Tip:
Highlight text to annotate it
X
www.titlovi.com
A ZORE SU OVDE TIHE
Prvi deo
U DRUGOM EŠALONU
Kakav je on zapovednik ako ne može svojoj vojci da nađe obuću?
Ovde je! Bacila sam je pod krevet.
Oh, bacila si je, zar ne?
Kad se borci vrate sa fronta, vole malo da prožive.
Samo što ja neću tolerisati nikakvo kršenje pravila.
Druže majore!
Pet dana vanredne straže!
Neće da me pusti da je pomuzem bez marame.
Podnećeš raport, opomenuću te i poslaću ti nove vojnike.
I onda će biti sve po starom, je I' tako?
Pokušaj da mi pošalješ Ijude koji ne piju i koji će držati ruke podalje od žena...
Misliš, evnuhe?
Kako ti misliš da treba.
Ne možeš da održiš red. Žene!
Civili nisu pod mojom komandom, a oni prave neprilike.
Druže majore, hajte u kuću. Samovar je još topao.
Ne, hvala, moram da idem.
U redu, Vaskov.
A ti, komandir sekcije, stavi se na raspoloženje štabu.
Razumem!
Poslaću ti vojnike, Vaskov,
koji će držati noseve izvan čaše i prste podalje od žena.
- Što ne ostanemo još malo? - Idemo!
Srećno i pobedite!
Smirite se...
- Bili su baš dobri momci. - Možemo samo sebe da osramotimo.
Poštovanje za komandanta!
Pamtite nas po dobru!
Nije dobro to što radi Vrhovni štab. Uopšte nije dobro.
Već tri dana magacin je bez zaštite.
Major je baš burno reagovao. Ima problema.
Ne može da nađe dobre vojnike za naš sektor.
Ovde je baš tiho, zar ne?
Sve je to zbog vas žena.
Mislim da bi trebalo sve žene da pošaljemo na front.
U Sibir!
Ako to uradite, ko će da vam pere?
To je to. Izlazite!
Stigli ste, borci.
Protivvazdušna jedinica je ovde.
Sa svojim komandirom?
Ne izgleda tako, Fedote Jefgrafoviču.
Hvala Bogu. Grozno je kad dvojica zapovedaju.
Hej, momci, protivavionci su stigli!
Hajdemo da vidimo!
Zbor!
- Dakle, tu ste. - Tako je.
Mirno!
Druže stariji vodniče,
Prva i Druga četa Trećeg sektora Petog protivavionskog bataljona
stavljaju Vam se na raspolaganje za odbranu magacina!
Raportira vodnik Kirjanova!
Pa... Dakle, našli su vojnike koji ne piju.
- Hej, drži ovo! - Požurite tamo.
- Brže, devojke! - Ovamo.
Niste našli nešto svetlije?
Postavite kuhinju na obalu.
Ne naprežite se previše.
Ne možeš da stojiš na nogama?
Uđite, devojke, smestite se.
Poslednja protivavionska posada je bila smeštena u kolibama.
Naravno, samo što su to bili muškarci, a ne devojke.
- Kako se zoveš? - Lizaveta Bričkina.
- Odakle si? - Iz Vologde.
Radila si na kolhozu?
Jesam. Ali sam uglavnom pomagala ocu.
Ti si pametna devojka.
Da namestimo sto.
Dobro. Nema napuštanja kampa bez moje dozvole.
- Čak ni da beremo bobice? - Pogrešno doba godine.
Ni da hvatamo ribe?
Omršavićemo bez dodatne ishrane.
Samo nemojte da idete preko reke. Ima ih dosta i ovde.
Ljuda, Vera, Kaća, na stražu!
Sačekajte minut!
Nešto nije u redu, naredniče?
- Kaća će biti komandir straže. - Pa hvala ni na čemu.
Razvođenje straže mora se obavljati strogo prema pravilima.
Ovo je sprdnja.
Pravila... Pravila su vojniku...
Komandant nam je lično dozvolio da radimo ovako, druže naredniče.
Zbog vojne konspiracije.
Mislite sad da idemo? Trteba da se organizujemo.
Bolje razmislite o komforu.
Kakvom komforu?
Nešto bolje od onog grmlja napolju.
Problemi na poslu, Fedote Jefgrafoviču?
Pazi da bude prava veličina.
I da ne preteraš, takođe.
Ti si jedini muškarac koji je ovde ostao. Znaš, za razmnožavanje.
Menjaćeš krevet svake noći.
Treba da se stidiš, Pavlina! Ti si žena vojnika.
- I ponašaj se kako dolikuje. - Dođi, Fedote...
Žene žive od milovanja, to svi znaju.
Molim te, primi zahvalnost...
...od svih nas žena ovde.
Marija, imaš li rakije?
Hoćeš čaja, Rita?
Vreme za spavanje, devojke. Gasi svetla!
Pokucaj pre nego što uđeš. Ovo je baraka, nije štala.
- Šta je to? - Hoćeš da kažeš da ne znaš?
- Privlači pažnju. Sklanjaj to! - Takva su pravila.
- Kakva pravila? - Vojna pravila.
Osoblju ženskog roda
naročito je dozvoljeno sušenje rublja na svim frontovima radi kamuflaže.
Proveriću. Ako takav propis ne postoji, sve ću poskidati i zapaliti.
Ko će ti dozvoliti da uništavaš državnu svojinu?
Državnu svojinu!
Sladak je, ali je tako staromodan.
Dosta!
Vazdušni napad! Na položaje!
Brže!
Ne zaboravite oružje!
Bričkina! Četvertak!
Brže, devojke! Brže!
- Prva grupa - desno! - Druga grupa - levo!
Civili u skloništa!
Avion!
Tačno napred!
Desno, spremni!
Levo, spremni!
- Brzina 1-40! - Brzina 1-40!
- 18! - 18!
Kratki rafali!
- Naciljano! - Pali!
Brzina 1-50!
12!
10!
8!
Meseršmiti zdesna! Uzmi vođu!
Brzina 1-80! Dugi rafali!
Pali!
- Domet 16! - Domet 16!
Lida!
Pali!
Zašto gađaju oba aviona? Treba da idu samo na jednoga!
Sve ti znaš? Devojke se bore, a ti se kriješ u rupi!
Izađi i pomozi im! Umesto što se kriješ pod ženskom suknjom!
U ratu, svako ostaje na svom položaju!
Šta je sa Lizavetom? Kako je?
- Ranjena je. - Proći će.
Meseršmiti odlaze!
U stajni trap! Na 3-1!
Brzina 1-40!
Imam ga na nišanu!
Kratki rafali!
Pucaj, Rita!
Pali!
- Naciljano. - Pali!
POsred srede! Pogođen!
- Razbijte ga, devojke! - Ubijte ga!
Ovde počinje moj posao.
- Gde ćeš? - Treba mi živ!
Vraćaj se!
Dobar posao, Osjanina!
- Padobran mu se nije otvorio. - Možda je ranjen.
Svakako mu se neće svideti u jezeru.
Ne troši municiju, ionako ćeš promašiti.
Drugi se još drži.
Gledaj, Vaskov će otplivati do njega.
Doneće ga.
Pitam se hoće li pasti u jezero ili u šumu.
Čekaj!
Gotov je!
Obojica.
- Dajte nosila, devojke. - Prenećemo je same.
Ne, sigurnije je na nosilima.
Kako ga je pogodila!
PažIjivo!
Sve smo uradile kako treba.
Ne, niste! Trebalo je da ga uhvatimo živog!
A što ti malo...
Jesi se sam setio, ili su ti drugi rekli?
Mirno!
- Druže majore! - Voljno!
Dobar posao. Ko ga je pogodio?
Podnarednik Osjanina.
Osjanina i njena grupa.
Vrlo dobro. Dobićete medalju.
Nećemo medalje!
- Jeste uhvatili pilote? - Pali su u jezero.
Prvome se padobran nije otvorio.
Upravo smo pošli po drugog kad je ona...
- Šteta. - To sam i ja rekao, šteta.
Zašto li su oni izviđali iznad vašeg područja?
Imamo dvoje ranjenih.
Prebaciću ih do bolnice. Doveo sam vam popunu. Upoznajte se.
Možemo li da popričamo nakratko, Margarita?
ćao, devojke.
- Koliko dugo? - Sve dok nam se sviđa ovde.
Lepe čizme.
Jedan visoki oficir, oženjen čovek,
se prilično upetljao... Pa, znaš kako to ide.
Šta ja da radim sa tim?
Sačekaj, pusti me da završim.
ČIan Ratnog Saveta je čuo za to.
Pukovnik je premešten, a ja sam dobio zadatak da se pobrinem...
za pomenutu "devojku".
A, tako.
- Mogu li da idem? - Slobodna si.
Hej, devojke, ovo je Rita.
Komandir odeljenja Osjanina.
Strelac Komelkova.
Strelac Gurvič.
Što si skinula taj orden?
Imam svoje razloge.
Pa, prilično nezavisna, a?
Ovde ima devojaka koje ne razumem.
- Misliš, mene? - Tako je.
Već su ti ispričali? Dobro, održi mi predavanje.
Hoćeš odmah, ili ćeš ostaviti za kasnije?
- Imala sam muža, Ženja. - Ukrala ti ga druga devojka?
Nemoj da mi plačeš na ramenu.
Ne, poginuo je trećeg dana rata.
Dok se on smrzavao na finskom frontu,
njegova žena je radila ono sa pukovskim veterinarom.
Dobio je na sudu starateljstvo *** sinom.
I poslao ga je kod majke.
Garnizon pod mojom komandom ima pravo na kupanje sutra.
Javi mi se za sapun.
Zato sam se prijavila dobrovoljno da Dođem ovde. Da budem bliže sinu i majci.
Sad nisam sama.
Sutra ću opet ići.
Ti si srećna devojka.
Ja nemam nikog na svetu.
Moj brat i sestra i majka- svi su pobijeni.
- U vazdušnom napadu? - Ne, streljani su.
Porodice visokih oficira su sve pobijene.
Jedna Estonka me sakrila u svojoj kući.
Sve sam videla.
A šta je sa tim pukovnikom, Ženja?
Kako si mogla, Ženja?
Pa, mogla sam...
Major Lužin se javlja na dužnost.
Dobrodošli.
Ovo je moja ćerka, Ženja.
Mogla sam.
Daj mi dva sledovanja, za mene i Tatjanu.
- Ko će da mi istrlja leđa? - Narednik.
Pa, on je onaj koji nosi pantalone.
Hajde da izvlačimo žreb za njega.
Oh, on je matori prostak
sa rečnikom od 20 reči, i sve to su propisi.
U svakom slučaju, njegova domaćica se ne žali.
Nije istina!
Jeste čuli ovo? Pala je na njega!
Naša Bričkina ima futrolu za Čokoladnog Vojnika!
Kad je venčanje?
Sram vas bilo!
Zadržite za sebe sve što vam te žene kažu.
Naravno, ti sve znaš najbolje, herojeva udovice!
Bolje ti je ćuti. Ti sama...
Mislim da treba da te upozorim, drugarice narednice,
ideš mi na nerve, i nemam šta da izgubim.
Šta si rekla?
Ne svađajte se, devojke.
Da vam pročitam pesmu. Može?
Šta je bilo, ludice?
Ne znam, Rita. Ništa ne znam...
Živeli smo usamljeni na ivici šume.
Moj otac je bio šumar.
Majka mi je uvek govorila,
"Samo veruj, kćeri.
Možda je tvoja sreća odmah iza ugla.
Gde god da je, neće te mimoići. "
I, znači, odlaziš?
Da, sutra.
- Ko je to? - Ja sam.
Usamljena?
Tako je.
Ne smeš da praviš gluposti, čak i ako si usamljena.
U proleće mi je poslao razglednicu.
Trebalo bi da studiraš, Liza.
Dođi u grad u avgustu. Upisaću te u tehničku školu.
Bila je to poslednja godina, 1941.
Veruj, Liza. Nemoj prestati da se nadaš.
Možda ćeš naći sreću odmah iza ugla.
I možda će to biti sutra.
Samo što sam ja već zašla iza ugla.
Sonja, pročitaj još neku pesmu.
Voleo sam te jednom: ili ljubav, možda, kao žar
još u mojoj duši nije zgasla;
Al' ne dajmo uspomeni,
da nam budi žaljenje i tugu.
Voleo sam te jednom, beznadežno, budalasto nežno,
ljubomorno i sa snebivanjem;
Voleo sam te jednom sav se predajući.
Nek ti Bog da opet jednom takvu ljubav.
Šta ti je?
Šta je?
Osjanina je baš srećna.
Ona se udala i ima dete.
A ja sam zarobljena u ovoj uniformi od osamnaeste!
Ne govori tako.
Sve ćeš imati jednog dana.
Ženja, on je oženjen.
Ali, volim ga, tata.
Prestani!
- Druže pukovniče! - Šta je bilo?
Evo!
Ženja! Šta radiš ovde, Ženja?
Šta radiš!
Prestani!
Ubice!
Šta nije u redu, Ženja?
Nisi ti jedina sa nenaplaćenim računima.
- Ko je sledeći? - Komelkova.
- A posle nje? - Četvertak.
- Drži ovo, Rita. - Ne, uzmi ti.
Uzmi.
- Sledeća. - Jolkina.
Hvala.
Ne ljutite se na mene, devojke, ja...
Slučajno sam čula šta ste pričale juče.
Obećavam da ću čuvati tajnu.
Imam šećera, mleka u prahu. Uvek mi malo ostane.
Spremite se za kupanje.
Uzmi, Rita.
Odeljenje, stoj!
Voljno.
- Ideš na pecanje, druže naredniče? - Ne, plivam.
Voda je hladna, smrznućeš se.
Mnogo je bolje u kupatilu.
Šta ako te rak uštine?
Hajde s nama. Istrljaćemo ti leđa!
- Liza, prestani. - Čekaj!
Idite vi sve do đavola!
Ćao, devojke!
Oh, Ženja, izgledaš kao sirena!
Koža ti se providi!
Mogli bi kip po tebi da izvajaju.
Tako si lepa...
Staviti takvo telo u vojničku uniformu...
Dajte malo pare ovamo gore!
Hej, deco! Ne dirajte ništa!
Ovo je odlično!
Dobro vrelo parno kupatilo je najbolji vojnikov prijatelj.
Kad sve budemo stare i kad se budemo igrale sa unučićima,
verujem da ćemo se sećati ovog kupatila.
Prvo treba da imamo svoju decu.
Hej, devojke, gledajte ovo!
Rublje je moja slaba tačka.
Ako se usudiš da nosiš tu slabu tačku, videću da ti dam još koju smenu straže.
Pa već sam imala toliko prekovremenih da neću ni primetiti.
- Nosiš li ih uopšte? - Zašto bi ih nosila?
Oh, devojke, izgledam tako prosto.
Oh, prestani, Galka.
Dođi ovamo.
Vidi kako je vitka.
Napravićemo lepoticu od tebe!
- Hajde da napravimo žurku? - Super ideja!
- A kojim povodom? - Bez povoda, onako, u inat!
Ovo je naše selo. Ovo je jezero Legonte.
Pruga za Murmansk je ovde. I Belomorski kanal.
I strelice i krugovi svud unaokolo. Pitam se zašto.
Svi su putevi obeleženi, takođe.
Sve znaju.
Ne znaju sve. Znaju put oko jezera.
I močvare su obeležene kao neprohodne.
Devojke su pozajmile Paulinin fonograf. Prave igranku.
Pripazi. Od sve te pare mogu ožedneti.
Daću ja njima igranku!
Napred.
Oh, Ženja, ti si čarobnica!
Samo bih volela da ima muških, da igramo.
Evo, ja ću da zamenim muškarca.
N.K. Krupskaja Državno Sirotište
I rekao je:
Hoćeš li biti moja?
I život će mi biti
strast i vatra.
Osmeh tako čaroban,
oči blistave
obećale zauvek
blaženstvo željeno.
Jadno srce, rekao je,
Jadno srce, rekao je,
A nije
nije voleo.
Ne, nikada, oh nikada nije me voleo.
Miša!
Miša!
Odlazimo danas.
Ovo je za tebe.
Hvala.
Znam da će ti se svideti.
Nemci su zauzeli Minsk.
Ne znam kako.
Razumem.
Dolazi komandir.
- Komandir. - Dolazi Vaskov.
Šta ste se uplašile? Mirno!
Druže komandire!
Odeljenje pod mojom komandom je na rekreaciji.
Četiri stražara su postavljena. Nema izostalih.
Mnogo Vam hvala za kupanje.
Raportira narednik Kirjanova.
Nastavite, igrajte. Ja ću malo da gledam.
- Hoćeš li vratiti na isto mesto? - Bojim se da neću.
- Ruska igra. - Ja ću da ga pitam.
Koju igru najviše voliš?
Vreme je za spavanje. Ustajanje je u 6.
Čekaj, Rita.
Ženja, pevaj nam malo. Naredniku će se svideti.
Ne, devojke, predstava je gotova. Pravila.
Da, koristilo bi nam malo spavanja.
Pa, mislim da bi trebalo da idem.
Ostani još malo, Paulina. Potpuno ćeš iskisnuti.
Pa, u tom slučaju...
Ne spava mi se. Napolju je još svetlo.
Dosta je. Na spavanje, devojke. Trkom!
Druže komandire! Druže komandire!
Druže komandire!
Šta je bilo?
Nemci su u šumi.
- Kako znaš? - Videla sam ih. Padobranci!
Dvojica, sa automatima.
Diži uzbunu! Pošalji mi Kirjanovu! Brže!
Razumem!
Spremite se za akciju!
Kirjanova, Vaskov te traži!
Dve Nemca!
Videla ih narednik Osjanina.
Podigao sam opštu uzbunu. Trebalo bi da prečešljamo područje.
Imam li Vašu dozvolu?
Samo su dvojica. Mogu sam da izaem na kraj sa njima.
Dok su tragovi još sveži.
Razumem, druže majore!
Šta si radila u šumi u 4 ujutro?
Zov prirode.
Lično sam vam napravio poljski WC.
Ili je previše mali?
Ima stvari koje fine devojke ne treba da objašnjavaju.
Nema ovde devojaka!
Samo vojnici i njihovi komandiri. U ratu smo.
I dok se rat ne završi svi smo srednjeg roda.
Je li zbog toga Vaš krevet još uvek nenamešten, druže naredniče srednjeg roda?
Pažnja!
Na mestu voljno.
Osjanina, okupi dobrovoljce.
Ženja!
- Galka! - Sačekaj, Osjanina.
Ovo je lov na Nemce, a ne igranka.
Nemci su naoružani automatskim puškama.
- One moraju da znaju da pucaju. - Snaći će se.
Mogu i ja da idem?
Nemam ništa protiv.
Još nešto. Govori li neko nemački?
Ja znam.
Nisi čitala pravila? Kako se odgovara?
Strelac Gurvič!
Gde su vam kape?
Kaži na nemačkom, "ruke uvis".
Hande hoch!
Tako je.
Dobro, uzeću Gurvič. Idemo za dva dana.
Jesi li sama, Marija?
Jesam, sama sam.
Ako se desi da nas uhvate neprijatelji, ili nam se desi nešto nepredviđeno,
ima li neko ko ume da imitira ptice, ili životinjske krike?
Ozbiljno pitam!
U šumi ne možemo da razgovaramo. I Nemci imaju uši.
Ja znam nešto.
- Šta? - Magareće njakanje.
Zvuči kao pravo.
Ovde nema magaraca.
Dobro, bolje da probamo da kvačemo kao patke. Pokazaću vam.
Tako patak doziva patku.
Dva puta, znači vidim neprijatelja.
Tri puta, znači, dođite kod mene. Je l' jasno, drugarice strelci?
U stroj! Brže, brže! Bričkina!
Mirno!
Za vreme operacije, moj zamenik je
zvanično podnarednik Osjanina.
Ne zaboravite za patke.
Na levo, napred marš!
Vratite se brzo, devojke!
Ženja!
U dvojne redove, napred!
Galka! Nemoj da uradiš nešto glupo!
Jesu li ti roditelji živi? Ili si siroče?
Siroče? Koliko znam, mogla bih da budem siroče.
Misliš, nisi sigurna?
Ko može da bude siguran ovih dana, naredniče?
U pravu si.
Moji žive u Minsku. Studirala sam u Moskvi, i onda...
- Nisi čula ništa za njih? - Ne, ništa.
- Tvoji su Jevreji? - Naravno.
Naravno. Da su bili u Moskvi, bilo bi sve u redu.
Možda su uspeli da pobegnu?
Ti prljavi kučkini ...
Ako hoćeš da opsuješ, samo napred. Navikla sam.
- Jesi li povređena? - Nisam.
Dobro, strelče Gurvič, kvakni tri puta.
- Zašto? - Da budemo sigurni da su svi budni.
Jesi zaboravila moje lekcije?
Šta nije u redu?
Da nešto nije u redu, vi bi svi bili mrtvi sad.
Prošle ste kroz žbunje kao krdo junica.
- Jeste se umorile? - Nimalo.
Dobro je. Jeste li primetile nešo usput?
Ne mnogo. Tamo iza je polomljena jedna grana.
Odlično. U pravu si. A vi?
Meni sve izgleda normalno.
- Rosa je otrešena sa grmlja. - Dobro zapažanje!
Vrlo dobro, strelče Bričkina.
Takođe ima i dva traga od čizama padobranaca.
Sudeći prema pravcu tragova, uputili su se oko močvare.
To će im značiti oko dvadesetak kilometara pešačenja.
Tim bolje. A mi ćemo ići pravo.
Kako?
Ne ovde, naravno. Znam stazu.
Sad ćemo napraviti pauzu 10 minuta za pušenje i da operete ruke.
Prestani!
Razlaz!
Nemojte da se gubite!
Je l' mnogo duboko?
Ponegde... Stiže do...
Stiže do pojasa. Držite oružje na suvom.
Pratite me! Stanite gde i ja.
Od svih prljavih...
- Komelkova, nastavi! - Idem!
Hajde...
Ne prilazi joj, Četvertak! Osjanina, izvuci se sama!
Idi, Galka.
- Naredniče! - Šta hoćeš?
Krećite se! Ili ćemo se svi podaviti!
Spala mi je čizma!
- Vidiš li je? - Ne.
- Gde ćeš ti?! - Hoću da joj pomognem!
Stani! Nema nazad!
Bričkina, pruži joj motku.
Izlazi odatle, Komelkova!
Za mnom! Napred!
A moja čizma?
Ne možeš je sad naći.
Hajde, Komelkova. Uspećeš.
Drži se, Ženja!
Napred, napred. Ostrvo nije daleko.
Nastavite. Napred!
Pratite me, mojim stopama.
Umorne?
Nije to ništa.
Ima li pijavica?
Nema ništa ovde. Ovo je mrtvo mesto.
Ne plašite se. To su samo gasovi.
Narod priča da starac iz šume živi ovde.
- Ko? - Neka vrsta duha.
Samo bapske priče, to je sve.
Ima nešto u tome.
Ne žurite, polako. Sad možemo da se odmorimo.
Oh, odlično je.
Teško, ha?
- Umorile smo se. - Odmorite se malo.
Ala si šeprtlja, Galka. Trebalo bi da malo stegneš prste.
Hoću.
Ne brinite. Napravićemo joj specijalne čizme za močvaru.
Vidim.
- Ali, posle marša. Možeš da sačekaš? - Mogu.
Posle kupanja, ovo je baš dobro.
Skroz sam mokra, sve do... Mislim, do opasača.
Što nisam obukla moje gaće?
Ženja!
Ustajte!
Uzmite motke, i sledite me u istom poretku.
Sušićemo se i ugrejati na drugoj strani.
Ženja, imaš ogledalo?
Ženja, hoćeš li da me očešljaš?
Slatka si i tako. Očešljaj se sama!
- Ženja, nije vreme za te gluposti! - Dolazim.
Svi spremni? Možemo da krenemo.
Pa, drugarice Crveoarmejke, jeste svi dobro?
Sve je u redu, druže naredniče.
- Nije mnogo hladno? - Ionako nema ko da nas ugreje.
- Uskoro ćete se pušiti. - Zašto?
Evo, stavi ovo.
Dakle, to su čizme za močvaru.
- Udobno? - Super. Čak bolje nego čizme.
Hajdemo. Imamo da šljapkamo još oko sat i po.
U redu, trkom!
Hajde, devojke!
- Je l' toplije, Komelkova? - Još se ne pušim!
Odavde se uzdiže greben Sinjuhina.
S druge strane grebena je još jedno jezero.
Zove se Legonte.
Kaluđer koji se tako zvao je živeo ovde.
Tražio je mir u tišini.
Ovde ima puno takvih mesta.
Nemci imaju samo jedan put: po grebenu između dva jezera.
Beskrajni razdor, mir samo u snolikoj čežnji.
Kroz krv i prašinu, stepski konj juri,
a zgažena trava...
Drugarice strelci!
neprijatelj u vidu dva nemačka vojnika, kreće se u oblasti jezera Vop,
u želji da se tajno domognu pruge za Kirov
i Belomorskom kanalu nazvanom po drugu Staljinu.
Nameravam da ih uhvatim na tom položaju
i da ih prisilim na predaju.
Ako neprijatelj pruži otpor, jednoga ćemo ubiti, a drugog uhvatiti živog.
- Sve je jasno. - Držite se zaklona.
- Pustite mene da pričam. - Na nemačkom?
Na ruskom! A ti ćeš prevoditi ako ne budu razumeli. Jasno?
Ako ti glava bude tako štrčala u borbi,
ovde nema u blizini poljske bolnice, a ni mame.
Napašćemo Nemce iz daljine.
Pre nego što povučetre okidač, bićete skroz izrešetane.
Zato vam naređujem da ostanete na zemlji.
Ostanite na zemlji dok vam ja ne naredim da pucate.
Ili ću zaboraviti da ste žene i...
I nema spavanja na straži!
- Nemci? - Gde?
Dođavola... Mislio sam...
Odmori se, Fedote Jefgrafoviču.
U redu je, Osjanina. Zadremao sam, pretpostavljam.
Biće mi večni san ako mi promaknu ti Nemci.
Šta ako oni ubiju nekog našeg oficira ili dignu u vazduh neki objekat?
Kako bih objasnio Prekom sudu
da sam, umesto da prečešljam šumu i pohvatam Nemce,
ja zaspao u nekom budžaku.
Je l' ti žao devojaka?
Plašiš se da ih povedeš u okršaj? To nije opravdanje.
Ne, to nije opravdanje ako ne obavim zadatak.
Možda su i oni sad zaspali?
- Možeš misliti. - I oni su ljudi.
Rekao si da je greben jedini put kojim mogu do pruge.
- A to je oko... - Četrdeset kilometara.
U nepoznatoj zemlji, i očekujući smrt iz svakog žbuna.
Margarita... kako ti je očevo ime?
Zovi me samo Rita.
Ne smeta ti?
Hrabrom braniocu otadžbine.
Poklon.
- Hoćeš cigaretu, Rita? - Ne pušim.
I Nemci su ljudi, nekako nisam razmišljao tako o njima.
Drago mi je da si to rekla.
- Je l' farbana? - Ne, prirodna.
Sirena.
Zar ovde devojke ne treba da se češljaju?
Hajde, uredi se.
Naredniče, Smem da te pitam?
Pitaj.
Jesi li oženjen, naredniče?
Jesam, strelče Komelkova.
A gde je ona?
Kući je, gde bi bila?
Imaš li dece?
Dece?
Imao sam sina.
Kako to misliš, imao sam?
Tako. Moja majka nije mogla da ga spase.
Zašto?
Moja žena nas je ostavila.
Rita, ispričaj mu sve.
Hoću, kad se vratimo.
Vidim da si dobro obučen borac, strelče Bričkina.
Dobro si se organizovala. I odlično kvačeš.
- Jesi li primetila štagod? - Ne mnogo.
Otvori oči, Lizaveta.
Bilo kakav pokret u grmlju, ili ako se ptice uznemire.
Ti si devojka iz šume, sve vidiš.
Divno je, zar ne?
Još da nije rat...
Liza, Liza, Lizaveta, sladja od pečenog krompira.
Traži muža ovde ispred sebe ili ću ga ja za tebe naći.
To je mala pesmica koju smo pevali tamo kući.
Jeste li Vi iz ovih krajeva, naredniče?
Živeo sam ovde neko vreme.
A tamo, kod kuće, pevali smo...
Pevaćemo posle zajedno, Lizaveta.
Kad obavimo zadatak onda ćemo pevati.
- Obećavate? - Rekao sam, zar nisam?
Ne zaboravite, druže naredniče!
Rođeni u godinama propasti,
ne sećaju se staza koje su tkali.
Mi, deca ruskog bola,
nemamo snage da zaboravimo.
Plamene godine uništenja!
Vesnik ludila, ili nade?
Dani rata, dani pobune
Utisnuše na naša lica pečat krvavi...
Utisnuše na naša lica pečat krvavi...
Kome čitaš?
- Pitao sam, kome čitaš? - Nikome. Sebi.
Pa što onda čitaš naglas?
To je poezija.
Otvori dobro oči.
Pa, dan je, druže naredniče.
Samo sam rekao, to je sve. Nemoj dugo da sediš na tom kamenju.
Kad su hladni, izvući će toplotu iz tvog tela. Stavi kaput ispod.
Dobro, druže naredniče. Hvala na savetu.
I nemoj više da čitaš naglas.
Večernji vazduh je gust i vlažan, a zore su ovde tihe.
Glas može da se čuje čak i do pet kilometara.
Sonji. Zauvek tvoj, Miša.
Što si se ti tako šćućurila?
Hladno mi je.
Daj da ti pinem čelo.
Imaš temperaturu, drugarice strelče.
To ti je od marša. Ili što si izgubila čizmu.
Hoćeš odjednom, ili da ti podelim?
- Šta je to? - Lek.
- Lek? To je ***! - Jeste, ***.
Neću!
Popij. To je naređenje.
Popij!
Oh, mama...
Zadrži dah!
Videćeš mamu samo ako preživiš.
Oh, vrti mi se u glavi.
Ništa to nije. Smiriće se ubrzo.
- Prehladićete se bez kaputa. - Ne brini, jak sam ja.
Hoću da ti to prođe do sutra. Dakle, potrudi se.
Trudiću se.
Posle rata, naći će se majka za svakog preživelog.
Šta? Nemci?
- Lezi. Naređenje je da se spava. - Kako je Galka?
- Gde je Rita? - Gore je sa Vaskovim.
Šta?
Čuješ ovo?
To su ptice.
Da, svrake. Sve su uznemirene.
Znači da je neko prošao i uznemirio ih.
Brzo, budi jedinicu. Pokret. Pošalji Gurvič ovamo.
Ostani u zaklonu! Tiho!
Dobro jutro, druže naredniče.
Dobro jutro. Kako je Četvertak?
Spava. Nismo je budile.
Dobro. Ostani sa mnom. I glavu dole.
Hoću.
Evo ih!
Vidiš li ih? Eno ih tamo. Dvojica.
Tri.
Četiri.
Pet.
Šest.
Šest. Sedam.
Osam. Devet.
Devet. Deset.
Jedanaest.
Dvanaest.
Dvanaest. Trinaest.
Četrnaest. Petnaest.
Petnaest. Šesnaest.
Kukavice, kukavice na nebu, koliko ću jošš živeti?
Jedan.
Dva.
Tri...
Kraj prvog dela
Preuzeto sa www.titlovi.com