Tip:
Highlight text to annotate it
X
Bijaše jednom
Godina 1920, kada je Coco postala „Mademoiselle‟.
U Europi bijaše zaključen krhki mir,
dok su žene prigrljivale modu žene
koja im je omogućila pravo na udobnost.
Coco, koja je upravo izgubila ljubav svojega života,
tješi svoju tugu u Veneciji
s Misiom i José Mariom Sert.
Bijaše jednom i Misia:
odana i divna ruska prijateljica,
ćudljiva muza, draga laskavica, Proustova inspiracija,
slavna pijanistica i model Toulouse-Lautrecu,
Renoiru, Bonnardu i Vuillardu.
Misia daje poticaj Mademoiselle
da zavoli Italiju i ruske balete.
predstavlja je svojim prijateljima, Cocteau, Stravinskom,
Djagiljevu, Ravelu i Picassu.
Bijaše jednom
modna kreatorica koju su umjetnici voljeli.
Kreira kostime za kazališne predstave
Dullina i Cocteaua,
financira djelo - Posvećenje proljeća -
ustupa Stravinskom i njegovoj porodici, vilu na korištenje,
pruža pomoć Cocteau tijekom njegovog oporavka
i s diskrecijom organizira u Veneciji pogreb za Djagiljeva.
Bijaše jednom
Jedan uspješni Rus,
Nadvojvoda Dmitri,
bjegunac ispred velike Boljševičke revolucije,
ljubavnik melankoličnoga lika.
Ona je od njega starija osam godina.
Njezine modne kolekcije Dmitri dopunjava utjecajima iz ruskih stepa,
nadahnutim vezovima, krznima i bizantinskim draguljima.
Zahvaljujući njemu, Mademoiselle upoznaje Ernesta Beauxa,
parfemistu s ruskog dvora, koji 1921. godine kreira vrhunski parfem:
N°5.
Bijaše jednom
Jedan elegantni engleski gospodin,
bogatiji nego što bi plemić uopće mogao biti, Vojvoda od Westminstera,
najbogatiji čovjek Engleske.
Gabrielle je potaknuta njegovim sakoima od tvida i pletenim džemperima,
prslucima njegove posluge i bereima mornara.
Oni postaju ljubavnici.
Westminster je poziva u svoje vile i na jahte,
šalje pred nju privatni vlak i obasipa cvijećem i nakitom.
Njihova će ljubav brzo jenjati; ona ne želi postati Vojvotkinjom.
Bijaše jednom
Vrijeme kada je crna boja zavladala.
U operi, pred šarenim kaleidoskopom veselih klauna,
Gabrielle Chanel izjavljuje kako joj se nastupajuće doba čini odvratnim
„Čvrsto namjeravam odijevati ove žene u crno‟
Dok je prije to bila boja odjeće za poslugu, ili boja žalosti,
crno postaje zadnji krik, ključ njezinoga uspjeha.
Tako je nastala mala crna haljina.
Bijaše jednom
kada je Gabrielle Chanel
odjevni nakit obogaćivala dragim kamenjem.
Ona zamjera ženama diljem svijeta
što oko vrata nose svoj cijeli imetak, pa kaže
„nisu važni karati, već iluzija.‟
Bijaše jednom
Trenutak vrhunske pobjede.
Svi žele nositi CHANEL, pa i Hollywood.
Ali se Gabrielle brzo udaljuje od kaprica
filmskog platna i vraća u Francusku
i namješta se u Hotel Ritzu.
Bijaše jednom
Kada se 1936, vlasnica jednog poduzeća suočava sa štrajkom 4.000 radnika,
tijekom Proljeća Narodnoga fronta.
Odvažili su se prkositi joj.
Mademoiselle, inače nepopustljive prirode, ovoga puta popušta.
Bijaše jednom
Objava Drugog svjetskog rata.
U 55. godini života, na vrhuncu slave,
Gabrielle Chanel zatvara atelje u rue Cambon.
Ubijeđena da nije vrijeme modi,
povlači se u Švicarsku.
Ali, budući osoba koja je voljela reći
„Želim sudjelovati u zbivanjima‟,
daleko od toga da je Mademoiselle tada izrekla svoju zadnju riječ.