Priznanje - čudo ljubavi / / priznanja, divna ljubav / / a confissão

Jednom ste rekli i napisali da je Ispovijed čudo ljubavi. Što nam možete o tome reći? To je upravo to! Čak je i više od toga! Počinjem misliti na stvaranje i zadivljen sam kada pomislim kako nas je Bog iz ničega stvorio. Onda Otkupljenje, i vidim Krista na Križu, prikovan, ne samo čavlima, već ljubavlju kojom nas ljubi i svojom željom da nas spasi. Ali ako me sve to potiče da volim, još me više na ljubav i zahvalnost potiče njegovo oproštenje kada ga uvrijedimo... Njega! Kada skrenemo s puta i prestanemo biti njegova djeca. Mislim na vas majke, ljubav kojom volite svoju djecu. I jučer sam govorio, mislim da je to bilo jučer, baš ovdje, kako se očevi pretvaraju da su hladni i čvrsta srca dok to nisu, žene su jače, oprostite mi što to govorim. I nakon pretvaranja da ste strašno čvrsti, vi očevi mekši ste od svakoga prema svojoj djeci kada traže oprost. Zato što majke i očevi vole svoju djecu! A, sve vaše opraštanje i ljubav nije ništa u usporedbi s ljubavi kojom je naš Gospodin Isus utemeljio sveti sakrament Pokore. Dolazimo mu reći ‘Gospodine, griješio sam protiv Boga, protiv tebe,’ baš poput razmetnoga sina, a izlazimo zdravi i čisti. Svećenik, koji je Krist, kaže, ‘Odrješujem te, opraštam ti.’ To je čudo! Nikada mu ne možemo za to dovoljno zahvaliti!