Tip:
Highlight text to annotate it
X
Vidjet ćemo što se događa kad se rasprava prebaci s TV-a
na internet. Sad nas gledate na računalu,
smartphoneu ili drugom uređaju. Pričekat ćemo nekoliko minuta
da nam se pridruže TV gledatelji te da naše osoblje pomakne
kabele i kamere te sve pripreme za susret s gđom Reding.
Plan je sljedeći: pridružit će nam se građani
koje ćete vidjeti u dnu ekrana. Oni su pripremili pitanja
za potpredsjednicu Reding koja će izravno postavljati.
Pridružit će nam se ukupno deset građana.
Iznijet ću vam teme o kojima ćemo razgovarati.
Nabrojit ću ih nasumce: npr. ravnopravnost spolova,
žene u poslovnom svijetu, diskriminacija, sloboda kretanja,
sloboda izražavanja u Europi, uloga Europe u životu građana.
Zaštita podataka i privatnost na internetu goruća su pitanja
o kojima ćemo razgovarati. Imamo i pitanje o Ukrajini,
a na Twitteru su se oglasili i pobornici elektroničkih cigareta.
Bili ste vrlo glasni na Twitteru, no svaka pohvala za to!
Stoga ćemo razgovarati o kontroverznim propisima
o elektroničkim cigaretama. Ubacivat ću i pitanja koja su
objavljena na društvenim mrežama. I dalje možete slati pitanja
korištenjem oznaka #askreding ili #eudeb8.
Šaljite nam svoja pitanja, a mi ćemo ih postaviti
što je više moguće. Vjerojatno ih neću sve uspjeti postaviti jer
nemamo vremena. No učinit ću sve da ih postavim što više
tijekom ovih sat vremena. Na dnu ekrana možete vidjeti
osam građana, a još dvoje pridružit će se poslije.
Broj je ograničen jer je moguće prikazati samo deset prozora.
No željeli smo pozvati što više ljudi.
Kažu mi da smo spremni početi. Najbolje bi bilo predstaviti
sudionike ili im dopustiti da se sami predstave.
Počet ćemo s Daniellom. Daniella, čujemo li se?
Da, pozdrav svima! -Predstavite nam se ukratko.
Javljam se iz Tel Aviva. Izraelka sam i Amerikanka.
Radim u marketingu tvrtke za biheviorističke podatke.
Neću govoriti o zaš*** podataka. Zanima me ravnopravnost spolova
i uloga žena u upravnim odborima. Magistrirala sam u Francuskoj
prije 10 godina. Moje kolegice s faksa uspješne su u svom poslu,
no bore se s diskriminacijom i zastarjelim percepcijama,
dok naši muške kolege s faksa imaju uspješnije karijere.
Oni se bolje uklapaju. Imam blog na kojem sam vrlo aktivna.
Na Twitteru pišem o ženama u poslovnom svijetu. Pratim vaš rad
o ulozi žena u upravnim odborima i postavit ću vam pitanje o tome.
OK! Vi ćete govoriti o toj temi. Sad pozivamo Eszter. Eszter,
čujemo li se? -Dobra večer! Zovem se Eszter Soos.
Iz Mađarske sam, po struci sam politologinja i imam 29 godina.
Bavim se francuskom politikom, a postavit ću pitanje o EU-u
i Francuskoj. Pobornica sam europskog federalizma i nadam se
će rasprava biti zanimljiva. -Hvala, Eszter! Paul, jeste tu?
Pozdrav! Ja sam Paul Budurca. Rumunj sam, živim i radim
u Irskoj. Jedva čekam uputiti svoja pitanja Potpredsjednici.
Hvala! -Hvala, Paul! Sljedeći je Hugh. Čujemo li se?
Ne čujem Hugha, a čini se da ga i ne vidim.
Idemo dalje. Yves? –Tu sam. Ja sam Yves Leroux. Čini se
da sam najstariji među nama. Francuz sam. Radim u sektoru
IT-a na sigurnosti i privatnosti. Moja su pitanja o IT-u, zaš***
podataka i računalstvu u oblaku. –Sljedeća je Maria.
Večer!Ja sam bugarska novinarka i bavim se kriminologijom.
Zanima me isto što i ostale: ravnopravnost spolova,
zaštita podataka i sloboda kretanja u Europskoj uniji.
Postavljat ću pitanja o tim temama i zanimaju me
ishodi ove rasprave.
Hvala, Maria! Sljedeći je Jakub. –Večer! Ja sam Jakub. Čeh sam,
ali sada živim u Francuskoj. Studiram politologiju i bavim
se francuskom politikom. No zanima me i svjetska politika.
Radujem se europskim izborima ove godine i njihovu rezultatu.
Moja su pitanja o građanstvu i mišljenju građana o Europi.
Hvala, Jakub! Sljedeći bi trebao biti Timur. Čujemo li se?
Dobra večer svima! Sretan sam što sam tu.
Imam 16 godina. Živim u Ukrajini, a ove ću godine maturirati.
Zabrinut sam zbog ekonomske i političke budućnosti Ukrajine.
To će biti tema mojih pitanja. –Nedostaje nam jedino Hugh.
Čujemo li, Hugh? OK. Čini se da Hugh nije s nama.
No počet ćemo bez njega.
Potpredsjednice Reding, želite li pozdraviti sudionike?
Pozdrav svima! Čekam vaša pitanja pa počnimo s Daniellom.
Dobra večer! Moje je pitanje o ravnopravnosti spolova i ženama
u upravnim odborima te što poduzimate u tom području.
U 2012. bili ste aktivni i dominirali ste u tim raspravama
na svjetskoj razini. No u 2013. vaš je angažman oslabio.
Čini mi se da u Europi interes za tu temu slabi.
Fakultet INSEAD dio je skupine koja zagovara veću ulogu žena u
poslovnom svijetu, no žene se moraju boriti same za sebe.
Pripremate li nove inicijative za pomoć ženama da se
bore protiv staklenog stropa? Neke nove inicijative za 2014.
koje će pomoći ženama da uđu u upravne odbore i napreduju u
korporativnom svijetu? –Potpuno se slažem s onim što ste rekli.
Žene čine 60 % sveučilišnih diplomanata, a nisu na vodećim
položajima u korporativnom svijetu iako su stručne.
Pokušali smo prvo s dobrovoljnim sustavima, ali nismo uspjeli.
Predložila sam akt EU-a o ženama u upravnim odborima kako bi ih
tvrtke više uključile u odbore. (Mogu li nastaviti?) EP je glasao
za ovaj propis velikom većinom. Sada o njemu raspravljamo s
vladama na ministarskim sastancima kako bi i vlade
prihvatile taj propis. No ne bavimo se samo tim propisom
već i stvarnošću. Istaknula bih da su se čuda dogodila.
Otkad smo predložili taj propis, tvrtke su počele tražiti
talentirane žene, a i žene su se počele same udruživati.
Sve je više organizacija koje pomažu ženama na putu do vrha i
onima s odličnim životopisima da uspiju u korporativnom svijetu.
Daniella je govorila o inicijativi u kojoj je fakultet
INSEAD imao važnu ulogu. Inicijativu su pokrenule
poslovne škole u Francuskoj i Britaniji, a danas su uključene
mnoge poslovne škole diljem svijeta koje surađuju preko
web-mjesta gdje se objavljuju životopisi mnogih žena koje su
spremne preuzeti vodeća mjesta. Europska inicijativa potaknula
je pokret na svjetskoj razini. Potaknula je zapošljavanje žena
na rukovodećim položajima. Potrebni su i žene i muškarci.
Ne smijemo rasipati talent! -Postavit ću srodno pitanje.
Riječ je o izvršnom odboru ESB-a koji je dio Upravnog vijeća.
Svih šest članova su muškarci. Mandati su vrlo dugi, a sljedeći
počinje za 4 godine. Čini se da EU ne slijedi vlastite savjete.
Hoće li neki od njih 6 odstupiti ili moramo čekati da netko ode
u mirovinu. Vidjela sam prije emisije fotografiju cijele
uprave ESB-a koju čini 20 bijelih muškaraca. Čini se
kao da je snimljena u 19. st. u crnobijeloj tehnici. Što mislite
o tome i što se može učiniti? –Potpuno ste u pravu.
Bankarski svijet siv je i bezbojan. No bilježi se napredak.
Francuskinja Danièle Nouy prva je žena
koja je imenovana predsjednicom Nadzornog odbora ESB-a.
U njemačkoj središnjoj banci imenovana je žena koja će
zamijeniti muškog člana. Smatram da je poruka prenesena u
središnjim bankama. Prve žene preuzimaju vodeća mjesta i želim
im da budu uspješne i pokažu da su jednako dobre kao i muškarci.
Hvala! –Daniella, hvala na pitanjima.
Povezano pitanje odnosi se na prava žena. Objavila ga je na
Twitteru Francuskinja potpisana kao Europarižanka koju zanima
što EP misli o onome što ona naziva korakom unatrag za prava
žena u Španjolskoj? Ona koristi oznaku pobačaj.
Znam da se o tom zakonu žustro raspravlja u Španjolskoj, a EP
je danas raspravljao o tome. Morate znati da su pitanja o
pobačaju ili srodnim temama potpuno izvan nadležnosti EU-a.
To su nacionalne odluke o kojima odlučuju nacionalne vlade i
parlamenti. –Sad se prebacujemo na drugog sudionika, tj. Eszter.
Nekoliko ste se puta sukobili s francuskom vladom zbog položaja
Roma u Francuskoj. Željela bih da se ta rasprava prebaci i na
europsku razinu. Sve države članice morale su izraditi
strategije za integraciju Roma. Strategije su spremne i Komisija
ih je ocijenila prije 2 godine. Koje su političke reakcije
na tu ocjenu? Koje su prepreke provedbi tih strategija?
Kako to povezujete s raspravama o slobodnom kretanju i ljudskim
pravima na europskoj razini? Mislim da su svi svjesni
da je problem s Romima ozbiljan. 10–12 milijuna Roma europski su
građani i mnogi žive u siromaštvu. Pokušavaju napustiti
svoju zemlju jer ondje nemaju budućnosti te otići drugdje.
Ako se ne integriraju u tim zemljama, ako djeca ne idu
u školu, ako im nije riješeno stanovanje, problem se neće
riješiti ni za sljedeće generacije. Stoga je EK preuzeo
to pitanje u svoje ruke. Vlade moraju imati vlastite strategije
integracije Roma te ih moraju početi provoditi u praksi te
početi integrirati Rome, izvući ih iz siromaštva i integrirati
djecu u škole kako bi sljedeća generacija imala normalan život.
Održat ćemo sastanak na vrhu s vladama, predstavnicima Roma,
nacionalnim parlamentima i EP-om te ocijeniti odluke.
Komisija je prvi put predložila propis o zajedničkim mjerama
u državama članicama kako bi se provodila integracija. Vijeće je
jednoglasno prihvatilo te prijedloge Komisije.
No u pravu ste, potrebno je dugo vremena da sva obećanja
postanu stvarnost. Problem Roma ne možemo riješiti u nekoliko
tjedana ili mjeseci. No potreban je angažman država članica i
zajednice Roma koje bi trebale prihvatiti integraciju i
normalan način života u zemljama u koje odluče otići.
Jedno brzo pitanje. Trebaju li istočne i zapadne zemlje EU-a
ili sve nove države članice provoditi drugačije strategije
jer se problemi razlikuju ovisno o tome je li se zemlja napušta
ili se u nju odlazi? Što mislite o tim blokovima? –Romi imaju
različita državljanstva. Obično govorimo o Romima u siromašnim
regijama koji zbog nedostatka mogućnosti napuštaju
svoje zemlje. Imamo dvostruke strategije. Pokušavamo pomoći
Rumunjskoj i Bugarskoj. Podupiremo ulaganja vlada i
osiguravamo im sredstva. Cilj je ulagati u stanovanje, radna
mjesta, škole, te posebno obrazovanje romske djece.
Riječ je o borbi protiv siromaštva kako ljudi ne bi
odlazili iz svoje zemlje. Ali ako odu, moraju se integrirati
u novo društvo. To je dvosmjeran proces: domaćin mora biti voljan
omogućiti integraciju, a migrant se mora htjeti prilagoditi u
novo društvo. To je teško. Katkad jedna strana to ne želi,
katkad druga. Ako nitko ne želi, ne možemo riješiti problem.
Prije nego što se vratimo na Twitter, idemo k Paulu u Irsku.
Potpredsjednice Reding, zašto EU tolerira engleskim političarima
i medijima da degradiraju rumunjske građane u vezi s
pravima na tržištu rada? Hvala. –Ne prihvaćamo diskriminaciju
europskih građana. Ima nas 507 milijuna, svi imamo jednaka
prava i jednake obveze. Ovaj je tjedan u EP-u bila
rasprava o slobodi kretanja. Laknulo mi je kad sam vidjela da
se velika većina stranaka i zemalja slažu:
sloboda kretanja jedno je od najvrednijih europskih prava.
O njemu se ne može raspravljati. Budimo jasni, to je temeljno
pravo europskih građana. Oni imaju prava, ali i obveze:
slobodno kretanje u svrhu rada, studiranja, odlaska na odmor itd.
Ne postoji međutim slobodno kretanje u cilju nezakonitog
iskorištavanja socijalnih sustava. Države članice mogu
poduzeti mjere da to spriječe. Mnoge države članice to čine:
isključuju prevarante. Zato što varanje nije europsko pravo i
vlade tomu mogu stati na kraj. No europski propisi ne dopuštaju
ograničenje kretanja. Komisija i Parlament to neće dopustiti.
Paul, želiš li štogod dodati odgovoru potpredsjednice?
Slažem se oko jednoglasnosti, ali zadnjih šest mjeseci bilo
je mnogo pritisaka iz britanske politike i medija koji su
degradirali rumunjske građane. Ne podržavam prevarante, ne
želim zlouporabu ni mađarskog ni rumunjskog sustava. Ali to ne
znači da u UK dolaze samo Romi...
Vraćamo se na Twitter s pitanjem o tome što se može učiniti
protiv manipulacije i populizma u raspravi o slobodi kretanja.
Ima li EU mehanizam da to riješi ili je sve u rukama populizma?
Komisija zahtijeva dosljednu primjenu propisa EU-a, ali
ne može spriječiti političare da govore što misle. Pozivam ih
da budu odgovorni, koriste se činjenicama i ne diskriminiraju.
Diskriminacija je nezakonita. Političari ne bi smjeli kršiti
propise. Kao odgovor na ono što je Paul istaknuo, morate znati,
i to je jako važno: u analizama koje imamo potvrđuje se, a to
vrijedi i za UK, i Njemačku i druge države članice, da ti
građani odlaze u druge zemlje radi posla. Većina migrira kako
bi se zaposlila. Svojim radom pridonose poreznom i socijalnom
sustavu. U prosjeku pridonose više nego domaći građani.
Prestanimo diskriminirati i riješimo probleme koji postoje,
nemojmo stvarati nove probleme!
Idemo dalje, nemamo puno vremena. Na liniji je Hugo,
čujemo li se? –Dobra večer, Britanac sam, živim u Bruxellesu
10 godina, prije toga 17 godina živio sam u Francuskoj.
Radio sam u Komisiji i nekoliko godina u Parlamentu, sad sam
slobodnjak. Imam pitanje u vezi s raspravom u Stockholmu kada
ste osobi iz publike odgovarali na pitanje i rekli da
80 % propisa u Švedskoj zapravo dolazi iz Europe, tako je barem
u zapisniku... Vrijedi li to za cijeli EU ili Šveđani imaju
poseban tretman? –Nitko nema poseban tretman,
svi su građani i države jednaki. Ne znam je li 75 ili 80 %, ali
većina propisa koji vrijede na nacionalnoj razini temelje se na
propisima i direktivama EU-a, koji se prenose u nacionalno
pravo. O većini propisa za svih 28 članica odlučuju zajedno
Parlament i Vijeće ministara. Zbog toga je važno da građani
budu svjesni moći koju prenose europarlamentarcima.
Oni svojim glasovima odlučuju koji će se propisi primjenjivati
u državama članicama. –Moramo se požuriti, vraćam se
na Twitter jer dobivamo toliko pitanja... Ispričavam se na
kaotičnom dojmu, ali imamo mnogo tema. Alice Stolmeyer pita
hoće li Komisija poduzeti primjerene, dakle znanstveno
utemeljene klimatske mjere kako globalno zagrijavanje ne bi
premašilo 2°C? –Znate da je EU prvi na
svijetu upozorio na problem globalnog zagrijavanja i počeo
donositi odgovarajuće propise za njegovo suzbijanje.
Ti se propisi sada revidiraju, pokrenuta je temeljita rasprava
između Komisije s jedne te Parlamenta i Vijeća ministara
s druge strane. Nadam se da će naše globalno
obećanje biti popraćeno odgovarajućim propisima kako
bi Europa preuzela vodstvo te da će je drugi slijediti.
Nadam se i da ćemo na sastancima UN-a moći prenijeti poruku o
globalnom zagrijavanju te upozoriti na opasnosti, što će
pokrenuti i druge kontinente. –Nastavit ćemo s temom koja je
dotaknuta u ranijem razgovoru s Isabel, a to je zaštita
podataka. Pitanje će postaviti Yves.
Hvala. Spomenuli ste da bi zakonodavni paket, koji čine
uredba i direktiva, trebao biti donesen prije kraja godine.
Tomu su na putu dvije prepreke: prvo, kako ste objasnili,
Parlament to mora donijeti prije
zadnje sjednice 17. travnja, a istodobno je potrebno i
očitovanje Vijeća. Nakon toga prelazimo na
sustav trijaloga. Problem je, čini mi se, da neke zemlje
to dovode u pitanje. Neke ne žele uredbu o zaš*** podataka,
a ona nam je potrebna. Ne budemo li je imali, očekuju nas, kako
ste objasnili u slučaju Švedske, različite inicijative i razlike
u provedbi direktive, što je za javnost vrlo neugodno.
Mislite li da će paket biti gotov na vrijeme za trijalog?
Slažem se s Yvesom. Ti su propisi predstavljeni jer
u svijetu bez granica, svijetu interneta i informacijske
tehnologije ne možemo imati 28 rascjepkanih, katkad i
proturječnih pravila. To je jedan paket pravila za
jedan kontinent, primjenjuju se svugdje te poduzećima i
građanima nude pravnu sigurnost. Na temelju osnivačkih ugovora
građani EU-a imaju pravo na zaštitu privatnosti i osobnih
podataka. Parlament je obavio svoj dio posla: predstavio je
stajališta odbora nadležnih za zaštitu podataka i obećao
da će glasati o tome prije 17. travnja. Doživljavam to
obećanje vrlo ozbiljno, a to bi trebale i nacionalne vlade.
Sljedeći tjedan 28 ministara sastaje se s izvjestiteljima iz
Parlamenta i predsjednicima parlamentarnih odbora da bi se
razmotrilo djelomično donošenje propisa o zaš*** podataka
prije izbora, a zatim započinje trijalog i nastavlja se u novom
mandatu Parlamenta. –Hvala na odgovoru. Drugo
pitanje odnosi se na istu temu. Već ste objasnili da računalstvo
u oblaku zahtijeva globalni sustav, a neke zemlje već sad
imaju „lokalizirane nacionalne oblake”. Ako se to nastavi, doći
će do „balkanizacije” oblaka: svatko će imati svoj oblak i
neće htjeti iz njega. Što ćete poduzeti da bi se izbjegla ta
„balkanizacija”? –Komisija je predstavila eurostrategiju za
računalstvo u oblaku kako bi izbjegla to što zovete
balkanizacijom i ponudila poduzećima mogućnost za
stvaranje europskog oblaka. Međutim u svjetlu događaja oko
NSA-a i prisluškivanja (...prekid veze...)
Čini se da smo ostali bez zvuka. Može li mi netko objasniti?
Ništa ne čujem i ne znam čuje li mene netko.
Čujem vas, ali ne čujem potpredsjednicu Reding.
Izgubili smo vezu s potpredsjednicom.
Iskoristit ću priliku da vas podsjetim, ako želite postaviti
pitanje na Twitteru (... prekid veze...) Yves, možete li objasniti što
to smatrate „balkanizacijom” interneta?
Ti su problemi prisutni u mnogim zemljama.
Primjerice, u Njemačkoj postoje sigurnosne oznake,
dvije francuske tvrtke oglašuju kako „svi objavljeni podaci
ostaju u Francuskoj”. Slično je u mnogim zemljama.
Neki smatraju da bi se trebalo ograničiti samo na Schengen
jer se navodno ne možemo osloniti na druge zemlje.
Ako oblaci budu ograničeni na pojedinačne zemlje, provedba će
biti otežana. –Što bi Komisija trebala učiniti? –Uredbom se
želi uvesti zajednička zaštita podataka diljem Europe.
Isto nam treba i za oblak. Postoji projekt za europski
oblak, ali moramo biti sigurni da se nacionalne vlade neće
tomu protiviti. –Ako potpredsjednica nije na
vezi, nastavit ćemo raspravu o zaš*** privatnosti...
Ipak se čujemo. Maria, imate pitanje o zaš*** privatnosti?
Da, potaknuto je raspravom, ali i energijom koju potpredsjednica
Reding ulaže u tu temu. Svi smo bijesni i želimo da se nešto
poduzme, ali osoba koja je to sve omogućila, Edward Snowden,
i svatko u njegovoj situaciji izlažu se globalnoj nesigurnosti
i progonu. To ne ohrabruje moguće zviždače koji žele
razotkriti grubo institucionalno kršenje prava. Zanima me što
bi se dogodilo građaninu EU-a koji razotkrije takvu zlouporabu
moći? Kakva je politika EU-a o zviždačima? –Mogu li na ovo
odgovoriti? Ne vidite me, ali čujem vaše pitanje. Zviždači su
predmet nacionalnih politika, to nije predviđeno osnivačkim
ugovorima. Komisija može djelovati samo na temelju
ugovorâ. To je pitanje temeljnog prava, Unija za to nažalost
nema nadležnost. Želim nešto reći o europskom
oblaku. Yves je u pravu, imamo eurostrategiju za to.
Pokušali smo učiniti to područje što privlačnijim za razvoj.
Radimo na potrebnom pravnom okviru, ali nepovjerenje u
sigurnost podataka u globalnom oblaku dovodi do straha od
davanja podataka. To je najgore što se može dogoditi
Europi. Treba nam sigurno okruženje u kojem ljudi mogu
dijeliti podatke u skladu s propisima. Zato sada na stolu
imamo uredbu o zaš*** podataka.
Možemo li se vratiti na pitanje o tome što bi se dogodilo osobi
koja, primjerice, razotkrije nešto o Komisiji, a za to ne
postoji postupak? I samo kratko, drago nam je što Parlament
podržava slobodu kretanja, ali činjenica je da se Bugari
suočuju s preprekama pri potrazi za poslom u zapadnoj Europi,
ljudi imaju strahove. Komu se možemo obratiti ako mogući
poslodavci krše naša prava?
Srećom, u Europi je demokracija. Osobe koje se žele žaliti
i zviždači, primjerice protiv europskih institucija, mogu se
obratiti europskom ombudsmanu koji analizira sve što su rekli
i poduzima potrebne mjere. Žalbe se mogu slati
i Odboru za peticije EP-a. Ta se pitanja vrlo dobro
obrađuju na europskoj razini, a tako bi trebalo biti
i na nacionalnoj razini. Kad je riječ o slobodi kretanja,
razumijem da mladi za sebe traže najbolje mjesto za rad.
Ako ne nađu posao lokalno ili ako nisu dovoljno plaćeni,
pokušat će otići. To je njihova osobna sloboda
koju treba poštovati, iako iz Europe budućnosti
mladi ne bi smjeli odlaziti i trebali bi u svojoj okolini
naći dobro plaćen posao. Stoga je mehanizam solidarnosti
s regionalnim i socijalnim programima za pomoć razvoju
nerazvijenih i siromašnih područja od ključne važnosti.
Moramo ulagati u osnaživanje siromašnih područja u cilju
otvaranja radnih mjesta kako bi ljudi ostali u svojim zemljama
ako žele. –Vrijeme nam istječe pa pozivam sve sudionike
da postave svoja pitanja dok smo još uvijek na vezi.
Pozivamo Jakuba. –Pozdrav i hvala vam.
Imam pitanje o građanstvu. Dolazim iz Češke gdje mnogi
smatraju da je Bruxelles daleko. I za mene je EU organizacija
koja okuplja 28 država te više nacija i kultura. To je dobra
organizacija, a ne prava država ili federacija. Moje je pitanje
možda naivno ili jednostavno, no želio bih znati zašto bi se
državljani članica trebali smatrati europskim građanima?
Što je Europljanima zajedničko? Zašto imamo isto građanstvo
osim što živimo na jednom zemljopisnom području?
Način na koji je Jakub definirao europsko građanstvo nije dobar
jer mi imamo svoja pravila. Rođena sam na jugu Luksemburga,
koji je industrijsko područje. Imam jake korijene, ali sam
i Luksemburžanka i Europljanka. Ti se identiteti dobro slažu.
Na europsko građanstvo trebamo tako gledati. Svi smo rođeni
u selu, gradu, regiji. Pripadamo državi i uživamo ista
prava kao i ostalih 507 milijuna građana Europe. To su trenutačno
prava na slobodu kretanja i nediskriminaciju. Tako naš EU
nije izgrađen samo na ekonomskim pitanjima, već se oslanja
i na vrijednosti, a to mi je najdragocjenije. –Hvala.
Još jedno pitanje: ja sam mislio na stanje u mojoj zemlji.
Možda je isto u novim članicama. Ne mislite li da bi se
na skorašnjim europskim izborima još jednom moglo objasniti
što je europsko građanstvo? –Nadam se da će europski izbori
svim članicama biti prigoda za razgovor o europskim pitanjima,
a ne o nacionalnim vladama ili ministrima. Ljudi moraju
znati da glasaju za osobe koje će sjediti u EP-u i odlučivati
o propisima koji će utjecati na živote 507 milijuna građana.
Važno je poslati poruku. Jakubu želim poručiti da je
važno da ljudi razumiju da želimo europsku federaciju.
Federacija ne znači odustajanje od nacionalnih korijena ili
gubitak jezika. Ne. Članice ostaju, ali o važnim pitanjima
govori se jednoglasno: na primjer o pitanju zaštite
osobnih podataka ne možemo govoriti s 28 glasova. Za važna
pitanja, kao što je i bankovna unija, moramo imati jedinstvenu
europsku politiku i moramo – obraćam se svim mladima
na internetu – imati jedan glas na svjetskoj razini.
Europske nacije male su u odnosu na svijet. No zajedno možemo
braniti svoje vrijednosti i prava i čuti se na višoj razini.
Puno vam hvala. –Imamo još tri sudionika,
te iz Ukrajine i Katalonije u Španjolskoj. Razgovarat ćemo
o elektroničkim cigaretama. Ne brinite, nećemo ih zaboraviti.
Pitanje ne Twitteru postavio je Chris: kako ćete, osim govorima
i raspravama, građane privući da sudjeluju u političkim
procesima na dnevnoj osnovi? –Na dnevnoj osnovi time bi se
trebali baviti pouzdani lokalni političari. Ne mogu objasniti
svim građanima u svim članicama i regijama Europe što se radi.
Time se moraju baviti nacionalni i regionalni političari, koji su
i europski političari jer dijele odgovornost za svoja djelovanja.
Izravan kontakt s građanima pokušala sam ostvariti
dijalozima s građanima gdje bi građani postavili svoja pitanja.
Dijaloge sam organizirala s izabranim regionalnim
i nacionalnim političarima kako bih pokazala da smo dvojac.
Povjerenici i nacionalni ministri dijele odgovornost
za europski prostor. Pristupi im se mogu razlikovati, ali moraju
surađivati i zajednički djelovati. To treba objasniti i učiniti
tijekom europske izborne utrke. –Hvala. Sad pozivamo Timora
iz Ukrajine, koja nije članica EU-a iako bi mnogi željeli
da to bude. –Hvala. Jako mi je važno čuti vaše mišljenje
o stanju u Ukrajini, gdje se političari i dalje
fizički obračunavaju s novinarima i prosvjednicima.
Za to još nitko nije kažnjen. Što mislite o tome?
Kao prvo, divim se Ukrajincima jer nisu odustali.
Oni su na ulicama s ukrajinskom i europskom zastavom. Traže
slobodu, prava, pravdu. Njihov glas daleko dopire,
njihov se glas čuje. Znamo da je EU za njih san
i učinit ćemo sve da taj san postane stvarnost
za sve Ukrajince koji teže slobodi i pravdi.
Hvala vam, to mi je vrlo važno. Imam još jedno pitanje.
Mladi Ukrajinci podupiru EU i je li EU spreman
za mlade Ukrajince uskoro uvesti bezvizni režim?
Postavili ste pravo pitanje! Mladi ljudi ne žele biti predmet
diskriminacije i žele se slobodno kretati. Kao Ukrajinac vidite
veliku slobodu mladih Europe. Oni unutar EU-a mogu
putovati bez putovnice. S Ukrajinom pregovaramo o viznoj
liberalizaciji. Nadamo se uspostavi uravnoteženih odnosa
kojima će se mladima dati pravo slobode kretanja
koja je za europske građane jedna od najdragocjenijih.
Puno vam hvala. –Pozivamo Xaviera u Kataloniji.
Hvala vam na pozivu.
Ne znam bih li se morao predstaviti kao i ostali?
Možete se ukratko predstaviti prije no što postavite pitanje.
Živim u malom selu u Kataloniji i pozivam vas u posjet.
Imam 41 godinu. Pišem na blogu i Twitteru o neovisnosti
moje zemlje i tražim posao. Imam pitanje o mojoj zemlji.
Kao što znate, planiramo glasati i organizirati referendum
tako da moji sugrađani mogu odlučiti o neovisnosti.
Španjolska vlada kaže da to nije legalno, iako znamo da jest.
Iako neki smatraju da je to interno pitanje, zar nam
europsko građanstvo ne jamči prava? Nije li pravo
na glasanje temeljno pravo? Hvala.
Znam da će moj odgovor biti složen i neizravan.
Pravo na glasanje iz ugovorâ odnosi se na sve građane.
Na europskim izborima možete glasati i izvan svoje države
i ako ste se preselili u drugu državu.
Ako ste u toj državi rezident, imate pravo glasanja
na lokalnim i regionalnim izborima. Nije utvrđeno pravo
glasanja na nacionalnim izborima ili za nacionalna pitanja.
Referendum je španjolsko pitanje i treba ga regulirati internim,
a ne europskim pravilima. –Xaviere, nemamo puno vremena
pa bih se obratio Martijnu. Ako vaše pitanje nije
o elektroničkih cigaretama, trebao bih se brinuti za svoju
sigurnost. Martijne, predstavnik ste zajednice potrošača
e-cigareta. Izvolite. –Ja sam programer i živim u Nizozemskoj.
Pušač sam oko 20 godina. Otkrio sam e-cigarete. Volim ih,
ali sve će cigarete osim ovih biti zabranjene.
Zašto se u pripremi novih akata nije tražio savjet potrošača?
Želim da Martijn slobodno puši. Ako je riječ o EU-u, e-cigarete
nisu zabranjene. To je pitanje prepušteno državama članicama.
Mi ih nećemo zabraniti. Države članice mogu ih svrstati
u medicinske proizvode. Istina nije sasvim jasna!
Pročitao sam propise – mi smo velika zajednica koja čita
propise – mnoge e-cigarete druge i treće generacije bit će
zabranjene. Uvedena su mnoga ograničenja, a velike cigarete
bit će zabranjene. –Martijn zna više od mene, no EU neće
zabraniti e-cigarete. –To nikad nije bio plan. Mislim da mnoge
ljuti to što će zbog predloženih europskih propisa pristup
alternativnim proizvodima biti teži. –Mislim da su ljudi
zbunjeni zbog pregovora Vijeća i EP-a. Riječ je o svrstavanju
e-cigareta s nižim pragom nikotina u potrošačku robu,
a države članice mogu ih svrstati među medicinske,
tj. farmaceutske proizvode. Klasifikacijom se neće baviti
Europska unija niti će Europska unija zabraniti tu robu.
Moramo sačekati i vidjeti. Ne mislim da ćemo morati dugo
čekati kako bismo vidjeli hoće li ti odgovori zadovoljiti
zajednicu potrošača e-cigareta. Prije no što završimo, želio bih
vas nešto pitati. Saslušali smo više od deset građana. Dijaloge
organizirate dulje od jedne godine, čuli ste njihove priče.
Što im je najvažnije? Kako Europa može zadovoljiti njihove
potrebe i očekivanja? –Moje je iskustvo s dijalozima predivno.
Očekivala sam da će građani reći „nemojte raditi ovo ili ono”,
ali ih ne zanima tko što radi, samo žele znati da netko radi
na rješavanju njihova problema. Mnogi građani od europske vlade
i Komisije očekuju da nađu rješenja za njihove zajedničke
probleme. Oni žele da su naše ovlasti veće od ovlasti danih
u ugovorima. Buduće rasprave vodit će se o donositeljima
odluka i njihovoj razini. To je ponekad vrlo teško.
(veza je u prekidu) Mislim da smo izgubili vezu.
Ne znam je li to samo veza potpredsjednice ili je veza
svima u prekidu. –Mislim da smo izgubili ton.
Zbog tehničkih problema mislim da je vrijeme da zaključimo
ovu raspravu koja je trajala više od jednoga sata. Čuli smo
Europljane i ljude izvan Europe. Na kraju želim zahvaliti
potpredsjednici Reding na ovoj inicijativi te građanima i
sudionicima ovog druženja koji su postavili pitanja
i čuli odgovore. Hvala svima. Ispričavamo se ako niste uspjeli
postaviti svoje pitanje. Ostavit ćemo ih za drugu prigodu.
Laku noć, čuvajte se i hvala! –Hvala vam.