Tip:
Highlight text to annotate it
X
BabelFAmily intervju sa Ron Bartekom (FARA) – 6. dio
Prijevod i titlovi : Krešimir Babić
Ona kaže, uzet ću uzorak vlakna iz stanice kože.
te ću iz toga inducirati matične stanice koje se mogu reprogramirati.
I onda umjesto da uzgojim od toga živčanu ili srčanu stanicu
koja onda ima osobine FA,
napravit ću gensku terapiju na matičnim stanicama.
I onda potaknuti rast srčanog tkiva.
Znači tkivo će izrasti iz tog, pacijentovog, ali od FA izlječenog tkiva,
koje možemo koristiti za transplataciju natrag u istog pacijenta
koji onda ima puno veće šanse zadržati to tkivo
bez odbacivanja, jer dolazi od njegovih vlastitih ćelija.
Vidite da je to vrlo napredan, vrlo agresivan projekt.
Ali smo odlučili da je vrijeme za taj korak
I potporu nekome tko će iskoristiti matične stanice za Terapeutske svrhe.
Ali biti će vrlo teško.
Trajati će neko vrijeme, ali mi sada okupljamo naše stručnjake za gensku terapiju.
Počet ćemo ih povezivati sa stručnjacima za matične stanice.
i vidjeti da li naši genetičari mogu im pomoći da shvate
kako primjeniti gensku terapiju na matičnim stanicama prije nego što izrastu u tkivo.
GP : Mogu Vas nešto pitati? Da li je istina da IPS matične stanice ne traju dugo?
GP : Mislim, one preživljavaju samo kratko vrijeme?
RB : Ja ne znam za bilo kakav ozbiljan problem.
GP : Da.Navodno, odumiru… prerano odumiru, u najmanju ruku.
RB : Ne znam.Nisam čuo da znanstvenici izražavaju zabrinutost Zbog toga.
Na primjer, već surađujemo sa zakladama iz cijelog svijeta
u razvoju programa gdje ćemo imati banku modela IPS deriviranih stanica.
Tako da će u toj banci ćelije biti uzgajane
održavane i distribuirane.
Tako da ne znam za bilo kakvu ozbiljnu zabrinutost da bi to bio problem zasada.
Možda to ima veze sa IPS stanicama prije nego što budu uzgojene u neuron
Možda nema previše vremena. Možda se njim mora efikasno koristiti.
GP : Ovisno o fazi…???
RB : Da, možda je to ovisno o fazi.
GP : Dobro.
RB : Da. Može biti da treba brzo i oprezno rukovati sa njima…
ML : Moguće da se to još može poboljšati…
RB : Da, točno
RB : Da, već sam rekao i više nego što znam.
GP : Ili možda ne traju dugo prije nego što se diferenciraju? Nego tek poslije…
RB : Točno.Poslije diferencijacije, onda opstaju.Točno.
GP : Dakle, moramo I završiti naš intervju. Što bi još mogli reći našim gledateljima?
RB : Mogu li još proći kroz nekoliko drugih stvari?
GP : Da, naravno, zašto ne.
Dakle, dopustite mi da spomenem nekoliko novih pristupa koje smo tek počeli istraživati.
Jedan je stvaranje klastera željezo-sumpor.
Mi znamo da frataxin igra važnu ulogu u funkciji miokarda
tako da dodaje željezo u ispravnom obliku, proteinima koji sastavljaju željezo-sumpor klaster.
tako da se zapravo željezo-sumpor klaster pomiče kroz mitohondrijsku membranu
i pomaže transportu elektrona i drugim procesima.
I oni nedostaju našim pacijentima zbog pomanjkanja frataxina.
Imamo znanstvenika na NIH čiji projekt podupiremo,
a to je sintetizirati proteine željezo-sumpor klastera radije nego pokušati sintetizirati frataxin protein
i postaviti ga tako da obavlja svoju funkciju u formiranju tih klastera.
Ona kaže, “zašto ne pokušamo sintetizirati direktno željezo-sumpor klaster i dovedemo ga u mitohondrij?”
I to je u ranoj fazi i ne znamo koliko će biti efikasno, ali mislimo da vrijedi pokušati.
ML : Tko je znanstvenik koji radi na tome?
RB : To je Tracey Rouault sa NIH.
A ona je međunarodno priznati stručnjak za željezo
i bila je na našoj međunarodnoj znanstvenoj konferenciji i predsjedala je nekim našim sastancima.
Ona je priznati ekspert na tom području.
Radimo i sa dr. Sid Hechtom sa Arizona State University na nekim novim mitohondrijskim agentima.
On bi htio razviti sljedeću i onda treću generaciju
mitohondrijskih agenata kao Ibedenone, A0001 i EPI 743.
On radi na vrlo sofisticiran način
istražujući nove generacije tih molekula
koje bi mogle biti još efikasnije.
Isto tako radimo sa nečim što se zove SNiP analiza,
SNPs (Single Nucleotide Polymorphism analysis) (Analiza varijacije DNA sekvence)
U osnovi, to je način na koji pokušavamo odrediti zašto neki naši pacijenti
sa doslovno istim brojem ponavljanja GAA sekvence^ imaju potpuno drugačiji oblik bolesti.
GP : Ok. Možete početi.
RB : Ta SNiP analiza je način
na koji možemo odrediti zašto neki
naši pacijenti sa potpuno drugim oblicima i simptomima bolesti
imaju otprilike istu dužinu ponavljanja GAA sekvence.
Mislim, naše pretpostavke su već neko vrijeme
da je dužina ponavljanja na kraćoj aleli ona koja određuje dob aktiviranja bolesti,
brzinu progresije, težinu i konačni ishod itd.
Ali onda kad pogledate nekada u istoj obitelji, nekada u različitim obiteljima,
vidite pacijente sa približno istom dužinom ponavljanja GAA sekvence
sa potpuno drugačijim početkom bolesti, težinom, ishodom itd.
Dakle, zašto se to dešava?
Jedno objašnjenje moglo bi biti da oni imaju male mutacije,
mutacije jednog nukleotida na drugom genu koji nekako utječe na fenotip FA.
Još jedna stvar koju upravo istražujemo je gen koji je odgovoran za proizvodnju nekog enzima,
koji proizvodi enzim koji sprječava HDAC inhibiciju
ili ometa rad HDAC-a na proteinu, te ga time utišava
Ako bismo mogli povećati izlučivanje gena koji je prirodno uključen u zausatvljanje histonske deacetilaze
ili ako bismo mogli smanjiti izlučivanje gena koji izlučuje enzyme histonske deacetilaze koja utišava naš gen
i možda pri tom ako vidimo dovoljno pacjenata koji imaju takvu mutaciju,
te vidimo zavisan odnos te mutacije sa njihovim fenotipom bolesti,
možemo pronaći dvije stvari: naći SNP mutaciju (mutacija DNA sekvence) kod pacijenta,
zapravo kod grupe pacjenata koji svi imaju istu SNP mutaciju na drugom genu i koji imaju blaži oblik bolesti FA,
možemo dalje raditi sa tim, kao novim terpijskim pristupom;
ili možemo naći SNP mutaciju zbog koje svi pacjenti
imaju teži oblik Friederichove ataksije
željeli bismo naći način da se to uguši ili spriječi.
U svakom slučaju imamo potencijal za otkrivanje nove terapije.