Tip:
Highlight text to annotate it
X
DIO 2: ŠTO JE POGREŠNO U UDŽBENIČKOM MODELU MULTIPLIKATORA?
Vidjeli smo dvije glavne ideje koje javnost ima o načinu na koji banke funkcioniraju. Obje
su pogrešne. To nije previše čudno, ipak, za razliku od tima organizacije Positive Money,
većina ljudi ne troši svoje vrijeme istražujući kako banke rade. A bankarski sustav je složen,
što znači da većina ljudi odustaje od pokušaja da ga razumije. Ali što je
sa studentima ekonomije ili financija? Većina tih studenata malo bolje
razumije bankarstvo. Oni uče o nečemu što se naziva
'Multiplikator novca'.
Teorija o multiplikatoru novca kaže da banke zapravo stvaraju velik dio novca u gospodarstvu.
Evo kako priča ide:
Čovjek uđe u banku i položi plaću od 1.000 funti u gotovini [na svoj račun].
Banka zna da, u prosjeku, klijentu neće trebati cijeli iznos od 1.000 funti
odjednom. Vjerojatno će potrošiti mali dio svoje plaće svaki dan tijekom tog
mjeseca. Dakle, banka pretpostavlja da većina pohranjenog novca 'miruje' ili
predstavlja 'rezervu' te neće biti potrebna na neki određeni dan.
[Banka] zaržava mali dio, recimo 10 % [novca] kao 'rezervu' (u ovom slučaju
100 funti) i daje ostalih 900 funti nekome tko treba kredit.
Dakle, taj dužnik preuzima 900 funti i potroši ih kod lokalnog prodavača automobila.
Prodavač automobila ne želi držati toliko gotovine u svom uredu, tako da uzima novac
i nosi ga natrag u drugu banku.
Sada [ta] banka opet zna da može koristiti glavninu novca za izdavanje još jednog kredita.
Zadržava 10 % - tj. 90 funti - i posuđuje ostalih 810 funti izdavajući još jedan kredit.
Tko god posudi tih 810 funti potroši ih, a to ponovno dolazi u jednu od banaka. Koja god
banka taj iznos primi zadržava 10 % tj. 81 funtu, i izdaje novi kredit od 729 funti.
Ovaj proces pozajmljivanja se nastavlja te se isti novac posuđuje iznova i iznova,
s tim da se 10 % novca zadržava kao rezerva svaki put.
Imajte na umu da svaki od klijenata koji su uplatili novac u banku i dalje misli da je njihov
novac tamo, u banci. Brojevi na njihovim bankovnim računima potvrđuju da je novac
još uvijek tamo. Iako još uvijek samo 1000 funti u
gotovini teče kroz sustav, zbroj svih iznosa na bankovnim računima je u
porastu, kao i ukupan iznos duga.
Navodno se ovaj proces nastavlja, sve dok se nakon oko 200 ciklusa, gotovo sav izvorni
nalazi u rezervama i samo djelić penija se može pozajmiti. Do sada, zbroj svih
bankovnih računa se popeo na oko 10.000 funti.
Dakle model multiplikatora koji se još uvijek uči na mnogim sveučilištima podrazumijeva da
ovaj ponvljajući proces pri kojem banke uzimaju novac od klijenata, ostavljajući dio u pričuvi
i posuđujući ostatak, može stvoriti novac iz ničega, jer se isti novac dvostruko broji
svaki put kada se posuđuje. Model kaže da ako je omjer rezervi - a to je
postotak novca klijenata koji banke moraju držati u rezervi -
- 10 %, tada će ukupni iznos novca porasti na iznos oko 10 puta veći od
iznosa gotovine u gospodarstvu.
Možete zamisliti ovaj model kao piramidu. Gotovina je baza piramide, a onda
ovisno o obveznom omjeru [rezervi], banke umnažaju ukupni iznos novca posuđujući
ga iznova i iznova.
No činjenica je da je to što smo vam upravo prikazali potpuno pogrešno. To je netočan
i zastarjeli način opisa kako bankarski sustav funkcionira. U stvari, banke u Velikoj Britaniji
ne funkcioniraju tako već godinama.
No, unatoč tome, ovaj model se još uvijek koristi većinu vremena kada ljudi govore o tome
kako se novac stvara, bilo na sveučilištima ili u videozapisima na internetu. Prije nego što
smo proveli 5 mjeseci istražujući točno kako sustav radi i mi smo mislili da
funkcionira tako.
Činjenica da se ovaj model piramide još uvijek koristi je problem iz tri razloga:
Prvo, ovaj model podrazumijeva da banke moraju čekati da netko stavi novac u banku
prije nego što mogu početi izdavati kredite. To podrazumijeva da banke samo pasivno reagiraju
na ono što klijenti čine te da čekaju da se pojave ljudi sa štednjom prije nego što počnu s kreditiranjem.
To u stvarnosti tako ne funkcionira, kao što ćemo vidjeti kasnije.
Drugo, to podrazumijeva da središnja banka ima konačnu kontrolu *** ukupnim iznosom
novca u gospodarstvu. Oni mogu [u tom sustavu] kontrolirati iznos novca promjenom bilo
omjera rezervi - to je postotak novca klijenata koji banke moraju držati
u rezervi - ili količinom 'primarnog novca' - gotovine - na dnu piramide.
Na primjer, ako Engleska Narodna Banka postavi zakonski omjer obveznih rezervi - i taj
omjer je 10 %, onda ukupna količina novca može narasti i do 10 puta iznosa gotovine u
gospodarstvu. Ako ENB onda poveća omjer rezervi na 20%, tada [količina] novca
može samo rasti do 5 puta količine novca u gospodarstvu. Ako se omjer rezervi spusti
na 5 %, onda će količina novca narasti do 20 puta iznosa novca u gospodarstvu.
Druga mogućnost je da ENB promijeni količinu novca u gospodarstvu u startu.
Ako je ispiše još 1000 funti i uloži ih u gospodarstvo, a omjer rezervi
ostane na 10 %, teorija kaže da će se količina novca povećati za ukupno
10.000 funti, nakon što banke prođu kroz proces ponavljajućeg posuđivanja tog
novca. Ovaj proces je opisan kao 'mijenjanje iznosa "primarnog novca" u gospodarstvu'.
No, najvažnija značajka tog modela je da Engleska Narodna Banka, ili Federal
Reserve [Američka NB] ili Europska središnja banka, imaju potpunu kontrolu *** stvarnom količinom novca
u gospodarstvu. Ako se promijeni veličina baze - pumpanjem više 'primarnog novca'
u sustav - tada bi se ukupni iznos novca trebao povećati. Ako se promijeni omjer
rezervi, onda će se promijeniti nagib stranica piramide. No u konačnici
omjer rezervi zaustavlja daljnji rast količine novca. U nekom trenutku ćemo doći do vrha
od piramide i novčana masa zaustavlja rast. Dakle, tu apsolutno nema mogućnosti da
količina novca izmakne kontroli.
Postoji samo jedan mali problem. Gotovo sve u ovom opisu bankarstva je pogrešno.
U stvari, profesor Charles Goodhart, s Ekonomskog Fakulteta u Lodnonu, savjetnik
Engleske Narodne Banke više od 30 godina, opisao ovaj model kao "tako nepotpun način
opisivanja procesa utvrđivanja zalihe novca, da se zapravo svodi na potpuno krivo učenje".
Moglo bi biti oprostivo da su udžbenici zastarjeli ako su se pravila promijenila u
posljednjih nekoliko godina - ipak, puno pravila i propisa se mijenja tijekom
financijske krize. No, profesor Goodhart je to zapravo rekao 1984. godine. 27 godina kasnije studenti na
sveučilištima još uvijek uče opis bankarstva koji je potpuno netočan.
To je veliki problem. Ako ti studenti onda postaju ekonomisti i savjetnici Vlade,
a zapravo ne razumiju kako novac funkcionira onda bi naše gospodarstvo
moglo završiti u pravom neredu.
Samo trenutak… već jest!
Moramo naglasiti da se ovi videozapisi odnose na Veliku Britaniju i nismo imali vremena
potvrditi kako točno stvari funkcioniraju u SAD-u i Europi. No, za one od vas u
SAD-u, postoji rad objavljen 1992. godine koji spominje udžbenik koji se još uvijek koristi na
sveučilištima - navodeći da je "model multiplikatora… ..u najboljem slučaju zabluda i nepotpun model, a u
najgorem je to model potpuno pogrešnih navoda".
Dakle konačna situacija s obzirom na 'multiplikator novca' je:
1. Omjer rezervi Velikoj Britaniji više ne postoji i to već dugo vremena.
2. Engleska Narodna Banka nema nikakvu stvarnu kontrolu *** količinom novca,
čak niti elektronskog 'primarnog novca' (o čemu ćemo razgovarati kasnije).
3. Engleska Narodna Banka svakako nema kontrolu *** ukupnom količinom
novca u gospodarstvu u cjelini.
Nisu samo studenti ekonomije ti koji imaju pogrešne informacije. Čak i ljudi koji rade
u Riznici i dalje vjeruju da [sustav] funkcionira prema modelu iz udžbenika. Primali smo pisma
iz Riznice u kojima su pisale ovakve stvari:
"S obzirom na pitanje o kontroli [količine] novca, jedino Engleska Narodna Banka
ima kontrolu *** monetarnom bazom. Ona [baza] se sastoji od valute (novčanica i kovanica)
te rezervi koje poslovne banke drže u Engleskoj Narodnoj Banci. Poslovne [komercijalne] banke su
odgovorne za izdavanje kredita pojedincima i tvrtkama te nemaju ovlasti za stvaranje ili tiskanje
novca, digitalno ili na neki drugi način".
Dopuštajući ljudima s nepotpunim razumijevanjem načina na koji novac funkcionira da upravljaju našim gospodarstvom
je vrlo opasno. To je kao da dopustite studentima građevine koji ne razumiju
gravitaciju da grade nebodere…