Tip:
Highlight text to annotate it
X
21. oktobar 2009.
Poslao sam email Peter-u Joseph-u sa zahtjevom za intervju.
....Nema odgovora.
3. novembar 2009.
Poslao sam još jedan email Peter-u Joseph-u...
Odgovor!
Odgovor! (10. novembar)
"Charles, veoma sam zauzet u posljednje vrijeme... Ovog mjeseca ću često putovati van grada.
Javi mi se početkom decembra. Hvala, Peter"
1. decembar 2009.
1. decembar 2009: Poslao sam još jedan email Peter-u Joseph-u tražeći intervju...
...(čekam)
5. decembar: " ...dobro - Dobićeš 2 sata. Nalazim se u Bushwick-u..." P
Ko je Peter Joseph?
Mini-dokumentarac, uredio Charles Robinson
www.whoispeterjoseph.com
Pozadina
Zovem se Peter Joseph (Piter Džozef). Živim u Brooklyn-u, New York. Imam 31 godinu.
Ja sam nezavisni filmski stvaralac, i, pretpostavljam, de fakto osnivač organizacije po imenu
"Zeitgeist Pokret" (The Zeitgeist Movement)
Što se tiče prošlosti, rođen sam u porodici, po mom mišljenju, srednjeg staleža.
Moj otac je bio, zapravo- još uvijek je, poštanski službenik,
a moja majka je penzionisana službenica Centra za zaštitu i zbrinjavanje djece.
Činjenica je da su mnoge moje kritike društva
inspirisane iskustvima i pričama koje sam slušao od svoje majke.
Za muziku sam se počeo interesovati kada sam imao 8 ili 9 godina.
Izgleda da sam se zaljubio u bubnjeve i ritam.
Imao sam sreću da budem primljen u jednu školu u Sjevernoj Karolini,
u umjetničku školu na jednom univerzitetu.
To mi je omogućilo da odrastem u veoma drugačijim uslovima,
nego većina ljudi koji
žive u ruralnoj sredini na jugu.
Bio sam u dodiru sa različitim kulturama, različitim interesovanjima,
i raznim drugim stvarima koji se ne mogu pronaći u tipičnim školama na jugu.
Upoznao sam mnoštvo različitih ljudi,
a posebno onih umjetnički orjenitisanih i kreativnih,
koji su, rekao bih, jako uticali na mene,
i čije trendove još uvijek slijedim.
Muzika i bubnjevi su direktno povezani sa mojim identitetom.
Ljudi mi kažu: "Hm, znaš, ti radiš sa tom društvenom organizacijom,
a ipak, samo si muzičar." Dakle, "samo muzičar."
Postoji ta tendencija da se često postavljaju pitanja o referencama
kada se priča o temama o kojima mi u pokretu govorimo,
ili o kojima se radi u filmovima.
O tome možemo malo kasnije.
Ono što bih sada volio da kažem je to da je muzika za mene neki oblik meditacije.
Ona je nešto kao ventil koji održava moju ravnotežu.
Kada vježbam, činim to praktično na jedan veoma ličan način.
Ne dešava se baš često da nastupam.
Za to više nemam vremena.
Nakon druge godine prekinuo sam studiranje
jer sam shvatio da dugovi koje nagomilavam apsolutno nisu vrijedni toga.
Još tad sam znao da ima nešto pogrešno u tome: ići u školu,
jako puno se zadužiti pritom, u iznosu od 80 do 100 hiljada dolara,
i onda biti ubačen u poslovni svijet,
tj. u ulogu prisilnog služanstva, moglo bi se reći.
Dakle, moraš se automatski u velikoj mjeri predati sistemu na raspolaganje jer si mu već dužan u istoj mjeri.
Prvobitno sam htio postati klasični marimba svirač.
Sada vidim da je to bio zaista smiješan koncept,
ali svi prođemo te faze naivnosti dok odrastamo.
Pošto je muzika kao izbor zanimanja postala teško sprovodiva,
počeo sam se baviti obradom videa, i tako sam dobio posao u Nju Jorku,
zapravo-mnoge poslove u Nju Jorku, pa sam radio kao slobodnjak mnoge video obrade,
snimanja, i sve ostalo što je povezano radom na videu i filmu.
Morao sam činiti šta god mi je bilo plaćeno u društvu.
Nisam mogao živjeti od muzike, pa sam završio u reklamnoj industriji.
Uvijek sam imao problem s tim da slušam naređenja u poslovnom svijetu
tako da posao sa reklamama definitivno nije bio za mene.
Nisam se htio baviti besmislenom manipulacijom *** ljudskom percepcijom da bi preduzeća mogla prodavati svoje smeće.
I tako, počeo sam raditi u finansijskoj areni.
Počeo sam sa dnevnim trgovanjem, sa trgovanjem uzorcima.
Bio sam osrednje uspješan. Nikad nisam imao veliki bazni kapital koji zapravo moraš imati.
Povukao sam malo sitniša sa tržišta,
i s tim radio tu i tamo, godinama.
To više ne radim jer prezirem tržišni sistem.
Način na kojim sam sebi opravdavao to je činjenica da je to bio jedini posao koji sam mogao naći,
a u kome nema šefa i klijenata, te koji je, dakle, predstavljao izvjesnu slobodu za mene.
Naravno, trgovanje na tržišnoj berzi nema apsolutno nikakvu važnost za društvo,
ne doprinosi mu ni najmanje.
Ako bi sutra Vol Strit (Wall Street) nestao, to ne bi imalo ama baš nikakvog značaja za bilo šta
vezano za stanje prirodnog poretka na ovoj planeti.
U toj životnoj fazi sam želio put izvan svega toga.
Nisam više htio imati nikakve veze sa robovanjem korporacijskom sistemu.
Tada sam počeo istraživati ekonomiju,
i sad bismo mogli...Siguran sam da imate pitanja o tome pa ću ovdje stati.
Zeitgeist je počeo kao javni performans,
kao pokušaj Vaudevillian Koncepta.
Postavio sam dva ekrana,
a u sredinu sam stavio ogroman komplet bubnjeva na kojem sam svirao
uz video projekcije na dva ekrana.
Nešto od ove opreme koju vidiš je bilo korišteno.
Zapravo, prodao sam većinu svoje opreme.
Kako god...Mislim da imam nekoliko fotografija koje ti mogu dati.
Vjerovao ili ne, ima ih samo nekoliko koje su snimljene na tom prvobitnom događaju.
Volio bih da imam dokumentovan taj prvi događaj
jer me ljudi stalno za to pitaju.
Ali kako god...to je počelo kao jedan kreativan rad,
kao varijacija jednog ranijeg Vaudevillian Koncepta.
Film i muzika uživo. Živi nastup.
A kad je prošlo, znaš već...
To je bio besplatan događaj. Mislim da je trajao šest noći.
Ljudi su dolazili, pravio sam reklamu kao lud.
Potrošio sam hiljade i hiljade dolara.
Radio sam to prije svega zato što sam bio zaglavio u korporacijskom svijetu,
a htio sam jednostavno učiniti nešto za sebe da bih se bolje osjećao,
u jednom svijetu koji suštinski propada.
To je svijet kojim dominiraju finasije, svijet koji je bolestan i izopačen,
kroz religiozne procese i finansijske oligarhije.
To je bilo samo izražavanje, u suštini veoma bijesno ali ozbiljno.
Nikad nisam očekivao da će imati velikog odjeka.
Nakon što se završilo, našao sam se u malo većim dugovima.
Prihvatio sam se posla za koji, uzgred budi rečeno, nemam dozvolu.
Nijedan njegov aspekt nisam razjasnio.
Ali pošto je internet takav kakav je, postavio sam to sve online da vidim šta će se desiti.
Mislio sam, možda će neki ljudi kojima se film dopada htjeti da ga "skinu", možda će biti nekih reakcija.
Šta god.
Ono što se desilo me je totalno raspametilo.
Postavio sam ga na neku web stranicu, i tada je krenula lančana reakcija i ja...
Od tog trenutka je vjerovatno sve istorija; ne znam ni sam objasniti kako su se stvari dalje razvijale.
Sve što znam je da...
Činjenica je da je film dobio enorman broj pregleda.
Puno se o njemu pričalo pa sam napravio web stranicu:
www.zeitgeistmovie.com
Film sam stavio besplatno na raspolaganje. Onda sam shvatio da ima ljudi koji hoće film na DVD mediju.
Pomislio sam, OK, hajde i to da pokušam.
Došao sam u tešku situaciju da sam morao sve učesnike koji su bili uključeni na bilo koji način u film moliti za odobrenje
što je bilo naporno, jer, uzgred budi rečeno,
svako je htio koji dolar,
pošto se radilo o internet filmu koji je imao više miliona pregleda.
Dakle, morao sam jednom broju ljudi platiti veoma puno novca da bi stvari išle dalje.
Međutim, bilo je i ljudi koji su jednostavno bili sretni što su te informacije objavljene
i koji nisu imali problem s tim što ja radim,
a što nazivam "nekomercijalna raspodjela".
DVD za 5 dolara, da bi bio objavljen, u nekom kapacitetu.
Uskoro sam dobio email poruku od jedne organizacije po imenu Artivist Film Festival.
Na moje iznenađenje, oni su htjeli da prikažu film na svom festivalu
koji je imao svoju publiku, rasprodatu publiku.
U to vrijeme je sve to još bilo zbunjujuće za mene.
To je naravno bila ista ona organizacija koja je sljedeće godine prikazala Zeitgeist: Addendum.
...u jednom svijetu u kome se mediji često, više nego za bilo šta drugo...
...koriste za to da nas održavaju zaglupljenima, bar koliko ja vidim...
Yehea!
Često kažem da je umjetnost bez savjesti beznačajna,
kao što je i svaka akcija bez savjesti uzaludna.
Mislim da je zaista odlično to što postoji festival koji reprezentuje takve tipove ideja.
Što se tiče samog filma,
sve što mogu reći je da je svrha filma u tome
da ljudi počnu da traže fundamentalne uzroke
za sve probleme koje vidimo u društvu.
Dakle, to bi bio neki uopšteni sažetak onoga što se događalo.
Zeitgeist Pokret
Zeigeist Pokret je bio veoma teška odluka za mene.
Mogao sam Zeitgeist: Addendum napraviti isto kao i mnogi društveno osviješteni filmski stvaraoci prije mene
u smislu da sam jednostavno mogao reći: "Oh, ovdje imamo gomilu stvari,
masu problema. Hej, evo i nekoliko mogućih rješenja.
Uzmi odatle šta želiš, pokušaj, i vidi šta će se desiti."
Zaista sam osjetio blokadu kada je trebalo na samom kraju reći:
"Pristupi Pokretu na www.thezeitgeistmovement.com"
Pristupi Pokretu.
Idi na thezeitgeistmovement.com i pomozi nam u izgradnji
najmasovnijeg pokreta za društvene promjene koga je svijet ikad vidio.
Znao sam da će se u tom momentu, kada je to postalo više od filmskog fenomena,
moj život vjerovatno dramatično promijeniti, što je i bio slučaj.
Zeitgeist: Addendum je počeo tako što su mi ljudi pisali u email porukama:
"I, šta ćemo učiniti u vezi s ovim kulturološkim problemima?
Šta ćemo učiniti u vezi s korumpiranim bankarskim sistemom?
Šta ćemo s ljudima koji su zarobljeni u institucionalnim socijalnim programima?"
Ja vidim tok misli i razum kao program.
Vidim samo društvo kao tekući program.
A programiranost zatvara ljude u specifične odnosne okvire.
Kako da se postavimo prema takvim temama?
Šta da radimo, šta da radimo?
Zeitgeist: Addendum je bio pokušaj odgovora na to pitanje.
Nakon što je Zeitgeist 1 objavljen, došao je u ruke Jacque-a (Jacque Fresco) i Roxanne (Roxanne Meadows).
Kada sam pročitao Žakovu knjigu, koju su mi poslali,
shvatio sam da je to zaista veoma važna informacija.
Shvatio sam da sam sam bio u nekim temama nazadan i da one moraju biti korigovane.
Da bi se društvo dovelo u red,
moramo razmišljati o fundamentalnim problemima.
To je bilo nešto što sam donekle pokušavao da shvatim,
ali tek kada sam sreo Žaka, moje sočivo se fokusiralo.
U svim tim stvarima o kojima sam imao pojma,
Žakovo životno iskustvo, o čemu je on tako dugo govorio,
je učinilo da se fokusiram u pravom smjeru.
I tako sam cijeli jedan dio u Zeitgeist: Addendum-u napravio zajedno s njim.
Tako je počelo.
Napadi
Svako ko se odluči na to da izazove ukorijenjene dogme i
tradicionalne slike svijeta, a naročito sistem u kome živimo,
pravi od sebe cilj za žestoke napade.
Ja sam toga veoma dobro svjestan.
Kada se osvrnemo na istoriju, vidimo da je priča o svakome ko se odlučio da izazove institucije
jedna veoma mračna priča.
Ima puno ljudi tamo napolju koji znaju da je nešto pogrešno.
Ali oni ne razumiju izvor te pogrešnosti
jer su u zatočeništvu indoktrinacije.
Sokrat...Sokrat se nikad nije bavio ropstvom koje je postojalo u njegovo vrijeme.
To je za njega bilo normalno.
Ovo važi za sve tipove političkih filozofa koji su ikada postojali.
Tako i za Karl-a Marx-a i Plato-na.
Oni su zatočeni u uvriježenim paradigmama
pa se i njihovi misaoni procesi kreću u tim okvirima.
To važi, vjerovatno, i za mene.
Ljudi su zatočeni u jednoj kutiji.
Oni gledaju kutiju oko sebe,
vide pukotine i rupice, prilaze im
i pokušavaju ih zatvoriti; pokušavaju zakrpiti rupe.
Oni ne zastaju i ne razmišljaju o tome da možda nešto sa kutijom nije u redu.
Možda je integritet kutije, u kojoj se nalaze, prirodno bezvrijedan i nedjelotvoran.
Ekonomski sistem u kome živimo je parazitska paradigma
koja vodi samouništenju.
Ali ljudi to ne vide.
Ako ekonomski sistem napadneš kao ono što on zaista jeste, svima se diže kosa na glavi.
Svako kaže: "Čekaj malo. To je svijet u kome svi mi živimo.
Mi živimo u svijetu zasnovanom na sticanju profita i radu za prihod, u potrošačkom društvu.
Na to smo se navikli.
Mi razumijemo da imamo podjelu na klase."
Znaš...pozivaju se na ljudsku prirodu,
pozivaju se na svašta u pokušaju da stvari predstave takvima kao da su dio prirodnog poretka stvarnosti.
Ali činjenično stanje nije takvo.
Ako bi trebalo da se sumiraju napadi koji se obično dešavaju meni i ljudima sa kojima radim,
onda bi prvo trebalo spomenutu reference.
Reference su odlike "sveštenstva" među znalcima.
I sad, budi svjestan da je to mjerilo važnosti.
Ja sasvim sigurno, ako to mogu izbjeći, neću ići doktoru
koji nema nikakve reference za hirurgiju koja mi je možda potrebna.
Za to je potrebno učenje i iskustvo.
Ali ako se radi o nekoj drugoj strani spektra,
ako se radi o jednostavnoj analizi informacija,
ako se radi o analizi istorije,
ako se radi o ekonomiji, koja je vještački sistem,
koji nema uporište u niti jednom opštem zakonu,
koja nema uporište u fizičkim zakonima,
kao ni u nijednom aspektu naučnih zakona koji su povezani sa planetarnim operacijama...
...e onda, odjednom, bavljenje time šta te stvari zapravo znače za društvo postaje veoma relevantno.
To je mač sa dve oštrice kada dobiješ zvanje mastera, bachelor-a ili doktora u nekom određenom području.
Jer ako razmišliš o tome šta ti zapravo radiš, ispostaviće se da
sprovodiš nastavni plan koji je u popunosti bio pripremljen za tebe
od strane institucija koje su već postojale.
Ako se radi o društvenim stvarima,
postoji visok stepen subjektivnih različitosti,
takoreći gubi se objektivnost,
jer su ljudi poslovično indokrinirani u dogmama koje se prezentuju.
Da bi dobio diplomu iz ekonomije, što je vjerovatno najbeskorisnija stvar koju možeš učiniti,
potrebna je potpuna indokrinacija u ideju
da je tvoj studij zaista nauka koja ima izvjestan stepen relevantnosti za nešto.
Dakle, kada dobijem email poruke od ljudi sa doktorskom titulom iz ekonomije
koji pokušavaju da ospore aspekte o kojima govorim,
postane mi jasno da je u osnovi njihovog otpora emocionalni naboj.
To nije objektivan aspekt.
Oni su sebi pribavili identitet, na osnovu svog sistema vjerovanja.
Tako da kada im ja to oduzimam,
kada osporavam njihove ideje o ekonomiji, onda im oduzimam njihov identitet.
Poznato je da neki od najvećih umova koji su svijetu doprinijeli
nekim od najznačajnijih izuma
nisu došli iz državnih institucija, nego su
radili nezavisno; radili su svoje sopstvene studije,
vodili se sopstvenom orijentacijom u informacijama.
Oni nisu samo sjedili u nekoj učionioci i učili informacije napamet,
nisu išli korak po korak slijedeći uhodane staze establišmenta,
nisu samo uzeli svoju diplomu i referencu nakon svega ...
"Hej, sada sam ekspert u određenom području."
Najblistavije misli i najveći doprinos svijetu
potiču od onih koji su se nalaze izvan kutije.
Ne moram ni navoditi primjere koji bi to potvrdili.
Nego, vratimo se na poentu...
Kada se radi o socijalnoj teoriji, ne dajem referencama nikakvu važnost.
Akademski milje je prepreka društvenom napretku.
Druga vrsta napada dolazi od strane kulturoloških krugova,
od strane socijalnog programiranja.
Mi ih nazivamo "samopostavljenim status quo čuvarima ".
To su ljudi koji pod sistemom pate kao i svi ostali,
ali koji su se tako snažno identifikovali sa svojom društvenom ulogom, koji su tako zarobljeni u kutiji,
da se prosto razjare ne pomisao da je način na koji žive zapravo pogrešan...što je paradoksalno.
To stalno primjećujem kod ljudi.
Samopostavljeni status quo čuvari
dolaze iz religije, iz ekonomije,
oni polaze od iluzije demokratije koju vidimo svugdje u svijetu.
Dolaze iz raznih vrsta "-izama" koji su u potpunosti besmisleni:
kapitalizam, komunizam, fašizam, socijalizam.
Imate "sveštenstvo" monetarnog sistema, ili kapitalista, ako tako želite,
retorički rečeno. Ja ne koristim tu riječ, besmislena je.
Monetarizam je riječ koju koristim.
Svrha gomilanja novca se zasniva na raznim interesima
koji se baziraju na neiskrenosti. Tačka.
Onda imate "sveštenstvo" religioznog koncepta, religiozne identifikacije,
sa idejom da mi nekako već sve znamo, i da postoji Bog
koji nas gleda odozgo i koji sve kontroliše.
Neću se odmah upuštati u protivurječnosti koje proizilaze iz tog ekstremno ograničenog stanovišta.
Drugim riječima, najveća prepreka u evoluciji ljudske misli
je raskid sa sopstvenom indoktrinacijom.
Teško je, veoma teško, prevazići emocionalne elemente koji su tako duboko ukorijenjeni u čovjeku,
da, ako se bilo šta pojavi kao smetnja, to kod njega automatski izaziva neposrednu reakciju, neposrednu patnju i bol.
To je jedan veoma, veoma složen problem.
Ipak, reći ću još jednom: Moramo naučiti kako s tim prekinuti...
Izvinite, moramo naučiti kako identifikovati i slomiti sopstvene indoktrinacije
ako namjeravamo da napredujemo kao civilizacija.
Ne koristim svoje prezime jer želim da zaštitim svoje prijatelje i svoju porodicu od tih asocijacija.
Ljudi mi kažu: "Pa ti moraš nastupati sasvim otvoreno. Ako si već počeo pričati o tim stvarima,
onda moraš biti pripremljen da se nosiš sa svim i svačim što si sam sebi nametnuo."
Dobio sam jednu email poruku u kojoj
su me kritikovali što ne objavim svoje prezime.
A ja mislim, znaš šta... Ono što neko time zapravo kaže je
da je Martin Luther King zaslužio da umre,
ili da je Gandhi zaslužio da umre,
samim tim što su postali poznati.
Dobijam mnogo prijetnji smrću od strane religioznih zajednica.
Živimo u jednoj strašno s*ebanoj, bolesnoj kulturi.
To je zaista tako. Naše društvo je mentalno bolesno.
Biti normalan znači biti poremećen u ovoj kulturi.
Dakle, ja se zovem Peter Joseph. Znate...
Od kojeg bi to momenta moj identitet trebalo da postane apsolutno transparentan?
Treba li da dam ljudima svoj broj socijalnog osiguranja?
Treba li da im dam na uvid poreske obveznice?
I još samo da napomenem
da ima puno ljudi u istoriji koji su koristili lično ime i drugo ime
dok su prezime isključili iz svakodnevne komunikacije i upotrebe u društvu.
Kao što ljudi često koriste svoje drugo ime i prezime.
Takvi koji imaju nešto protiv mene zbog stvari o kojima govorim
žele da nađu nešto pomoću čega bi me prikazali kao nekoga ko nešto krije
ili kao nekoga ko ima skrivene namjere. Ja to očekujem.
Kako god. To mi ništa ne znači.
Radim kao Peter Joseph. Ljudi me mogu zvati kako god do đavola žele.
Ja sam stalno u interakciji, i izlažem se u javnosti. Nemam ništa da krijem.
Čak i ako bi neko saznao moj stvarni identitet, gdje živim,
ko su moji roditelji, ko su moji prijatelji,
to ne mijenja apsolutno ništa.
Nesretna okolnost je takva da sam dobio kontroverznu reputaciju,
i da ljudi imaju mnogo problema zbog tradicionalnog vaspitanja,
a ja ne volim da gledam druge ljude kako pate zbog toga što ja radim.
Ipak, većina mojih prijatelja i članova moje porodice je svega svjesna i prihvata to.
To je nešto sa čim se jednostavno moram nositi.
Svako ko misli da ja činim to što činim iz nekih ozloglašenih razloga, novčanih razloga,
ili zbog bilo čega što je povezano sa ličnim interesima,
ima jako puno da uči.
Kao prvo, vodim web stranicu Pokreta i Pokret sam sa deficitom.
Plaćam ljude da rade i da programiraju.
Imam puno dobrovoljaca kojima sam neizmjerno zahvalan.
Pa ipak, da bi se stvari brzo obavile, moram često angažovati ljude koji rade u industriji.
Prodajem majice da bi to bilo moguće.
To je jedina stvar, dizajnirana za pokret, koju prodajem.
Što se tiče prodaje DVD-ija,
ako ljudi ne mogu poštovati činjenicu da tražim 5 dolara za DVD-ove za koje bih mogao tražiti 20 dolara,
pri čemu sam potrošio veliku svotu novca da bih napravio te filmove, onda...
Prodaja DVD-ova je neosporno dio mojih prihoda.
Naglašavam da se ne radi o profitu
što znači da se novac ulaže u druge projekte. To je tačno.
Morao sam prestati sa masovnom prodajom jer se dešavalo da ljudi kupe kod mene diskove
po cijeni od 2 dolara po komadu i onda ih na internetu preprodaju za po 20 dolara.
To je veoma frustrirajuće.
Oštetio sam se finansijski zbog svega toga.
Dupli standardi su mi fascinantni.
Postoje sve te društvene organizacije koje primaju milione dolara kao donacije.
One prodaju tone smeća.
A nas sada odjednom napadaju zato što prodajemo nešto,
i to zbog našeg interesa da zaista uklonimo monetarnu paradigmu.
Žao mi je. Moramo preživjeti da bismo mogli nešto učiniti.
Dakle, da pojasnim:
Zeitgeist Pokret je predodređen za to da informacije budu dostupne besplatno.
Dakle, moji filmovi su besplatni. Dozvoljavam da ih besplatno "skinete".
Svako ko mi želi pomoći tako što će kupiti DVD za 5 dolara,
a za koji bih mogao lako tražiti 20 dolara, pomoći će.
Ali ja na to ne prisiljavam nikoga.
Radiću ubuduće u reklamnoj industriji, ili šta već budem morao,
da bih stvari održao u životu, da bih održao integritet Pokreta,
tako što slijedim put neprofitabilnosti.
Donacije za Pokret tražimo samo onda kada
radimo na nekom velikom projektu koji treba da napreduje.
Trenutno nemamo takve projekte.
Sada smo u fazi skupljanja ljudi
i usmjeravanja funkcionalnosti.
Ekonomija
Kada čitamo o ekonomiji,
vidimo da je predstavljena kao nauka.
Pročitao sam mnoge nastavne planove
za bachelor i master studije na Harvard Univerzitetu
po kojima rade studenti ekonomije.
Ekonomija nije nauka.
Ona je izum. Ona je izmišljotina.
Smiješno je što kad pogledaš knjige iz ekonomije
vidiš tamo grafikone i dijagrame sa složenim svježim formulama.
Sve to je izmišljeno.
To nema nikakve veze sa prirodnim poretkom stvari.
Zasniva se na popularnom načinu proizvodnje i distribucije.
Mi smo osnovali tu masivnu strukturu koja izgleda kao da je validna.
Ne postoji zaista ništa što bi se trebalo znati o ekonomiji, osim činjenice da
se čitav globalni ekonomski sistem bazira na tome da ljudi stalno troše,
bez obzira na aktuelno stanje u prirodnom rasporedu energije,
planetarnih potencijala i svega ostalog.
To je slijepa, uskogruda potrošnja sa apsolutno nikakvim obzirom prema prirodi.
NAUKA
Moramo uvidjeti da smo mi svi naučnici.
I moramo svi početi o stvarima razmišljati na naučan način,
što većina nas i čini u nekoj mjeri.
Čak i one najglasovitije religiozne individue
koriste nauku svaki put kada pri kupovini procijenjuju vrijednost novog automobila,
kada procijenjuju svoj život uopšteno.
Oni koriste te stvari stalno. To mi svi činimo. Svi mi smo naučnici.
To je otkriće, to je pojava koja mora izaći na vidjelo.
Nauka nije hladna, bezosjećajna stvar.
Ona je u službi našeg blagostanja.
Sada možemo raspravljati o filozofiji.
Što se mene tiče,
svaki oblik filozofije i svaki tip moralnih pojmova
su totalno beznačajni sve dok ne izniču iz svijeta prirode i sve dok
ne koriste analize poznate pod nazivom: naučne metode.
Do bola su mi dosadni filozofski argumenti i verbalni hobiji
koji ne doprinose apsolutno ničemu.
Religija je verbalni hobi.
RELIGIJA
Jedna od najstarijih društvenih prevara
je širenje religije na ljude
tako da oni osjećaju da postoji nešto pozitivno što ih čeka
dok pate zbog ove beskrajne, konstantne, oligarhijske evolucije
koja se razvija, mislim, još otkad je čovjek počeo da se bavi lovom.
Kada smo razvili poljoprivredu, sve se promijenilo.
Napravili smo socijalne razlike, počeli smo kontrolisati prirodnu okolinu.
Prije Neolitske revolucije, a što su antropolozi fino dokumentovali,
postojala je prirodna ravnoteža na planeti.
Stanovništvo je bilo u ravnoteži jer smo mogli činiti samo ono što nam je Zemlja prirodno davala.
Kada smo počeli kontrolisati planetu razvijajući poljoprivredu, i sada pomoću različitih sredstava,
narušili smo ravnotežu; počeli smo praviti neravnomjerne zalihe.
Počeli smo proizvoditi nestašicu, namjerno,
u svrhu samoočuvanja i profita.
Dakle, kako je društvo postajalo sve više neuravnoteženo,
kako se razvijao koncept posjedovanja,
kako su pirati počeli da krstare okeanima,
donoseći robu na razne kontinente, raznim kraljevstvima, nastale su strukture nadmoći *** resursima.
Određena oruđa su korištena u svrhu kontrolisanja čovječanstva da bi se potčinili
oni koji "ne zaslužuju pravi život" ili "ne zaslužuju plodove".
U svrhu održavanja raslojavanja i potčinjenosti, postoje razna oruđa.
Religija je jedno od najstarijih oruđa koja služe potčinjavanju masa.
Uzgred budi rečeno, ja ne tvrdim da je to porijeklo religije.
To je sasvim druga tema, a ako te ona zanima,
imaš je obrađenu u prvom dijelu mog filma.
Ja jednostavno govorim o političkom aspektu religije koji važi i danas.
Koliko često smo čuli predsjednika SAD kako kaže:
"Bog te blagoslovio, Amerika"?
Zar ta poruka, upućena američkom narodu, nije agresivna i uvredljiva?
Kao prvo, uvredljiva je za svaku drugu zemlju na svijetu.
Zašto bi Bog blagoslovio samo Ameriku?
Bog bi blagoslovio čitavu planetu da živimo u zdravom društvu.
Ako Bog postoji, naravno.
Kako god, nećemo sad o tome.
Religija ima za mene dvije strane.
Na jednoj strani je dogma, indoktrinacija.
Tu imamo vaskrsnuće, imamo sve te fantastične pojave koje proizilaze...
...izvinite... koje postoje u literaturi.
Na drugoj strani postoji briljantan filozofski aspekt.
Zaista volim mnoge stvari koje je rekao Isusov lik.
Vidim lijepe aspekte kod maltene svake velike religijske figure.
Ima trajnih vrijednosti koje egzistiraju u religijskim mislima
i koje treba održavati.
Neki od najbriljantnijih i najljepših ljudi koje sam sreo su hrišćani
ili islamisti, ili hinduisti ili judaisti.
Oni znaju povući granicu,
znaju gdje prestaje fanatizam.
Jer tu počinje opasnost od religije.
Ako snažno vjeruješ u nešto dogmatično i kažeš:
"Isus je postojao. To je tako. Svako ko kaže drugačije je moj neprijatelj.",
onda patiš od ozbiljnih neuroza sa kojima se moraš suočiti.
Da li je Isus postojao ili ne, to nije bitno.
Mislim da je to najbolje izrazio Jacque Fresco kod Larry-ja King-a.
Kada ga je Larrry King pitao: "Šta misliš o hrišćanstvu?", on je rekao:
"Mislim da je super. Kada ćemo ga sprovesti u praksi?"
Dakle, moj stav prema religiji je takav da ja želim da se ljudi sa religioznim sklonostima
udube duboko u svoju vjeru i onda se zapitaju
šta to oni iz te svoje religije praktično primjenjuju.
Koji od tih unakrsnih pojmova koji se nalaze u svim religijama
vidimo materijalizovane kroz konkretno ljudsko ponašanje?
Što se tiče "Zlatnih pravila" i svih tih stvari koje postoje u svim religijama...
(mislim da imam jednu listu toga u PDF-u u okviru pripreme za Orijentacioni vodič za Zeitgeist Pokret)
...kada se osvrneš na te ideje, vidiš da to niko ne sprovodi u praksi.
Najzad, moj stav prema religiji je veoma, veoma jednostavan:
Ona nije ništa drugo do jedna zbirka priča. To su alegorije koje imaju značenje.
Različite interpretacije su ih učinile višesmislenim što i jeste odlika semantike.
Ali ja ne želim zabraniti religiju.
Ne mislim da bi religiju trebalo zabraniti niti išta slično.
Mislim da bismo je trebali shvatati kao ono što ona jeste.
Problem čovječanstva je to što smo međusobno razjedinjeni.
Ima previše ideologija koje se ne zasnivaju ni na čemu upotrebljivom.
Ovo želim, ovo zaista želim jasno izraziti:
Sve vodeće religije, barem one zapadne,
pošto u hinduizmu i budizmu ima elemenata koji su izuzeci,
dakle, one koje pripadaju Judaističko-Hrišćansko-Islamskom Sistemu Vjerovanja, po meni, nisu različite od
"-izama" državnih uređenja koje vidimo u političkoj sferi,
kao što su komunizam, socijalizam, fašizam, kapitalizam.
To su ideje koje su stvorene i koje nemaju nikakvu vrijednost u odnosu na prirodu.
Drugim riječima, one nemaju nikakvu važnost za brigu o opterećenosti Zemlje,
za našu sposobnost samopomoći,
za našu sposobnost proizvodnje, za metode te proizvodnje,
za metode raspodjele,
za način usmjeravanja tokova društva, održavanja života, zdravlja, prosperiteta,
za napredovanje...
svega onoga što vidim kao organizam ljudske vrste, kao jedan jedini organizam.
Nijedna od ovih vjera nema ništa sa svim tim,
i to je problem.
Na primjer, Katolička crkva, kao i mnoge druge religije
koje se služe tim ranim starozavjetnim ideologijama,
zastupa iluziju da se mi jednostavno možemo u nedogled razmnožavati,
i da će svima biti dobro.
Bog će se pobrinuti za sve.
Ovog momenta, kada budućnost zavisi od iskorištavanja energije,
kada budućnost zavisi od načina eksploatacije na ovoj planeti,
ja nemam djece.
Pokušavam biti što optimističniji
baveći se Zeitgeist Pokretom i onim što bismo mogli učiniti,
a zaista fenomenalne stvari bismo mogli učiniti.
Trenutno imamo velike prepreke.
Nemam djece. Zašto?
Zašto bih to rekao?
Kao prvo, ne bih se dobro osjećao.
Osjećam da bi bilo krajnje nepažljivo i neodgovorno da
neko drugo ljudsko biće dovedem sada i ovdje.
Većina ljudi rađaju djecu uz tradicionalno sebičan, duboko uvriježen stav:
"Imaćemo djecu i porodicu. Do đavola sa opstankom Zemlje,
do đavola sa činjenicom da siromašimo."
Mislim...to se može stalno vidjeti u naseljima kamp prikolica.
I sam sam živio u takvom naselju. Vidio sam to bezbroj puta.
Ljudi nemaju stav ni prema čemu. Nemaju obrazovanje
što se tiče uvida u funkcionisanje društva, što se tiče procesa koji ih hrane.
Dakle, oni tako rađaju djecu u nedogled,
ili čine mnogo tamo nekih stvari koje nemaju veze ni sa čim.
Ipak, zastanimo malo kod teme o djeci.
Za mene, dobiti dijete znači da mogu reći:
"Mislim da će svijet biti u dobrom stanju dok je moje dijete živo."
A onda i: "Šta će biti kada moje dijete dobije unuče?
Zar ne bi svijet trebao imati takav integritet i takvu stabilnost da i to dijete opstane?"
To je pitanje.
Trebalo bi da svi roditelji postave sebi to pitanje.
Oni ne bi smjeli rađati djecu iz svojih sebičnih potreba:
da bi tako, eto, imali, je li, porodicu, da bi bili tradicionalni, da bi se mogli mirno pojaviti u crkvi
sa svoje dvoje djece.
To se mora odnositi na nešto realno.
Čovječanstvo mora razmisliti o svom odnosu prema Zemlji.
Dok se to ne učini, mi smo je*eno prokleti.
Zasnovali smo ekonomsku strukturu,
religiozno-filozofsku strukturu,
koje su totalno odvojene od svega upotrebljivog i realnog.
Te ideologije su ono što će uniš*** ljudsku vrstu i planetu.
Demaskeri
Ima ljudi, koji su prodajući knjige i DVD-ove
koji demaskiraju Zeitgeist, razvili pravu kućnu radinost.
Ima ljudi koji su napravili čitave web stranice na tu temu, a koje preko reklama i sponzorstava zarađuju novac.
Čitavu tu stvar smatram zabavnom, otvoreno rečeno.
Zeitgeist 1 se zasniva na već postojećim informacijama.
Nema ničega u filmu što nema svoj izvor.
Najčešće se pokušava demaskiranje prvog dijela, koji se odnosi na religiju.
Komparativna religija...
To nije nikakva misterija. O tome se govorilo decenijama i vijekovima:
Religije su pozajmljivale jedna od druge.
One moraju pozajmljivati jedna od druge.
Zašto? Zato što je svaka informacija serijske prirode.
Sve znanje je serijsko.
Nelogično je misliti da je neka informacija iz bilo koje religije sušta novina.
I ljepota je upravo u tome što se, slijedeći izvore većine vodećih religija,
opet vraćamo na prirodu.
Sve religije se svode na primitivne ideje o prirodnim pojavama.
Oluje, Sunce...
Nema tu ničeg metafizičkog. Ničeg ezoteričnog. To je sasvim očigledno.
Da li je misterija to da je Sunce idealizovano kao izvor života?
Što ono i jeste.
Ima li tu ikakve misterije? Očigledno ne.
SADAŠNJOST
Trenutno
ostajemo bez nafte.
Ostaćemo i bez zaliha prirodnog gasa.
Zaista, veoma jednostavno, fosilna goriva
vladaju cijelim društvom.
Naše cijelo društvo se u potpunosti bazira na fosilnim gorivima,
od plastike, sve...
Neću sad ulaziti u to.
Svako ko to dovodi u pitanje, neka razmisli bar na momenat šta to nafta pokreće, šta to fosilna goriva pokreću.
Od svjetla koje svi koristimo,
i pogona na ugalj i prirodni gas, do vašeg automobila i
strukture industrijske civilizacije - sve to pokreću fosilna goriva.
A mi ih koristimo vjerovatno daleko iznad stope njihove obnovljivosti
koja traje stotinama miliona godina.
Niko ne razmišlja o tome.
Niko ne razmišlja o tome jer to ekonomska paradigma ne bi dozvolila.
Što se tiče jezgra vrijednosti našeg današnjeg zapadnog društva...
mislim da je u Americi središnja motivirajuća vrijednost ništa drugo nego slijepa potrošnja.
"Subote su za kupovinu", može se čuti.
Times Square (Tajms Skver) sam koristio u Zeitgeist: Addendum-u kao izvor buke;
ako se sjećaš, tada je opšti šum po ekranima jer
Times Square je ovaploćenje apsolutnog rasipništva.
To je najodvratniji kutak čovječanstva.
Materijalistički šum.
Čovječanstvo ne može preživjeti u paradigmi koja zahtijeva beskrajni rast;
to je ono na čemu se zasniva.
Ako nisi upoznat s tim, razmisli o tome.
Sve što radimo je kupovanje i trošenje, i trošenje, i trošenje.
To pokreće ekonomiju.
Kada bi ljudi prestali da kupuju, nacionalni budžet svih zemalja bi opao.
I tako, što više kupujemo, trošimo i traćimo naše resurse,
utoliko brže sami sebe gasimo.
Šta činiš?
Šta činiš? Šta činiš da to zaustaviš?
Zato postoji Zeitgeist Pokret.
Mi moramo... prvo, dobiti filozofiju koja kaže:
"Znaš šta? Svi smo mi na istoj strani."
"Svi mi moramo opstati na ovoj planeti."
"Imamo ogromne probleme,
a jedini način da ih riješimo je da počnemo da sarađujemo."
Svako treba da odbaci svoje religiozne ideje,
kao i kapitalističke, socijalističke i fašističke uzore.
Moramo odbaciti sve čemu smo naučeni i
postaviti sebi pitanje:
"Šta nam, je*o te, treba za opstanak na ovoj planeti
bez grozota i ratova, i bez starih obrazaca koji još traju?"
EKONOMIJA BAZIRANA NA RESURSIMA
Poznato je da je Zeitgeist Pokret, kako je naznačeno u svim našim materijalima,
"Aktivistička ruka Venus Projekta", koji u prvi plan ističe ono što mi nazivamo "Ekonomija Bazirana Na Resursima".
Ekonomija Bazirana Na Resursima je veoma, veoma jednostavna.
To je jedan sistem koji je struktuiran u "teoriji sistemskog pristupa".
Da bi teorija sistemskog pristupa bila jasna, treba samo pogledati planetu lično.
Planeta je holistički sistem.
Dakle, prvi korak je veoma, veoma jednostavan:
treba da je shvatimo kao sistem i da je tako tretiramo.
Moramo početi da mjerimo i nadziremo sve Zemljine resurse.
Ne možemo biti toliko glupi da dozvolimo korporacijama kontrolu *** tim
radi koristi njihovih malih klika.
Resursi koje bi trebalo svi da imamo, po naslijeđu, zasluženo...
Svi resursi na planeti treba da budu zajedničko naslijeđe svih ljudi.
Nema drugog načina da se izgradi stabilno društvo.
Dakle, ako si rođen na ovoj planeti, onda si nasljednik planete. Planeta je tvoj dom.
A ne tamo neki komad zemlje koji ti pruža iluziju posjedovanja.
Ne kuća za koju misliš da je posjeduješ. Ne postoji nešto takvo kao vlasništvo.
Ideja o vlasništvu je kontrolisano ograničenje.
Vlasništvo postoji samo zbog onih na vrhu,
a da bi bili sigurni da se neće postavljati pitanje o tome što oni uglavnom sve kontrolišu.
Dakle, mi moramo nadzirati planetarne resurse.
Moramo početi da konstruišemo sistem proizvodnje i raspodjele
koji se ne zasniva na hirovima profitabilnosti.
On se zasniva na pronalaženju načina za najefikasnije djelovanje.
Očigledno je da ima resursa svugdje na planeti.
Moramo početi shvatati šta mi to imamo.
Moramo početi nauku i tehnologiju usmjeravati
na korištenje tih resursa na način koji je najefikasniji mogući.
Stoga mi zastupamo sistemski pristup onako kako to činimo.
Ako si sada motivisan da promijenimo lice Zemlje
da bismo kreirali Ekonomiju Baziranu Na Resursima, mogli bismo to veoma brzo učiniti.
Problem je, opet,
postojeća ukorijenjena "pravovjernost" i samozaštitni mehanizmi
koji će biti naša smrt.
Slobodno tržište je ono što će ubiti sve na ovoj planeti.
To nije zapravo "slobodno tržište", to je monetarni sistem.
Monetarno nagomilavanje i razmjena preko rada za prihod, te profit kao motivacija,
će uniš*** čovječanstvo.
Jer, sve što on čini je da vuče sve u pravcu onih koji imaju najviše moći.
Upravo sada se suočavamo sa ekološkim kolapsom, bolje rečeno, energetskim kolapsom.
Suočavamo se sa ekonomskim kolapsom, koji je usko povezan sa energetskim kolapsom.
Suočavamo se sa radničkim kolapsom, koji je prirodno povezan sa ekonomskim kolapsom.
Suočavamo se sa nečim što nazivam "kriminalno topljenje jezgra".
Društveni slom se događa upravo. Ljudi kažu:
"Ekonomija će se oporaviti."
Najopasnija stvar koja nam se trenutno može desiti je oporavak SAD-ekonomije.
Najopasnija stvar koja nam se sad može desiti je upotreba još više resursa
jer to bi dovelo samo do ubrzanja neizbježnog uništenja.
Ako ljudi počnu masovno kupovati automobile da bi pomogli ekonomiji,
rezultat će biti samo eksploatacija još više goriva,
uzetog od resursa planete.
Više benzina se koristi. Više energije se troši u potrošačkoj filozofiji.
I to je to, da ponovim, što će nas uniš***.
Dakle, Ekonomija Bazirana Na Resursima
pokušava da ukloni svaku neodrživu praksu koju imamo sada,
i da kreira holistički sistem resursnog menadžmenta,
prioritetnog *** radom. E, ovo je važno.
Razmislite o tome koliko vremena ljudi protraće dok su na poslovima koji ničem ne doprinose.
Razmislite o tome koliko energije protraći neko ko radi na Wall Street-u,
svaki dan putuje iz Pennsylvania-e,
da bi bio prodavač na Wall Street-u.
Traći se energija na nešto što ne znači ništa.
To troši čak još više energije i elektriciteta.
Kada počneš da o tome razmišljaš,
kada počneš da uviđaš koliko energije i resursa se protraći na takav način,
na aktivnosti koje ama baš ničemu ne doprinose,
osim ličnim interesima i potrošačkim monetarnim vrijednostima određenih individua,
ali društvu baš nikako.
Pomisli kako bi lijepo društvo izgledalo
ako bismo počeli da obrazujemo ljude o prirodnim procesima,
o nauci, tehnologiji i očuvanju resursa.
A kada bi ljudi procijenjivali društvo na jedan (izvinite) profesionalan način,
onda bi se posvetili stvarima koje su zaista bitne.
(Pfiuuuuuu)
To bi bilo revolucionarno.
To bi bilo nevjerovatno.
Vidjeti ljude kako čine stvari koje su zaista bitne.
Time bi takođe dobili mnogo više slobode.
Da izrazim to gestom,
način na koji vidim opstanak i ljudski samointeresni mehanizam, koji postoji,
ali koji ćemo ubrzati u našem sistemu, je
psihološki trik koji znači...hmmmm...samoispunjenje.
Društveni interes treba da postane lični interes.
Drugim riječima, ako ja izumim nešto,
to je dato svima,
da ga unaprijede i koriste.
Ti izumi se ne gomilaju kao patenti i zaštićene marke, nego su date svima.
I obrnuto, to znači da svaki put kada neko drugi izumi nešto
ili nešto stvori ili dobije neku ideju,
onda i ja to dobijam automatski.
Odjednom je čovječanstvo postalo jedan jedini organizam. Postalo je funkcionalan sistem.
DUHOVNOST
Ljudi me pitaju o duhovnosti.
Kažu. "Pa ako ne voliš oficijelne religije,
da li si u nekom drugom vidu duhovan?"
Ili tako nešto slično.
Jedina vrsta duhovnosti koja je zaista relevantna
je razumijevanje prirodnih procesa i prirodnog poretka u univerzumu
jednostavno rečeno.
Način na koji prirodni zakoni funkcionišu, način na koji funkcioniše svijet:
Bog je u zakonima prirode i ništa drugo.
Mislim da će do pravog duhovnog buđenja doći
kada ljudi počnu da shvataju da
moraju da sarađuju
na raspodjeli resursa.
Moraju početi razumijevati da žive od ove planete,
da dobijaju svjetlost od sunca,
da postoje izvori energije koji su prirodni i izdašni,
koji bi mogli biti dostupni svima,
da sve dijelimo, da sarađujemo,
jer to je ono što sistem zahtijeva.
Zemlja to zahtijeva.
To je potrebno za naš opstanak.
To će biti duhovno buđenje, ako to želiš tako nazvati.
BUDUĆNOST
Živimo u svijetu ogromnih mogućnosti,
pozitivnih mogućnosti.
Pa ipak, svi pokazatalji ukazuju na to što ja smatram samouništenjem,
s obzirom na naše aktuelne, zvanične ekonomske i ideološke strukture.
Još jednom: kapitalizam, socijalizam, komunizam, fašizam,
jevrejski, islamski, hrišćanski religijski sistemi...
Oni nemaju nikakav stav prema tome od čega zavisi opstanak vrsta.
Tužna stvar je to što
će čovječanstvo morati pretrpjeti mnoge udarce
prije nego shvati o čemu to govore Zeitgeist Pokret,
Ekonomija Bazirana Na Resursima i Venus Projekt,
Jacque Fresco.
Nas pokreće biodruštveni pritisak.
To znači da nam predstavlja problem da se probudimo i da stvari promijenimo.
Ne želim da vidim kako čovječanstvo pati.
Ne želim da vidim kako ljudska vrsta propada zbog manjka energije i hrane.
Ne želim vidjeti kako se ove stvari dešavaju.
Ali znam da će se, nažalost, dobar dio toga desiti.
Sve dok ljudi ne počnu da se bude i da spoznaju da na horizontu stoji novi obrazac,
prema kojem moramo krenuti što je brže moguće.
Dovoljno je pratiti trenutnu ekonomsku imploziju.
Vlada SAD ima 12 triliona duga.
To će nakon nekog vremena postati komično.
Šta će se desiti kada dug dosegne 20 triliona? 30 triliona?
I kada SAD konačno ne budu mogle plaćati kamate na sve te obveznice koje su prodavane preko okeana,
i uz sve te neplaćene dugove, koje imaju, mi ćemo teoretski bankrotirati.
Šta misliš da će se desiti kada Kina ne dobije svoj novac od SAD?
Šta misliš da će se desiti kada SAD,
koje troše 25% svjetske energije,
ostanu bez iračke nafte, te počnu napadati druge zemlje Srednjeg Istoka,
što će se vjerovatno ranije desiti...šta ako se to desi?
A Kina, koja dobija naftu iz Irana, naravno kaže:
"Znate šta, momci, mislim da ćemo vas morati zaustaviti u uzimanju nafte iz Irana.
Treba i nama, a vi nam dugujete mnogo novca. Stvarno ste nas ispi*dili."
Da li misliš da bi bio moguć rat između tih dviju super sila?
Hmmm...Mislim da je Treći svjetski rat
veoma moguć.
A taj rat će biti stvaran.
To neće biti izmišljeni rat kao Prvi i Drugi svjetski rat
koji su se zasnivali na novom poretku i raznim krađama resursa.
To će biti rat za opstanak raznih zemalja.
Nadam se da se to neće desiti.
Ozbiljno se nadam da su sve ove stvari o kojima govorim pogrešne i netačne, ali
sve što treba da učiniš je da posmatraš razvoj.
Na ovaj ili onaj način, mi ćemo svakako završiti u jednom sistemu koji neće biti zasnovan na novcu kakvog danas poznajemo.
Zašto? Jer će u budućnosti istoričari shvatiti da je on
apsolutni i osnovni uzrok uništenja civilizacije kakvu poznajemo.
To će biti shvaćeno u budućnosti.
Istoričari će se osvrnuti i reći:
"Kakvo sra*e! Pravili su materijale,
prodavali ih radi profita kompanija,
uvijek iznova, i opet, i opet,
bez imalo obzira prema tome šta planeta ima, prema reciklažnim postupcima, kao ni prema svemu ostalom.
Sagorijevali su goriva milion puta prekoračujući stopu njihove stvarne obnovljivosti?"
Smijaće nam se,
pitati se kakva smo mi to, do đavola, primitivna, više nego idiotska vrsta bili.
Ako uopšte preživimo do te faze.
Mrzim što zvučim tako pesimistično i negativno. Mrzim izbacivati svu tu retoriku,
ali prilično sam iziritiran na ovu temu, iako pokušavam da ne budem.
Jednostavno, želim pojasniti da
je cjelokupni sistem u kome mi živimo jedan vic.
Taj sistem je lažan, a njegova pogrešnost je definisana kroz činjenicu da se ne može održati.
To je tako jednostavno.
Mi predlažemo Ekonomiju Baziranu Na Resursima. Nadam se da će svako ko pogleda film otići na
www.thezeitgeistmovement.com
i da će razumjeti šta mi radimo.
Nadam se da svako od vas napolju shvatiti
da se mi možemo ili promijeniti ili umrijeti.
Zahvaljujem na svemu što činiš, Peter.
Film by Charles Robinson
Molim da ga umnožavate koliko god želite.
(bez novčanog dobitka, naravno)
DVD nije u prodaji.
Download: www.whoispeterjoseph.com
www.thezeitgeistmovement.com
www.thevenusproject.com
www.zeitgeistmovie.com
Revolucija je Sada
Prevod na Srpski: skitnica iz Linguistic Team Serbia