle...čuli ste dobre vesti?
E, pa, mi to nećemo uraditi. Ne, nipošto.“
Sledi interesantan deo. Za tih pola sata, kada svi misle da su vesti istinite,
vrednost njihovih akcija na berzi pada munjevito.
G.E. je izgubio milione, kao i „Dow“.
To znači da smo stvorili sistem u kome se kompanije žestoko kažnjavaju
kada čine dobre stvari za čovečanstvo.
Tako, ako korporacija najavi da će preuzeti lokalnu kompaniju staru 50 godina
i otpustiti sve njene radnike,
ona dobija finansijski ekvivalent čestitanja i podrške.
Ako pak, objavi da će podeliti besplatne lekove za AIDS
umirućem stanovništvu Gane
Vol Strit je onesvesti i iscrta joj reč „čudak” na čelu.
Na ovom zamućenom snimku seminara, postavljenom na Jutjub,
advokatska firma iz Pitsburga
objašnjava kako zaobići zakon da bi se zaposlili strani radnici umesto Amerikanaca.
... i naš cilj je jasan, NE pronaći kvalifikovanog i zainteresovanog američkog radnika.
Evo u čemu je stvar. Da Vol Strit ne postoji
da li biste stvorili jedan ovakav?
Da li biste rekli: „Hajde da napravimo sistem gde se kompanije nagrađuju
za bezobzirno ponašanje,
a ako neka od njih učini nešto dobro za društvo,
sumnjičavo ćemo gledati na to.“
Platićete odštetu žrtvama strašnog izliva nafte?
Ko ste vi, Šon Pen?
Vi ste multinacionalna kompanija. Ne možete da brinete za ljude!
Zamislite da to svaka kompanija radi.
Ceo sistem bi se srušio!
Ljudi bi imali hranu i čistu vodu. Bilo bi manje ratova, smrti i patnje!
Kakav bi to svet bio?
„Ne onaj u kome želim da moje bebe povereničkog fonda rastu...“
Ja sam Metju Lesko, a vlada deli više novca nego ikad!
85 milijardi dolara kako bi direktori banaka otišli na odmor!
25 milijardi za proizvodnju kola koje ljudi ne žele da kupe!
600 milijardi dolara pomoći praksi visokorizničnih zajmova
koji su nas i uvalili u ovaj haos!
Koga je briga za hiperinflaciju, parališući dug
ili ogroman poreski teret koji će plaćati vaši unuci!
Džek Ejbramhof je verovatno najozloglašeniji lobista današnjice.
Bio je u centru velikog skandala oko otvorene korupcije i zloupotrebe položaja.
Počevši kao lobista republikanaca sredinom 1990-ih,
postao je majstor za obasipanje zakonodavaca poklonima
u zamenu za njihovo glasanje za zakone i poreske olakšice
pogodne za njegove klijente.
Bio je toliko dobar u tome, da je zarađivao 20 miliona dolara godišnje.
Sve se srušilo pre pet godina, kada je Džek priznao krivicu
za podmićivanje javnih zvaničnika, utaju poreza i prevaru
i odslužio tri i po godine u zatvoru.
Danas, on predstavlja simbol kako novac korumpira Vašington.
Za naš večerašnji intervju on iznosi svoje tajne po prvi put
i objašnjava kako je koristio novac svojih klijenata
da bi kupio moćne prijatelje i uticao na zakone.
Zaista sam mislio da napišem knjigu „Kako kupiti kongresmena – uputstvo za idiote“
kao način da sve to iznesem, ali...
Kao prvo, mislim da kongresmeni nemaju predstavu da ih kupuju.
Mislim da većina njih može da nađe opravdanje za sistem.
Racionalizuju...
Da, racionalizuju ga. Uzgred, mi lobisti smo na to i računali.
Ejbramhof je obezbeđivao poklone
u zamenu za usluge njegovim klijentima.
Neke kongresmene i senatore je obasipao pristupom privatnim avionima,
propusnicama za svetske golf centre kao što je Sent Endrjuz u Škotskoj,
besplatnim obrocima u njegovom otmenom restoranu u Vašingtonu
i rezervacijama najboljih mesta za stadionska sportska dešavanja,
uključujući i dve lože na utakmicama Vašinton Redskinsa.
Trošio sam preko milion dolara godišnje na ulaznice za utakmice,
koncerte i druge događaje na stadionima.
- Milion dolara? - Da.
- Za najbolja mesta? - NAJBOLJA mesta.
Kaže da je najbolji način da se kancelarija Kongresa privoli da radi za njega
bio da se zaposlenom ponudi posao za tri puta veću platu.
Kada bismo uspeli da uspostavimo odnose sa važnom kancelarijom
i procenili njihovog šefa personala kao sposobnu osobu
tada bih ja ili neko od mojih kolega rekao njemu ili njoj:
„Znate, kada napustite ovaj posao
voleli bismo da razmislite o prelasku kod nas.“
U trenutku kada bih ja ili neko drugi to rekao,
to bi bilo to. Posedovali smo ih.
Tražite od mene da gornjoj desetini procenta najbogatijih
i političarima koje otvoreno kupuju
poverim upravljanje ekonomijom.
Tražite od mene da verujem da će ekonomiju voditi na način koji neće koristiti samo njima
već i meni i ostalima.
Koliko ste kancelarija Kongresa zapravo posedovali?
Verovatno smo imali jak uticaj
u stotinu kancelarija u jednom trenutku.
Šalite se...
Ne.
Stotinu kancelarija?
Tih dana bih to smatrao neuspehom
jer preostalo je još 355 kancelarija.
Kada smo Barak Obama i ja sedeli za stolom u soliteru u Čikagu
i počeli da planiramo kako da pokušamo da izvučemo ovu ekonomiju iz jarka,
bukvalno,
prvi tip koga sam pozvao bio je Džon Korzin.
Džon Korzin – 54. guverner Nju Džersija i bivši gen. direktor u Goldman Saks-u i MF Global
Neto vrednost od približno 300 miliona dolara.
Ti ljudi mi nikada nisu dali razlog da im verujem.
Upotrebite malo Gugl-fu i potražite statistiku o korporativnom krimininalu
od 80-ih na ovamo.
Ta imena se pojavljuju iznova
i iznova u vezi istih sr#nja.
Pronevera, podmićivanje javnih zvaničnika, krađa, utaja poreza, prikrivanje profita,
i to rade opet
i opet i plaćaju milijarde dolara za kazne
i ponovo to rade...
Nije reč o jednom ili dva izolovana incidenta, ovo je šablon.
To je vid njihovog načina poslovanja.
Deo poslovanja u Americi je kršiti zakon
iznova i iznova...
i biti uhvaćen iznova i iznova...
i vi očekujete da verujem tim ljudima.
Neću da pričam kako to da rešimo do 2017.
Kažem da imamo ozbiljan problem
i umoran sam od republikanaca i demokrata
jer prvi žele da spale sve do temelja
a drugi, uz dužno poštovanje, žele da ponude plan
koji će funcionisati do kraja njihovog drugog kruga predsedavanja,
a potom zeznuti mene i moju decu kada se okonča.
Sve dok to ne uradimo moraćemo da se nosimo sa iznošenjem novca.
To je razlog zašto se finansijska tržišta ponašaju ovako.
To je matematička činjenica! Nije nekakvo mišljenje!
To je matematička činjenica!
Desetine triliona dolara se izvlače iz Sjedinjenih Američkih Država.
To ne rade ni demokrate niti republikanci.
To radi jedan potpuno integrisan sistem: finansijski, trgovački, poreski sistem,
koji su stvorile obe partije za dve decenije,
i on danas funkcioniše u celoj našoj državi!
A mi sedimo ovde raspravljajući da li da prihvatimo plan od 4 triliona dolara,
koji će rešavanje problema prebaciti na predsednika 2017. godine,
ili da sve spalimo do temelja.
U ovom trenutku u istoriji, ne možete da dozvolite da živite u blagoslovenom nepoznavanju činjenica.
Ne možete više da dopustite da grešite u vezi ovoga.
Odluke koje ti ljudi donose, zakoni koje krše,
novac koji nelegalno izvlače iz svetske ekonomije,
ili legalno u nekim slučajevima,
sve što oni rade utiče na svaki aspekt vašeg života.
...znate onu šalu da ako želite da razgovarate s nekim iz Goldman Saksa,
pozovite ministarstvo finansija.
Mislim, popunjeno je ljudima sa Vol Strita.
Prema tome, u toj oblasti oni zaista kontrolišu obe strane debate.
Nemate neki izbor između republikanaca i demokrata.
Ako odaberete demokrate, imate isti broj ljudi sa Vol Strita
kao kod republikanaca. Možda više.
Tako da je to vrlo, vrlo veliki problem.
Evo kako to ide.
Sada je 22.14 po istočnom vremenu.
Sutradan ćeš ustati u 5.30.
Ako su ti deca bolesna, zaboravi na to. Nije me briga.
Nađi nekog da se pobrine za njih.
To neudobno putovanje do posla od sat i po...
Stisni zube i izdrži, ne pričaj mi te gluposti.
Idi na posao koji mrziš, ali radiš jer ti je potreban novac,
šef ti je kreten i ne možeš da smisliš svoje kolege.
Ne želim da čujem žalbe.
Moraš da ostaneš do kasno.
A onda ponovo prevozom do kuće.
Nahrani decu nekakvim đubretom koje imaš i zoveš ga hranom.
Potom idi na spavanje i započni novi dan.
Neću da čujem gunđanje, ali hoću tvoj novac.
Uzeću ti novac i dati ga svojim prijateljima!
Postoji mogućnost da zapravo otpustim političara s kojim se ne slažem
tako što mu ukinem fondove.
Narode Sjedinjenih Američkih Država, vaš Kongres je potkupljen!
Vaš Kongres nije sposoban da donese zakon
o zdravstvu, bankarstvu, trgovini ili porezu zato što
bi izgubili političko finansiranje, pa to neće učiniti!
A ja neću državu koju vodi potkupljeni Kongres!
Zašto direktno ne pomažemo prezaduženim vlasnicima kuća?
Zašto ne pomažemo američkim porodicama pred bankrotom?
Je li ovo Kongres Sjedinjenih Država ili upravni odbor Goldman Saksa?
Ja sam Mičel Mekdonel
Ja sam Bejner
Ja sam Buš
Ja sam Klinton
Ja sam Obama
Ja sam Rid, Pelosi, Frenk, Dod...
Ja ću vam reći šta da mislite, u šta da verujete. Samo predajte novac!
A onda ću ga dati svom prijatelju, Bernenkiju.
On će ga podeliti svim bankama, kompanijama
i investicionim fondovima.
A oni će pozajmiti milijarde i trilione bez kamate.
A ako vam se to ne sviđa, nahuškaću policiju na vas!
Treći deo – čelična pesnica
Da li vlada radi za nas ili mi radimo za vladu?
Kako su se Sjedinjene Države od skoromne, mirne republike
preobrazile u policijsku državu?
Večerašnja emisija „Sloboda protiv sigurnosti“.
Prošle nedelje je Vrhovni sud Sjedinjenih Država dozvolio policiji
da vam provali u kuću ako posumnja da iz nje dopire
miris zapaljene marihuane.
Prošle nedelje, Vrhovni sud Indijane saopštio je policiji
da im je dozvoljen ulazak u privatne kuće čak i kada ne traže dokaze zločina.
Juče je Ministarstvo pravde objavilo da
FBI i lokalna policija izvršavaju „prišunjaj se i proviri“ naloge.
Provale vam u kuću, zaplene predmet
i ne obaveste vas o tome ni posle 18 meseci.
To rade tokom redovnih krivičnih postupaka,
a ne samo u potrazi za teroristima, kao što zakon nalaže.
Sve je to lagani gubitak lične slobode.
Prioritet broj jedan ove vlade
i budućih vlada
biće da zaštite američki narod od terorističkog napada.
Nakon događaja od 11. septembra Ministarstvo pravde
obratilo se Kongresu rečima:
„Ovi teroristi su uspeli jer (mi u vladi)
nismo imali dovoljno moći da ih zaustavimo
te je potrebno da Kongres usvoji zakon,
ispravljajući nedostatke prethodnog,
i nama (vladi) da više moći.“
Samo šest nedelja nakon napada na Svetski trgovinski centar
Kongres je usvojio novi zakon pod nazivom
„ujedinjenje i jačanje Amerike obezbeđivanjem odgovarajućih sredstava
potrebnih za presecanje i ometanje terorizma“ zakon iz 2001.
Patriotski zakon.
Sigurno „osovina zla“ za loše akronime.
Patriotski zakon je „zakon za sprečavanje i kažnjavanje terorističkih dela
u SAD i širom sveta,
kao i za poboljšanje istražnih sredstava zakonskih organa
i ostale namene.“
Ostale namene?
Pod patriotskim zakonom SAD, između ostalog,
sada možete da sudite ljudima na vojnoj barži,
na vojnoj barži SAD, van naše ili obale neke druge države.
Ljudima može da sudi vojni sud. Ne bismo znali za optužbe,
a kamoli dokaze.
Mogu da ih osude...
Taj vojni sud može da ih osudi na smrt
i baci ih u more,
a mi ne bismo saznali ni njihova imena.
Kada je Bušova administracija prvi put poslala patriotski zakon Kongresu,
stigao je i zahtev da o tome ne raspravljamo
kako javnost ne bi imala uticaj
niti mogućnost diskusije.
Zamislite da vam porodicu usred noći probudi
tim federalnih policajaca.
Upravo to se desilo jednoj ženi i njenoj deci
u okrugu Grendvil.
Amanda Lemb je s nama u studiju.
Amanda, koliko razumemo
ovaj slučaj potpada pod patriotski zakon
te uobičajena prava optuženih ovde ne važe.
To je tačno, Dejvide. Patriotski zakon je donet nakon događaja od 11. septembra
i omogućava federalnim agentima da brzo istražuju potencijalne terorističke pretnje
kako bi što bolje zaštitili našu zemlju.
Međutim, jedna majka iz okruga Grendvil kaže
da zakon federalnoj vladi daje suviše ovlašćenja.
Njen sin je smešten u federalni pritvor pre dva meseca,
a ona ne može da ga izbavi niti da dobije neke odgovore.
Prema vladi Sjedinjenih Država
ovaj 16-to godišnjak koji nikada nije imao problema sa zakonom
je sada osumnjičen kao terorista.
Rekli su da je uhapšen zato
što je slao bombaške pretnje.
Anet Landebi je policajcima rekla
da je neko ukrao IP adresu njenog sina
i iskoristio je za zlonamerne pozive preko interneta
tako da je izgledalo da pozivi dolaze
iz njene kuće.
Izjavila je i da FBI nije pronašao ništa prilikom
detaljnog pretresa njene kuće.
Tiho i brzo, Kongres je ponovo odobrio
patriotski zakon prošle nedelje
trenutak pre odlaska na praznični vikend.
Senat je usvojio zakon sa 72 prema 23.
Dom ih je sledio i nekoliko sati kasnije
usvojio ga sa 250 prema 153.
Sve u svemu, više od 80 demokrata je podržalo zakon.
Imamo na vezi Džeferija Rozena.
On je profesor prava na univerzitetu „Džordž Vašington“,
ali je i urednik za pravna pitanja u „Novoj Republici“.
Džeferi, hvala mnogo što si nam se pridružio.
Počeću pitanjem:
da li je nešto značajno drugačije u vezi
ove verzije patriotskog zakona u odnosu na zakon koji je važio za vreme Buša?
Apsolutno ne, u stvari tri najkontroverznije odredbe patriotskog zakona
su, posle kratke rasprave, ponovo odobrene.
To su odredbe koje omogućavaju prateće prisluškivanje,
neslavni odeljak 215,
koji omogućava vladi da zapleni „bilo koju opipljivu stvar“
podatke, listinge mobilnih poziva i šta sve već...
uz izgovor da je „to u vezi sa istragom o terorizmu“.
Najzad, tu su i pisma od značaja za nacionalnu bezbednost
što vladi omogućava zaplenu bilo kojih podataka.
Ako dobijete takvo pismo
nije vam dopušteno da to pominjete bilo kome,
a istraga iz 2007. je otkrila
ozbiljnu i rasprostranjenu zloupotrebu takvih pisama.
Otkriveno je da je poslato 140.000 primeraka
između 2003. i 2005.
Mnoga su poslata ljudima bez ikakve veze sa terorizmom.
To su iste odredbe kojima su se Hari Rid
i ostale demokrate direktno suprotstavile tokom Bušove vlasti,
a prošle nedelje, kao što si rekao, bez gotovo ikakve rasprave
ti isti ljudi su glasali za
ove užasne odredbe.
Vlada nam je prikazivala vrstu dnevnog izveštaja...
... preko 480 ljudi je
uhapšeno ili pritvoreno...
...uhapsili smo ili pritvorili 614 osoba...
...pritvorili smo skoro 1000 pojedinaca...
Čistili su široko i slepo
dok broj nije prešao 1000,
a ljudi počeli da postavljaju pitanja.
Pitali su: „Koliko je od tih 1000 ljudi
optuženo za zločine počinjene 11. septembra?“
Odgovor: nula.
Zatim su pitali: „Dobro, koliko je tih ljudi, navodnih terorista,
optužemo za bilo koji zločin u vezi sa terorizmom?“
Odgovor: nula.
To nisu bili dobri odgovori iz perspektive vlade.
Šta je vlada onda uradila?
Početkom novembra objavljeno je
„Više nećemo podnositi dnevni izveštaj
jer nam je to suviše teško.“
Nije im bilo teško kada su misli
da to šalje poruku: „Radimo nešto u borbi protiv terorizma“,
a kada je poruka postala:
„Zatvaramo mnogo ljudi koji nisu ni optuženi za terorizam“
prestali su da govore koliko je ljudi pritvoreno.
Većina članova Kongresa priznaje da zakon
čak nisu ni pročitali.
U svemiru važi nepromenljivi zakon da,
ako vladi daš moć,
ona je koristi.
U stvarnosti, naše slobode opadaju
gotovo od trenutka začeća ove velike zemlje.
Dekrete o „strancima i pobunama“ kojima je kriminalizovana
sloboda govora koji kritikuje vlast
u 18. veku donela je ista generacija,
a u pojedinim slučajevima isti ljudi
koji su usvojili prvi amandman:
„Kongres neće donositi zakon koji umanjuje slobodu govora“.
Ti zakoni su ukinuti kada je Džeferson odbio da ih sprovede,
ali dve generacije kasnije, drugi predsednik
raspravljaće o tome da bi mogao da uhapsi državne zvaničnike i urednike novina
sa kojima je imao političke nesuglasice,
a dve generacije posle toga
vlada je usvojila akt o špijunaži iz 1917.
koji je proglasio zločinom govor protiv Prvog svetskog rata
ili protivljenje regrutaciji.
Dve generacije kasnije
F.D.Ruzvelt je hapsio Amerikance japanskog i italijanskog porekla
samo zbog njihove nacionalnosti,
a Vrhovni sud je na to zažmurio.
Dve generacije nakon toga
vođen je rat protiv narkotika
kako bi nam skrenuli pažnju sa katastrofe u Vijetnamu
i ekonomske propasti koju je izazvala
kontrola zarada i cena i napuštanje zlatnog standarda.
Svaki od ovih napada na slobodu
koristio je prethodni napad kao legalno opravdanje.
Rat u Iraku je možda završen,
ali Amerika još uvek vodi tzv. „rat protiv terorizma“.
Predsednik SAD, Barak Obama, kaže
da neće blokirati novi zakon o bezbednosti, koji po prvi put
legalizuje pritvor na neodređeno vreme
navodnih terorista u zatvoru Gvantanamo Bej,
čak i američkih državljana.
To je veoma, veoma štetno...
Jako podseća na „Uredbe o vanrednom stanju“
uvedene u nacističkoj Nemačkoj 1933.
Ovo premašuje dekret o „Ratnim ovlašćenjima“
i namena mu je da zaplaši ljude
kako bi se osigurala poslušnost i ćutanje.
Kongres Sjednijenih Država je izglasao predlog zakona
koji ukida „Posse Comitatus“ dekret
što znači da sada imamo
institucionalizovan i ozakonjen preki sud.
Sada, borba protiv terorizma uključuje sve nas.
Svako u ovoj zemlji je potencijalni terorista.
Reči koje su iskoristili
da svakoga označe kao potencijalnog teroristu
su „sve saučesničke snage“
što znači da ako posetite sajt
ili prisustvujete skupu...
ili na bilo koji način delujete,
možete biti optuženi za terorizam,
a zakon kaže da „nemate pravo na advokata“.
Ovaj predsednik je pre samo godinu dana izjavio
da neki od tih „loših ljudi“, iako su američki građani,
ne zaslužuju ni optužbe,
te da bi sada mogli da budu ubijeni.
„Rezultat glasanja je 93 prema 7.
Znači, samo je sedam senatora protiv
bukvalnog sakaćenja petog amandmana.
Neko kome nedostaju prsti na rukama je sumnjiv.
Neko ko ima oružje...
municiju...
Neko ko u kući ima zalihe hrane za više od sedam dana...
Pričamo o tome da vojska hapsi građane,
a potom nestajete zauvek, bez suđenja,
bez razloga.
A kažu da mogu da vas ubiju ako žele
ili da vas muče
ili da vam sudi vojni sud. Šta god požele.
Mislim ovo je, ovo je...
Ovo je rojal fleš.
Ovo je „crème de la crème“.
Ovo je Majk Tajson na vrhuncu bokserske karijere.
Ovo je Bejb Rut u bejzbolu.
Sedite ovde i gledate
i to prosto pomera um.
To se desilo, a oni će sada
to polako da predstavljaju javnosti, daće primere
„tamnoputih ljudi sa turbanima“ i to će biti u redu...
Radikalna promena se odmah primeti
ne samo kada je radikalna
već kada je remetilačka.
Ali, ako dolazi polako, u koracima,
ako dolazi postepeno,
radikalna promena će se najzad desiti,
a mi je uopšte nećemo ni primetiti.
Internet je u SAD jedna od najrobusnijih
i najbrže rastućih industrija.
Omogućava slobodnu i otvorenu komunikaciju ljudima
i bio je kičma protesta širom sveta.
Novi zakon predlaže da moć cenzurisanja interneta
predamo industriji zabave.
Moraćete da se zainteresujete jer sledi SOPA.
Ona dolazi. Za one koji ne znaju,
to je korporativna cenzura.
To znači da po njihovom zahtevu vlada može da vam ugasi sajt
zato što imate autorski materijal na njemu uključujući i linkove.
Mogu da vas tuže. Tehnički gledano, bićete prestupnik.
Ako vaša ćerka objavi video klip na kome oponaša pevanje
Majkla Džeksona ili nekoga drugog
može da bude tužena za milione dolara odštete i postane prestupnik.
Federalne snage reda i nacionalne bezbednosti
zahtevaju nove propise
koji bi im olakšali praćenje internet komunikacija.
To uključuje imejl, fejsbuk, skajp...
Kako SAD mogu da promovišu slobodu interneta u drugim zemljama
dok ograničavaju te iste slobode kod kuće?
Neki od onih koji su protestvovali protiv SOPA i PIPA
nisu znali da vlada SAD već ima ovlašćenje
da gasi cele sajtove, u stvari
to je već demonstrirala u više navrata.
Krajem prošle godine, brojne države su potpisale novi sporazum
poznat kao „Trgovinski sporazum protiv falsifikacije“
ili ACTA.
Potpisnici uključuju SAD, Kanadu, Japan, Australiju, Južnu Koreju
i 22 zemlje članice Evropske unije.
Problem je što je toliko nejasan
da se mogu desiti zloupotrebe.
Ovi dekreti mogu da imaju potencijalno katastrofalne posledice
po ono u čemu uživamo.
Nije reč samo o gašenju „odmetnutih sajtova“.
To ima još opasnije posledice.
Činjenica je da velika većina ljudi koji o tome raspravljaju
nemaju pojma šta je to.
Kao prvo, nemaju pojma kako da koriste internet.
Otvoreno su to priznali!
To je kao da malu decu postavite za kontrole „Boinga 747“,
ne samo „Boinga 747“
SVAKOG „747, 777, Erbasa A320“, svakog aviona na svetu.
Da li je to dobra ideja?
NE!
U iskušenju sam da ovde prekinem priču i
zaključim da je problem
u tome da su zakonodavci ili neznalice ili su zli
ili su možda zle neznalice,
i završiti tako
što nije baš zadovoljavajući odgovor
ali tu se ništa ne može.
Za ljude koji ne vide ništa loše u ograničavanju slobode interneta
ne mislim da je sada njihov glavni interes
mogućnost ukidanja pristupa.
Zapravo, mislim da im se sviđa ideja da koristimo
što je moguće više društvenih mreža.
To je zato što žele da prisluškuju.
Znači, pustite ljude da pričaju koliko žele,
a mi ćemo da posmatramo, sakupljamo
i koristimo te informacije kako poželimo-
da zatvaramo ljude na neodređeno vreme
ili da gasimo sajtove.
Da u sistemu postoji poverenje
ACTA ne bio strašan.
Poverenja nema, zato je strašan.
„Američka asocijacija filmskih stvaralaca“, zagovornici SOPA,
pustila je memorandum koji pokazuje
da bi SOPA verovatno funkcionisala
jer koristi iste mere kao u
Siriji,
Kini
i Uzbekistanu...
Te mere su tamo efikasne
tako da bi funkcionisale i u Americi.
Činjenica da će to biti tragičan neuspeh koji se ponavlja
samo će ih naterati da pokušavaju i dalje, koristeći neefikasna sredstva.
A svi ovi ljudi koje nije briga
ili kažu da ih nije briga,
pa, znate šta, praznoglavci...
Kao prvo, vaša je krivica što smo u ovom škripcu.
Ne možemo više da pričamo samo o fudbalu, važi?
Morate da im otvorite oči kako bi se zabrinuli
kada im supruga nestane,
prijatelji ih napuste, njihovo dete
proglase prestupnikom,
a poslovni sajt im ugase...
Tada će ih biti briga. To je nešto o čemu moramo da brinemo.
Probudimo se.
U svemiru važi nepromenljivi zakon da,
ako vladi daš moć
ona je koristi.
Probudi se glupane, ili si s#eban!
Jeste li ikada primetili
da vlada uvek tvrdi
da ove stvari radi u ime
„bezbednosti“.
Kada ste poslednji put čuli da vlada
kao razlog za svoje ponašanje
navede „ličnu slobodu“?
Neko će reći „Ma dajte sudija, ovo je Amerika. Mi smo slobodni.“
Na to bih odgovorio: „Ne postoje ljudi koji su u dubljem ropstvu
od onih koji su u zabludi da su slobodni.“
Ovo je otvorena poruka policiji,
vojsci,
TSA-u
državnoj bezbednosti,
i pripadnicima svih drugih vladinih snaga.
Znam da su mnogi od vas odabrali život u uniformi
zato što volite svoju zemlju.
Zato što verujete u to što uniforma predstavlja.
Zato što iskreno želite da služite i štitite.
Takođe znam da duboko u sebi
osećate da je nešto stvarno pošlo po zlu.
Gledali ste zajedno sa nama ostalima
kako su izabrani zvaničnici ukidali naša ustavna prava
jedno po jedno.
Gledali ste kako se državni aparat za nadgledanje
proširio kao kancer
kroz srce nacije.
Videli ste kako je iskvarenost svake godine postajala sve drskija.
Mogu da razumem zašto niste želeli da priznate posledice toga čemu prisustvujete.
Suočiti se sa stvarnošću
značilo bi da sebi priznate da ste izdani.
A to bi dalje značilo prihvatanje činjenice
da radite za kriminalce.
U nezavidnom ste položaju.
Znam da vaš posao zahteva izvršavanje naređenja.
Znam da imate porodice koje izdržavate
i račune za plaćanje
i znam da, ako se pobunite,
možete sve da izgubite.
Morate da razumete
da vas nastavljanje izvršavanja protivustavnih
i nemoralnih naređenja
neće zaš*** od onoga što sledi.
Možete sebi da kažete da ćete kasnije postaviti granicu,
da postoji određena tačka kada ćete reći ne.
U stvarnosti, tu liniju ste odavno prešli.
Stojite na pogrešnoj strani istorije
upravo sada.
Već učestvujete u uništenju ove zemlje
i gaženju naših prava...
prava vaše dece...
i vaših unuka.
Vi ste ruka sile
organizovanog kriminala.
Vi ste sluge brzo šireće policijske države
i IMATE izbor.
Nemojte ovo da shvatite kao prekor.
Ovo vam govorim jer je nama, ljudima
očajnički potrebno da se vi usprotivite.
Očajnički nam je potrebno da skupite hrabrost da se suočite sa svojim pretpostavljenima
i kažete im: „Ne, nisam se prijavio za ovo.“
„Ne, ovo nije u redu.“
„Ne, neću da sledim ova nezakonita naređenja.“
Položili ste zakletvu da branite ustav
protiv svih neprijatelja, stranih i domaćih.
Vreme je da tu zakletvu počnete ozbiljno da shvatate.
Zašto povređujete ove ljude?
To nema nikakvog smisla!
To nema nikakvog smisla!
Kako spavate noću?
Nema časti u ovome!
Nema časti u ovome!
Nema časti u ovome, čoveče!
Vidiš, to je je#eni posao.
Složili smo se da tip dobije pištolj,
i rotaciona svetla
i da ga slušamo: „Da, gospodine/Ne, gospodine“
To znači da si dobar građanin
i da nećeš da praviš nevolje.
Zauzvrat, on neće da zloupotrebljava tu moć
koju čini spremnost ljudi da poslušaju
i neće automatski da pretpostavi
da mu to svi DUGUJU...
To je problem sa starijim policajcima
koji tuku učesnike pokreta „Zauzmi Vol Strit“.
Pripadnici su snaga reda već 30 godina
i morate da ih slušate. Znate, to je...
Cela stvar je odvratna.
To je stvarno odvratno.
Mislim, ovi policajci su prinuđeni da svakog dana idu tamo
i pokušavaju da se bore protiv te rastuće stvari
koja ne pokazuje znake slabljenja.
U stvari, izgleda kao da dobija na poletu i snazi.
Upravo zato su preduzeli ove akcije u pokušaju
da to suzbiju
misleći: „Ovo moramo da zaustavimo
jer trenutno je to 30.000 ljudi.“
„Šta ćemo do vraga da radimo kada ih bude 300.000?“
„Znaš šta, 300.000 ljudi će ući na ona vrata i počeće
da izbacuju neke ljude kroz prozor.“
Možda je tako.
Mislim, pokret je do sada bio nenasilan,
ali kada bi imali 300.000 ljudi, to bi i uradili.
Da ste gradonačelnik Blumberg
ili da ste vlasnik ogromnog investicionog fonda
i da ste zaradili milijarde dolara silujući ljude celog života
i onda iznenada
pomislite šta biste uradili
da ste na mestu tih ljudi.
Pomislili biste: „Ti ljudi će me uhvatiti.“
„Uhvatiće me.“
Razvaliće kapije.
Čak i da nasilja ne bude
takvi ljudi će uvek
da pretpostave da je
ljudska priroda nasilna
i zato će da potisnu učesnike protesta
pre nego što se stvari otrgnu kontroli.
Znate li da je Čejs dao policiji 4,6 miliona dolara
u vidu velike donacije.
Naravno.
Zar to nije smešno?
Mislite li da će sve ovo dovesti do
protesta: „Vratite našie trupe iz inostranstva“
ili do nečeg
poput novih „Šakama preko Amerike“ ili „Mi smo svet“?
To sada nije slučaj.
Ovde imamo sr*nje tipa „zbaci vlast“.
To je u pitanju.
Znate, prvi put vidim ovo.
Nikada nisam video nešto slično.
Ljudi govore: „Hej, ovaj sistem sada ne funkcioniše UOPŠTE.“
Četvrti deo - Buđenje
Nikada ne sumnjajte da nekoliko brižnih ljudi može da promeni svet.
Zapravo, uvek je tako bilo. – Margaret Mid
Nećemo da ćutimo! Nećemo da budemo poslušni!
Nećemo da dozvolimo vlastima da unište našu ljudskost!
Ako ste posmatrali mlade crnce
i mlade belce
pronicljivim pogledom...
i pažljivo ste slušali...
oni su nam pričali,
ali mi nismo slušali!
Pre godinu dana, hiljade Egipćana je šokiralo svet
kada su se okupili na Trgu Tahrir u Kairu.
365 dana kasnije
čuveni trg je ponovo pun.
Počinju da shvataju da je igra završena,
ali u očajničkom pokušaju da sačuvaju svoj san
oni žele da uklone sve tragove demokratije iz sistema.
Godine besa i frustracije su kulminirale nemirima u glavnom gradu Rumunije.
Ono što je počelo kao protest protiv reforme zdravstva
se pretvorilo u masovne proteste protiv vlasti.
Protest od petka se pretvorio u nedelju masovnih okupljanja
širom Poljske...
...revolucija. Ovi ljudi su takođe za promene.
Moji prihodi nisu porasli, ali cene jesu!
Benzin je poskupeo!
Mleko je poskupelo!
Voz je poskupeo!
Kako da živim?
Vol Strit i klasa bankara, ljudi koji zaista upravljaju ovom zemljom
imaju plan i on je zapisan
u svim udžbenicima Ajn Rend i Miltona Fridmana.
Njihov plan je uništenje budućnosti ove generacije.
Hiljade ljudi danas maršira ovde, u Santjagu.
Reč je o ljudima koji su siti nejednakosti u današnjem ekonomskom sistemu.
To se dešava u Siriji.
Klefamu,
dešava se u Liverpulu
i to je priroda ovog istorijskog momenta!
Moj interes je da povratim ljudsku svest
koja je autonomna.
To je naše organsko, prirodno, evolutivno mesto.
Nismo predviđeni da slušamo naređenja.
Nismo predviđeni da imamo
autoritete iznad
niti potčinjene ljude ispod nas.
To nije prirodno,
nije ni normalno,
a sigurno nije ni zdravo.
Nalazimo se u prelomnom trenutku u ljudskoj istoriji
i prisustvujemo biološkim i kulturološkim evolutivnim sudarima.
Ne znam kako će se to završiti.
Bogati u Sjedinjenim Državama su zabrinuti zbog globalnih nemira.
Ulažu u naoružavanje svojih jahti.
Imaju avione i automobile sa bezbednosnom opremom u rangu vojne...
Počinju da kupuju Predatore,
bespilotne letelice.
To je u redu? Nisu naoružani, koriste se samo za špijuniranje...
O, pa to je sjajno.
Ovo je trebalo da bude post-ideološka generacija, zar ne?
Ovo je trebalo da bude generacija koja nikada ne misli
o bilo čemu važnijem od naših fejsbuk profila i TV ekrana.
Ovo je trebalo da bude generacija koja subotom uveče gleda X-faktor.
Ta tvrdnja sada zvuči smešno.
Mi smo generacija koja je u srcu borbe za odbranu.
Mi smo generacija koja će stati
uz svakoga ko se brani!
Čovečanstvo maršira!
Možete da se borite protiv ili za njega.
Kada kažemo „revolucija“
to kažemo s ljubavlju.
Ljudima dele letke
na kojima piše da žele da monetarno tržište zamene
ekonomijom zasnovanom na resursima
gde bi svačije potrebe bile zadovoljene i to besplatno.
Zato moramo da trpimo ovo sr#nje narednih 70 godina, zar ne?
Šta mislite ko mora da boravi ovde udišući zagađen vazduh,
jedući mutiranu ribu,
gledajući kako kontrolisano rijaliti sr#nje na televiziji
stvara naciju sa malignim zamislima...
Mi, zar ne? Mi moramo da boravimo u ovom mulju...
Ovo je revolucija, znate.
Možda nije revolucija u tradicionalnom smislu,
ali je revolucija uma.
Moramo da razmišljamo kao ljudska vrsta,
kao *** sapiens.
Moramo da stvorimo globalnu svest
ako želimo da prođemo kroz ovu industrijsku revoluciju
i stvorimo novu civilizaciju...
empatičku civilizaciju.
Možda ne bi trebalo uvek popravljati pokvareno, već stvoriti nešto bolje.
Ono što sada vidimo je definišući trenutak za ljudsku rasu.
Nećemo provesti više ni trenutak u strahu da ustanemo za ono što je ispravno.
Vreme je da počnemo da pružamo otpor ugnjetavanju.
Zdravo, građani sveta.
Mi smo Anonimus.
Hakerska grupa „Anonimus“ uzvraća udarac
privremeno obarajući nekoliko vladinih sajtova...
...ali je hakerska grupa zvana „Anonimus“
tajno prisluškivala i snimala...
...haktivistička organizacija „Anonimus“ je...
Sebe nazivaju Anonimus.
To su hakeri na steroidima...
...sebe nazivaju Anonimus...
Ko su ti ljudi?
Anonimus nema vođe koje mogu postati mete.
Anonimus nema centralno sedište.
Da biste postali član, ne morate da popunjavate formular.
Oni su ta senovita, mešovita grupa,
hakera i aktivista koja
ne podnosi račune nikome,
a vezuje ih ljubav prema nestašlucima.
Sada prerastaju u pokret društvene promene,
pravu pokretačku silu pokreta „Zauzmi Vol Strit“.
Nije čudno što ih obezbeđenje korporacija mrzi
niti što ih proganja FBI.
Taj naziv, Anonimus, je samo simbol
koji obuhvata zajedničke akcije mnogih anonimnih pojedinaca
koji se bore protiv nepravde današnjeg sistema
i pojedinaca ili organizacija koje se kriju u njegovoj senci
i izrabljuju svet.
Anonimus i mnogi drugi pokreti, internet doživljavaju kao
nešto nezavisno od bilo koje vlade,
a mešanje vlasti u slobodan protok interneta
kao prekoračenje njihovih ovlašćenja.
Mi smo milicija 21. veka.
Mi smo deo nastajućeg imunološkog sistema društva.
Mi smo ti koji su se latili oružja da odbrane sebe
i ostale od onih koji zloupotrebljavaju svoj položaj...
...ljudi koji još uvek ne razumeju da ne postoje pojedinci
već samo čovečanstvo.
Ako kao i mi, verujete da je današnji sistem teret za čovečanstvo,
onda ste već naš član.
Mi nismo grupa,
mi smo ideja.
Mi smo izraz besa
koji svaka osoba oseća
kada vidi nepravdu.
To je mračna i uznemirujuća vizija.
Svet gde policija bezobzirno napada demonstrante,
gde je demokratija iskvarena pohlepom,
a drugačije mišljenje zbrisano.
Tako Anonimus vidi Ameriku
i kako kažu, zato uzvraća udarac.
Mi smo legija. Mi ne praštamo.
Mi ne zaboravljamo.
Naše oružje nije pištolj
već naša sposobnost da efikasno funkcionišemo u digitalnom svetu.
Naša municija nisu meci
već informacija.
Naša zaštita dolazi od činjenice
da smo ponikli iz samog tkiva čovečanstva.
Ne možemo biti zaustavljeni, jer nas ne ograničavaju vaša pravila.
Ne možemo biti pobeđeni, jer ne igramo vašu igru.
Mi smo prvi stepen nove ljudske evolucije
rođene iz kolektivne ljudske svesti
i unapređene tehnologijama našeg doba.
Svako od nas sledi svoj put,
ali imamo zajednički cilj.
Slobodno čovečanstvo
Iskvareni nas se plaše. Iskreni nas podržavaju. Hrabri nam se pridružuju.
Narod ne bi trebalo da se plaši svoje vlade.
Vlada bi trebalo da se plaši naroda.
Mi smo narod.
Narod je legija.
Narod neće zaboraviti.
Narod neće oprostiti.
Očekujte nas.
Gospodine Kruz. Hajde, budite džentlmen
i potpišite mi ovo...
Da!
To je kul, sviđa mi se.
O, hvala vam mnogo!
Hvala vam!
A sada moramo da iskoristimo tu informaciju, tu svest
i to znanje i postavimo temelje
za novi put. Novi život.
Zdravo, ja sam Marčin.
Farmer, tehnolog...
Rođen sam u Poljskoj, a sada živim u SAD.
Osnovao sam grupu „Ekologija otvorenog koda“.
Prepoznali smo 50 važnih mašina
za koje mislimo da su dovoljne za moderan život.
Stvari poput traktora...
hlebnih peći...
izrade štampanih ploča...
Tada smo krenuli da pravimo verzije otvorenog koda, po principu uradi sam,
koje svako može da napravi i održava za delić cene.
To zovemo „Komplet za izgradnju globalnog sela“.(GVCS)
Problem
Nedostatak slobodnog deljenja informacija nepotrebno sprečava
ekonomsku preraspodelu i opšti prosperitet
čuvajući ljudska otkrića u rukama nekolicine
istovremeno stvarajući veštačku materijalnu oskudicu za većinu.
Rešenje
GVCS je platforma otvorene preduzimljivosti
i omogućava pravi zajednički razvoj ključnih proizvodnih tehnologija
koje podstiču korišćenje najboljih iskustava dostupnih svima.
Mi ubrzavamo ono neizbežno:
budućnost gde svako ima pristup ekonomski najboljoj praksi.
GVCS je jezgro preduzimljivosti otvorenog koda
i obuhvata 50 ključnih industrijskih mašina koje oživljavaju lokalnu proizvodnju,
vraćajući bogatstvo zajednicama.
GVCS je prva faza platforme ekologije otvorenog koda
koja uključuje CAD/CAM rešenje otvorenog koda kako bi se omogućila digitalna proizvodnja.
Druga faza jeste upotreba GVCS za stvaranje industrije otvorenog koda i održivih zajednica
koje bi se brzo raširile širom sveta
uporedo sa globalnim ekonomskim statusom kvo i urbanim širenjem.
Nju realizuju moralne pristalice i preduzetnici
koristeći GCVS platformu.
Treća faza je novi svet pojedinaca i zajednica
koje žive izvan granica veštačke materijalne oskudice.
Zašto sada?
Svi znamo da svet puca po šavovima.
I pored dostupnosti neverovatne proizvodne tehnologije,
prekovremeni rad, nezadovoljstvo na poslu, loša raspodela bogatstva
postoje kao stalni globalni problemi.
Nova paradigma zahteva besprimeran nivo saradnje
neophodan da se napravi sveobuhvatno jezgro početne opreme jedne civilizacije
što je bilo nemoguće pre digitalnog doba.
Veličina tržišta
GVCS tehnologija obuhvata više industrijskih sektora
od agrikulture, izgradnje, proizvodnje energije do industrije.
Naša konkurentna prednost jeste neprestani ciklus razvoja i poboljšanja
širom sveta putem otvorene saradnje,
da ne pominjem opremu projektovanu da traje
i proizvedenu po ceni osam puta nižoj od industrijskih standarda.
Plan razvoja
Trenutno, imamo četiri proizvoda u beta fazi:
automatska presa za zemljane cigle,
višenamenski traktor,
sitnilica za zemlju
i hidraulična pogonska jedinica.
Do 1. aprila 2012. napravićemo još trinaest proizvoda u beta fazi
u oblastima mikrofabrika, proizvodnje energije i gradnje.
Krajem 2012. završićemo preostala 33 proizvoda
nakon intenzivnog testiranja u praksi i kampanje izrade proizvodne dokumentacije,
što uključuje mrežu udaljenih saradnika.
Do 1.aprila 2012.
koosnivača projekta kao i izvršnog i tehničkog direktora uključićemo
u centralni tim kako bi se razvila strategija, proizvodnja,
i upravljalo tehnološkim razvojem.
OSE program saradnje će početi 1. aprila 2012. i on obuhvata
pojedince koje treniramo i finansiramo da razviju beta proizvod
i otvoreni poslovni model za vreme od šest meseci.
2012. će se uglavnom razvijati standardi
i platforma kako bi se ovaj projekat učinio jednim od najvećih projekata saradnje u svetu.
Mi smo distributivni poduhvat, inkubator pokretačkih preduzetnika.
Pokretački preduzetnici su tehnički obrazovani pojedinci
koji organizuju svetski napredak kroz ekonomski razvoj.
Distributivni poduhvat je poduhvat koji podržava ponovljivost kao jednu od ključnih vrednosti
otvorenim objavljivanjem svojih poslovnih tajni.
U osnovi, razvijamo tehnologiju otvorenog koda,
obučavamo preduzetnike kroz usmerene obrazovne programe,
ali pošto smo trenutno u povoju, prvi polaznici
učestvuju u istraživanju i u razvoju kao i u proizvodnji.
Hardver otvorenog koda je sledeća trilionska industrija.
Ne tvrdimo da ćemo biti velika korporacija koja će to postići
već da ćemo stvoriti tu vrednost kao distribuirani pokret.
Razumevanje zenita nafte (Peak oil)
Nafta je ograničen resurs.
Potrebne su stotine miliona godina da bi nastala.
Zenit nafte nastaje kada nivo njene eksploatacije dostigne vrhunac i počne da opada.
Rob Hopkins iz tranzicione mreže
traga za rešenjima ovog problema.
Sve je počelo dok sam radio u Kinsejlu u Irskoj
na „koledžu za više obrazovanje“.
Tamo smo počeli da tražimo
mesta gde se koriste principi permakulture,
razmišljanje o održivosti i sistemsko razmišljanje
kako bismo razvili način da gradovi i zajednice
uspešno prebrode zenit nafte.
Nismo našli nijedno, pa smo improvizovali i uradili 20-godišnji plan
za grad Kinsejl, zasnovan na ideji da
bi naše odredište moglo biti bolje od polazišta.
Tranziciona mreža danas inspiriše i povezuje hiljade ljudi širom sveta
koji pokušavaju da smanje lokalne emisije ugljenika.
Mislim da je ono što se zaista promenilo poslednjih godina
jeste to kako je ideja o zenitu nafte
od uglavnom marginalne ideje
postala nešto o čemu govore brojne vlade
i mnoge vodeće organizacije.
Zaista je prešla put od ideje smatrane vrlo čudnom
do udela u glavnim političkim tokovima danas.
Ovo je proces koji započnete i ubrzate
i nemate pojma u kom će smeru ići niti čime će rezultovati.
Kako izgleda lokalna vlast
čiji je plan razvoja za sledećih 20 godina zasnovan na okončanju doba jeftine nafte?
...na smanjenju emisije ugljenika za 90% po godini kako ćemo zapravo i morati?
Kako to izgleda? To je ogromno pitanje.
Ono što je danas uzbudljivo je to što smo postigli
da ljudi počinju da postavljaju takva pitanja.
Tranzicioni model se brzo raširio po svetu.
Trenutno postoji 320 zvaničnih inicijativa u 14 zemalja,
a hiljade drugih je u povoju.
Bilo je zaista čudesno kada je, nakon dve godine tranzicije,
sve počelo da dobija na zamahu.
Ljudi su počeli da pristižu, govoreći:
„Znate, Tranzicija je zaista očaravajući primer planiranja."
Tranzicija JESTE projekat planiranja.
U svetlu potrebe globalne zajednice da se suoči sa zenitom nafte i promenom klime
možda bi na to trebalo da gledamo kao na kolektivnu vežbu planiranja.
Kako da isplaniramo naš put odavde do našeg cilja?
Tranzicioni model
Mislim da postoji velika vrednost u priznanju posla
koji ovi ljudi obavljaju.
Kada se zaista bavite poslom koji će biti viđen kao
inovativan, pionirski ili tako nekako...
Obično je slučaj da su ti ljudi išli usamljenom stazom
prilično dugo.
Pa, kada će se desiti zenit nafte?
Još uvek ima dosta rasprave oko tačnog datuma
ali jedno je sigurno...
Bez obzira šta da se desi, ovo je vek kada moramo da naučimo da živimo bez fosilnih goriva.
U pitanju je prerada priča,
kolektivnih kulturoloških priča, mitova, pripovesti koje iznosimo.
Ideja da možemo da nastavimo kao i do sada,
da tehnologija može da reši sve
ili da će se sve srušiti i razotkriti vrlo brzo...
Znate, ono što NEMAMO su priče
o generaciji, kulturi koja stvarima poput zenita nafte i klimatskih promena
gleda pravo u lice i uzvraća
samilošću, kreativnošću i pronicljivošću.
To je priča koju Tranzicija pokušava da ispriča.
Nafta se štedi, potražnja opada,
Nude se čiste, obnovljive alternative.
Održiva lokalna poljoprivreda
Manje vozila na drumu
Održiva i zdrava budućnost
Rob Hopkins Tranziciona mreža
Zeitgeist pokret
Zdravo, ja sam Piter Džozef.
Osnovao sam organizaciju za društvenu održivost pod nazivom Zeitgeist pokret
koja ima oko 1000 ogranaka u 70 zemalja.
U osnovi, svi radimo zajedno pokušavajući da premostimo neke razlike
u vezi ekonomskih problema koji se šire svetom:
društvena destabilizacija, nezaposlenost, dužnička kriza, narušavanje životne sredine...
Naša zajednica se trudi da istakne nove, održive ideje
u prvi plan, kako bismo preinačili ekonomiju kakvu poznajemo,
a time i „ljudske vrednosti“ za koje znamo
i pokušali da stvorimo novi način života.
Pokret je organizovan oko te osnovne ideje.
U osnovi, to je društveni pokret.
Nije...U stvari, lakše je navesti šta nije.
Nije politički pokret.
Politiku zaista ne vidimo kao valjanu opciju
za suočavanje sa problemima o kojima govorimo.
U pitanju je spontani volonterski društveni pokret
koji je usmeren na PRAVU održivost.
Potrebno nam je društvo koje funkcioniše na fizičkom nivou,
koje ima unapređene, inteligentne sisteme, automatizovane do najvišeg stepena,
kako bi se omogućio efikasan transport, efikasna upotreba energije, iskorišćenje zemljišta
Deo našeg shvatanja jeste da su nam potrebni održivi gradski sistemi
poput onih koje su pomenuli
projekat Venus, Bakminster Fuler
i mnogi projektanti futurističkih gradova.
To je otprilike prvi nivo.
Shvatamo da je Zemlja ograničen resurs.
Cela Zemlja je zapravo RESURS.
Mislimo na talase, vetar, plimu i oseku...
To je sve ista stvar.
To je resurs na kome živimo ova stena koja juri kroz svemir,
i moramo da nastavimo da živimo na njoj
što je kvalitetnije moguće.
Zašto mi se dopada Zeitgeist pokret?
Zašto ga podržavam?
Jednostavno je.
Volim ovo.
Ono što danas nazivamo kapitalizmom
u raznim oblicima širom sveta
i što je predloženo u raznim dozama i smešama
u priručnicima, političkoj filozofiji i ekonomskim tekstovima,
kao monetarno zasnovan cenovni sistem
kao način organizacije takozvane ekonomske aktivnosti
potrošača, proizvođača i vlasnika resursa,
krajnje je neodrživo.
Razlog tome je njegova zasnovanost na linearnoj potrošnji
jer ne možete imati linearni sistem na ograničenoj planeti.
Pridružite se Zeitgeist pokretu, uzbudljivo je,
upoznajete fantastične ljude koji dele vaše mišljenje
dok zajedno pokušavamo da učinimo nešto značajno.
...radili ste svašta da dođete do novca,
a sada se desilo, da je sa poremećajem sistema vrednosti
nastala trka kao duhovni vodič sistema...
i tako se definiše status, tako se određuje vaš uspeh...
i svi mogu da okrenu glavu od silnog uništenja koje se dešava u svetu.
Kada pogledam našu vrstu, vidim razjedinjenost.
TOLIKO smo nezreli. Moraćemo da naučimo najosnovnije lekcije
u 21. veku.
Zeitgeist pokret i Ekonomija zasnovana na resursima
ne funkcionišu tako.
Smatramo da Zemlju delimo kao zajedničko nasleđe
i to ne da bismo svi uzeli šta želimo
već da bismo inteligentno upravljali njom.
Monetarni sistem je gotov.
Bio je koristan nekada, mislim, nemam ništa protiv novca u prošlosti,
ali mu je uloga promenjena tokom istorije.
Ne možete biti slepi protivnik novca i istovremeno razumeti njegovu istoriju.
Očigledno je da smo došli do kraja te paradigme
jer nam novac više ne služi,
a to mu je bila početna namena.
Služio je da obezbedi dovoljno radne snage kako bi bilo dovoljno resursa
kako bismo imali sistem u kome je ljudima dobro.
Iz moje perspektive, Zeitgeist pokret
upućuje na jednakost, na očuvanje naše planete
i na napredak zasnovan na ljudskoj kreativnosti i inovaciji.
Istina je da je ceo sistem kružne potrošnje u ovoj zemlji
zapravo uzrok svih naših problema.
Film „Zeitgeist: Dodatak“ je bio neverovatan.
Sve je postalo jasnije.
Sada je vreme da se pređe na taj sledeći nivo.
Podržavam Zeitgeist pokret, Venus projekat i ekonomiju zasnovanu na resursima
zato što predstavljaju jedine održive alternative
iskvarenom i neodrživom sistemu koji imamo danas.
Ljudi ne podržavaju pokret zato što je Žak Fresko njihova verzija Isusa
ili zato što je Piter Džozef dobar javni govornik...
Proučili su sve to i shvatili da ima smisla.
...zapravo pokušavajući da ohrabrim ljude širom sveta
da daju jedno sažeto objašnjenje
zašto podržavaju Zeitgeist pokret, projekat Venus
i naravno, ekonomiju zasnovanu na resursima.
Danas, širom sveta ljudi često kažu:
„Želimo da živimo kao Amerikanci.“
Znam da ste to već čuli.
Pa, ne bi trebalo.
Očigledne šablone potrošnje u Američkoj kulturi
sve ostale nacije na ovoj planeti bi trebalo da preziru.
Činimo 5% populacije, a trošimo 30% svetskih resursa.
To je ludost.
U ekonomiji zasnovanoj na resursima, proizvodnju i raspodelu zasnivamo na fizičkom nivou,
počevši od nosećeg kapaciteta Zemlje...
naš radni izraz usmeravamo prema stvarima koje dugoročno donose korist društvu...
oslobađamo se kancera poznatog kao finansijski sistem
i počinjemo da marljivo delimo resurse
radeći zajedno i izbegavajući lažne vrednosti materijalizma i potrošnje nametnute našoj kulturi.
Tako otkrivamo da možemo da obezbedimo visok kvalitet života za svakoga na ovoj planeti
istovremeno uklanjajući sve glavne uzroke
za rat, siromaštvo, bedu, nasilje, kriminal, nervne poremećaje...
To bi bio početak sveta koga bismo zaista mogli označiti civilizovanim,
a ako to nije cilj kome vredi težiti,
ne znam šta jeste.
Budućnost leži u našim rukama,
vašim i mojim.
Budućnost je u potencijalu koji zaista imamo kao vrsta,
da učinimo radikalne pomake
kada nam je opstanak neophodan.
I možda smo MI ljudi koji će ustati
da bi stvorili alternativu koja će našoj vrsti omogućiti da živi u miru na ovoj planeti.
U suprotnom, NEĆEMO preživeti.
Venus projekat: iznad politike, siromaštva i rata
Venus projekat je rekonstrukcija kulture
koju čine drugačiji elementi.
Ono što Venus projekat nudi
jeste život bez dvosmislenosti
koja menja odnose među ljudima.
Kada razbijete šablone koje je uspostavilo današnje društvo
počinjete da pokrećete ljude u novom smeru.
Sve dok postoji zatvor, policija, vojska, mornarica...
mi nismo civilizovani.
Kada se svet udruži
i dogovori da koristi Zemlju na inteligentan način,
to će biti početak doba civilizacije.
Ljudi kažu:„Pa, Žak, problem s tobom je što hoćeš da ljudima deliš stvari besplatno.“
Da vam kažem nešto o „besplatnim stvarima“.
Samim rođenjem u nekoj, danas tehnički naprednoj zemlji,
imate osvetljenje, telefon, mašinu za veš, vazdušni prevoz...
Ništa od toga niste napravili. Sve ste dobili besplatno.
Izgraditi način života vredan čoveka,
humanizovati društvo,
nije komunistički, fašistički, socijalistički
niti demokratski.
Kako bismo pobegli od izveštačenosti i raslojavanja društva,
tako dominantnih crta današnjice,
smatramo da bi mašine trebalo da obavljaju prljave, ponavljajuće, odnosno dosadne poslove.
Čovek mora da bude slobodan
kako bi stremio višim ciljevima, višim ljudskim potencijalima.
Sva čuda nauke i tehnologije,
sva elektronska i mehanička čudesa,
samo su milioni tona otpada ako ne unapređuju život ljudi.
Naše isticanje mašina i tehnologija ima za cilj
oslobađanje čoveka kako bi pronašao smisao svog postojanja.
Naši današnji problemi nisu politički.
Naši problemi su tehnički.
Sve što imate...
radio, telefon, avione, prevozna sredstva...
sve to je tehničke prirode.
Da nije tehnologije, vukli biste brodove duž Volge.
Tehnologija je ta koja vodi napred.
Ljudska bića nisu samostalne celine.
Mnogo rezonantnih sila upravlja nama.
Naravno, mnogi od nas toga nisu svesni. Izgleda nam kao da smo savršeno slobodni,
donoseći sopstvene odluke.
Znam da razmišljam samostalno, kao i vi.
To je iluzija.
Indoktrinirani smo vrednostima koje nisu stvarne.
Neprekidno indoktrinirani!
I onda svi pevamo:„slobodni smo“
...idemo svi:„slobodni smo“
Ono što uvodimo jeste novi metod organizovanja i vođenja društva
zasnovan na primeni naučnih i tehnoloških metoda na društveni sistem.
Imate društvo koje je pljačkaško.
Ako slupate kola, neko zaradi na tome.
Ako vas zaboli zub, zubar zaradi 1.500 dolara.
Zarađuje se na svakom vidu nesreće.
Ne postoji konačna arhitektura, konačne granice
niti konačni grad.
Čak i najbolji grad koji budem projektovao
sputavaće decu budućnosti.
Oni će projektovati sopstvene gradove.
Ne želim da sledim nikoga,
niti želim da neko sledi mene.
Ako ono što kažem ima smisla, onda tako radite,
a ako nema, produžite.
Postati uzor, tako da vam se ljudi dive,
to je opasno.
Pokušavate da rešite probleme politički,
birajući ovu ili onu političku partiju...
KOMPLETNA politika je ogrezla u korupciji.
Imamo pamet, znanje, tehnologiju i mogućnost
da izgradimo potpuno novu civilizaciju.
Izbor je na vama.
Nema crnačkih, poljskih,
jevrejskih, grčkih ili ženskih problema...
to su ljudski problemi.
Možda ćemo razviti raj na zemlji
ili zaborav... uništivši našu vrstu.
Budućnost će dati odgovor,
odnosno ono što uradite za nju.
Peti deo - Budućnost
Postoje daleko, daleko bolje stvari ispred, u odnosu na one koje ostavljamo iza nas - K.S. Luis
Ogroman napredak, koji smo serijom napora
ostvarili u prošlom veku, sada zapravo ubrzava
do te mere da u naredne tri decenije postoji potencijal
da stvorimo svet izobilja.
Ne kažem da nemamo niz problema...
klimatske promene, istrebljenje vrsta, nestašica vode i energije...
...problema ima.
Iako je za nas, ljude, mnogo bolje da ih predvidimo,
na kraju ih ipak rešimo.
Glavna podloga za to je tehnologija,
koja je odskora eksponencijalno rastuća.
Stvarno živimo u izuzetnom dobu,
a mnogi to zaboravljaju!
Ovo je Murov zakon tokom poslednjih stotinu godina
Želim da uočite dve stvari na ovoj krivoj.
Kao prvo, njenu glatkoću.
Kroz dobro i loše vreme, rat i mir,
recesiju, depresiju i vreme procvata...
Ovo je rezultat upotrebe brzih računara da sastavljaju brže računare.
Nema usporavanja ni pri jednom od naših velikih izazova.
Isto tako, iako je na levoj strani logaritamska kriva,
ona kreće naviše.
Brzina kojom tehnologija postaje brža i sama raste.
Na ovoj krivoj, koja sledi Murov zakon,
nalazi se niz izuzetno moćnih tehnologija,
dostupnih svima nama.
„Računarstvo u oblaku“ , moji prijatelji ga zovu „beskonačnim“...
Senzori i mreže...
Robotika...
3D štampanje, što predstavlja mogućnost
demokratizacije i raspodele personalizovane proizvodnje širom planete.
Sintetička biologija, goriva, vakcine i hrana...
Digitalna medicina, nanomaterijali...i veštačka inteligencija.
Svet će se promeniti s vama ili bez vas...spremite se.
Nauka i tehnologija nas sve brže guraju napred.
To je tačno i ako ih ne budemo razumeli,
a pod „mi“ podrazumevam širu javnost,
odnosno ako bude: „O, nisam dobar u tome. O tome ne znam ništa.“,
ko će onda donositi odluke o nauci i tehnologiji
koje će odrediti u kakvoj budućnosti će živeti naša deca?
Neki članovi kongresa?
Nauka je više od znanja.
To je način razmišljanja.
Način da se skeptično ispituje univerzum
uz dobro razumevanje ljudskih grešaka.
Ako nismo u stanju da postavljamo skeptična pitanja,
da ispitujemo one koji nam govore da je nešto istinito,
da gajimo nevericu prema onima koji vladaju,
onda smo prepušteni
sledećem šarlatanu koji naiđe, političkom ili religijskom.
To je suština koju je Džeferson posebno naglašavao.
Nije dovoljno – govorio je – uneti neka prava u ustav
ili Zakon o pravima...
Ljudi moraju da budu obrazovani
i moraju da koriste svoj skepticizam i obrazovanje.
U suprotnom, ne kontrolišemo vlast. Vlast kontroliše nas.
Smatram da problem leži u činjenici
da naši vodeći privrednici i predstavnici vlasti, a u tom smislu i svi mi,
nastavljamo da se oslanjamo na ideje iz 18. i 19. veka,
ideje o ljudskoj prirodi i putu čovečanstva,
koje su osmišljene na početku doba tržišta,
nacionalnih država
i perioda o kome smo mnogo raspravljali - doba prosvetiteljstva.
Džon Lok, veliki politički filozof prosvetiteljstva,
rekao je: „Vidite, bebe se rađaju kao tabula rasa, tj. prazna tabla.“
„Ne rađaju se u grehu.“
Ostavio je jedan izuzetak, rekavši:
„Ipak, postoji težnja ka sticanju imovine.“
Trebalo je da ga neko suoči s tim.
Oskudica je kontekstualna,
a tehnologija je sila koja oslobađa resurse.
Cena solarne tehnologije je opala za 50% prošle godine.
Prošlog meseca MIT je predstavio studiju koja pokazuje da će krajem decenije
solarna el. energija u sunčanim delovima SAD
koštati 6 centi po kilovat-času
u poređenju sa 15 centi koliko je nacionalni prosek.
Ako imamo izobilje energije
imamo i izobilje vode
jer živimo na vodenoj planeti
gde voda prekriva 70% površine.
Od toga, 97,5% je slana voda, 2% je led,
a mi se borimo oko pola procenta vode na planeti.
Međutim, tu postoji nada
jer stiže tehnologija
i to ne za 10-20 godina, već sada.
Jutros sam razgovarao sa Dinom Kejmenom,
velikim pronalazačem, i želeo bih da to podelim s vama.
Njegova tehnologija zvana „Praćka“, za koju je većina vas verovatno čula,
veličine je mini frižidera.
U stanju je da dnevno proizvede 1000 litara vode za piće,
koristeći bilo koji izvor: morsku vodu, zagađenu, otpadnu vodu,
i to po ceni manjoj od dva centa po litru.
Ovo je tip inovacije koji postoji danas.
Hteo bih da pomognem svima, ako je moguće.
Jevrejima, hrišćanima,
crncima, belcima...
Svi želimo da pomognemo jedni drugima. Ljudska bića su takva.
Želimo da živimo od sreće drugih, ne od njihove nesreće.
Ne želimo da mrzimo i preziremo jedni druge.
Na ovom svetu ima mesta za sve. Zemlja je bogata
i može da zbrine sve nas.
Možemo da živimo slobodno i divno,
ali smo pogrešili put.
Pohlepa je zatrovala ljudske duše,
zatvorila nas u svet mržnje
i malo po malo uvela nas je u nesreću i krvoproliće.
U poslednjih 10 godina,
neopaženo,
desile su se vrlo interesantne promene
u evolucionoj biologiji, neurokognitivnoj nauci,
istraživanju razvoja dece i mnogim drugim poljima.
Sve to počinje da osporava neke od naših prastarih principa
o ljudskoj prirodi i smislu ljudskog puta.
Kao dominantan referentni okvir imali smo:
koristoljubiv, sebičan, materijalista.
Ovo se suprotstavlja tim pretpostavkama,
kao i institucijama koje smo stvorili,
zasnovanim na njima:
obrazovnim institucijama, poslovnoj praksi
upravljačkim institucijama itd.
Evo pitanja.
Znamo da se svest menjala kroz istoriju.
Šema uspostavljenih veza u našem mozgu danas
razlikuje se od šeme mozga srednjovekovnog kmeta,
a njegov mozak, pak, nije isti
kao mozak sakupljača/lovca pre 30 hiljada godina.
Tako, pitanje koje sam postavio na početku ove studije, pre 6 godina,
odnosno ove knjige, glasi:
kako se svest menja kroz istoriju?
Da li je moguće da, mi, ljudska bića, programirana za empatijsku reakciju,
proširimo sopstvenu empatiju na celu ljudsku rasu,
kao na proširenu porodicu
i na okolna živa bića
kao deo naše evolucione porodice
i najzad, na celu biosferu, kao našu opštu zajednicu?
Ostvarićemo 70% proboja tržišta mobilnih telefona u zemljama u razvoju
do kraja 2013.
Pomislite samo
da Masai ratnik preko mobilnog telefona usred Kenije
ima bolju mobilnu komunikaciju od predsednika Regana pre 25 godina.
Ako, pak, koriste pametni telefon i Gugl,
tada imaju pristup većoj količini znanja nego predsednik Klinton pre 15 godina.
Žive u svetu informacija i komunikacionom izobilju
kakvo niko nije mogao da predvidi!
Evo najveće sile za uspostavljanje sveta izobilja.
Zovem je rastućom milijardom.
U 2010. smo imali skoro dve milijarde ljudi povezanih preko interneta.
Do 2020. taj broj će porasti na pet milijardi internet korisnika.
Tri milijarde novih umova koji se nikada pre nisu oglasili
pridružuje se globalnom razgovoru.
Biće zdraviji koristeći trikorder,
bolje obrazovani učeći preko Kan akademije,
a pošto će doslovce umeti da koriste 3D štampače i beskonačno računarstvo
biće i produktivniji nego iko pre.
Šta bi tri milijarde dolazećih, zdravih, obrazovanih
i produktivnih pripadnika čovečanstva mogli da nam donesu?
Možda skup glasova koji se nisu čuli nikada pre?
Šta kažete za priliku da se obespravljenima, gde god da su,
pruži prilika da se čuju i da deluju po prvi put?
Šta će ove tri milijarde ljudi doneti?
Šta kažete na doprinose koje ne možemo ni da predvidimo?
Ako smo prešli sa empatije zasnovane na krvnim vezama
na empatiju po religijskoj pripadnosti,
potom na empatiju zasnovanu na nacionalnom identitetu,
da li je zaista teško zamisliti
nove tehnologije koje nam omogućavaju da povežemo našu empatiju
sa celom ljudskom rasom u biosferi?
Živimo u globalno povezanom svetu.
Naši mladi mogu da šire svoje saosećanje preko svih tradicionalnih linija.
Gotovo da možemo da dohvatimo mogućnost
globalne empatije.
Nove komunikacije...
Revolucija informacionih tehnologija je otvorenog koda, neograničena; evo ključne reči:
razuđena je.
To znači da svako od dve milijarde ljudi može da uzme spravicu u ruke
i da pošalje sopstveni video, audio snimak ili tekst ostalima
u isto vreme, brzinom svetlosti, uz više moći od centralizovanog BBC-a,
i sve to smo postigli za 15 godina.
Čuli smo objašnjenja koje nude supersile.
Znamo ko predstavlja nacije,
ali ko predstavlja ljudsku vrstu?
Ko predstavlja Zemlju?
Jasno je da je naša globalna civilizacija na ivici neuspeha
u najvažnijem zadatku sa kojim se suočava:
očuvanje života i dobrobiti stanovnika
i buduće nastanjivosti planete.
Zar ne bi svaka nacija trebalo da razmotri
velike promene u tradicionalnom načinu ophođenja?
Korenito restrukturiranje ekonomskih, političkih, društvenih i religijskih institucija?
Fundamentalne promene u društvu
ponekad se označavaju kao nepraktične
ili kao oprečne ljudskoj prirodi
kao da postoji samo JEDNA ljudska priroda.
Jasno je da je moguće načiniti korenite promene jer smo okruženi njima.
Tokom poslednja dva veka, ponižavajuće ropstvo,
koje nas je pratilo hiljadama godina,
gotovo potpuno je iskorenjeno
u uzbudljivoj globalnoj revoluciji.
Žene, prema kojima se sistematski loše postupalo milenijumima,
polako stiču političku i ekonomsku moć
koja im je tradicionalno uskraćivana.
Pojedine agresije su nedavno zaustavljene
zbog osećaja ogorčenosti kod stanovništva agresorskih nacija.
Ono što mi uliva ogromno poverenje u budućnost jeste
činjenica da danas imamo više moći kao pojedinci
da se suočimo sa izazovima ove planete.
Imamo alate, uz ovu eksponencijalnu tehnologiju.
Imamo strast samostalnog pronalazača.
Najzad, imamo tri milijarde novih umova koji pristižu na mrežu kako bi radili zajedno s nama,
da bismo rešili velike izazove,
da bismo uradili ono što MORAMO DA URADIMO!
Naša deca su prošla revoluciju svesti
da bi se uklopila u novu orijentaciju biosfere.
Deca u prvom razredu uče
da sve što rade...
Odeća koju nose, hrana koju jedu
električna energija koju koriste, porodična kola...
Sve to utiče na njihov doprinos efektu staklene bašte
i pogađa ostale ljude kao i druga bića
negde u biosferi,
zato što smo svi povezani. TO je revolucija.
Imamo tehnologiju koja nam dozvoljava da proširimo centralni nervni sistem
i razmišljamo interno, kao porodica, ne samo intelektualno.
To nam neće doneti utopiju.
Neće ukloniti krhkost,
nedoslednost, nesavršenost
niti borbu za život,
ali će nam dati osećaj našeg upravljanja ovom planetom.
Kada se na kraju života osvrnemo nazad,
ne gledamo svoj život, niti kažemo:
„Bože, taj momenat kada sam sklopio novi dogovor...
Zaista sam se osećao nepobedivim, kao neko ostrvo,
stvarno udaljen i racionalan i veoma objektivan...
Bio sam u stanju da potisnem svoj libido i uživam u sopstvenoj korisnosti.“
Ne mislim da...
Možda postoji neki patološki razlog za to,
prema mojoj supruzi, to je mrtvački kovčeg.
Kada pogledamo naš život,
trenuci kada smo osetili tu empatijsku vezu
kada smo prevazišli sebe,
i zapravo mogli da OSETIMO voljenu osobu ili nekog drugog,
kao da smo bili u njihovoj koži,
osećali smo se super-živima.
To su trenuci kada smo osetili natčulnost.
Ne morate da budete religiozni.
Tada smo osećali da smo povezani.
Moramo biti spremni da ostavimo život koji smo planirali
kako bismo živeli život koji nas očekuje. – Džozef Kembel
Vi, ljudi, imate moć!
Moć da stvorite sreću!
Imate moć da učinite ovaj život slobodnim i lepim!
Da pretvorite život u divnu avanturu!
Upotrebimo tu moć! Hajde da se ujedinimo!
Hajde da se borimo za novi svet,
pristojan svet,
koji će dati ljudima šansu da rade,
što će im obezbediti budućnost
i sigurnost u starosti.
Obećavajući sve to, zli su postali moćni.
Međutim, oni nas lažu! Nisu ispunili to obećanje.
niti će ga ispuniti!
Zato, hajde da se borimo da ispunimo to obećanje!
Hajde da se borimo da oslobodimo svet!
Da ukinemo nacionalne prepreke,
da iskorenimo pohlepu,
mržnju i netrpeljivost!
Hajde da se borimo za razuman svet!
Svet gde će nauka i napredak
voditi ka sreći SVIH ljudi.
Stare težnje ka rasnom, seksualnom i religijskom šovinizmu
i suludoj nacionalističkoj ostrašćenosti
prestaju da funkcionišu.
Razvija se nova svest koja vidi Zemlju
kao jedinstveni organizam
i shvata da je organizam koji ratuje protiv sebe samog
osuđen na propast.
Mi smo jedna planeta.
Proizvodnja RELIC
Montaža THE VOICE OF REASON
Video snimci The Interwebz
Zainteresovani ste za buduće projekte? www.CrackinFilms.com
Oni koji kažu da nešto ne može da se uradi ne bi trebalo da ometaju ljude koji rade na tome – nepoznat autor
Od volje za pobedom moćnija je hrabrost da se počne. - nepoznat autor
Čovek je slobodan onog trenutka kada to poželi. - Volter
Neka vas je sramota da umrete dok ne ostvarite neku pobedu za čovečanstvo – Horas Man
Ako nema borbe, nema napretka. – Frederik Daglas
Ograničenja namećemo sami sebi. - nepoznat autor
Želim da živim rizikujući sve vreme
da ništa još uvek ne poznajem dovoljno.
Da nisam razumeo dovoljno.
Da NE MOGU da znam dovoljno.
Da žudno čekam na granicama potencijalno velike žetve
budućeg znanja i mudrosti.
Ne bih mogao drugačije.
Preuzmite rizik da razmišljate sami.
Na taj način, doživećete mnogo više više sreće, lepote i mudrosti.
Prezentaciju omogućio Crackin Films
Subtitles by the Amara.org community