Tip:
Highlight text to annotate it
X
R: Napokon gotovo – kako je bilo?
A: Oh ne, imam toliko dojmova – prvo, jako sam zadovoljan…
Imam neki pravedni osjećaj: „Da, vježbao sam i srećom sve je proteklo u redu, držao sam živce pod kontrolom.“
Bilo je… trebao sam… to sam tipični ja. Uvijek – uvijek se usredotočim na negativno, tako da sam trebao…
Idući put neću imati takvu vrstu mirne glazbe odmah iza puno adrenalina, zato što sam onda još uvijek pod tim adrenalinom pa mi gudalo drhti – tako da je to bilo… tipično za mene!
Samo se moram toga sjetiti… Ali sve drugo je bilo tako dobro, i – kao, svi komadi zbog kojih sam bio toliko nervozan – i vježbao sam mnogo sati svaki dan –
i tako sam se bojao da će nešto poći po zlu, možda zato što sam bio previše zatvoren ili tako nešto, ali onda – pozivanje ljudi mi je pomoglo!
A: Samo sam želio vježbati i vježbati i vježbati zadnje dane, sinoć sam također vježbao.
Mislim da je to ono što odvaja izvođača od glazbenika u meni.
Kad sam izvođač, onda samo pjevam „Fairytale“ po n-ti put, onda pomislim: „Ok, sad ću kupiti neku novu odjeću, sad moram razmišljati o emisiji“
i onda zadnjih 5 minuta prije emisije mislim: „Ok, moram zapamtiti one riječi…“
A kad sam glazbenik, kad je glazbeni koncert, onda mislim kako moram vježbati i vježbati i vježbati,
i onda 5 minuta prije koncerta razmišljam „***, što ću obući?“ – to je glazbenik u meni!
R: Napravio si show i tu, zar ne?
A: Da, da, jako je lijepo, kad sve one ozbiljne stvari prođu u redu – onda je lijepo napraviti show!
A: Zadnji dio showa i nije toliko lagan… da, zabavno je za vas, ali ja moram biti skoncentriran cijelo vrijeme…
R: Ali kako je to svirati ovdje – ispred obitelji i prilično malo ljudi s usporedbom sa 40 – 50,000 ljudi iz cijele Europe?
A: Da se nisam navikao na to, bio bih jako nervozan. Ali osim toga što su mi bili prijatelji i obitelj, ovo mjesto mi jest „prijatelji i obitelj“.
Odrastao sam tu, i… Ne, nema nikakvo „i“, zapravo – odrastao sam ovdje.
Tako da sam prezadovoljan što sam imao dopuštenje da pozovem prijatelje i medije i to – tu na mali, ali veliki Barrat Due
R: Kad ćeš saznati ocjene?
A: Eh, ne znam. Bit ću mrzovoljan ako sada ne prođem! Ali – A i B stoje visoko!
Ima ljudi koji vježbaju 5 sati na dan mnogo godina bez da su izišli odavde – a ja jesam – ja sam izvan Norveške svaki drugi dan…
Tako da sam jako ponosan što sam uspio i vježbati. Na primjer, u Bakuu – da, išao sam na sve partyje, ali sam ih sve otvarao,
i dok su drugi ostajali partijati i piti, ja sam išao kući vježbati. I sad sam jako zadovoljan što je to urodilo plodom!
R: Tvoj dobri prijatelj i kolega sa MGP-a, Didrik, dobio je A(5) nedavno…
A: Da? Sada? R: Čuo sam od Pera…
A: Super! Da – onda sam jako zadovoljan…
R: Hoće li ti ovo stvoriti pritisak?
A: Pa, da – ne mogu reći: „Ako je on dobio A, onda bih trebao i ja“, zato što je on stvarno dobar,
i jako je… velika razlika, pjevanje i violina, ali… eh, on stvarno zaslužuje A!… I ja zaslužujem proći – znam to…
R: Čestitam! A: Hvala ti puno!
A: Hvala svima što ste došli!