Tip:
Highlight text to annotate it
X
- Što gledaš Caroline?
- Vjetar Mama.
Najavili su oluju.
Osjećam se kao brod...plovim...
Mogu li učiniti nešto za tebe mama?
Da olakšam stvari?
Dušo, ne može se više ništa napraviti.
Stvari su takve kakve jesu.
Sve mi je teže držati oči otvorene.
Usta su mi puna pamuka.
Polako gospođice Daisy,
izgrebat ćete se do kosti.
Želiš li lijekove mama?
Doktor je rekao da smiješ
dobiti koliko god želiš.
Nema potrebe da patite.
Prijateljica mi je rekla
da se nije imala prilike
oprostiti od svoje majke.
- Željela sam...
- Ok.
Želja sam ti reći
koliko ćeš mi nedostajati.
Caroline...
- Jesi li preplašena?
- Znatiželjna...
Što slijedi...
Izgradili su postaju 1918.
Tvoje je otac bio tamo
onog dana kad je otvorena.
Rekao je da je bio limeni orkestar
i tamo...
Najbolji urar na jugu napravio je sat...
Njegovo ime je bilo...
... Gospodin Gate.
Gospodin Cake.
Bio je oženjen za časnu sestru
evanđelističke crkve
i imali su sina zajedno.
Gospodin Gate je bio slijep od rođenja.
Kad im je sin narastao,
prijavio se u vojsku.
Molili su Boga da ga
š*** od zla.
Mjesecima, radio je samo na svom satu.
Jednog dana
dobili su pismo.
I gdn. Gate shrvan odlazi sam spavati.
Njihov sin se vratio doma.
Pokopali su ga u obiteljskoj grobnici,
gdje će i oni otići kad
prođe njihovo vrijeme.
Mr. Cake je nastavio
raditi na svom satu
... žureći da završi.
Bilo je to nezaboravno jutro.
Tata je rekao da je bilo puno ljudi.
Došao je i Teddy Roosevelt.
Ide unatraške!
Napravio sam ga takvoga...
...tako da bi se možda mladići koje smo...
izgubili u ratu vratili kući
... kući da sade,
rade i imaju djecu,
da žive dugim ispunjenim životom...
Možda se i moja sin
onda vrati jednog dana..
Žao mi je ako sam nekoga uvrijedio.
Nadam se da ćete uživati u mom satu.
Mr. Cakea nitko
nikada više nije vidio.
Neki kažu da je umro od tuge...
Drugi kažu da je otišao na more.
Oprostite mogu li telefonirati?
Ostavila sam sina nekome da ga čuva.
Naravno.
Nadam se da te nisam razočarala.
Ti me ne možeš razočarati.
Znam da se nemam baš čime pohvaliti, ali...
Dodaj mi moj kovčeg.
- Unutra je dnevnik.
- Ovaj?
- Možeš li mi čitati?
- To želiš raditi?
Pokušala sam ga pročitati tisuću puta,
ali...
Mama, pa to i nije baš...
- Želim samo slušati zvuk tvog glasa,
draga... - U redu.
Datum 4. travnja.1985.
Piše "New Orleans".
"Ovo je moja zadnja želja i oporuka...
Nemam mnogo toga da ostavim.
Nekoliko sitnica, ništa novca zapravo...
Otići ću sa ovoga svijeta na isti
način na koji sam i došao...
sam i bez ičega.
Sve što imam je moja priča
i pišem je sad dok je se još sjećam.
Moje ime je Benjamin. Benjamin Button.
Rođen sam pod neobičnim okolnostima.
Prvi svjetski rat je završio,
i rekoše mi da je to bila
izvrsna noć za roditi se.
- Što radiš ovdje?
- Thomas...
Bojim se da će umrijeti.
Dosta! Svi! Maknite se od nje.
Došao sam najbrže što sam mogao.
Ulice su pune ljudi.
Thomas..,
Obećaj mi da ćeš mu se veseliti...
Ona je dala život za mene
i na tome sam joj vječno zahvalan.
Gospodine Button...!
Thomas!
Thomas..
Thomas! Gdje ideš?
Hej, što ti radiš tu?
Što to imaš kod sebe?
Lijepo miriše...
Prekrasno izgledate večeras, Miss Queen,
ljepše nego ikad.
- Smeđa boja paše Vašim očima.
- Oh, Gospodine Weathers!
Pa nisi ni ti baš neugledan.
Hambert se vratio u grad...
Vratio se bez nogu, ali bar je doma.
Znam da ste nekad nešto mutili...
Uf..i više nego smo trebali.
- Gospođa Simone se uprljala.
- O Bože!
Mora prestati to raditi.
- Odmah ću doći Gospođo Jameson...
- Sačekaj...
Pusti sad to.
Daj opusti se malo.
Što u ime boga...?!
O, Gospod je nešto ovdje učinio...
Nadam se da ga nisam ozlijedio
kad sam ga ugazio.
- Najbolje da to ostavimo policiji.
- Jadno dijete...
Ja odoh.
Ovo znači da ga nitko nije htio zadržati.
Dođi ti meni, maleni.
- Queen! Gdje si?
- Budite strpljivi!
Jane Childress, napravi joj kupku i
gledaj svoja posla, Mrs. Duprey.
Dovraga!
- Netko mi je ukrao ogrlicu.
- Dobro, Gospođo Hollister, odmah ću doći!
Vratite se gore.
Ružan si kao noć, ali i ti si dijete Božje.
Queen, Apple ne želi u kupaonicu sa mnom.
Doći ću odmah!
Ostani ovdje. U redu?
Moja sestra mi je dala te bisere.
Ne mogu ih nigdje naći.
- Neko krade moj nakit!
- Ovdje su, Gospođo Hollister. Vidite?
Ovdje oko vašeg lijepog bijelog vrata.
- Ali..
- Kakva je to buka?
Ne znam.
Morate se čuvati od neželjenog stresa.
Vjerujem da će mi dame pomoći s tim.
Nikad nisam vidio ništa ovakvo.
Skoro slijep...
Nisam siguran ni da li čuje.
Kosti ukazuju na uznapredovali artritis.
Koža je izgubila svu elastičnost.
Ruke i noge su se okoštale.
Pokazuje znakove propadanja
nekarakteristične za novorođenče, nego
za čovjeka koji je već duboko u 80-ima i umire.
Umire?
Tijelo ga napušta i
prije nego mu je život započeo.
Odakle se stvorio?
Dijete moje sestre, iz Lafayette.
Imala je nesretnu avanturu.
Jadno dijete je prošlo najgore.
Rodilo se bijelo...
Postoje mjesta za
neželjenu djecu poput ove, Queene.
Nema mjesta za još jedna gladna usta ovdje.
Nolan Foundation,
bez obzira na dobre namjere,
čini dovoljno štete ovom mjestu...
- Dijete...
- Rekli ste da mu nije ostalo mnogo.
Queen, nekim stvorenjima
jednostavno nije suđeno.
Ne, ne! Ovo dijete je čudo. To je sigurno!
Baš onakvo čudo kojem se nadamo.
Slušajte me!
Imamo posjetioca koji će
ostati s nama neko vrijeme.
Moja sestra je rodila dijete,
koje ne vidi dobro...
Zove se...
Benjamin...
Nije baš zdravo dijete pa
ćemo se morati brinuti za njega.
Imala sam desetero djece,
nema tog djeteta za
koje se ja ne mogu brinuti.
Dajte da ga vidim.
Za boga miloga,
izgleda isto kao moj bivši muž.
Čujte, on je "preuranjeno star".
Dr. Rose kaže da mu nije ostalo još dugo.
Dobrodošao u klub.
Hambert te pozdravlja.
Jesi li poludjela?
Znam da ne možeš imati djece,
ali ovo nije bilo namijenjeno tebi.
Dovraga, možda nije ni ljudsko.
Gospodine Weathers, vratite se ovdje!
Molim Vas.
Nikad ne znate što vas čeka iza ugla.
Činilo se da sam pronašao dom.
Je li išta od ovoga istina?
Imaš tako prekrasan glas.
Mama, ovo je stari medaljon.
Sat je nastavio da radi.
Godinu za godinom...
Nisam znao da sam dijete.
Mislio sam da sam kao i svi tamo,
stari čovjek u sutonu svog života.
Dosta igranja s vilicom!
To je za jedenje ne za igranje.
I molim Vas koristite
svoj ubrus, Gospodine Benjamin.
Queen!
Hej, dječače!
Uvijek sam bio znatiželjan.
Što se skriva na
kraju ulice ili iza ugla.
Benjamine! To je opasno. Vrati se ovamo!
Ostani miran, dijete!
Jako sam je volio.
Ona je bila moja majka.
Mama! Mama...
Ponekad se osjećam drugačije
nego sam se osjećao jučer.
Svi se ponekad osjećaju drugačije,
na ovaj ili onaj način.
Ali svi mi idemo istom cilju.
Samo svatko ide svojim putem.
I ti ideš svojim putem, Benjamine.
Mama, koliko vremena još imam?
Samo budi zahvalan za ono što imaš ovdje.
Već si tu puno duže nego što si trebao biti.
Ponekad sam morao spavati sam.
Nije mi smetalo.
Slušao sam kuću kako diše.
Sve te ljude kako spavaju...
osjećao sam se sigurno.
Bilo je to mjesto stalne rutine.
Svakog jutra, u pet ujutro,
bez obzira na vrijeme,
General Winslow, vojni umirovljenik,
podizao je zastavu.
Gospođa Sybil Wagner, nekad operna
pjevačica ili takvo nešto...
... pjevala je Wagnera.
U redu!
Nije lako sa ovim tvojim starim nogama.
Morat ćeš mi pomoći. Ajde!
Bez obzira na godišnje doba
večera se služila u 5:30.
- Uz-nem-irava
- Uznemirava.
Uznemirava.
Ja sam naučio čitati kad mi je bilo tri.
Moj je djed bio stilist
jednog poznatog glumca.
Donosio mi je doma svaku
predstavu da ju pročitam.
"Dobri čuvari mojih prolazećih godina,
Pustite smrt ovdje, neka se odmorim u miru.
Oslobodite me ovog sužanjstva.
Jer mnoge brige su me morile.
neka bude to kraj... Edmunda Mortimera. "
Mislio si da sam neškolovan. Zar ne?
Glumac za kojeg je moj djed radio
bio je John Wilkes Booth.
On je ubio Abrahama Lincolna.
Nikad ne znaš što te čeka.
Subotom navečer,
mama me tjerala da idem u crkvu.
Benjamine!
Amen!
Kako ti mogu pomoći, Sestro?
Njeno tijelo ne funkcionira kako treba,
ona ne može imati djece...
Gospode, bi li mogao vidjeti jasno
i oprostiti ovoj ženi...
tako da može začeti.
Izađi zla kobi!
Hvaljen bio Gospodin!
Hallelujah!
A koji je problem ovoga starca?
On ima vraga za leđima
koji ga gura u smrt prije vremena.
- Van, Zebucharu!
- Da.
- Van, Belzebub!
- Da.
- Koliko imaš godina?
- Sedam, ali izgledam starije..
O Bože. Ima sedam godina!
Evo ovo je čovjek sa optimizmom u srcu!
Vjerom u duši!
Svi smo mi djeca u Božjim očima.
Mi ćemo te ustati iz te stolice.
I hodat ćeš!
U redu je...
U ime slave Božje...Ustani!
Hajde!
Bog će ti pomoći,
Bog će pomoći ovom starom čovjeku
da hoda bez svog štapa.
Bog će se pobrinuti da hodaš
i budeš svima inspiracija.
Hajde sad hodaj!
Ne dirajte ga!
Ustani čovječe!
Ustani Lazaruse! Rekoh ti da ustaneš!
Da!
Recite Hallelujah!
Ajde! Nastavi!
Danas, kad razmišljam o tome vidim
da je to bilo uistinu čudesno.
Ali znate kako se kaže..
"Bog mi je dao pa i oduzeo."
Slava Gospodinu!
Slavilo se toliko rođendana...
...štedjeli smo svjećice.
Znate da ne volim rođendane.
I smrt je bila čest posjetitelj.
Ljudi su dolazili i odlazili.
Uvijek si mogao znati
kad nas je netko napustio,
zbog tišine u kući...
Bilo je to prekrasno mjesto za odrastanje.
Bilo je puno ljudi koji su se zanimali
za nekad skroz nezanimljive stvari
Ostalo im je samo da se pitaju
kakvo je vrijeme,
temperatura kupke,
svjetlo na kraju dana.
Netko bi uvijek zauzeo
mjesto onih koji su umrli.
Ja sam se ženio 5 puta.
Moja prva žena i ja bili smo
zarobljeni od strane kanibala.
Ja sam pobjegao nakon što sam prešao rijeku.
Moja žena nije znala plivati,
tako da su je nažalost pojeli.
Moja druga žena nagazila je
na kobru i umrla.
Kao da već nije bila dovoljno
nesretna što se udala za mene.
To je Gospodin Oti.
On je poznanik jednog mog poznanika.
- Iduće ljeto ja sam uhvaćen...
- Ostat će ovdje.
... zajedno sa 6 ostalih
Baschiele.
Mijenjali su nas za svinje, cipele itd.
Zvali su nas vrlo čudnim Amerikancima.
Čuo sam da nisi tako star kako izgledaš.
Samo nas sve zavaravaš.
U čemu je problem, jesi li dobio Madjembe?
- Što je to Madjembe?
- Crvi.
Mislim da nemam crve.
Ja sam jednostavno ovakav.
Dođi, popijmo hladno pivo.
Ne bih smio. To je opasno.
Tko ti je to rekao? Dođi mali čovječe.
Brže.
Stanite molim!
I tada sam bio u majmunovom kavezu
u Philadelphia Zoološkom vrtu.
Tri tisuće ljudi se pojavilo prvi dan.
Pogledaj.
- Kako je živjeti u kavezu?
- Smrdi.
Ali majmuni znaju neke trikove.
Bacio bi im nešto pa bismo se hrvali.
Kad se nisam igrao s majmunima,
trčao bi okolo i pokazivao zube.
- I što si onda učinio?
- Napustio sam Zoo.
Otišao tamo, ovamo.
Većinu vremena sam lutao.
Bio si sam?
Većinu vremena.
Kad se razlikuješ od drugih,
uvijek će biti tako.
Ali reći ću ti jednu tajnu.
Debeli, mršavi, visoki, bijeli ljudi..,
svi su ponekad usamljeni kao i mi.
Ali oni su onda prestravljeni.
Razmišljam o rijeci uz koju sam odrastao.
Bilo bi lijepo ponovno sjesti
uz moju rijeku.
Dođi, imam sastanak.
Evo mog malog. Jesi li spreman srce?
Ja sam uvijek spreman.
Filamena, Mr. Benjamin.
- Drago mi je gospodine.
- I meni, gospođice.
Znaš se sam vratiti kući zar ne? Sjedni
ovdje na tramvaj do St. Charles Napoleon...
Gdje si bio za ime boga? Ulazi!
Umrla sam od straha, znaš?
Gospode, tako sam se zabrinula...
To je bio najbolji dan mog života.
- Kako diše?
- Plitko.
Morat ću otići na par sati.
Moram otići po svoju djecu i
odvesti ih sestri.
Ništa se ne brinite. Tu ste u bolnici.
Sestre su tu ako ih zatrebate.
- Jeste dobro?
- Da, dobro sam. Čitam...
Neće me biti samo sat vremena.
Tko je to bio?
Dorothy je otišla.
Nastavi, Caroline.
"Nedjeljom, obitelji su dolazile u posjet."
Bio je Dan Zahvalnosti, 1930.
Tada sam upoznao osobu koja će
promijeniti moj život zauvijek.
Benjamine, mogu li primijetiti da
izgledaš nevjerojatno mlado.
Dobar dan, Gospođo Fuller.
Samo jedan štap, leđa ravna kao strijela.
Koji eliksir ti piješ?
- Hvala Gospođo.
- Bako, pogledaj me!
Odlično! Dođi ovamo!
Ovo je moja nećakinja, Daisy.
Ovo je gospodin...
Žao mi je Benjamine,
ali ne znam tvoje prezime.
Benjamin je dovoljno.
Nikad nisam zaboravio njene plave oči...
Ljudi, večera je poslužena.
Jesi li znao da purice zapravo nisu ptice?
- Zašto to kažeš?
- One su vrsta fazana.
Jedva lete. To je tužno zar ne?
Ptice koje ne mogu letjeti.
Ja volim ptice što ne mogu letjeti.
- Jako su ukusne!
- Kako okrutno...
Moram vam nešto reći.
Dok zahvaljujemo Bogu na svim ovim darovima.
Dogodilo mi se čudo.
Gospodin mi je uslišao molitve.
Kako to misli?
Hvala.
Dobit će dijete blesane.
To je moja majka rekla,
kad sam ja trebala dobiti brata,
ali nije živio dugo.
Jer nije mogao pravilno disati.
... kad imaš tako duge noge,
kao što ti je i obećano.
Možeš vidjeti da je 5 sati
zato što veliki sat tako kaže.
Nije li to zanimljivo?
- Ponovo. Pročitaj mi ponovo.
- Pročitajte ponovo, molim.
Dobro, ali poslije toga morate ići spavati.
Obećavam.
Spavaš?
- Tko je tamo?
- Ja sam, Daisy.
- Hej!
- Hajde!
- Gdje idemo?
- Hajde! Pogledaj ovdje.
- Hajde upali ih.
- Ne smijem se igrati sa šibicama.
Ajde, ne budi kukavica. Upali ih!
Reći ću ti tajnu ako i ti meni kažeš jednu.
U redu.
Vidjela sam mamu kako se
ljubi s nekim muškarcem.
Ti si na redu.
Ja nisam onoliko star kako izgleda.
I mislila sam.
Ne ponašaš se kao starac...kao moja baka.
- I nisam.
- Jesi li bolestan?
Čuo sam mamu i Tizzy kako šapću
da neću još dugo živjeti.
Ali možda i hoću.
Ti si čudan.
Drugačiji si od svih ljudi
koje sam ikad upoznala.
- Smijem li?
- U redu.
Što ti radiš tamo ispod?
Izađi van i idi u krevet. Prošla je ponoć.
- Ne bi se trebali igrati zajedno.
- Da gospođo.
Sad se vraćaj u krevet mlada damo, premlada
si da samostalno lutaš u ovo doba noći.
A..tebe isto treba biti sram.
Ti si drukčije djete,
dijete u tijelu starca,
...dijete moje.., ljudi neće moći razumjeti
koliko si ti drukčiji...
- Što nije u redu sa mnom, mama...
- Dođi ovamo...
Bog još nije na to odgovorio.
Sad idi u krevet, čuješ me..,
i ponašaj se dolično...
Ajde sad idi i pomoli se,
čuješ me...
Da li sam ti ikad rekao
da me grom udario 7 puta.
Jednom kada sam popravljao
rupe na krovu.
Jednom kada sam prelazio ulicu
da podignem poštu...
Nikad nisam zaboravio njene...
...plave oči...
Mama, jesi li shvatila da te je taj Benjamin
volio od kad te prvi puta vidio.
Ne iskusi to puno ljudi.
Želiš li da nastavim?
Napisat ću ti pismo kad dođem tamo.
A što s tvojom djevojkom?
Nije mi više djevojka.
To se kad-kad dogodi starijim ljudima.
Onda...
Zbogom.
Proveo sam puno vremena sam te godine.
Ima li koga?
- Dobar dan.
- Useljavam se kod Vas danas!
Dobro došli. Očekivali smo Vas.
Odvedite je do stare sobe gospođe Rousseau.
Oprostite, ali obično
ne dopuštamo pse u kući.
Stara je ko brdo, ima već 5 godina.
Neće nam još dugo smetati.
Dobro, sve dok ne trči po kući.
Dođite ovamo gospođo.
Bez obzira koliko se trudim
ne mogu se sjetiti njezina imena.
Gospođa Lawson, Gospođa Hartford
Ili možda ipak Gospođa Maple?
Zanimljivo je kako ponekad ljudi
kojih se najmanje sjećamo
ostave na nas najjači dojam.
Sjećam se ipak da je nosila dijamante.
I uvijek se oblačila u lijepu odjeću,
kao da ide negdje vani.
Iako nikad nije nigdje otišla
niti joj je itko došao.
Naučila me da sviram klavir.
Ne radi se o tome kako dobro sviraš,
već kako se osjećaš dok sviraš.
Probaj ovo.
Ne možeš se ne unijeti u
muziku dok sviraš.
Bilo je mnogo promjena,
neke ste mogli vidjeti, neke ne.
Kosa mi je počela rasti na
različitim mjestima...
... zajedno sa nekim drugim stvarima.
Osjećao sam se odlično
s obzirom na situaciju..
- Dušo, boli...
- U redu mama, pozvat ću sestru.
Nismo baš najbolje?
Nitko izgleda ne zna bi li ostao ili otišao.
Ja ću to odraditi.
Evo, sad će biti bolje.
Nadam se da ste se stigli oprostiti?
Moj tata je čekao četiri sata
da moj brat dođe ovdje iz Boger Citya.
Nije želio umrijeti bez njega.
- Čini se kao draga žena.
- Da...
Nisam imala baš puno vremena s njom...
- Jesi li zaposlena?
- Oprostite.
- Dobro bi mi došla tvoja pomoć.
- Naravno.
"Queen me pustila sa
gospođom Daws na Poverty Point... "
da gledam brodove kako
idu gore- dolje rijekom.
Teška su to bila vremena.
Jesam li ti ikad rekao da me
munja udarila sedam puta?
Jedanput kad sam bio u polju.
Nije se pojavilo četvero ljudi...
Želi li itko ovdje zaraditi
4 dolara za dan posla?
Što je?
Nitko ne želi pošteno raditi i zaraditi!
On nikada ne plati.
- Nitko ne želi posao?
- Ja želim.
Imaš prave "morske noge"? Aaa stari?
Pa mislim da imam.
Dovoljno dobro za mene.
Ukrcaj se.
Nisam moga biti sretniji...
Trebam volontera!
Učinio bih sve što su tražili..
Da, Kapetane!
- Izribaj sve.
- Da, gospodine.
Napokon ću biti plaćen za neki
posao koji bi inače radio besplatno.
Njegovo ime je bilo kapetan Mike Clark.
Bio je na brodu od sedme godine.
Brže!
Dođi.
Može li... ti se još dići?
Pa da, svakog jutra.
- Stari štapić? Ozbiljno?
- Valjda.
Kad si zadnji put bio sa ženom?
- Nikad.
- Nikad?
Koliko ja znam, gospodine, nikad.
Sačekaj sinko!
Želiš reći da si tu, na ovoj zemlji,
već 70 godina i nikad...
nikad nisi imao ženu?
Dovraga! To je najtužnija
stvar koju sam ikad čuo.
Nikad?
Ne.
Svi sveci! Ideš sa mnom onda.
- Gdje ti je otac umro?
- Nikad nisam upoznao svoga oca.
Sretniče!
Očevi te samo guraju na dno.
Ja sam radio na brodu svog oca...
Običan brodić, "Irska barka" zovu ga.
Na kraju sam skupio hrabrost i rekao mu...
"Ne želim provesti život na ovom brodiću"
Kužiš što govorim?
Da ne želiš provesti život na brodiću?
Tako je, tako je!
I znaš što mi je rekao moj otac?
Rekao je...
"što ti dovraga misliš 'ko si ti?
što bi ti to molim te drugo radio?"
A ja sam mu rekao "Pa ako te baš zanima..."
"Želim biti umjetnik."
On se nasmijao i rekao mi.. "Umjetnik?"
"Gospodin je tebi namijenio da
radiš na brodiću, baš kao i ja,
a upravo to ćeš i raditi "
Pretvorio sam sebe u umjetnika...
Tattoo umjetnika!
Istetovirao sam sve ove.
Morali bi me oderati da odvojite
moju umjetnost od mene sad.
Kad umrem, poslat ću mu ruku.
Ne dopusti nikome da te uvjeri u nešto.
Trebaš raditi ono što ti je suđeno.
- A ja sam eto prokleti umjetnik!
- Ali ti si kapetan?
Kapetane Mike, spremni smo za
vas i...vašeg prijatelja.
Hajde čovječe, idemo zavoditi.
Hej, djevojke!
Bože.
Ježim se od njega. Taj nije za mene.
Kako si večeras djedice?
Bila je to noć za pamćenje.
Tko si ti, *** Tracy ili nešto?
- Moram se odmoriti.
- Ja ne mogu.
- Hvala.
- Ne, hvala tebi.
- Laku noć.
- Hoćeš li biti ovdje sutra navečer?
Svaku večer osim nedjeljom.
Zbog njega sam shvatio prednosti
plaćenog rada...
Hvala dragi, vrati nam se opet!
... i stvari koje ti novac može kupiti.
Hladno je vani.
Mogu li ti ponuditi prijevoz?
Jako lijepo od vas gospodine.
- Moje ime je Thomas, Thomas Button.
- Ja sam Benjamin.
Benjamin... Drago mi je.
Hoćemo li stati negdje na piće?
Može.
Dobra večer.
- Što ćete gospodine?
- Isto što i on.
Sazerac za oboje s
whiskeyem, ne cognacom.
- Ne piješ baš, zar ne?
- Večeras prvi put.
- Kako to?
- Nikad do sada nisam bio ni u bordelu.
- To je dobro iskustvo..
- Svakako.
- Pa uvijek postoji prvi put za sve.
- Naravno.
Vaša pića.
Ne želim biti nepristojan, ali vaše ruke...
je li to bolno?
- Rođen sam sa nekakvom bolesti.
- Kojom?
- Rođen sam star.
- Žao mi je.
Ne treba vam biti. Nije loše biti star.
Moja je žena umrla davno.
Jako mi je žao.
Umrla je pri porođaju.
- Za djecu.
- Za majke.
- Što radite gospodine Button?
- Dugmad.
Dugmad gospodina Buttona, nema toga
dugmeta koje on ne proizvodi.
Najveća nam je konkurencija B.F.
Goodrich i njegovi prokleti patenti.
Bi li gospoda željela još nešto?
Jednu za put Benjamine?
Samo ako ja platim gospodine Button.
- A što vi radite?
- Radim na brodu.
Bilo je lijepo pričati s Vama.
I meni piti s vama.
Benjamine, bi li vam smetalo
da ponekad navratim?
Kad god želite.
Laku noć gospodine Button.
Laku noć, Benjamine. Trči.
Gdje si bio?
Nigdje. Upoznao sam neke
ljude i slušao glazbu.
O dobri Bože!
Odrastanje je čudna stvar,
prišulja vam se.
Jedna osoba je tu i onda jednog
dana neka druga zauzme njeno mjesto.
Ona više nije bila samo djevojčica.
- Benjamine! Dođi.
- U redu.
Obožavao bih one vikende kad bi
ona došla da prespava kod svoje bake.
Daisy! Daisy!
Hoćeš li vidjeti nešto?
Ali to je tajna.
Obuci se. Vidimo se iza.
Hajde!
- Znaš li plivati?
- Mogu ja sve što ti možeš.
Obuci to. Moramo se požuriti.
- Je li mu dobro?
- Kapetane!
Kapetane Mike!
Jutro, Captain. Možemo li isploviti?
- Znaš li ti koji je danas dan?
- Nedjelja.
I znaš li što to znači?
Znači da sam se jučer jako napio.
Pa vi ste pijani svaku večer.
Jel' to djevojčica?
Bliska prijateljica,
htio sam joj pokazati rijeku.
Nije mi dozvoljeno da vozim civile.
Mogao bih izgubiti dozvolu.
Što čekaš?
Uvijek treba popravke..,
kao ozlijeđena patka.
Ali sada leti! Zar ne?
Voljela bih da možemo s njima.
Jesi li nešto rekla, mama?
Vrijeme se pogoršava...
Čuješ li me, mama?
Čitaj, samo čitaj...
"Sve se brzo mijenjalo."
Ne znam kako je to moguće, ali
čini se da imaš sve više kose.
Što bi rekla kad bih ti
rekao da ja ne starim
već postajem mlađi,
za razliku od svih drugih?
Žalila bi te.
Vidio bi sve koje voliš
kako umiru prije tebe.
Velika je to odgovornost.
Nikad nisam tako razmišljao
o životu i smrti.
Benjamine,
moramo izgubiti ljude koje volimo.
Kako bismo inače znali
koliko su nam važni?
Jednog jesenskog dana navratio
je jedan poznanik.
Hoćeš li ići sa mnom u apoteku?
Ona me naučila da sviram klavir.
Amen!
I naučila me kako je to
kad ti netko nedostaje.
Idemo.
Bio sam u bordelu, popio prvo piće.
Oprostio se od jednog
prijatelja i pokopao drugog.
1936, kad sam se bližio
sedamnaestoj godini života,
spakirao sam se i rekao zbogom..
Znao sam da ako život bude ono što je,
nikad ih više neću vidjeti.
- Sretno, sine.
- Hvala.
- Volim te, mama.
- Volim te, mali.
Pomoli se svaku večer, čuješ?
Čuvaj se!
Benjamine!
- Gdje ideš?
- Na more.
Poslat ću ti razglednicu.
Odasvuda.
Pošalji mi razglednicu odasvuda.
Možeš li zamisliti?
Poslao mi je razglednicu odasvuda.
Sa svih mjesta na kojima je radio...
Newfoundland, Baffin Bay,
Glasgow, Liverpool, Narvik...
Otišao je sa kapetanom Mikeom.
Kapetan Mike je sklopio ugovor na
3 godine sa Moran Bračom & Salvage tug.
Popravili su stari brod, dobio je
novi dizel motor i palubu.
Išli smo okolo Floride,
a onda uz obalu Atlantika.
Bilo nas je sedmero u posadi.
Kapetan Mike i ja, kuhar, Prentiss
Mayess iz Wilmingtona, Delaware...
... Grody blizanci, Rick i Vic...
... koji su se dobro slagali na moru,
ali iz nekog razloga
kad bi se iskrcali na kopno
više nije bilo tako.
Dosta!
Jedan od 8 brodova nikad se ne vrati.
To je bio John Grimm,
koji zaslužuje to ime,...
Cijele posade izgubljene pod morem..
... iz Belvedere, South Dakota.
I Pleasant Curtis iz Nashville,
Koji nije razgovarao sa
nikim osim sa sobom.
Stalno sam mu pisala.
Rekla sam mu da me pozvalo
na audiciju u New York
za Američku baletnu školu.
Hvala. Hvala.
Ti možeš ostati.
No nikad nisam primljena u grupu
...još jedna baletna lutalica.
Benjamine, kako je moguće da si kad
si došao kod mene
bio mali starčić s jednom nogom u grobu,
A sad piješ deset puta više
nego što sam ja mogao."
Koja je tvoja tajna?
Pa, Kapetane...
Previše pijete.
Sjedio sam u malom hotelu,
zanimljivog imena "Zimska palača".
Nemaš pojma o čemu pričaš.
Sveta ptica nije bilo kakva ptica.
Njezino srce kuca 1,200 puta u minuti.
Maše krilima 80 puta u sekundi.
Kad bi joj netko zaustavio krila,
bio bi mrtav za manje od 10 sekundi.
nije to obična ptica,
to je čudo!
Usporavaju krila slikama koje se kreću..
Znam što sam vidio, njeno krilo
idem ovako...pa ona ovako...
Znate li što predstavlja broj 8?
Vječnost.
Vječnost!
Svi, bez obzira na razlike,
jezik kojim pričaju, boju kože,
imaju jednu stvar zajedničku...
...bili su pijani svaku večer.
- Na treći kat, molim.
- Molim zadržite dizalo.
Hvala lijepa.
Njezino je ime bilo Elizabeth Abbott.
Nije bila jako lijepa.
Bila je blijeda kao papir.
Ali za mene je bila lijepa
kao najljepša slika.
Što ti gledaš?
Ako te baš zanima mi imamo dogovor
da nikad ne ustajemo trijezni.
- U redu, dušo?
- Kako god, draga.
Njezin je muž bio Walter Abbott...
Bio je glavni britanski
trgovački predstavnik i špijun.
- Jesi li dobro, dušo?
- Da.
Slomila sam petu, nisam
navikla hodati u hulahopkama.
Dugi su to bili dani...
Čak i duže noći...
Jedne posebne noći
nisam mogao zaspati-
Oprostite...
Nisam mogao spavati.
Htio sam popiti čaj.
- Želite li i Vi?
- Ne, hvala.
- Mlijeko ili med?
- Malo meda, molim.
Nadam se da volite muhe s medom.
Možda ipak ne.
Možda je bolje da ga ostavite
da se malo namoči.
- Namoči?
- Da, da se namoči.
Ne znam. Postoji način na koji se pravi čaj.
Pa tamo odakle sam ja,
ljudi žele samo da je vruć.
Pa...da.
- Onda...Vi ste čovjek s mora?
- Mornar.
nadam se da neću ispasti neljubazna,
ali čovjek mora da se upita
niste li prestari da radite na brodu?
Ne postoji dobna granica,
bitno je da možete raditi posao.
Imate problema sa spavanjem?
Hvala
Ne, obično spavam kao dijete.
Nešto me držalo...budnim.
Moj je tata u 80. bio uvjeren
da će umrijeti u snu
pa se ograničio samo na drijemanje.
Bio je odlučan da zavara smrt.
- I je li?
- Što?
Je li umro u snu?
Umro je u svom omiljenom stolcu,
slušajući svoju omiljenu radio emisiju.
Mora da je nešto znao.
Moj muž je britanski ministar
trgovine i ovdje smo već 14 mjeseci.
- Bože!
- Trebali smo ići u Peking,
ali stvari nikad ne ispadnu kako bi trebale.
- Bili ste na dalekom istoku?
- Ne. Ja zapravo nikad nisam bio nigdje.
Osim u lukama.
- A odakle ste?
- Iz New Orleans, Louisiana.
Nisam znala da ima još netko.
I onda mi je ispričala o svim
mjestima u kojima je bila
i što je vidjela...
A pričali smo do zore...
I vratili smo se u svoje sobe,
svojim odvojenim životima.
I svaku bismo se večer
sreli ponovno u predvorju.
Hotel iza ponoći može biti
čudesno mjesto.
Miš koji trči iz staje...
radijator koji šušti,
zastor koji vijori.
Ima nešto smirujuće, utješno, kad znaš da
ljudi koje voliš spavaju u svojim krevetima,
gdje im se ne može dogoditi ništa loše...
Elizabeth i ja izgubili bi
pojam o vremenu sve do zore...
Mislim da sam možda ostavila
loš utisak na tebe.
Oprosti?
Obično, udane žene obično
ne sjede u kasnim noćnima satima
sa nepoznatim muškarcima.
Ja ne znam što udane žene rade i ne rade.
Laku noć!
Murmansk...
"Upoznao sam nekoga i zaljubio sam se. "
Mama...
- Prošlo je skoro 60 godina...
- Jesi li ga voljela mama?
Što djevojčica zna o ljubavi?
- Nisam obučena.
- Izgledaš odlično i tako.
Nemoj gubiti vrijeme na vino i sir,
zapravo su skroz obični,
ali votka i kavijar su čuda.
I...
Kušaj, i nemoj pojesti sve odjedanput
zato što onda nećeš imati u čemu uživati.
I sad uzmi gutljaj votke
dok je još u tvojim ustima.
Nisi bio sa puno žena zar ne?
Ne nedjeljom.
- A nisi ni kavijar jeo?
- Ne, gospođo.
kad mi je bilo 19 pokušala
sam biti prva žena
koja će preplivati Kanal.
Stvarno?
No struja je tog dana bila tako jaka,
da sam se za svaki zamah
naprijed vratila dva unatrag.
Provela sam 32 sata u vodi i
kad sam bila 3 kilometra od obale
počela je padati kiša.
Kad više nisam mogla da nastavim,
stala sa.
Svi su me pitali hoću li probati ponovno.
Zašto ne bih?
Nikad nisam probala ponovno.
Zapravo nikad više u životu nisam
napravila ništa iza toga.
Ruke su ti tako grube
Osjećam vjetar u tvojim obrazima.
Bojim s da je vrijeme ustajanja.
Bio je to prvi put
da me žena poljubila.
To je nešto što nikad ne zaboraviš.
S tobom se osjećam mlađe.
I ja s tobom.
Voljela bi da jesam.
Toliko bi toga promijenila.
Popravila sve pogreške.
Koje pogreške?
Čekala sam, znaš...
Misleći da ću učiniti nešto
da promijenim svoje stanje.
Učiniti nešto...
Kakva šteta,
vrijeme se nikad ne vraća...
... izgubljeno vrijeme...
Ako ćemo imati avanturu,
nikad me ne smiješ gledati preko dana
i uvijek se moramo rastati prije zore
i nikad ne smijemo reći "Volim te".
To su pravila.
- Je li ti hladno?
- Umirem od hladnoće.
Bila je to jedina žena koju sam ikada volio.
Želiš da preskočim neke dijelove?
Ne, drago mi je da je
imao nekoga da ga grije.
Nisam mogao dočekati da je vidim.
Sastajali smo se svaku večer
i uvijek smo koristili istu sobu,
ali uvijek se činili novo i drugačije.
Dođi.
Elizabeth...
Laku noć.
Dok jednu noć...
Jučerašnji dan, 7. prosinca 1941.
je dan koji će ostati upisan u povijesti.
Nazdravimo budućnosti,
a i dalje.
Došlo je do promjene plana dečki.
Kao što možda već znate
Japanci su bombardirali
Pearl Harbor jučer.
Frank D. Roosevelt zamolio
nas je sve da idemo u misiju.
Chelsea pristupa mornarici SAD-a.
Da spašava i popravlja.
Ako neko od vas ne želi u rat
neka kaže sad,
jer kad zakoračite na taj brod gospodo,
vi ste u mornarici.
Htio sam pričati s tobom, Mike.
Moja žena mi je previše važna,
htio bih je još jednom vidjeti.
Slobodan si da odeš
kući kako znaš Mayes.
Ako on ode, tko će kuhati?
Trpanje hranom je jedan od
glavnih uzroka smrti na moru.
Odmah iza neadekvatne sigurnosne opreme.
Ja mogu kuhati kapetane.
Kuhao sam cijeli svoj život.
Da...
Ali ti si mi nekako star za rat Benjamine.
Ma dovraga! Uzimam bilo koga tko
želi da se bori sa Japancima i Kinezima.
To je to! Na posao!
Idemo u rat gospodo!
Ostavila sam poruku.
Pisalo je, "Drago mi je što
sam te upoznala" i to je bilo to.
Nije bio rat ono što
je ijedan od nas očekivao.
Bili smo samo stari brodovi,
zahrđali metal...
Ako je i bilo rata mi ga nismo vidjeli.
Dobili smo i čovjeka, vojnika...
Oficira koji je volio
mornaricu i prije svega Ameriku.
Nema ni jedne države na svijetu
kao što je ova.
Zvao se Dennis Smith Cherokee
Indijanac i autohtoni Amerikanac.
Njegova obitelj bila je u
Americi već 500 godina.
Pacifisti. Kažu da se bore bez savjesti.
Gdje bi bili da se svi ravnaju po savjesti?
Stišaj se! Hoćeš li šefe?
Hej. Gledao sam te. Čini mi se da
ti mogu vjerovati. Ako mi se nešto dogodi.
... molim te predaj ovo mojoj ženi.
Dao mi je svu svoju plaću.
Nije potrošio ni centa.
Želim da moja obitelj zna
da sam mislio na njih.
Svi na palubu!
Ustajte ljenčine!
Rat nas je napokon pronašao.
Zaustavi brod!
Idi do onog svjetla!
Transportera sa 1300 vojnika
popola je prepolovio torpedo.
Ostavljeni su da trunu u moru.
Zaustavi motor!
Stani!
Bili smo jedini zvuk.
Ljudi!
Sigurno ne možemo brže od toga?
Na mjesta!
Što?
Je li to posljednja?
Kapetane!
Uništili su moje slike!
Daj mi ruku.
Bit će sve dobro kapetane?
Imati ćete lijepo mjesto u raju.
Ne možeš pobjeći sudbini.
Možeš psovati i boriti se...
... no kad dođeš do kraja..
... moraš se pustiti.
Kapetane...
1328 vojnika je umrlo toga dana.
Ja sam se oprostio od
Dennisa Smitha,
od Johna Grimma, koji je bio u pravu,
umro je toga dana...
Poslao sam novac njegovoj ženi
Pleasant Curtisa...
Oprostio sam se od jednog
od blizanaca, Vica Brodya...
... i od Mikea, kapetana broda "Chelsea".
Pozdravio sam se i od svih drugih vojnika,
koji su imali svoje snove.
Koji su htjeli postati prodavači i doktori
ili odvjetnici i šamani.
Ovo se ne može popraviti.
Ovdje se smrt nije činila prirodnom.
Nikad nisam vidio kolibrića
tako daleko od kopna...
... prije ili kasnije.
I u svibnju 1946. kad mi je bilo...
Vratio sam se kući.
- Queen?
- Da.
Dobri bože, vratio si se kući!
Bože, vratio si se!
- Pogledaj ga!
- Tko je to mama?
Kćeri, to je tvoj brat, Benjamin.
- Nisam znala da je on moj brat.
- Ima puno stvari koje ti ne znaš mala.
Idi tamo i pometi do kraja pa
operi ruke i pomozi mi sa večerom.
Idi! Okreni se.
Izgledaš kao da si ponovno rođen.
Mlađi si od proljeća.
Mislim da ti je onaj svećenik
dao drugi život.
Znala sam od prvog trena da si poseban.
Bole me koljena jer sam
svaku večer klečala
i molila Boga da te vrati kući.
Sjećaš li se što sam rekla?
- Nikada ne znaš što te čeka.
- Upravo to. Sjedni.
Jesi li naučio nešto na svom putu?
- Vidio sam neke stvari.
- Vidio si bol.
A i nešto sreće?
- Naravno, naravno i malo toga.
- E to želim čuti.
- Pogledaj ga...
- Gdje je Tizzy?
Dušo...
Gospodin Weathers je umro u snu
jedne noći prošlog travnja.
- Mama žao mi je.
- Ne brini.
Samo ih je još par ostalo,
ne dolaze više novi.
Valjda će i nas zatvoriti
kao i sve drugo.
Ali drago mi je da si se vratio kući.
Morati ćemo ti naći ženu i novi posao.
Dođi i pomozi mi skuhati večeru.
Benjamine! Gubiš vrijeme.
Gluha je ko kamen. Spavati ćeš
u staroj sobi gospođe DeSeroux,
prestar si da budeš cimer sa bilo kim.
Bilo je čudno ponovno biti kući.
Izgledalo je isto, mirisalo
isto i osjećaj je bio isti.
Jesam li ti ikad rekao da
me munja udarila sedam puta?
Jedanput kad sam sjedio u
kamionu i gledao svoja posla.
Shvatiš da si ti taj koji se promijenio.
I onda jednog jutra nedugo
nakon što sam se vratio...
Oprostite, je li Queene ovdje?
Daisy?
- Ja sam, Benjamin.
- Benjamin?
Bože!
Naravno da si ti! Benjamin!
Kako si? Prošlo je tako dugo...
Toliko me toga zanima...
- Kad si se vratio?
- Prije par tjedana.
Pričala sam s Queene,
rekla je da si otišao u rat,
Negdje na more...Brinule smo se za tebe.
Dobro sam.
Pogledaj se. Prekrasna si.
Prestao si pisati.
"Kad sam otišao bila je djevojka i
sad je žena preuzela njezino mjesto.
Najljepša žena
koju sam ikad vidio. "
Lijepa.
Najljepša.
Sjećaš li se bake Fuller?
- Naravno.
- Umrla je.
- Čuo sam. Žao mi je.
- Ne mogu vjerovati da smo oboje ovdje.
Mora da je sudbina... Ne, ne
kako je rekao... "Kismet"
- Jesi li čuo za Edgar Cayce, medija?
- Mislim da ne.
On kaže da je sve predodređeno...
ja volim vjerovati da je sudbina.
Ne znam kako to funkcionira,
ali mi je drago da se desilo.
Jesi li bio na Manhattanu?
Meni je odmah preko rijeke.
Vidim Empire State Building iz kreveta.
A ti? Gdje si ti bio?
Ispričaj mi sve.
Zadnji put kad si mi pisao
rekao si da si u Rusiji.
Oduvijek sam htjela otići u Rusiju.
Je li hladno kao što kažu?
- Duplo je hladnije.
- Bože.
Uvijek smo govorili da si drugačiji.
Ja mislim da doista jesi.
Pisao si da si nekoga upoznao.
- Je li uspjelo?
- Išlo je svojom putanjom...
Sjećaš li se ovoga?
To je slika starog klokana u pet popodne.
Hoćeš li na večeru?
Jesam li ti rekla da sam
plesala za Ballenchinea.
On je poznati koreograf.
Rekao je da imam savršenu liniju.
Jedan put sam na probi pala
i on je to stavio u predstavu.
Možeš li zamislit takvo nešto
u klasičnom baletu?
Da plesačica padne namjerno?
Sad postoji sasvim novi način plesa,
zove se apstraktni.
Ne bavi se samo on njime, tu su i
Lincoln Kirstein, Lucia Chase...
i Agnes DeMille..,
ona je rasturila sva ta pravila,
sve formalnosti,
nije bitna forma plesa, već emocija...
Pričala mi je o novom svijetu,
različitim imenima...
... imenima koja meni nisu značila ništa.
Zapravo nisam ni slušao
puno toga što mi je ispričala
To je nova Amerika, oni
razumiju našu snagu i...
- Bože, previše pričam.
- Uživao sam slušajući te.
- Nisam znao da pušiš.
- Dovoljno sam stara.
Dovoljno sam stara za mnoge stvari.
U New Yorku ostajemo budni cijelu noć...
gledamo kako sunce izlazi iza zgrada...
Uvijek ima nešto za raditi.
Moram se vratiti sutra.
- Tako brzo?
- Voljela bih da mogu ostati.
Plesačice više ne trebaju haljine i scenu..
Mogla bih plesati potpuno gola.
Jesi li pročitao išta od D.H.
Lawrencea? Njegove knjige su zabranjene.
Riječi su kao da vodiš ljubav.
U grupi...moramo vjerovati drugima.
Seks je dio toga.
Mnoge plesačice su lezbijke.
Jedna je htjela spavati i sa mnom.
- Bi li ti smetalo?
- Koji dio?
Da netko želi spavati sa mnom?
Ti si privlačna žena,
većina bi željela spavati s tobom.
Idemo natrag u kuću ili
unajmimo sobu negdje.
Mogao bi skinuti kaput...
Daisy, nije da ne bih želio,
ali mislim da bih te razočarao.
Benjamine..,
bila sam sa svakakvim muškarcima.
Sutra ideš u New York,
svojim prijateljima.
- Koji su mladi.
- Dovoljno sam stara.
Daisy, ne večeras.
Možemo ići slušati neku muziku...
Naš život definiraju prilike,
čak i one koje ne iskoristimo.
Izgledaš prekrasno... tako profinjeno.
- Uragan je prošao kraj nas.
- Odlično.
Majka mi nije ništa rekla.
Benjamine?
"Stvari su se promijenile..."
Nisam više imao puno sijedih
i kosa mi je rasla kao luda,
njuh i vid su mi se poboljšali,
mogao sam hodati više i brže.
Dok su svi starili, ja sam
postajao mlađi... sam.
Naprijed.
Benjamine...
- Sjećate li me se?
- Naravno gospodine Button.
- Što vam se dogodilo?
- Zaradio sam infekciju stopala.
Dobrodošli kući, prijatelji.
- Vidim da pijete Sazerac sa whiskeyem.
- Navike.
- Još posjećujete kuću u Bourbon Streetu?
- Nisam bio tamo jako dugo.
Ipak, ovo su zanimljiva vremena.
Prešao sam sa proizvodnje 40 tisuća
dugmadi na pola milijuna po danu.
Zaposlio sam 10 puta više ljudi.
Radili smo 24 sata na dan.
Šteta...
Rat nije sačuvao industriju.
Znaš, bolestan sam.
Ne znam koliko mi je vremena ostalo
- Žao mi je što to čujem, Mr Button.
- Ne...
Ja nemam nikoga.
Živim prilično povučeno.
Ne zamjeri, kad god je moguće volio bih
se družiti s tobom.
Učinit ću što mogu.
Benjamine, da li znaš išta o dugmadi?
" Button buttons "je obiteljski posao već
124 godine.
Moj djed je bio krojač. Imao je malu
radnju u Richmondu.
Nakon građanskog rata,
preselio se u New Orleans
gdje je moj otac imao znanje
da proizvede vlastitu dugmad,
pa je uz njegovu pomoć radnja
prerasla u ovo.
I danas ne možemo prodati ni šav.
To je jako, jako zanimljivo.
Sigurno si napravio dobro.
Što mogu učiniti za vas Mr Button?
Benjamine, ti si moj sin.
Jako mi je žao
što ti to nisam rekao ranije.
Ti si rođen
u noći kad je veliki rat završio.
Tvoja majka je umrla pri porodu.
Mislio sam da si čudovište.
Obećao sam tvojoj majci da ću se
pobrinuti da si siguran.
Nikad te nisam trebao napustiti.
Moja majka?
To je vikendica na obali
jezera Lake Pontchartrain.
Kad sam bio mali
čim bih ustao,
otrčao bih do obale tog jezera
i gledao kako dan počinje.
Osjećao sam se kao da sam jedini
živ na svijetu.
Pronašao sam ljubav prvi put kad sam je
ugledao.
Ime tvoje majke je bilo Caroline Murphy.
Radila je u kuhinji mog djeda.
Bila je iz Dublina.
1903-e, Caroline i sve njene
braća i sestre
su došli živjeti ovdje u New Orleans.
Pronalazio sam izlike da odlazim
u kuhinju samo da je mogu pogledati.
Travanj 25, 1918, najsretniji
dan u mom životu,
dan kad sam oženio tvoju majku.
Zašto mi nisi jednostavno rekao?
Planirao sam ti ostaviti sve što imam.
Moram ići.
- Gdje?
- Kući.
što on uopće misli?
Da može samo doći i da će sve biti u redu?
I da ćemo svi biti prijatelji?
Ako to misli dočekati će ga iznenađenje.
neka mi bog bude svjedok!
Ostavio je 18 dolara onu večer
kad te ostavio.
18 prokletih dolara u prljavim pelenama.
- Laku noć mama.
- Laku noć dušo.
Jesam li ti ikad rekao da
me munja udarila 7 puta?
Jedan put sam šetao psa po cesti.
Slijep sam na jedno oko, jedva čujem,
dobivam neke treskavice iz čista mira,
uvijek zaboravljam misli.
Ali znaš li nešto?
Bog me stalno podsjeća da
sam sretan što sam živ.
Dolazi oluja.
Probudi se...
Hajde da te obučemo.
¸Možeš biti ljut ko pas
na ono što se dešava...
Možeš psovati i proklinjati sudbinu,
... ali kad dođe kraj..
... moraš se pustiti.
Kakav prekrasan pokop.
Pokopan je odmah pokraj tvoje majke.
- Ti si moja majka.
- Moj maleni...
Nikad nisam vidio New York.
- Oprostite ja sam prijatelj
gospođice Daisy. - Ovuda.
Daisy! Daisy!
Netko me traži?
- Benjamin...
- Hej.
- Što ti radiš ovdje?
- Odlučio sam te posjetiti...
Provesti malo vremena s tobom.
Bilo bi bolje da si nazvao.
Zatekao si me nespremnu.
- Ukrala si mi srce.
- Ne... Hvala. Prekrasno je.
Nisam mogao skinuti oči s tebe.
Bila si prekrasna.
Hvala. Vrlo lijepo od tebe.
Moram se presvući. Idemo na neku zabavu.
Želiš li poći?
Mislio sam da odemo u restoran,
Napravio sam i rezervaciju,
za svaki slučaj.
Ali svi plesači idu vani poslije nastupa.
Možeš slobodno poći s nama.
Idem se presvući, u redu?
Ovo je David. Pleše s nama.
Ovo je Benjamin. Pričala sam ti o njemu.
A da... Kako si?
Idem po piće.
Ti si prijatelj njene bake ili takvo nešto?
Takvo nešto.
Ispričavam se.
Hej! Nisam imala pojma da dolaziš.
Bože, Benjamine...
Što si očekivao?
Mislio si da ću ostaviti sve?
Ovo je moj život.
Ideš u grad?
Hajde...
Zabavi se.
- Bit će mnogo glazbenika...
- Ne treba. Ja sam kriv za ovo.
Trebao sam nazvati.
Mislio sam da ću doći i oboriti te s nogu.
- Daisy, hajde!
- Odmah.
Čini se u redu. Voliš li ga?
Valjda.
Drago mi je zbog tebe.
Možda se vidimo kod kuće.
Pa...
Svidjela mi se predstava!
Došao mi je reći da mu je otac umro.
- Nisi mogla znati.
- Imala sam 23 godine.
Nije mi bilo stalo...
- Što si onda učinila? - Mislim da ima
nekih slika unutra, u gornjem džepu.
Tada sam bila odlična plesačica,
najbolja što sam ikada bila...
U tih 5 godina,
... plesala sam posvuda.
U Londonu, Beču, Pragu...
Nikad nisam vidjela ove.
Mama, nikad nisi pričala o svom plesanju.
Bila sam jedina Amerikanka ikad
pozvana da pleše sa Balsoima.
Bilo je predivno.
Ali nikad nisam prestala
da mislim na Benjamina.
I uhvatila bi se kako govorim...
Laku noć, Benjamine.
- "Laku noć, Daisy."
- On je to rekao?
"Život nije bio tako težak.
Moglo bi se reći da sam tražio nešto... "
Benjamine, gospođa Tournai je upravo umrla.
- Gospodin Benjamin Button?
- Taj sam.
- Dobar dan.
- Da, gospodine.
- Gospođica Daisy Fuller.
- Odmah.
- Sjednite, molim.
- Naravno.
Kad-kad sve ide nizbrdo,
a mi toga nismo ni svjesni.
Bez obzira da li je slučajno ili namjerno,
ne možemo ništa napravit po tom pitanju.
Žena u Parizu je krenula u šoping,/i>
ali je zaboravila kaput
i vratila se po njega.
kad je uzela jaknu zazvonio je telefon,
pa je zastala da se javi
i popriča jednu minutu.
Dok je ona pričala, Daisy je
vježbala u Pariškoj Operi.
Dok je ona vježbala,
žena koja se javila na telefon
izašla je i pozvala taksi.
Taksist je stao malo prije toga
da ode po šalicu kave.
I sve to dok je Daisy vježbala.
Onaj taksist od maloprije,
koji je otišao po šalicu kave,
pokupio je ženu koja je krenula u šoping
i podesio taksimetar.
Tada je bio prisiljen da zakoči
jer se ispred auta zaletio neki čovjek
koji je kasnio na posao 5 minuta
jer je zaboravio upaliti budilicu.
I dok je taj čovjek prelazio ulicu,
Daisy je završila sa vježbom
i otišla pod tuš.
Dok se Daisy tuširala,
taksista je čekao onu ženu ispred
butika jer je otišla podići paket
koji još nije bio zapakiran,
jer je djevojka čiji je to bio posao
prekinula sa dečkom večer prije
i zaboravila ga je spakirati.
Paket je spakiran, žena je ušla u taxi
i blokirao ih je kamion,
za to se vrijeme Daisy oblačila.
Kamion se pomakao i taksi
je mogao krenuti,
dok je Daisy, koja se zadnja obukla
čekala prijateljicu
kojoj je pukla vezica.
Dok je taksi stajao na semaforu,
Daisy i prijateljica izašle
su na stražnji izlaz kazališta.
I da se samo jedna stvar dogodila drugačije,
Da nije pukla ta vezica
ili da se ranije pomakao kamion
ili da je paket već bio spakiran,
da djevojka nije prekinula sa dečkom,
ili da je onaj čovjek navio alarm
i da se probudio 5 minuta ranije
ili da taksist nije stao
da pokupi šalicu kave
ili da je ona žena uzela jaknu
i da se nije trebala vraćati po nju,
Daisy i njena prijateljica bi
prešle cestu i taksi bi prošao pored njih.
Ali život onakav kakav je
splet okolnosti i događaja,
izvan svačije kontrole.
Taj taksi nije prošao.
Vozač je na trenutak izgubio koncentraciju
Daisy!
i taj taksi je udario Daisy.
Daisy! Upomoć!
Slomljena joj je noga.
Daisy...
- Tko ti je rekao?
- Tvoja me prijateljica nazvala.
Vrlo lijepo od tebe što si
došao da vidiš da li sam dobro.
I ti bi učinila isto za mene.
Bože...
Pogledaj se.
Ti si savršen.
Morao si doći ovdje.
Nisam željela da me vidiš ovakvu.
Noga joj je bila slomljena na 5 mjesta.
Uz terapiju i s vremenom
trebala je ponovno prohodati,
ali više nikad neće moći plesati.
povest ću te kući sa sobom.
- Želim se brinuti za tebe.
- Ne idem natrag u New Orleans.
Onda ću ja ostati ovdje u Parizu.
Zar ne shvaćaš? Ne želim tvoju pomoć.
Znam da se sažalijevam,
ali ne želim biti s tobom
Pokušala sam ti to reći u New
Yorku, ali ne želiš slušati.
- Natjerat ću te da se predomisliš.
- Nismo više djeca, Benjamine.
Kloni me se.
Bila sam jako okrutna. Nije shvatio
da nisam željela da me gleda takvu.
"Nisam odmah sam otišao...
Ostao sam u Parizu neko
vrijeme da pazim na nju. "
Nisam to znala.
Dušo, pozovi sestru.
Naučila sam ponovno hodati.
Sjela sam na vlak za New Orleans.
Pogledajmo.
Srce je normalno,
ali ima probleme sa disanjem.
- Jeste li vi dobro?
- Da.
Piše da se vratio doma i onda
ima mnogo potrganih stranica.
"... Slušao sam zvukove kuće..."
Mislim da sam to već pročitala.
Prosuo je nešto po njemu
pa je teško čitati.
Piše nešto o navigavanju.
Ima li ti to smisla?
Naučio sam upravljati starim brodom
svoga oca iz kućice na jezeru.
Ne mogu lagati,
uživao sam u druženju sa par žena...
... dobro možda i više od par.
Ne znam zašto se mučiš Sam,
ionako će sve sutra biti isto.
Majko.
I u proljeće 1962...
... ona se vratila.
- Želiš li znati gdje sam bila?
- Ne.
Kako to da nisi pisala ni ništa.
Samo si nestala
- Morala sam učiniti nešto za sebe.
- Nikad nisam mislila da si sebična.
Nadam se da se ne varam.
Obično se ne varam u procjeni ljudi.
- Laku noć mama.
- Laku noć dušo.
Uživajte.
- Nisi rekao ni riječ.
- Ne želim ništa upropastiti.
- Spavaj sa mnom.
- Apsolutno.
Pitao sam je da ode sa mnom.
I plovili smo uz obalu Floride.
Tako mi je drago da nismo otkrili
jedno drugo kad je meni bilo 26.
- Zašto?
- Bila sam premlada.
A ti si bio tako star.
Dogodilo se baš kad je trebalo.
Hej ja ću uživati u
svim trenucima s tobom.
Kladim se da mogu ostati ovdje
dulje nego ti.
Uvjeren sam.
Bez ijedne linije na licu,
a ja svaki dan imam sve više bora.
To nije fer.
Ja volim tvoje bore. Obje.
Kako je odrastati mlađe?
Ne mogu reći...uvijek to gledam
sa svog stajališta.
Hoćeš li me i dalje voljeti kad
ostarim i koža mi se objesi?
Hoćeš li ti mene i dalje voljeti
kad dobijem akne?
Kad budem piškio u krevet?
Kad se budem bojao što je pod stubama?
O čemu razmišljaš?
Razmišljao sam o tome kako ništa ne traje.
... i kakva je to šteta.
Neke stvari traju.
- Laku noć, Daisy.
- Laku noć, Benjamine.
Mama?
- Kad si upoznala moga oca?
- Nešto poslije toga...
- Rekla si mu za Benjamina?
- Znao je dovoljno, dušo.
Majko!
Queene!
Bilo tko?
Dobar dan gospođo Carter.
Benjamin je. Gdje su svi?
Benjamine... Queene je umrla.
Jako mi je žao.
Žao mi je. Bila je predivna žena.
Pokopali smo je pokraj njenog
voljenog gospodina Weathersa.
I tako sam prodao očevu kuću na Esplanadi
da bismo mi stvorili svoje uspomene.
Prekrasna je to stara kuća dragi!
Vjerujem da ćemo biti jako sretni ovdje.
- Imate dugu obiteljsku priču...
- Ona dolazi sa kućom.
Hajde.
Moraš pogledati spavaću sobu.
Kupili smo si kuću.
O kako sam voljela tu kuću.
Mirisala je na drvo.
Nemoj stati draga.
"Bilo je to najsretnije doba mog života "
Nismo imali namještaja.
Pravili smo piknike u sobi.
Jeli smo kad smo htjeli
i ostajali budni cijele noći,
Pazili smo da ne zapadnemo u rutinu.
Da odemo spavati ili
se probudimo u isto vrijeme.
Živjeli smo na tom madracu.
Naša susjeda gospođa Van Dam,
bila je fizikalni terapeut.
Živjeli smo 4 bloka od javnog bazena.
Možda si mogla plesati još koju godinu,
ali izabrala si nešto tako posebno,
da je period u kojem si to
mogla raditi ionako bio kratak.
Pa sve i da se ništa nije dogodilo,
i dalje bi bila upravo
ovdje gdje si sad.
Mrzim starenje.
Stavili su previše klora u vodu.
Obećavam da neću više nikad plakati.
Mislim da je tada shvatila,
da nitko nije savršen zauvijek
Našla je svoj mir.
Otvorila plesni studio za djevojčice.
Sad si ti na redu! Stani!
Odlično!
Laku noć!
Prelijepo te je gledati.
Kod plesa je sve u liniji...
... liniji tijela...
Kad-tad izgubimo tu liniju
i nikad je ne vratimo.
Razmišljala sam...
Ti si rođen 1918, Sad imaš 49 godina.
Ja imam 43. Skoro da smo istih godina.
- Sastajemo se u sredini.
- Napokon smo uhvatili jedno drugo.
Čekaj sekundu...
Želim nas se sjećati ovakvih kakvi smo sad.
Znaš da sam sanjala da je dječak,
ali mislim da je djevojčica.
- Ne skrivam to.
- U redu je.
- Čega se najviše bojiš?
- Da će se roditi kao ja.
Više ću ga voljeti.
Pa kako mogu biti otac ako
idem u drugom smjeru.
Nije u redu prema djetetu.
Ne želim biti ničiji brat.
Dušo, svi mi završimo u pelenama.
Ja želim da ovo funkcionira.
Želim ovo i želim to s tobom.
Ja želim da imaš sve, sve što želiš.
Samo nisam siguran kako da ovo pomirim...
Bi li rekao slijepcu
da ne smije imati djecu?
Izvolite.
Budi otac dok god možeš. Ja znam
posljedice. Prihvatila sam ih.
Voljeti te je bilo vrijedno svega za mene.
Moram na wc.
Stara je žena preplivala Kanal
i stigla danas ovdje u Calais.
Zadržite ostatak!
Plivala je 34 sata,
22 minute i 14 sekundi.
Elizabeth Abbott, sa 68 godina
stigla je u 5:38
izmorena, ali sretna.
Gospođo Abbott,
kako biste opisali ovo iskustvo?
Mislim da... je sve bilo moguće.
Spreman?
Jesi li spreman?
Da.
Proljetni dan, kao svaki drugi...
Vratit ću se za sat vremena!
Dušo!
Zovi hitnu!
Dijete dolazi!
Trebam hitnu!
Svi su dobro. To je savršeno
zdrava mala djevojčica.
Dušo...
Rodila je djevojčicu tešku 2.380 kg.
Izbrojimo prste.
Savršena je.
"I dali smo joj ime moje majke, Caroline. "
Znači, Benjamin je bio moj otac?
I ovako mi kažeš?
Oprosti.
... postoje svi uvjeti
za nastanak velike oluje,
uragana jačine 5.
Znam da je teško, ali nema pušenja ovdje!
Nitko ne zna gdje će točno udariti...
"Rasla si kako je doktor obećao,
zdrava i normalna... "
Morati ćeš joj pronaći pravoga oca.
O čemu pričaš?
Trebat će joj netko da s njim ostari.
Naučit će prihvatiti što god se dogodi.
Voli te.
Dušo treba joj otac,
a ne prijatelj za igru.
- Je li stvar u meni?
- Naravno da ne.
Moje te godine počinju smetati?
- Naravno da ne.
- Na što misliš?
Ne možeš nas oboje odgajati.
Bio je tvoj prvi rođendan.
Napravili smo zabavu za tebe...
Bilo je puno djece.
- što radiš?
- Hej čovječe.
Prije nego se i okreneš
ići će u srednju školu.
Prodao sam ljetnikovac
na jezeru Pontchartrain...
Prodao sam i "Button's buttons "...
Prodao sam i tatin brod
i stavio sav novac na račun.
Sve da bi ti i majka
mogle voditi pristojan život.
Otišao sam prije nego
me se budeš mogla sjećati.
"Otišao sam samo sa odjećom na sebi."
Ne želim to sad čitati.
Možeš li mi samo reći gdje je otišao?
Pa i ne znam zapravo.
Ovo je za mene.
1970. kad mi je bilo 2 godine.
"Volio bih da ti mogu poželjeti laku noć."
Sve je za mene.
Pet godina. "volio bih da sam te mogao
odvesti na tvoj prvi dan u školi "
Šest godina.
"Volio bih da sam tamo da
te naučim svirati klavir "
1981, imala sam 13.
"Volio bih da ti mogu reći
da ne trčiš za dječacima "
"Volio bih da sam te mogao
zagrliti kad su ti slomili srce "
"Volio bih da sam mogao biti tvoj otac.
Ništa što sam ikada napravio
neće to zamijeniti. "
Mislim da je otišao u Indiju.
"Ako ti išta znači nikad nije prekasno... "
... ili u mom slučaju prerano,
da budeš ono što želiš.
Nema dobne granice.
Možeš početi kad želiš.
Možeš se promijeniti ili
ostati ista. Nema pravila.
Možeš učiniti najbolje
i najgore s vremenom.
Nadam se da ćeš ga iskoristiti najbolje.
Nadam se da ćeš vidjeti
iznenađujuće stvari.
I nadam se da ćeš osjetiti
stvari koje nikad do sada nisi.
Nadam se da ćeš sresti
ljude različitih mišljenja.
I nadam se da ćeš živjeti
životom kojeg se ponosiš.
A ako ne, nadam se da ćeš imati snage...
"... da počneš ponovo."
Nije ga bilo dugo.
Vidimo se idućeg četvrtka.
Laku noć draga.
Žao mi je, zatvaramo.
Mogu li vam pomoći?
Došli ste po nekoga?
Zašto si se vratio?
Mama?
Majko!
Jesi li spremna?
Mama, što se desilo?
Ispričao je tužnu priču
o zajedničkom prijatelju
kojeg nisam vidjela jako dugo.
Caroline, ovo je Benjamin, znaš ga
još od kada si bila beba.
Hej.
Oprosti mislio sam da si gotova.
Ovo je stari obiteljski
prijatelj, Benjamin Button.
- Ovo je moj muž, Robert.
- Bok.
Kako ste?
Drago mi je što sam te upoznao.
Čekat ću te u autu draga.
- U redu.
- Doviđenja.
Odmah ću.
Prelijepa je kao i njena majka.
- Pleše li?
- Ne baš najbolje.
- To je onda naslijedila od mene.
- Ona je vrlo draga djevojka.
Izgleda malo izgubljeno,
ali tko nije izgubljen sa 12 godina?
Jako me podsjeća na tebe.
Moj muž je...bio je udovac.
Vrlo je dobar i pametan.
- Bio je divan otac.
- Dobar.
- Mnogo si mlađi.
- Samo izvana.
Imao si pravo.
Ne bih vas mogla obadvoje odgajati.
Nisam toliko jaka.
Gdje odsjedaš?
Spavam u hotelu Pontchartrain.
Ne znam što ću.
Čekaju me.
Sjećam ga se. To je bio on?
Uragan je promijenio
smjer i krenuo ovamo.
Moramo učiniti nešto?
Dogovorili su premještaj pacijenata.
Na vama je što ćete.
- Ne, ne, mi ćemo ostati ovdje.
- Reći ću vam ako se što promijeni.
"Navečer dok sam sjedio i
pitao se zašto sam se uopće vratio,
čuo sam kucanje na vratima. "
Naprijed.
Jesi li dobro?
Oprosti, ne znam što radim ovdje.
Ništa ne traje...
Nikad te nisam prestao voljeti...
Benjamine, stara sam.
Neke stvari nikada ne zaboraviš...
Laku noć, Benjamine.
Laku noć, Daisy.
I kao što sam i znao da ću morati,
gledao sam je kako odlazi.
Ovo je zadnje što je napisao.
Nedugo nakon što je tvoj otac umro...
... dobila sam poziv.
Da? Da, ja sam.
Oprostite. Ne razumijem.
Ova kuća na uglu.
Dođite!
Ja sam Daisy Fuller.
David Hernandez iz odjela
za zaštitu djece u New Orleansu.
Živio je u napuštenoj zgradi.
Policija je našla ovo kod njega, adresar...
Ima vaše ime unutra.
Vrlo je bolestan. Odveli su ga u bolnicu.
Ne zna tko ni gdje je.
Rekla sam gospodinu Hernandezu da
je Benjamin jedan od nas.
Ako mu treba dom, može spavati kod nas.
Benjamine.
Jako lijepo sviraš.
Ne voli da ga diraju.
Ponekad je svjestan svih i svega.
Doktori kažu da im se čini da gubi razum.
Sjećaš li me se?
Ja sam Daisy.
Ja sam Benjamin.
Drago mi je, Benjamine.
Mogu li sjesti s tobom?
Voljela bih te čuti kako pjevaš.
Znamo li se od negdje?
I svaki dan sam išla kod
njega da se uvjerim da je u redu.
Nemojte misliti da ne znam što radite!
Svi ste vi glupi lažljivci!
Ne vjeruje da je upravo doručkovao.
Hajdemo ti naći neku drugu zanimaciju.
Imam osjećaj da se mnogo toga ne sjećam.
Na primjer?
Kao da sam proživio cijeli život
i ne sjećam ga se.
U redu je zaboraviti stvari.
Često bi jednostavno
zabravio tko je i gdje je.
Nije bilo lako.
- Benjamine!
- Vidim sve!
- Vidim veliku rijeku!
- Tako je dušo, vidiš sve.
Vidim groblje gdje su pokopali majku.
- Želim da siđeš dušo.
- Što kad bih mogao letjeti?
Znala sam nekoga tko je mogao letjeti.
Spusti se pa ću ti pričati o njemu.
Neka netko ode gore.
Imao je 5 kad sam se uselila.
... skoro isto onoliko koliko
sam ja imala kad sam ga upoznala.
"Ovo je slika starog klokana
u pet sati popodne,
kada je dobio lijepe noge. "
Dani su prolazili, a ja sam gledala
dok je zaboravio kako da hoda..
Kako se ja zovem?
... da govori.
Ja sam Daisy.
Možeš li reći Daisy?
2002.g. su postavili novi sat na stanicu...
I u proljeće 2003...
... me pogledao,
i znala sam da zna tko sam.
I zatvorio je oči,
kao da će zaspati.
Voljela bih da sam ga upoznala.
Sad znaš.
Mama... idem vidjeti što se događa.
Laku noć Benjamine.
Neki ljudi su rođeni da
sjede na rubu rijeke.
Neki da ih udaraju munje.
Neki su nadareni za muziku.
Neki su umjetnici.
Neki plivaju.
Neki se kuže u dugmad.
Neki čitaju poeziju.
Neki su...majke.
A neki ljudi... plešu.