Tip:
Highlight text to annotate it
X
Dame i gospodo,
ja vidim život kao putovanje.
Ne znam još gde će biti kraj
ali znam gde je počelo.
Počelo je pre 21 godinu, na najvišoj plalnini Afrike
ta plalnina je Kilimandžaro.
Rodila sam se u malom selu po imenu Kimana.
Imam 21 godinu, kako ste čuli malopre.
Dobila sam prelepo ime Nice Nailantei Leng'ete
i znam da mnogi od vas imaju teškoće da zapamte moje ime,
zato, zovite me samo G-đica Kilimandžaro.
(Smeh)
Želim da svaka devojka u Keniji postane žena naših snova.
Volela bih da živim u mestu gde žene
ili devojke mogu slobodno da govore bez osuđivanja
i s tim - mislim, voleli bismo da žene
prvenstveno budu viđene kao ljudska bića i zatim kao žene.
Učinila sam nemoguće mogućim, čineći dve stvari
- razgovor sa muškarcima, koji nije dozvoljen u našoj zajednici
i menjam običaj ženskog obrezivanja u drugačiji oblik inicijacije.
Sečenje ženskih genitalija postoji u našem kraju kao što znate -
Kad sam odrastala dosadilo mi je da gledam svoje drugarice
kako umiru jer su mnogo krvarile,
druge su imale teškoće kad su rađale,
a druge su bile nazvane kukavicama.
Bilo mi je muka od toga i htela sam promenu u Keniji.
Počelo je pre 21 godinu,
kao najmlađa od tri.
Moj otac se zvao Pol i bio je visok,
zgodan i bio je snažan mladi Masai muškarac.
Moja majka se zvala Elis
bila je crna, sa tamnom dugačkom kosom,
uvek se setim nje na osnovu dve stvari:
jedna je da je bila velikodušna,
a i zbog ljubavi koju je imala za nas.
Poečelo je pre 21. godinu - izvinite -
da bi me bolje upoznali, moram vam pričati malo o svojo porodici,
da bi me razumeli.
Moj otac je imao dve žene, bio je poligamista,
moja majka je bila jedna od njih.
Moji roditelji su preminuli -
1997. i 1998. i mi smo ostali siročad.
Naše sklonište je bio normalan dom lutali smo od jedne porodice do druge,
smatrajući život teškim.
Morala sam da verujem da se nepripadanje nijednoj porodici
ispostavilo kao blagoslov.
Bežeći od dve bolne stvari u životu -
prisilne udaje i ženskog obrezivanja.
Prvi put sam sa mojom sestrom pobegla u 4 sati ujutro.
Jer to je bilo vreme kad su obavljali obrezivanje.
Drugi put, kad smo se vratile kući,
bile smo prebijene i obećale smo da nećemo to ponovo uraditi.
Sledeći put sam pobegla sama,
ali moja sestra nija imala sreće.
Posle toga otišla sam kod dede i rekla sam mu
da kaže teči da moraju poštovati moju želju
i tad sam im rekla: "Prijaviću ih državnim organima!"
I moj deda je prepoznao moju odlučnost i oni su poštovali moju želju.
Posle svega što smo prošli
očvrsli smo i znali smo da možemo sve.
Nakon deset godina vratili smo se kući sa našim starijim bratom,
on je bio taj koji je brinuo o meni i mojoj sestri.
I sjajna prilika se ukazala 2008. godine
kad su me primili na trening sa AMREF-om,
Pred-edukativni trening u okviru programa "Nomadic Youth and Reproductive Health Project."
To je bila kao neka promena za mene,
naučila sam mnogo o životnim rizicima
i stvari o ženskom obrezivanju, ranim brakovima,
i bila sam srećna, kad sam najzad bila napolju mogla sam da se obraćam svom narodu.
I posle treninga videla sam potrebu da mladi budu informisani.
Imala sam jedno pitanje koje me je kopkalo,
a to je: "Kako mogu da pokrenem svoju zajednicu?"
Majke, devojke, starce i morane,
jer promena mora da proizlazi iz zajednice, iznutra ka spolja.
Odakle početi? Sa vrha, naravno.
Morala sam da dobijem blagoslov od staraca.
Starci su stari ljudi u mojoj zajednici.
Oni su ti koji donose odluke.
Vi morate prvo proći -
prvo morate otići do njih i oni vam tad daju blagoslove.
Poznati su po tome da ne slušaju žene ali mene su saslušali.
Takođe sam morala da pričam sa majkama i devojkama.
Teško im je prići,
zato sam ih tražila onim danima kad su išle na pijacu,
tako sam mogla doći do lepog broja.
Pričala sam sa njima o važnosti planiranja porodice,
važnosti porođaja u bolnicama
i vakcinaciji njihove dece.
Uveli smo nešto novo,
što smo mislili da je bolje od ženskog obrezivanja,
a to je alternativna inicijacija.
Kad devojke postanu žene bez sečenja.
Posle toga, pričali smo o seksulanosti i zdravstvenoj edukaciji.
Imamo grupu devojaka iz moje zajednice,
pokrenuli smo OZZ, Organizaciju za zajednicu
ima nas 20, i glavni cilj organizacije
je da osnažimo ostale devojke iz naše zajednice.
I zadnje 3 godine, spasili smo preko 150 devojaka
i sad su u školi, nisu obrezane.
U novembru ove godine, starci i žene su prekinuli žensko obrezivanje u susednoj zajednici,
dakle možemo videti da se promena zaista širi.
Potrajalo je dok me je druga grupa prihvatila.
Druga grupa je posebna grupa jer
su oni - to je teško za nas, to je tužno za nas,
moramo pričati sa njima, oni su Morani.
Morani su grupa muškaraca koji imaju između 10 i 20 godina,
čiji posao je da ostanu u selu.
Oni štite našu zajednicu i oni su ti koji štite stoku.
I oni su grupa koja je rizična
jer njima je dozvoljeno da praktikuju poligamiju,
njima je dozvoljeno da imaju više partnera.
Oni mogu imati seks sa svakom devojkom u selu, jer je dozvoljeno.
I uvidela sam važnost razgovora sa ovim muškarcima
jer su oni naši budući lideri i oni su ti
koji žene mlade devojke sa kojima razgovaramo.
Razgovarali smo sa njima o važnosti
upotrebe kondoma i *** testa.
I tad, jedan od staraca im je rekao da je ovo pitanje života i smrti,
zato moraju to odabrati zbog sebe.
Nekoliko njih se priključilo Moranima i starcima, nakon godinu dana kako su me prihvatili,
i dali su mi "esiere".
To je crni štap za hodanje
koji simbolizuje liderstvo.
Sad u mojoj zajednici, starci i morani i majke,
radimo zajedno da podržimo jednu alternativnu inicijaciju
jer među mladim muškarcima, mislim, kruže glasine
da su neobrezane žene, više zainteresovane za seks.
Ali znamo za sad.
Moja odluka da radim više, da budem agent promena
je još jača zbog iznenadne smrti moje sestre.
Umrla je od mlarije dok sam ja širila poruke o reproduktivnom zdravlju
zajednici i omladini.
Vodila sam kampanju protiv malarije u selu,
da svako domaćinstvo ima mrežu oko kreveta i vodu.
Molim pridružite mi se da ostvarim značajne promene kod svog naroda!
Naročito devojčica u Keniji.
I želim da svaka žena bude žena naših snova.
Još jedna stvar za ovo jutro je da -
Potrebno vam je nečije strpljenje da napravite promenu.
Hvala vam!
(Aplauz)