Tip:
Highlight text to annotate it
X
Kad god se donose velike odluke o budućnosti Velike Britanije, TV kamere
će se usredotočiti na ljude u parlamentu.
No ovdje vas pitam, što ako su te kamere okrenute u krivom smjeru? Imaju li
političari stvarno danas toliku moć? A ako nemaju, tko onda donosi
odluke koje će stvarno utjecati na UK?
Vjerojatno ste čuli tvrdnju da je novac moć. Ako je to istina, onda zamislite koliku
moć biste imali kad biste mogli STVARATI novac?
E sada, ovo bi vam moglo biti teško za povjerovati, ali postoji mali broj privatnih tvrtki koje u principu
imaju dozvolu za stvaranje novca. U javnosti su poznate pod nazivom - banke.
U stvari, 97% svog novca koji postoji u Velikoj Britaniji je stvoren od strane banaka, u biti iz
ničega, kroz računovodstveni proces koji koriste kada izdaju kredite. To bi moglo
zvučati čudno, ali to je upravo kako Engleska Narodna Banka - službena banka države -
u suštini kaže:
Kada banke izdaju kredite, one stvaraju dodatne bankovne depozite [pologe] za one koji su posudili
novac.
Ti dodatni polozi su zapravo samo brojevi - ili novac - koji se pojavljuju
na vašem bankovnom računu kada dignete kredit.
Ali mora da je ilegalno tiskati novac? Pa, da - ako počnete ispisivati vlastite
novčanice od 10 ili 20 funti kod kuće, prilično brzo će vam doći policija na
vrata.
No bankama je [taj proces] puno jednostavniji od potajnog tiskanja novčanica od 10 funti: oni samo
trebaju upisati brojeve u računalni sustav.
Upravo su ti brojevi koji čine elektronički novac ono što koristimo za plaćanje velike većine
stvari koje kupujemo.
Dakle, ako koristimo elektronske brojeve koje banke stvaraju kao novac, zašto nije
protuzakonito stvaranje tih brojeva, isto kao što je ilegalno da vi ili ja
ispisujemo papirnati novac?
Pa, zakon koji regulira ispis papirnatog novca je sastavljen daleke 1844. godine.
No, taj zakon obuhvaća samo novčanice i kovanice. Nikad nije ažuriran kako bi uzeo u obzir
činjenicu da je gotovo sav novac danas elektronički, iako ti brojevi sada čine 97 %
ukupnog novca koji koristimo.
To daje bankama moć stvaranja i raspodjele novca [svake] zemlje.
I unatoč činjenici da je zloupotreba ove moći izazvala financijsku krizu, nije bilo
nikakve rasprave u parlamentu, vladini savjetnici nisu pokrenuli pitanja, i nema nikakve inicijative
da se moć stvaranja novca oduzme bankama.
Dakle, ako zaista želimo znati gdje moć stvarno leži u državi, trebali bismo usmjeriti
TV kamere prema londonskom Cityju, gdje je sjedište velikih banaka. Budući da te banke
imaju moć stvaranja novca, one imaju veću moć oblikovanja gospodarstva u Velikoj Britaniji
nego cijela izabrana Vlada.
Dopustite mi da objasnim.
Svake godine Vlada potroši ogromne iznose novca. Tijekom pet godina prije početka financijske
krize potrošili su ukupno 2.1 bilijun funti - to je 34.000 za svakog
muškarca, ženu i dijete u Velikoj Britaniji.
No, u istih 5 godina, banke su posudile ukupno 2.9 bilijuna funti - gotovo 40 % više
nego što je Vlada potrošila.
Način na koji Vlada troši novac ima ogroman utjecaj - ulaže li u škole i
bolnice ili plaća ratove - sve to utječe na zemlju u kojoj živimo.
No, dok imamo 650 zastupnika, koje smo izabrali, koji imaju nekakvu moć odluke o tome kako vlada
troši naš novac, pet najvećih banaka u Velikoj Britaniji [zajedno] ima samo 78 članova odbora, a samo
20 njih zapravo donosi ključne odluke.
Dakle, ako tih 20 ljudi odluči da će obustaviti kreditiranje tvrtki i poduzetnika
i umjesto toga posuditi što je više moguće novca ljudima koji žele kupiti kuće, onda
će cijene kuća rasti, a male tvrtke koje zapošljavaju polovicu svih radnika u Velikoj Britaniji neće moći
ostvariti investicije koje bi im omogućile rast.
A prioriteti ove male skupine ljudi mogu odrediti hoće li cijene kuća
porasti izvan dosega [običnih ljudi], hoće li se burze u koje je uložena većina mirovina
destabilizirati od strane špekulanata i trgovaca, i hoće li tvrtke na koje se oslanjamo za zapošljavanje
biti u stanju investirati ili će morati otpuštati viškove ljudi.
Je li stvarno dobra ideja predati moć stvaranja 97 % svog novca u
ruke tako malo ljudi? To ne zvuči vrlo demokratski. Uostalom, banke
se ne bave dobrobiti društva; one imaju obvezu više se brinuti o
svom profitu. No, kao što smo vidjeli posljednjih nekoliko godina, ono što je dobro
za banke nije uvijek dobro za sve ostale.
Dakle, ovo je situacija danas: banke imaju moć stvaranja i raspodjele novca bez da
snose odgovornost prema ljudima, i bez odgovornosti za učinke svojih djela na
društvo i na gospodarstvo.
A kad zlouporaba ove moći stvaranja novca dovede do recesije i financijske krize,
Vlada mora intervenirati i spriječiti urušavanje cijelog sustava.
To znači da se porezi koje plaćamo preusmjeruju od škola i bolnica te se koriste za
spašavanje banaka i njihove dobiti i bonusa. To za sve ostale znači više
poreze, manje [javnih] usluga i manje pravo glasa o tome kako se vodi [politika] zemlje.
Dakle, što nam je činiti da spasimo demokraciju od velikih banaka? Pa, jednostavno je. Trebamo
oduzeti bankama moć stvaranja novca, jer im se jednostavno ne može vjerovati
[da je neće zlorabiti].
Dakle, moramo osigurati da je moć stvaranja novca zaštićena od zloporabe,
da svatko zna kome je ta moć povjerena i kako je koristi. Umjesto predavnja te
moći stvaranja novca u ruke bankara koji samo traže profit, moramo [taj proces] učiniti
transparentnim i odgovornim te ga dizajnirati tako da radi za interes običnih ljudi. To je
moguće, ali to znači da se moramo suprotstaviti lobistima koji rade za banke, koji su
potrošili 98 milijuna funti u prošloj godini u svrhu utjecanja na Vladu. I moramo
osigurati da političari ne iznevjere demokraciju time što predaju nešto toliko opasno
kao što je sposobnost stvaranja novca u ruke istih banaka koje su uzrokovale
financijsku krizu.