Tip:
Highlight text to annotate it
X
IDENTIFIKACIJA ŽENE
Gdje sam, dovraga, stavio alarm?
Polako, polako.
Polako!
Polako.
Koja frka, prokletstvo.
Koja frka!
Njegova je žena bilo jako plašljiva.
Kada je poslije razvoda otišla ponijela je i svoje strahove.
A alarm je ostao uključen.
Da, dobro, dobro, dobro.
Stižem.
Niccolo, nemoj zaboraviti što si obećao,
čekam već godinu dana.
Eh, znam. Znam, znam.
U pravu si. U pravu si, dovraga.
Sve je u redu? -Jest, sve je u redu. Ja sam kriv
Hvala Romolo, žao mi je. -Ponio sam čak i ovo.
Nikada se ne. -E, dobro si učinio.
Laku noć. -Laku noć, Romolo.
Marke.
Ajoj. Opet?
Halo.
Gospodin Niccolo Farra?
A tko je to?
Najzad ste se vratili?
A što bi to najzad trebalo značiti?
Halo.
Dobio sam zadatak priopćiti vam nešto jako važno.
Važno za vas.
Oprostite, znate li koliko je sada sati?
Ranije vas nije bilo.
Kako se vi zovete?
Što mislite da se vidimo?
Pa ako je nešto važno, možete mi reći sada. Tko ste vi?
Ne, telefonom ne ide.
Radi se o povjerljivoj stvari.
Bolje je da o tome razgovaramo u četiri oka.
A tko vas je to angažirao?
To ću vam reći kada se vidimo.
Zašto mi onda ne ostavite broj telefona?
Nemam telefon, eto zašto se moramo vidjeti.
Sutra u slastičarni Fassi, u deset, može?
U redu.
Tko je?
Ma zašto stalno mislim na tebe?
Dobar dan.
Već duže se, gospodine Farra, interesira za jednu djevojku.
Vrlo lijepu, kažu. Ne znam je, nemam to zadovoljstvo.
Ime?
Siguran sam kako mislimo na istu osobu.
Pa, to su ipak moje stvari, zar ne mislite?
Eto, tu je baš suština.
Imam dojam da nisu samo vaše stvari.
Tu sam da vam dam savjet.
A to je?
Nastavite, nastavite. Želim čuti zaključak.
Završio sam.
Hmm.
Nije to prijetnja, da bude jasno.
Jednostavno, samo upozorenje.
Bi li vam smetalo da budete određeniji?
Pa... ako vam je stalo do vašeg mira...
Gospodin želi? -Ništa, hvala.
Uzmite. -Hvala.
Što sve čovjek mora raditi da dođe do sladoleda.
Onda gospođo, vidimo se sutra u četiri. Može?
Molim vas, točno!
Čujte... trebam telefonirati. -Molim, oprostite, u redu je.
Doviđenja, do sutra.
Ja sam. Imam ti ispričati nešto zabavno. Vidimo se?
Odgovori, molim te. Tajnica je otišla.
Naravno.
Tko je?
Htjela bih razgovarati sa doktoricom.
Trenutno je zauzeta, recite meni.
I ja sam Farra.
Ne razumijem. I vi ste ginekolog?
Ne, nisam. U stvari, doktorica mi je sestra. Ja sam joj brat
Zovem zbog zakazivanja, nije mi do šale.
U pravu ste, oprostite... žao mi je.
Farra Niccolo, redatelj?
Pa, tako nas zovu.
Kada već morate čekati, ne smeta vam da mi kažete kako izgledate?
Hoćete me angažirati za film?
Ne znam. Ne poznajem vas.
Ali teško mi je kada ne mogu vidjeti...
osobu s kojom razgovaram telefonom.
Evo moje sestre.
Hvala. -Molim lijepo.
Da...
Oprostite, možete li mi zakazati za sutra?
Trenutak.
Ne. Sutra ne mogu.
Dajte mi ime i broj telefona.
Maria Vittoria
Maria Vittoria...
Luppis. Šest, pet... -Trenutak...
656039.
Da, u redu, pozvat ću vas.
Hvala. -Molim.
Hoćeš me sačekati? -Kako da ne.
Kada čovjek ne bi postojao, bi li ipak bilo Boga?
Eh. I sa čovjekom ima gomile sumnji, zamisli tek bez njega.
Točno. A što je Bog radio prije nego je stvorio svijet?
Ništa.
Gdje ti je krevet?
Nađi ga.
A gaćice, nećeš skinuti?
Neću, ti ćeš mi ih skinuti, ali ne odmah.
Nisam od onih što seks vole više nego kruh jesti.
Pa ti si me pitala gdje je krevet.
Zar ne bi mogli biti ovdje a da ne radimo ništa. Imam probleme
Kakve probleme?
Ne, ne probleme. U stvari, počela sam jako kasno.
Kako to?
Više od dvije godine išla sam u jedan koledž u Engleskoj,
u Walesu, baš na oceanu. Atlantic Collage.
Nikad čuo.
Samo vi plave krvi poznajete ta mjesta.
Osim što smo učili...
obučavali su nas spašavanju na moru.
Spašavanju? -Da,
ako bi se kajak prevrnuo morali smo se snalaziti.
Zimi, ljeti.
I poslije jela. I kada je more nemirno.
Stalno valovi. Stalno kajaci.
Ali živjelo se lijepo.
Samo je tucanje bilo zabranjeno.
I, tako, morala sam čekati.
Kollage je bio baš super, znaš?
Doktor mi je rekao da nemam odnose nekoliko tjedana.
Tko, moja sestra? -Da.
Bila si kod nje? -Da.
Ali jednom, mislim da nije ništa ozbiljno.
Cigaretu? -Eno ih tamo.
Znači, zato prije neke večeri...
Molim te, ne volim da se priča o seksu.
Pst, za ime boga.
E, e, e, e...
Znam, znam. Nisam u stanju biti točna. Oprosti.
I onda?
Ima li nekoga tko ti se nabacivao u posljednje vrijeme?
Uvijek ima nekoga. -Pa. Ne... neko posebno.
Vjerojatno bogat... izvjesnih godina.
Zašto me to pitaš?
Jer gle slučaja, taj netko se zanima za tebe
toliko da mi šalje gorilu da mi prijeti.
Koja je to sada priča? Ma hajde, da ti prijeti?
Prije dva sata, sreli smo se.
Stavio mi je do znanja kako bi bilo dobro da te više ne viđam.
Tko je?
Nitko ti ne pada na pamet? -Ne.
Pokušaj razmisliti. -Pa razmišljam.
Ne znam.
Hoćeš da se zakunem?
Kazuje ti nešto ova faca? -Ne.
Sigurna si?
Nikad vidjela.
Po meni, to je gorila tvog starog.
I ti misliš da ja posjećujem gorile?
Gorile ne, ali grobare koji ih plaćaju, da.
A u tvom bi ih okruženju trebalo biti prilično.
Nije moje odavno.
Što ćemo raditi?
E, što da radimo.
Ne misliš da ćemo staviti točku zbog te bitange.
Ne. Svakako ne.
Pitam se koju bi facu mogao imati.
Zašto me ne upoznaš... sa nekim od tvojih prijatelja?
Hoću.
Dobra večer. -Ćao, Carlo.
Mavi... -Ćao, kako si?
Vidimo se gore? -Da, svakako.
O, ti ovdje? Već ideš? -Da, ali vraćam se odmah.
Vrati se. -Da.
A kako je maman? -Dobro.
Moja sestra. -A on?
Reklo bi se da... -Što bi se reklo?
Da si na Atlantic Collage u kajaku bila sa svakim od njih.
Zašto? -Sa svima si bliska.
Vidi se da su svi bliski sa mnom.
A i rekla sam ti, volim muškarce.
Posebno u proljeće.
U proljeće uvijek mi se hoće upoznavati nove.
Srećom zima još nije prošla. Tako imam još vremena.
Trenutak, molim te. Hoću ti nešto reći.
Ćao.
Ćao, kako si? -Dobro, a ti?
Dobro. Dugo se nismo vidjeli. -Prilično.
Spremaš neki novi film? -Što, gledaš moje filmove?
Pa naravno.
Ne smeta ti da odemo odavde? -Ne.
Jeli je netko mene gledao dok spavam?
Tko je?
To je netko što zarađuje tko zna koju lovu dnevno.
A što sam tom silnom lovom radi?
Ovdje ima i ljudi koji nemaju prebijenu paru.
Ali onaj tko je ima zna gdje je staviti.
I zato se ne može reći da je to njihova krivnja.
To što stvari loše idu. Krive su strukture.
Za što? -Ma jest.
Misliš da je ovo gdje živimo društvo?
Upravo je pojam društva to što nam fali.
Ima ih onoliko koliko ima i partija.
Imaš cigaretu? -Naravno.
Sada se baviš politikom?
Dobra večer, kako ste
Bilo bi mi drago da neku večer navratite kod mene.
Mogu vam se javiti? -Svakako.
Mavi, rekla si kod mene. A gdje je to?
Kod tebe. Hoćeš mi posuditi stan?
Dugo se o tome ne priča.
Što mislite o izborima, madam?
A, mislim da je Miteran baš simpatičan...
i mislim da će biti dobar. Uostalom, vidjet ćemo.
...od predaka... koji je izmislio kontrabas.
Slušaj...
uvijek je ovako tugaljivo na vašim party ili koktelima.
Kao da se bojite da vas netko ne kontrolira, uhodi.
Imaju pravo.
Mnogi su već uhvatili tutanj.
Pa da. Nekada je sirotinja odlazila iz Italije.
A danas to rade ovi.
Stvarno? I što ćeš sada? -Nije uvijek tako.
Idemo odavde.
Oprostite. -Izvolite.
Voliš jagode, jelda? -Da, puno.
A ti voliš vino. -Kao uvijek.
Što radite?
Oh... oprostite.
Oprostite.
...u tom slučaju...
Oprostite... da vi... slučajno niste...
Nisam ga nikad vidio... - oprostite molim vas.
Ipak...
Izgubio sam te, gdje si bila? -Tamo. Dođi da te upoznam.
Vidio sam ga. -Koga?
Tvog starog, siguran sam.
Pokaži mi ga. -Izgubio se.
Kako si? Vidimo se kasnije?
Dobra večer.
Kažite djeco, što nije u redu?
Niccolo traži jednu od vaših zvanica, ali ne zna tko je.
A što je taj jadnik napravio? -Ništa.
Pa, što ga onda tražite?
Da je ovdje netko tko je u mene zatreskan,
misliš da to ne bih primijetila?
Sa tobom čovjek nikada ne zna kada govoriš istinu.
Stalo ti je do toga? Treba malo hipokrizije u pravom trenutku.
Čudno kako ti polazi za rukom da u isto vrijeme budeš...
i pametna i glupa. Dobra i zla. Oštra i slatka.
Ja? -Da. Ti.
Imaš sve kvalitete koje obično čine karakter.
A i mane.
Kao da nisi u stanju da...
Mavi.
Slušaj.
Ako hoćeš da i dalje budemo zajedno,
trebamo saslušati što jedno drugom imamo reći,
pa i ako nam ne odgovara.
A vremenom će nam stvari sve više ne odgovarati
Čekaj, neću da ideš tamo. Budimo ovdje još malo.
Neugodno mi je.
Vjerojatno misle kako sam netko tko je došao promatrati.
Toleriraju me jer si ti u pitanju.
Pa naravno da je tako.
Vidiš da i ti misliš kao oni.
Nisam više na njihovoj strani. Trebao si shvatiti. Na tvojoj sam
Hoćeš da se zakunem? -Da, da. Slatka si kada se kuneš.
Ehej, dao si mi kompliment.
Niccolo.
Ćao. -Oprostite, mi smo ispred.
Da, znam. Imajte strpljenja.
U pravu je čovjek. Tko zna koliko je morao čekati.
Da znaš što sve meni rade.
Jesi dobio moju poruku? -Jesam.
Ćao.
Nešto se desilo mojoj sestri. -O Bože, prometna nesreća?
Ne, ne. Ukinuli su joj mjesto u ginekološkom
u bolnici gdje radi. Mjesto direktora.
Bezobrazluk.
Siguran sam da je zbog mene. -Kako zbog tebe, ne shvaćam.
Počinju provoditi prijetnju, Mavi.
A ne gađa u mene, taj kurvin sin.
Nego u osobu koja mi je draga.
Koje uvaljivanje.
Pa zar tvoji nemaju prijatelje u toj sredini?
Možda moja majka, ali tko će nju pokrenuti.
Što ti je?
Danas sam baš na tri ćoška. -Što se desilo?
Jedan čovjek, koga poznajem oduvijek, ljubavnik moje majke,
počinje me opsjedati. -Odnosno?
Telefonira, želi da se vidimo. Sjećaš se kod Dandinijevih...
da sam zastala razgovarati s jednim čovjekom?
Mogu razgovarati s tobom na trenutak, Mavi?
Odavno ti hoću nešto reći.
Da se vidimo ovih dana. -Razgovarajmo odmah.
Jeli vezano za priču od prije dvadeset godina?
Kako znaš? -Predosjećam.
Vidi očinstvo nije stvar literature.
Tvoja je majka govorila da ako se pogledaš dobro u ogledalo...
shvatila bi da si moja kćer. -Nije točno. Nikada ne bih shvatila!
Pogledaj naše ruke.
Od malena sam ga mrzila, ne znam zašto.
A on mene obožava od rođenja,
i nikome nije rekao, ni meni.
Nije me mogao ni dotaći, pomaziti.
Uvijek sam prema njemu osjećala instinktivnu odbojnost.
Smatrala sam ga kućnim prijateljem, kada ga vidim bježala sam.
Zašto!
Nisi ti kriva.
Stvarno, nisam kriva?
Vidiš onu djevojku tamo? -Da.
Prije dva dana sa jednim prijateljem na motoru,
desetak kilometara od Rima, pukla nam guma.
Tamo blizu stajao je neki auto,
prišla sam zatražiti izvijač.
U autu je bila ta djevojka s nekim tipom, potpuno gola.
Vidiš, i ona je mene prepoznala.
Niccolo, ne zaboravi marke.
Možda sam lud, ali snimao bih film sa vama...
imate punu slobodu. Scenerij ćete naći u kući. Hvala.
Da vidimo jesu li te proklete marke ovdje.
Katalog.
Glasovi s onog svijeta... ili
Zamisli, ja postojim.
Objektivni dokaz života poslije smrti.
Potpuna sloboda i šalje mi scenarij.
Popis ljudi koji su komunicirali s onom stranom.
Skoro da bih mogao telefonirati nekome od njih.
O moj bože, blagi bože.
A da prestaneš. -Tko, ja?
A izgubio si se, što se desilo?
To da ako ostavim tu priču, ništa drugo neću smisliti.
Razmisli dva puta prije nego zaključiš s pričom.
I zato si se vratio kući?
Tko je rekao da je obiteljski život interferentan sa privatnim?
Ne mogu više misliti na sebe, ni na film koji hoću raditi.
Kakav je taj film?
Još ne znam priču, zato ti o njemu nisam ranije pričao.
Znam da je glavni lik žena.
Oprosti, odakle znaš de je žena ako ne znaš radnju?
E, osjećaj.
Osjećaj sa ženskim oblicima, ne znam kako objasniti.
Još jedna ljubavna priča. -Ne mora značiti.
Pitam se kakvog smisla ima danas ljubavni film...
u ovom propadanju, korupciji.
A baš je korupcija cement koji drži našu zemlju.
A korumpirani su prvi ti koji gledaju ljubavne filmove.
Tražim neko lice.
Ideju o licu, međutim na pamet mi stalno pada ona.
Zar ona kao lice ne odgovara?
Tko, Mavi? Kakve veze ima Mavi sa filmom, ima sa mnom.
Zar to nije isto? -Nije.
Traženje lica znači i traženje ambijenta, događanja.
Pa što ih ne nalaziš?
U krizi si? -Ma kakva kriza.
Čuj...
dugo već ti i ja diskutiramo.
Koliko teorija, razgovora je prošlo kroz naše riječi.
A dok mi raspravljamo svijet se oko nas mijenja.
I naše priče ostare. I sve su nedostupnije.
Jesi li ikada bio u deltaplanu?
Nisam. -Nisam ni ja ali ga zamišljam.
Eto, volio bih da sa nekom ženom imam tu vrstu emocije.
Međutim, moraš uvijek govoriti, nešto reći.
Tišina pritiska.
A ja bih htio sa nekom ženom šutjeti.
U stvari, da sa njom imam odnos kao i sa prirodom.
Osim ukoliko nisi lud...
Ispred mora, u šumi, kad si sam, što radiš? Gledaš tišinu.
Iako to ne primjećuješ, dijalog postoji. Govoriš i odgovaraš.
Kao da je tu još neka osoba.
Idealna žena za mene je žena koja se poistovjeti sa tom drugom osobom.
Idealna žena, čekaš je? -Da. Čekam.
Mavi, bolje ne dolazi, neki je tip dolje.
Čuješ? -Čega se bojiš?
Ne bojim se za sebe već zbog tebe.
A i ne radi se o strahu.
Ja mislim kako si izgubio smisao za humor.
A, ako je tako kako kažeš, onda je to problem.
A možda se humor promijenio.
Pa onda ne dolazim.
Pričekaj.
Ne dolazim.
Vidi... već imam celulit.
Trebalo bi da sam u najboljim godinama... a ono.
Bit ćeš stara kada se nitko više u tebe ne bude zaljubio.
Zasad sam tu ja pa se ne sekiraj.
Zaljubljen si u mene?
Halo?
Bila sam na stepeništu, dotrčala sam.
Ne, izašla sam kupiti cigarete. Vraćala sam se.
A tko jamči da se s tim čovjekom ne viđaš krišom?
Ja ti jamčim. Hoćeš da se zakunem?
Ne, ne, ne, vjerujem ti.
Kažeš da mi vjeruješ a ne vjeruješ.
Dobro, nek bude tako.
Još je tamo taj čovjek? -Jest
Pozovi ga gore na piće.
Dobra ideja.
Zovem te kasnije, okej? Ćao.
Bože, tko je? -Ja sam, ne pali.
Lud si, zašto da ne palim?
Tip koji je čekao pred mojom kućom me pratio, začas će biti ovdje.
Ako vidi da je mrak, otići će. Ima i on valjda kuću
A ti i ja poslije brišemo. -A kuda idemo?
Na selo, važi? -O, da, ljubavi.
Ljubavi, ljubavi, ljubavi, ljubavi, ljubavi, ljubavi
Bit će hladno? Je li tamo toplo?
Ne znam. Kuća nije moja, iznajmio sam je.
Bio sam par puta ljeti.
Možda je hladno. Ponijet ću vestu, nešto.
Pogledaj. Da nije on?
Nije, to nije njegov auto.
Slušaj, tko se noću šmuca mora za to imati jake razloge.
Glupe, ozbiljne, tko to zna?
Mi mislimo da su banditi, a znaš zašto?
Jer mi smo sumnjičavi, ali to su čisto emotivne sumnje.
Eto magle.
Vozi lagano. -Sporije od ovog.
E, ne vidim. -Trebaš samo pratiti bijelu crtu.
Siguran si da je to put? -Nadajmo se.
Hoćeš mi dati cigaretu, molim te?
Uzmi.
Hoćeš mi zapaliti?
Neću više, da je dam tebi? -U redu.
Ljut si? -Nisam.
Semafor. Tko zna što je.
Nic.
Gdje si?
Ovdje sam.
Ne gubi se, molim te.
Misliš da nas i ovdje netko špijunira?
Ne vjerujem.
A ja ti kažem da je tako.
Na osnovu čega to kažeš?
Osjećam. -Dobro.
Da se kladimo da ćemo zametnuti trag?
Pazi.
Lud si, stani, ne... vidim ništa.
Rekla sam da staneš, jesi razumio?
Molim te, stani, zar ne shvaćaš, bojim se.
Nemoguće. Dosta!
Bojim se, stani!
Pusti da izađem.
Baš si...
Mavi.
Mavi.
Mavi.
Oprostite.
Da niste slučajno vidjeli djevojku, kratka kosa, jakna...
Vidjeli? Zar vi vidite?
Tamo je ludnica, ne znam što se desilo.
Netko je pucao. Vi niste čuli pucnje?
Nisam.
Izgleda da je netko upao u rijeku.
Da, izgleda da su to neki... nasilnici.
Da, pljačkaju i kradu auta. Kidnapiraju prolaznike.
Čak su i zvona zvonila.
Vi niste čuli zvonjavu?
A hitnu pomoć, nju ste čuli?
Ne, ne. -Što ste, gluhi?
Ludnica, ne znam.
Što ti je, nije ti dobro?
Dokle ćeš biti ljuta na mene?
Zamisli, napravljena je iznad praznog.
Kako iznad praznog? -Jest,
ispod se nalazi stara rimska vila.
Zato su me je i dali pod najam.
Jama je napala cijelu kuću,
Kao da je to osveta vremena.
Mama mia... -Hajdemo pogledati,
nikada nisam silazio.
Daj mi ruku.
Pazi.
Dođi, dođi.
Daj.
Ah!
Vlažno je.
Neće se nikada upaliti. -Zašto si pesimist?
Nemaš povjerenja u prirodu?
U Bakuu, u Rusiji, i danas postoji hram bogu vatre,
tamo je vječni plamen koji izbija iz utrobe zemlje.
Ajaj!
A u stvari to gori nafta.
Tamo nafte ima na pretek, blago njima.
Jako si mi draga. -Zašto ne kažeš volim te?
Mislim da to nisam rekao nikada u životu.
Možda zato što sam stidljiv.
Reci mi volim te.
A poslije mi reci što znači voljeti.
Ti me ne voliš.
Ja ti samo trebam, a to nije ljubav.
Trebam ti da živiš ili da preživiš.
Svi danas imaju problem preživjeti.
Neću obući.
A reci zašto nećeš obući?
Volim kad mi je hladno.
A ti bi me volio vidjeti pokrivenu i u toplini odjeće,
bez straha od upale pluća ili od obične prehlade.
Ako se prehladim, to je moja stvar.
Ti se nikada nećeš razboljeti.
Otporna si na svaku bolest, kao morski psi
koje mogu progutati i automobilsku tablicu
ili virus upale pluća, sve probave.
Neću više ostati ovdje.
Kuda da idemo, ovdje nema hotela.
A i ove zvijeri dolje. -Sve je zatvoreno, Mavi, ne boj se.
Ti me plašiš.
Ja?
Mislio sam kako se sa mnom osjećaš sigurnom.
Bojim se da mi uništavaš život.
Ne misliš da bi tvoj život mogao biti
onakav kako živimo ovih nekoliko mjeseci?
Taj koji živimo je za oboje privremen.
Ne znam ni kuda odlaziš. Ne znam nijednog tvog prijatelja.
Ništa o tebi ne znam. Ništa.
A sviđa li se tebi život koji ja vodim?
Bože, kako si lucidna.
Elena.
Nismo valjda oboje unajmili kuću?
Nemojte reći kako ste i vi dali kaparu?
Ne, samo...
Halo, tko je to?
Ovdje Farra, jeli Mavi? Gospođica Mavi.
Žao mi je, gospođicu danas nismo vidjeli.
Ali u gradu je?
Mislim da jest.
O...oprostite, je li gospođičina sestra kući?
Ne, odsutna je, žao mi je.
Hvala, vrlo ste ljubazni.
Previše ljubazni.
Aj, ja ja ja...
Da, što je?
Gospodin Farra je na telefonu. Traži gospođicu Mariu Vittoriu.
Nek je traži.
Oprostite, vi ste Mavina sestra, tako?
Da, vi ste Niccolo? -Da.
Žao mi je, ne mogu ništa pomoći. Shvatite.
Pa da.
Dugo čekaš? -Onako.
Portir mi je otvorio. -Sestrica slatka.
Niccolo, dođi vidjeti.
Što to?
Jesi vidio ono gnijezdo?
Nije to gnijezdo. -A što je?
Tko to zna?
A gdje su ptice kada su gnijezda prazna?
Pa, lete.
Jesi pronašao marke?
Dođi. Dat ću ti punu kutiju.
Nismo danas baš jako pričljivi.
Brat i sestra, depresivni oboje
nisu baš neka vesela kombinacija.
Kada ćeš me upoznati sa Mavi?
Vjerojatno nikada.
Njena ili tvoja krivnja?
Zašto me to pitaš?
Sa tvojom ženom bila je tvoja grješka.
Lucio, dobio si marke, idemo.
Niccolo, zašto ne napraviš znanstveno fantastični film?
Pa, nije loša ideja.
Dajte mi "Nuoto".
Ćao.
Ne sjećaš me se? -Ne.
Vidjeli smo se na jednoj zabavi. -Ne, ne sjećam se.
To ti je dečko? -Ne, prijatelj.
Voliš plivanje? -Ne.
Što onda ovdje radiš? -Onako.
Ja volim.
Dok sam bio mlad i ja sam plivao.
Dobio sam čak i kolajnu.
Jesi ikada bila zaljubljena?
A jesi li to poželjela?
Nisam. -Zašto?
Ne mogu.
Frigidna si?
Ne... -Zalažeš se za čednost?
Može biti neko rješenje.
Ne sličiš na one što se bodu.
Pa i ne bodem se.
Pa što, ustvari, voliš?
Volim...
Volim masturbirati. -A, tako?
Ako je tu još netko, bolje je. Posebno ako je to žensko.
Kako to?
Jer žena to radi da mi pruži zadovoljstvo.
A muškarci to rede više zbog sebe, da se pokažu muško.
Sa ženom je to nježnije.
Poznaješ li Mavi Luppis? -Malo.
Starija je od mene.
Išla je u krevet s jednom mojom prijateljicom.
Je l' ta tvoja prijateljica mlada?
Jest.
Plavuša?
Visoka kao ti, možda?
Bilo je to jedne večeri na moru.
Samo što smo večerali,
na televiziji je bio neki boks.
Svi su ga muškarci otišli gledati i mi smo ostale same.
Bile smo ljute i tako, završile smo u krevetu.
Malo i u znak protesta.
Gdje je sada Mavi, u Rimu?
Ne znam.
Ćao. -Ćao.
Pričekaj me, idemo zajedno. -Dobro.
Kasnim? -Promijenila si auto.
Promijenila sam mentalitet, i osjećaje. Čekaj da parkiram.
Ej, postala si snob.
Mislio sam da selo čini ljude jednostavnijima.
Pa i jesam, zar se ne vidi? -Ne.
Previše sam elegantna, jelda?
Zašto si me nazvao? -Htio sam te vidjeti.
Htio. A sada više ne želiš? -Želim, želim, a ti?
A meni se sada baš piški. -A. Tamo, pogledaj.
Ne, neću u baru, a i sigurna sam da ne radi.
Onda idemo u kazalište.
Da. -Okay.
Eto, vidiš, to su nezgode koje ti se na selu ne događaju.
Staneš iza drveta i olakšaš se. -E, znam.
Mislim da je čovjek sretan kada su tijelo
i misli, ideje, usklađeni.
Moje se tijelo naviklo na livade, rijeke, drveće, rosu.
I misli postaju tada drugačije nego kada si u gradu.
Ovdje zakoni prirode uopće ne igraju... i osjećala bih se prazno.
Eto zašto sam te nazvao.
Da ponekad izađeš sa tim stvarima.
Odnosno? Što hoćeš reći? -Lijepe su, sviđaju mi se.
Čuj, nećemo u kazalište. -A što ćemo raditi?
Ne znam, idemo popričati, pojesti nešto...
Dobro. -E?
A baš su slatke. -Ići ćemo drugi put.
Vidi, tu je jedna od tih djevojaka.
Brzo, zakasnit ćemo.
Ćao. -Ćao.
Poznaješ je? -Ne.
Baš je seksi.
A da piškiš?
Ne sekiraj se. Mogu tri godine durati.
Odakle ti na predstavi?
Nisam došao zbog predstave.
Došao sam vidjeti kako prave ukrase.
Za tebe se priča da si truli intelektualac.
Oni s kojima se ne može razgovarati.
Nisam intelektualac, ni truli ni zdrav.
Dvoje mi je to reklo, mora da je točno.
A ja za tebe nisam ništa čuo.
A, da, netko mi je rekao da si baš seksi.
Samo to?
Dobro, ima sigurno još toga, ali ne znam. Raspitat ću se.
S kime odlaziš trenutno u krevet?
Sa jednim mojim vršnjakom. -Ajoj. Tvojim redateljem?
Ne.
Ti ideš u krevet sa tvojim glumicama? -Rijetko.
Drago mi je da nije redatelj. -Zašto?
Iz dva razloga.
Drugi je što dečko ima facu koja može govoriti Heinea.
Tužan je kao Nijemac koji je umro dan prije.
Tko je Heine? -Jedan Nijemac što je umro prije dva stoljeća.
A prvi razlog? -Pogodi.
Ne...
Tamo dolje su konji.
Ovdje dolje?
Zato sam ja ovdje.
Evo, stigla sam. Ona kuća tamo.
Ona tamo? Pa, ljupka je.
Od nekih je mojih poznanika koji žive u onom kaštelu.
Ej, lijepo je ovdje.
Sjedni.
Je li potrebno? -E... nije.
Nije.
Pa...
Razmišljao sam o jednoj ženi, zamisli.
Misliš na nju često? -Ne, završena priča.
Dugo nisam jahala.
A sedlo me škaklja.
Odakle znaš jahati? -Naučila me jedna prijateljica.
Njen je otac imao ergelu.
Pa onda i ti pripadaš tom ambijentu.
Zašto i ja? I ona je pripadala?
Jest.
Ne.
Ma kakvi, sa šesnaest sam već radila.
Išla kombijem sa jednim tipom koji je prodavao odjeću.
A ja sam to oblačila. Deset, dvadeset puta na dan.
Uvečer bih bila mrtva. Plaćao je deset tisuća lira na dan.
To je za mene bila velika lova.
Je li bio zgodan?
Prilično.
Neiscrpan.
Poslije posla uvijek je htio jesti, igra, a ja umorna.
Samo sam jednom pošla.
I poslije?
Nisam nikada s njim pošla u krevet, ako to hoćeš znati.
Ali to si pomislio, jelda? -Da znaš da jesam.
Vjerojatno sam počeo mekšati.
Nikada nisam bila kod tebe. Hoćeš me odvesti?
Možeš ići i doći kada hoćeš.
Danas je ponedjeljak, dan odmora.
Vidimo se kasnije? -Hoćeš ključeve?
Ne, zaboga. Plašila bih se da ću ih izgubiti.
Ćao. -Ćao.
Dobra večer. -Ćao.
Ne sviđa ti se?
Ne znam, došla sam vidjeti tebe u kući, a ne tvoju kuću.
E, moja, sredila je moja bivša žena, sve je ona učinila.
Što bi radio da nisam ja ovdje?
Otišao bih u svoj studio.
Gdje? -Tamo.
Krasna si.
A sve ove slike, što predstavljaju?
Žene, kao što vidiš.
Za neki film?
Da, tražim jedan lik.
Kakav hoćeš? -E, da znam.
Lijepa, zar ne?
I on je faca, ima dva živahna oka.
To je dvoje terorista.
Životi su im isprepleteni.
Da.
Jer u tim okolnostima gdje caruje grubost,
odvažnost i snaga života
jedino se takva veza i može stvoriti.
Zamisli, ona je napustila muža zbog ideoloških razlika.
Otišla i ostavila dijete i počela živjeti s ovim ovdje.
A sa mužem se sreću po novinama.
A i muž je u zatvoru? -Jest.
Koji roman. -Sve je zajedničko tom paru
Ideologija, fanatičnost, skrivanje, opasnost,
i logično je da su zajedno.
Muke nastaju kada ljudi imaju normalnu vezu.
Idemo u kino ili kazalište -Važi.
Što je to? -Donijeli su to popodne,
za gospođicu... -Razumijem, razumijem.
Tu je i papirić, pogledajte.
Kakvo grobljansko cvijeće.
Kuda ću staviti? -Zadržite to vi, Romolo.
A što ću, oprostite, raditi s tim?
Dajte onom čovjeku sa kata ispod, bit će sretan.
Vidi molim te... prokleta bitanga, cvijeće.
Izgleda ti normalno da netko šalje tako nešto.
Jesi li ikada nekoga mrzila?
Ne, nisam.
Baš da mrzim, mislim da ne.
Je l' to ista ona djevojka... iz ergele?
Ne, ne mrzim nju.
Onoga što mi šalje krizanteme.
Japanske.
Trebao bi znati da je sve gotovo, a on nastavlja.
Među malo stvari u koje vjerujem je i mržnja.
Ima je okolo previše, a taj se baš na meni mora prazniti.
Oprosti. -Trebam se ja ispričati.
Ne mogu... ti biti dovoljna.
Nemoj da ti tako nešto pada na pamet.
Samo se osjećam nemoćnim! U vražju mater!
Servus, kako ste? -A, kako sam? Jeli?
Čujte, gospodine Farra.
Već sam vam dao jedan savjet, dat ću vam sada još jedan.
Ne radimo scene. -Točno.
Ne radimo scene. Kreni.
Što ovdje tražiš?
Ništa. Auto mi se pokvario i tražio sam telefon.
A, tražio si telefon. Vidi koja slučajnost.
Ako hoćeš možeš telefonirati od mene, tu sam iza.
Što hoćete od mene?
Ne, kaži ti meni tko te plaća da praviš sva ta sranja.
Srećom, inspektor nije bio budala.
Dobro je.
Rekao mi je...
tražite nepoznato lice koje vam je prijetilo,
ali ovdje svi prijete.
gdje god da se okreneš ne daju ti mira,
što da radimo, da ih sve pozatvaramo?
Zašto ti je toliko stalo da saznaš ime tog čovjeka?
Imaš pravo, baš me briga.
Što ćeš, izlaziš? Došao sam da budemo zajedno.
Hoćeš znati gdje idem? -E.
Da je potražim.
Jeli, a kako ćeš? -Imam ideju.
Ne znaš ni kako se zove.
Praviš me većom budalom nego što jesam.
Čuj, zaboravi, rekao sam ti, više me nije briga.
Zašto me tako gledaš?
Pokušavam shvatiti jesi li iskren.
Vrlo iskren.
Svejedno, više danas ne bih bio s tobom. Mogu?
A mogu li ja malo ostati ovdje?
Pa naravno.
Preturaj i po ladicama, ako hoćeš.
Radije bih preturao ovdje.
Ne...
Nema ljutiš, važi? -Da...
Vidimo se sutra.
Dobro. -U redu?
Još si ovdje?
Prispavalo mi se.
Za tebe je.
Četrdestprva stranica.
Kako si uspjela?
Objasnit ću ti drugi put. -Ne. Molim te, sada.
Na omotnici sa krizantemama bilo je ime cvjećare.
Zamisli koje budale. -I onda?
Onda sam otišla tamo i saznala da je cvijeće naručila žena.
Vjerojatno tajnica.
Čija tajnica? -To ne znam...
Nisam pitala. Tražila sam nju, ne njega.
Ali kako si do nje dospjela?
Tamo u radnji je bio ovaj broj Timea.
Ej, cvjećar čita Time.
Ma hajde molim te! -Možda ne čita, ali bio je tamo.
Možda ga je ta tajnica i ostavila.
Slušaj Ida, ako znaš tko je, a ne kažeš mi, ja ne...
Ti što?
Ti si rekao da zaboravim
jer za nju ne daješ ni prebijenu paru.
Za nju, ne za njega!
O, blagi Bože!
Nećeš valjda cijeli život čekati na osvetu.
Ne možeš shvatiti. -Tko zna zašto ja ne mogu shvatiti!
I ja sam biće kao i ti, znaš?
Jedino zbog spola drugačije.
Kaži mi istinu: zašto to hoćeš znati?
To ti je ista situacija kao...
kada tražim rješenje za radnju filma i ne nalazim ga.
Nešto nazirem. Želim znati jesam li pogodio ili ne.
A na koga sumnjaš?
Na oca.
Misliš da je u nju zaljubljen?
Očinska ljubav, očinska ljubomora, događa se.
Što radiš. kadriraš?
Čelo mi je previsoko, jelda?
Upravo čelo daje tvom licu taj nevjerojatan izgled.
Eto, to je djevojka, hoćeš mi pomoći da je nađem?
Hoćeš joj snimiti film? Damo u novine?
Ne, nije film, hoću samo adresu.
U redu. -Hvala.
Halo.
Simonetta, treba mi adresa Marie Vittorije Luppis,
hitno, molim te.
Okej.
Baš slatka, jeli?
Da, slatka, jest
Ostani malo, razgovarajmo, nikada se ne vidimo.
E, znam, ali danas nemam vremena. Baš se žurim.
Evo, to je adresa gdje smo je našli.
Hvala, Simonetta.
Oprostite...
znate li djevojku po imenu Maria Vittorija?
Koga? -Mavi.
A, Mavi. Ne, ne poznajem je, nikad čuo to ime.
Hmm, hvala.
Je li Mavi tu, molim vas? -Koja Mavi?
Luppis.
Koliko ja znam, nema ovdje nikakve Mavi Luppis.
Razumijem, hvala.
Zašto ne uđeš?
Drugi put. -Kako hoćeš, ćao.
Ćao. -Ćao.
Eh, za jednu bundu ide reći svom mužu
i obogatit ću ih za jednu bundu... -Ne...
Briga mene za jednu bundu... ej!
Treba ti nešto? Ništa?
O Mario, tko je ovaj? -Što znam... netko iz policije.
Kuda li ide u ovo doba?
Ti si? -A tko bi bio.
Onda, otvaraš?
Polomila se ova stvarčica.
Kakva stvarčica?
Ručka za lanac, ne znam kako ću.
Pa zašto stavljaš lokot?
Zato što je on dolje na ulici.
On, tko to? -Niccolo.
Prvo je bio ovdje.
Možda je bolje da siđeš i zatvoriš ulaz.
Što sada radiš? Što si stala?
Išla sam donijeti ulje.
Dodaj mi šibice ispod vrata.
Nadam se da nećeš morati i odavde otići.
Neću.
KOD KUĆE SAM, ČEKAM TE, IDA
Uđi, otvoreno je.
Imam lijepu vijest.
Lijepu za nas.
Jedan se glumac razbolio i tri dana nema predstava.
Znaš li Veneciju zimi? Otvorenu lagunu?
Veneciju zimi da. Otvorenu lagunu ne. Što je to?
S one strane otoka, prema moru.
Eto... to je otvorena laguna.
Kakva samoća.
A ja uvijek oko sebe imam gomilu svijeta.
Volim kada nas je puno.
Jako je lijepo, ali tužno.
Tužna je voda.
Šum vode. Slušaj, slušaj.
Nema nikakve radosti.
Oprosti mi.
Što? -Što sam te doveo ovdje.
To je bolest...
profesionalna deformacija da se traže ovakva mjesta.
Očekuješ da ti samoća razigra maštu.
Opraštaš mi?
Ako mi ne oprostiš, skočit ću u vodu i više se ne vraćam.
Ako skočiš i ja ću za tobom.
Prva struja koja naiđe
odnijet će me na sred mora i pojest će me neki kit.
A ti i ostali muškarci koji su me možda voljeli
lutat ćete oceanima u potrazi za kitom.
Kao u Moby Dicku.
Ne računaj na to. -Zašto?
Zato što ne volim kitove.
Kada smo došli bili smo blaženi i sretni.
Ja sam to još uvijek.
Samoća s tim nema nikakve veze.
Mislimo kako je sreća tamo gdje mi nismo.
Zato u svijetu mnogo ljudi pati.
Možda se ljudi trebaju prvo vjenčati pa poslije rješavati stvari.
Hoćemo se vjenčati? Ne vidim drugo rješenje.
Je li loše što ga ne vidim?
Znate da je ovo naše mjesto, ne možete tu?
Sada...
Gospođice, telefon za vas, kabina jedan, izvolite.
Ma jel'sigurno?
Ne... ne!
Kada ti je telefonirao?
Čuj, ne znam što bih rekla.
To je osjećaj koji...
Kako da ti objasnim?
Dobre vijesti? -Da.
Ne znam.
Rodit ću, napravila sam analize, upravo su mi javili.
Ida.
Ida, zašto si takva?
Maloprije si bila sretna.
Rekla si da vodiš računa.
Jesam, ali...
Od kada smo zajedno?
Već sam bila trudna, očigledno.
Tražili smo rješenje, evo ga.
Govoriš kao redatelj. -To i jesam.
Vi ste talijanski redatelji izgleda plaćeni
da se ljutite što se zemlja kreće.
I da se tome podsmjehujemo.
A to je i način da se s time ne složite.
Ja, međutim, prihvaćam sve što mi se desi.
Kao životinja ću patiti ako te više ne budem vidjela.
Jasno mi je da moram platiti ako hoću zadržati dijete.
Ti si moja ljubav.
Ponovi to.
Ti si moja ljubav.
Moj praznik, moja nova godina.
Moj kokain.
Puno toga si ti.
Ali nisi moja grupa.
Moja je grupa... jedan mladić... koji...
Pamtiš onaj dan kada si mi pokazao slike onih terorista
Rekao si:
ista im je ideologija, fanatizam, skrivanje, rizik
i naravno da moraju biti zajedno.
Moj dečko, ako ga vidiš,
i još više ako ga upoznaš...
i nama je lijepo zajedno.
Zar bi želio biti otac djetetu koje nije tvoje?
To je priča o svemirskom brodu koji se kreće ka suncu.
Jako se približio suncu.
Neće izgorjeti?
U naučnoj fantastici nikad ne znaš što je istinito a što ne.
Moj je brod asteroid zarobljen u svemiru
i pretvoren u svemirski brod.
Od rijetkog je minerala koji podnosi i milijun stupnjeva.
A zašto se približava suncu?
Da ga prouči. Kada čovjek bude mogao shvatiti
kako je u suncu raspoređena materija i koja je dinamika
možda će shvatiti kako je stvoren cijeli univerzum.
To je suština mnogih stvari.
I što poslije?
OBRADA I PREVOD Studio DONATO