Tip:
Highlight text to annotate it
X
Jedanaest.
Dvanaest.
Trinaest.
Ko je to?
Kakve su ono čudne prilike?
Dva stranca se pojavljuju iz šume.
Izgledaju kao duhovi.
Drugi deo
MALA LOKALNA BITKA
Šesnaest, druže naredniče.
Vidim.
Idi do Osjanine. Reci joj da postavi naše strelce na dobra mesta.
Pošalji Bričkinu ovamo.
Puzi, drugarice prevodioče. Od sada, krećemo se samo na stomaku.
Druže naredniče.
Razvedri se, Bričkina.
- Jesi li zapamtila put nazad? - Jesam.
- Močvara je najgora. - Da, znam.
Polako, Lizaveta, ne žuri.
Staze su uske, nemoj da silaziš sa njih.
- Uspeću. - Odmori se na ostrvu.
Javi Kirjanovoj da se situacija promenila.
Nismo dovoljno jaki da se nosimo sa njima.
Bolje ostavi oružje ovde.
Ne zaboravi da poneseš motku.
- Kreni, Lizaveta! - Da ostavim i municiju?
Bile ste u pravu kad ste se povukle ovamo.
Gadna stvar, devojke... gadna stvar.
Izbrojali smo šesnaest...
Biće ovde za oko tri sata po mojoj proceni.
Poslao sam Bričkinu u bazu.
Možemo ih očekivati ovde tek večeras.
Ako budemo uvučeni u okršaj, nećemo izdržati.
Nema šanse da ih zadržimo, imaju šesnaest automata.
I samo ćemo sedeti i gledati ih kako se šetkaju?
Treba da ih sprečimo da pređu preko grebena, i da ih nateramo da idu okolo.
Oko jezera Legonte. Samo kako?
Nemci ne traže borbu.
Traže skrovite staze da se sklone neprijatelju s puta.
Trudiće se da se prišunjaju svom cilju neopaženi.
Možda da ih pustimo da oni vide nas
i da se pretvaramo da mi njih nismo videli?
Onda će možda odlučiti da idu oko jezera,
a to je 24 sata hoda.
Pa, koga da im pokažemo? Mene, ili vas četiri?
Oni će izviđati, i ustanoviće da nas je samo petoro.
Samo će nas opkoliti i svršiti sa nama.
Napred, Rita.
Druže naredniče, šta ako oni nalete na drvoseče?
Kakve drvoseče? Gde? Nema nikog u šumi, rat je.
Žene seku drva ovih dana.
U pravu ste, devojke. Kakva ideja!
Napravićemo dobru predstavu, a ja znam pravo mesto za to.
Hajde, devojke, nemamo mnogo vremena.
Dolaze ostale!
- Čekaj, da te prenesem. - Glupost, mogu sama.
Još uvek imaš groznicu.
Dolaze, druže naredniče.
- Voda je hladna. - Podigni suknju više.
To nije propisno naređenje.
Zaboravi vojnička pravila na čas. I Nemci imaju tumače.
Ponašate se kao da sam dete...
Hoćeš još malo leka?
Ne sedite na tom hladnom kamenju. Požurite, devojke, dolaze!
Imamo još posla da se organizujemo.
Sjajna ideja sa Lizinom maramom.
- Šteta što smo je pocepali. - Nabavićemo joj drugu.
Moje gaće su poslužile.
Ona samo misli na pokazivanje.
Pokrij ih, jer ćeš biti sa mnom. Pa, da počnemo, devojke.
Trudite se da napravite dosta dima. I puno buke dok lomite granje.
Samo nemojte da štrčite previše.
Samo se pojavite i nestanite. Ali, nemojte da preterujete.
- Praskovja! - Molim?
- Uzmi sekiru! - Već sam je uzela!
Daj mi ruku!
Dobro! Jedan, i opet! Hajde!
Vatra neće da plane. Mora da je vlažno.
Moja lepo gori!
Još jednom. Svi zajedno! Neće da mrdne.
Još jednom! Još!
- Pazi! - Evo je!
Potkrešite granje, brzo!
Praskovja, za mnom!
Maša, jesi oljuštila krompir?
Jedva osećam prste.
Pazi!
Hej, devojke! Dajte mi ruku!
Evo je!
Zvali smo mlin. Poslaće nam kola.
Kad ćemo jesti?
Čim krompir bude gotov.
Hej, devojke!
Pažljivo, hoćete?
Sklonite se iza drveta, ne u grmlje.
Ovaj možeš da gurneš sama.
Komelkova, za mnom.
Ovamo, Galka.
Anjuta, daj mi sekiru!
Uzmi svoju. Ova je moja i treba mi.
Devojke, donesite suvog drveta!
Hej, devojke, dajte ruku!
Možda su otišli.
Ko zna? Možda.
Oni znaju svoj posao, inače ne bi bili na ovakvom zadatku.
- Šura, pomozi mi! - Čekaj.
Čekaj!
Vidim.
Hajde, guraj jače! Pada drvo!
Izgleda da radi.
Patrola.
Odlučili su.
Preći će preko i cela naša operacija je otišla dođavola.
Ako otkriju da smo ih videli,
izbrojaće nas na prste, i onda je gotovo.
Pa...
Pobrinuću se za ovu dvojicu.
Dok ostali idu za mnom sa automatima,
vi ćete možda uspeti da se sakrijete.
Ti, Komelkova, vrati se ostalima. Pokrivaću te.
Raja!
Vera! Dođite u vodu!
Stani! Vrati se!
Jabuke i kruške bile su u cvetu
pored reke utonule u jutarnju maglu.
Mlada Kaćuša je stala na visoki nasip
nasred potopljene obale.
Mlada Kaćuša je stala na visoki nasip
nasred potopljene obale.
Na obali Kaćuša je zapevala
o ponosnom stepskom orlu, o jednom...
Gde si, Vanjuša?
Hajde, devojke, hajde, zaplivajte!
- Dolazim, Ženja! -Dolazim!
Čekaj nas!
Šta je to? Ko će da radi? Daću vam ja kupanje!
Ne brini, neće posao pobeći!
Može da sačeka.
Pazi! Drvo pada!
Ženja, nemoj da se isečeš na stenje!
Naučiću te ja pameti, lenjivice!
Prvo posao, onda može kupanje!
Zauzmi moje mesto. Ako se nešto desi, pokrivaj me.
Okrešite granje!
Vanjuša, gde si?
Ženja, voda je ledena.
Zašto švrljaš okolo?
Neće vas boleti.
Izlazim.
Dolazite da se umočite, devojke?
Evo me, stižem!
Zvali su iz mlina. Kola dolaze. Obucite se.
U čemu je stvar?
Hajdemo, Komelkova.
Je l' se ti to plašiš vode, Vanjuša?
Vanja!
Ne mogu više da izdržim. Počeću da pucam.
Ne, Sonja, ne smeš.
Šta radiš? Srediću te ja...
Ivane lvanoviču, kola su stigla. Čekaju te. Požuri!
Dosta si se igrala sa vatrom!
Obuci se.
Zgrejte je.
Polako, polako...
Odlaze, Ženja. Odlaze.
Zeznuli smo ih, zar ne?
Pa, Eugenija, svakako si me naterala da se okupam.
- Nije to mislila. - Šta?
Nije to htela.
Oh, progorela sam suknju. Gledajte, devojke.
Ne brini. Nabavićemo novu. Gotovo je.
Sigurno ste ih poslale oko jezera, nema drugog puta.
Samo da Bričkina uspe, naravno.
Uspeće, pametna je ona.
Dobro, devojke, a da malo popijemo, da proslavimo?
Da popijemo za brze noge naše Bričkine.
I za vaše mudre glave.
Najgore je prošlo.
Kad se vratimo, predložiću vas za nagradu.
A Ženju za orden.
Definitivno. Zaslužila je.
A sad, mogu li da vam izrazim svoju zahvalnost?
Naši životi pripadaju Sovjetskom Savezu!
Osećaš li?
Njihove nemačke navike ih odaju. Izgleda da kuvaju kafu.
Zašto to misliš?
Osećam dim. Znači da su seli da jedu.
Jesu li svi tu?
Prebrojaćemo ih, Margarita.
Ako čuješ da puca,
povedi devojke na istok, do kanala.
Podnesi izveštaj o Nemcima, ali pretpostavljam
da je Lizaveta već stigla do baze.
- Jasno? - Nije. A šta je sa tobom?
Prestani, Osjanina. Nismo na izletu.
- I kakav je odgovor? - Razumem, druže naredniče!
Pevaćemo kasnije zajedno, Lizaveta.
Kad obavimo zadatak, pevaćemo.
Upomoć! Izvadite me!
Ženja, jesi li se uplašila?
Ne odmah, možda posle.
Stvarno sam se uplašila jer nisi bila pored mene.
Znaš kako se kaže: u društvu je lakše.
Nisu otišli, kampuju. Moramo se premestiti.
Hvala Bogu što Nemci nemaju sa sobom nekog profesionalnog lovca.
- Zašto? - Namirisao sam vas odavno.
Jesi li ponela moju duvankesu?
Izvini, Fedote Jefgrafoviču, zaboravila sam.
Nema veze. Imam nešto ovde.
Hvala što ste mi bar vreću ponele.
Ta kesa mi je uspomena. Šteta.
- Gde ćeš? - Mislim da znam gde je.
Stani! Vraćaj se ovamo!
Sedi.
Trebalo bi da joj zamenimo čizme, ove prave mnogo buke,
jer su joj dva broja veće.
Glavno je da im ne dopustimo da nas nađu.
Presložite stvari u vrećama da ne zveckaju.
Pa, do sad je trebalo da je Liza Bričkina već stigla.
Čim nam stigne pojačanje
Poslaću vas iza stenja u zaklon.
Zašto?
Da ne slušate psovanje
kad počne borba prsa u prsa.
- Podnećemo. - Ne prekidaj me!
Sad hoću da ste sve u zaklonu i da držite otvorene oči.
I bez kikotanja!
Ni kašljanja! Ovde se sve daleko čuje.
Je l' to Gurvič zove?
Ne, mora da je ptica.
Komelkova, za mnom. Ostale, ostanite ovde.
Za mnom.
Nemci?
Tiho. Bez buke... Bez buke...
Zato je imala vremena da vrisne.
Mislio je da napada muškarca.
Zato nije pogodio u srce prvim udarcem.
Nisam mogao da je spasem.
Počivaj tu malo, draga Sonja.
Prestani, Komelkova.
Dođi do daha.
Ovde su.
Blizu nas. Dvojica ih je.
Proći će ovuda pa preko grebena.
Namesti se iza stene.
Kad dođu do onog drveta napravi buku.
Ne ranije, ne kasnije.
Ne pucaj, jer ćeš privući ostale. Hajde sad!
Odlično, Komelkova.
Dužan sam ti.
Odlazi. Oh Bože! Ovo je strašno!
Prekršili su sve ljudske zakone.
I zato, i ne zaslužuju ništa bolje.
Hoćeš da se umiješ malo?
Razumem. Moraš da se navikneš na to. Moraš da stegneš srce.
Znao sam ljude koji su stvarno jaki, pa čak i oni...
Dok se ne navikneš, razmišljaj drugačije...
Misliš li da možeš da pronađeš ostale?
Idi. Dovedi ih do Sonje...
Oprostite se od nje.
Sačuvaj to za kasnije!
Imala je sve odlične ocene.
I u školi i na fakultetu.
Da...
Čitala je poeziju.
Što je najvažnije, mogla je imati decu.
I unuke, takođe.
Ne bi joj se loza prekinula.
A prekinuli su je nožem...
Obuj to.
Zašto si to uradio?
Zato što ona ne može da se bori bosa. A rat nije igra.
Moramo da mislimo na žive. To je jedini zakon u ratu.
Obuj se. To je naređenje.
Ne mogu. Kako možeš? Ja...
Pisaću roditeljima o ovome.
Prestani da lažeš! Nemaš roditelje, nisi ih ni imala.
Ti si nahoče. Prestani da nam pričaš bajke.
Ne budi tako zla. Ako počnemo tako da se ponašamo,
pretvorićemo se u životinje poput Nemaca.
Evo.
Pucaj kratkim rafalima. Inače će se zaglaviti.
- Znam. - Samo kratkim rafalima.
Dobro. Sakrićemo sve što nam ne treba.
Ponećemo svo oružje.
Raširite se!
Dođite! Povlače se.
Jesi povređen?
Ne, samo komadić kamena, to je sve.
Hvala, podnaredniče, što si mi dala sekundu.
Za tu sekundu, snabdevaću te votkom do kraja života.
- Samo čudom smo se spasli. - Ja sam donela sreću.
Sreća... Sreća da sam ih prvi video.
Ostanite ovde.
Mi prema njoj kao sa čovekom, a ona...
Komsomolac! Svaki metak se ovde računa.
Druže naredniče, jesi li član Partije?
Naravno.
Onda moraš da predsedavaš našem sastanku Komsomola.
A šta je na dnevnom redu?
Sramno ponašanje člana u akciji.
Kukavičluk.
Dakle, hoćete da je kritikujete?
Hoćete da drugaricu Četvertak opomenete, sa detaljnom kritikom?
I da Nemci donesu rezoluciju? Je l' tako?
Nije tako.
U svojstvu narednika i kao komunista,
ukidam sve sastanke do daljnjeg.
Što se tiče kukavičluka, ja to nisam video.
Kukavičluk možete da vidite u drugoj bici.
Ovo je bila samo zbunjenost, zbog nedostatka iskustva.
Jesam li u pravu, strelče Četvertak?
Sad prestani da plačeš, i izduvaj nos.
Osjanina, idi malo napred i osmatraj šumu.
Ostale, pojedite nešto i odmorite se koliko možete.
Uzmi komad hleba, curo.
- Izvoli, pojedi to. - Hvala.
Šta misliš, zašto su prekinuli okršaj? Imaš li neko mišljenje?
Ne znaš? Ne znam ni ja.
Ipak, moramo pokušati da razumemo neprijatelja.
Rat ne znači pucati bolje od drugih.
Rat znači misliti bolje.
Odmorite se.
Ne mogu, Rita. Moram da motrim na njih. Iscrpljen sam, ali moram.
Koga ćeš uzeti sa sobom?
Ti si dobar vojnik, Osjanina, samo što ne znaš pravila.
A... Šta kažu Pravila?
Komandir nije samo vojskovođa.
On mora da bude i učitelj.
Ne, nemoj to. Bolje uzmi Ženju.
Naravno, to bi bilo bolje.
Ali čovek nikad ne sme da izgubi samopoštovanje.
Prati me poizdalje. Samo ponesi oružje i municiju.
Ako čujete pucnjeve, ili dva kvaka patke,
nađite zaklon i čekajte da se vratim.
Ako se ne vratim, povucite se,
i sakrijte se na naše prethodne položaje, na istok.
- Reci, koliko imaš godina? - Hoćeš istinu? Sedamnaest.
Dakle, lagala si kad si se prijavila u dobrovoljce?
I lagala sam da su mi Nemci pobili porodicu.
To je dobro.
Ali, morala sam nekada imati roditelje, zar ne?
Dali su ti ime u sirotištu?
- Upravnik je mislio o tome. - Četvertak. Novčić. Lepo ime.
- Stvarno ti se dopada? - Dobre stvari dolaze u malim pakovanjima.
Pretvaraj se da si mrtva! Ne diši!
Mama!
Prva grupa, napred!
Ostali, za mnom!
Za sovjetsku otadžbinu! Uraaaa!
Hajde, Rita. Hajde. Samo ih je dvoje.
Ne, Ženja, moramo da postupimo po naređenju.
Opkolite ih, ljudi! Ubijte prljave fašiste!
Za mnom! Napred!
Pobijte fašističke svinje!
Ti kako hoćeš. Ja idem sama.
Strelče Komelkova, ne igramo se lopova i policajaca. Ovo je rat!
Za Staljina! Napred!
Čuješ to?
On pokušava da ih odvuče od nas i Galke.
Obećao je da će se vratiti do sutra.
Hoćeš još čaja?
Šestoro ih je.
Biće sve u redu.
Kako su jasne noći...
Vedre, ali hladne.
Pa, prilično smo na severu.
Samo se nadam da devojkama neće biti mnogo hladno.
Kako se to desilo, Lizaveta?
Žurila sam.
- Fedot Jefgrafovič! - Fedot Jefgrafovič!
Druže naredniče!
- Fedote Jefgrafoviču, mi smo! - Ovde smo!
Moj jedini Fedot Jefgrafovič!
Živ si!
Oh, dragi! Najzad si stigao!
Dobro, dobro, devojke! Šta je sad to?
Imate li šta za jelo? Jeste li malo odspavale?
Nismo mogle, druže naredniče.
Zaboravite za narednika, sestrice. Sad sam vam brat.
Zovite me Fedot, ili prosto Feđa, kako me majka zvala.
Znam da je potpuno obično ime, ali nemam drugo.
Sahranile smo Galku.
Naše drugarice su umrle herojskom smrću.
Galka Četvertak je pala u borbi.
A Liza Bričkina se udavila u močvari.
Sa Sonjom, to je troje koje smo izgubili.
Tako stvari stoje.
S druge strane, zadržali smo Nemce 24 sata.
Predlažem da popijemo za naše tri sestre.
Pijmo u njihovu slavu!
Zašto niste izvršile moje naređenje?
Koje naređenje?
Naredio sam da se povučete na istok.
Pa i jesmo.
- Da, vidim... - Pokupile smo svu opremu.
Hvala za opremu. Slušajte sad sledeće naređenje.
Prvo ćete da jedete, a onda skupite svoje stvari i krenite na istok.
Nikakva pomoć neće doći.
A Nemci dolaze ovuda. Nemamo vremena za gubljenje.
A ti, Fedote?
Sad je moj red da pokušam da ih zadržim još 24 sata.
Ove tri devojke koje se neće vratiti,
sećaću ih se do zadnjeg dana.
Nešto si izgubio, Feđa?
Ostao sam bez granata. Izgubio sam upaljač.
A granata bez upaljača je kao kamen.
Grudva bi bila korisnija.
Nema veze, Fedote, razbićemo ih.
Pobedićemo, druže naredniče.
Vi ćete da se povučete odavde trčećim korakom. Imate 3 minuta!
Ne povlačimo se!
Za ovu neposlušnost... Poslaću vas na Vojni sud!
Šta mi to radite, devojke?
Svi smo jako zabrinuti, druže majore.
Više od 48 sati.
Nikakvih vesti.
Ne, nikoga nije poslao. Kažem, nikoga nije poslao!
Da, mislim da znam put.
Da, krenuću odmah.
Drugarice vojnici!
Jake neprijateljske snage dolaze na nas.
Niko nas ne pokriva ni sleva ni zdesna.
I niko ne dolazi u pomoć.
Stoga naređujem svim vojnicima,
uključujući i sebe, da držimo front.
Izdržite. Čak i kad ne budete imali čime da se borite, borite se.
Ovde nema mesta za Nemce!
Jer je iza nas Rusija.
Ili da kažem jasnije, naša otadžbina.
Divan je život, momci
vojnički, kao pesma,
kad te narednik voli, sve ide kako treba.
Ne pucajte dok Nemci ne budu u vodi.
A dotle, čak i dišite pažljivo, da ne uznemirite ptice.
Jasno.
Evo, ali ako pucaš preko reke, koristi pušku, štedi automat.
Kad oni krenu u napad, tada će ti mnogo više trebati.
- Razumem. - Čekaj.
Sad otvori oči. Da ne pokušaju da nas opkole.
- U redu! - Hajde!
Druže naredniče!
Požuri! Rita!
Evo je.
- Šta je to bilo? - Bomba.
Vode... vode...
- Napred. - Ne!
Daj neke krpe! Bilo šta!
Požuri!
- Ne može svila. Treba nam pamuk. - Nemamo.
Hvala, Ženja.
Nemci... Gde su Nemci?
Idi... idi!
- Pokrivaćeš nas? - Aha.
Nije ništa... Dobro je... Rita.
Geleri nisu duboko. Izvući ćeš se.
Idi... idi pomozi joj. Ženja je tamo sama.
Hej, čemu žurba?
Odvlači ih. Nateraće ih da je prate.
Ostavi me.
Idi!
Opkolite ih! Za mnom!
Kako je rekao:
Hoćeš li biti moja?
Da mi život bude
strast i vatra.
Osmeh čaroban,
sjaj u očima
obećaše zauvek
blaženstvo željeno.
A sad je srećan,
a ja u suzama,
A sad je srećan,
A ja u suzama!
Ne, nije me voleo...
nije, jadno srce, samo je govorio...
Bitange! Dođite po mene, prljavi fašisti!
nije, jadno srce, samo je govorio...
ali nije, nije me voleo...
Nije!
Gotova sam... Ljubav!
Obećao je!
Zanimljivo.
Hej vi!
Za Ritu! I Galku! I Sonju! I Lisu!
Tako je pričao:
Ti si sjajna zvezda,
koja sja zauvek
Tamna, tmurna duša!
Ti si nadahnuo...
Moje srce... nadom!
Dođite!
Dođite, dođite ovamo!
Bojite se?
Gadovi!
Je li odmah umrla?
Jeste, odmah je.
Mogla je da se sakrije, ali nije htela.
Gde su Nemci?
Otišli su. Pretpopstavljam da su otišli po eksploziv.
Ali ne mogu nas pobediti! Razumeš? Ne mogu nas pobediti.
Boli li?
Najviše me boli ovde.
Nisam mogao da vas sačuvam, svih pet vas.
A od čega? Od tuceta jadnih Nemaca!
Ne treba da se stidiš.
Sve je to deo... rata.
I rat sve objašnjava?
A kad dođe mir?
Kako da to objasnim?
Šta da kažem kad me pitaju:
Kako to da vi ljudi
niste mogli da sačuvate naše majke od metaka?
Ne govori tako. Mi smo se borile za svoju zemlju.
Nemoj da mučiš sam sebe.
Samo ti lezi tu. Idem da pogledam malo okolo.
Ostala su mi samo dva metka.
Ali dobro je da ih imaš.
Čekaj.
Dođi bliže.
Sećaš se kad sam videla ona dva Nemca u šumi?
Išla sam u grad da vidim majku.
Ona čuva mog sina, Igora. Tri godine mu je.
Moja majka je veoma bolesna.
Ne brini, Rita. Shvatio sam.
Hvala ti.
Idem da pogledam, i vraćam se natrag.
Vraćamo se u bazu večeras.
Poljubi me.
Treba da se obriješ...
Idi. Pokrij me granama, i idi.
I potrudi se da se vratiš u bazu.
Vratićemo se zajedno.
Šta si uradila, draga devojko? Šta si uradila?
Hande hoch!
Gore ruke!
Gore ruke! Gore ruke!
Gore ruke! Gore ruke!
Svi! Svi! U ćošak!
Svi! U ćošak!
U ćošak! Hande hoch!
Hande hoch!
Osvajači! Jeste li?
Pobednici! Jeste li?
Gomila devojaka!
Imao sam samo pet devojaka! Pet devojaka! I niste mogli da prođete!
Niste! I pomrećete ovde!
Svi! Lično ću vas sve pobiti!
Posle nek mi sude! Nek mi sude!
Govori Moskva. Sledi izveštaj
iz Sovjetskog Informativnog Biroa.
Za vreme 3. juna, nije bilo većih dešavanja na frontu.
Međutim, nekoliko manjih lokalnih čarki
odigralo se u određenim sektorima.
Još jedna noć pada na usnule planine.
Oko logorske vatre sijaju oči izletnika.
Vetar zamire uz poslednje reči pesme.
možda ide negde tražeći tebe.
Šta kad svi dođu ovde,
na ovo divno mesto, gde glečeri vladaju.
Mnogo sam prijatelja sreo, putujući tamo-amo.
Ali zašto tebe nisam sreo?
Tražiću dalje, u nadi i sa željom,
čak i ako mi godine budu trebale da te nađem.
Tražiću dalje, jer osećam
da ću te naći u dalekoj zemlji!
- Sviđa ti se? - Divno je.
Njihovi duhovi su još ovde.
Tako je, tata.
Dobro je, Igore.
Lizaveta Bričkina
Sofija Gurvič Eugenia Komelkova
Margarita Osjanina Galina Četvertak
VEČNA SLAVA ONIMA KOJI UMRU ZA OTADŽBINU
Prevod i obrada: M.K.U. b. Jovan Odorović SZL >>>Bratstvo