Tip:
Highlight text to annotate it
X
Znači želite da vam ispričam
svoju životnu priču.
Kako rekoh, to mi je posao.
Intervjuiram ljude.
Ja sam sakupljač života.
Radim za radio-postaje.
Trebat će vam puno traka za moju priču.
Nema problema. Imam ih punu torbu.
Pratili ste me ovamo, je li?
A valjda jesam.
Djelovali ste zanimljivo.
Ovdje živite?
Ne.
To mi je tek soba.
A da započnemo?
Dakle čime se bavite?
Ja sam vampir.
To još nisam čuo.
Držim da to mislite doslovno.
Svakako.
Čekao sam vas u onoj uličici.
Promatrao kako me promatrate.
Onda ste progovorili.
Sretne li okolnosti.
Možda za obojicu.
Kažete da ste...
me čekali.
Kanili ste me ubiti? Popiti mi krv i to?
Da.
No više se ne morate zabrinjavati.
Vi u to doista vjerujete, da ste vampir?
Ovako ne možemo početi.
Dajte da upalim svjetlo.
-Mislio sam da ga vampiri ne vole.
-Obožavamo ga.
Samo vas želim pripremiti.
Kriste!
Ne bojte se.
Želim ovu priliku.
Kako ste to kvragu izveli?
Kao i vi.
Niz jednostavnih pokreta.
Samo što sam prebrz da biste me vidjeli.
Ja sam od krvi i mesa...
ali nisam ljudsko biće.
To nisam već 200 godina.
Molim vas...
Kako da vas opustim?
Da počnemo kao "David Copperfield"?
"Rođen sam...
"odrastao."
Ili s onim kad sam rođen u mrak,
kako ja to zovem.
Tu bismo trebali početi, ne?
Ne lažete mi, je li?
Zašto bih lagao?
1791. bijaše godina kad se to zbilo.
Imao sam 24 godine.
Bio sam mlađi nego vi sad.
Bilo je to drukčije doba.
U toj sam dobi bio muškarac.
Gospodar velike plantaže
južno od New Orleansa.
Žena mi je umrla pri porodu.
Ona i dojenče bijahu pokopani
pred manje od pola godine.
Rado bih im se bio pridružio.
Nisam mogao podnijeti bol gubitka.
I žudio sam da mine.
Želio sam izgubiti sve:
bogatstvo...
imanje...
zdrav duh.
Koliko je asova u špilu?
Nazivaš me varalicom?
Ne, nazivam te smrdljivom strvinom!
Nedostaje ti hrabrosti iz optužbe. Učini to!
Najviše od svega žudio sam za smrću.
Sad to znam.
Dozivao sam je.
Izbavljenje od boli života.
Moj poziv bio je otvoren svakome.
Od kurve uz mene.
Do svodnika koji je pošao za nama.
No prihvatio ga je vampir.
Daj mi svoj novac, ili ćeš umrijeti!
Još uvijek želiš smrt?
Ili si je dovoljno kušao?
Dovoljno.
Ostavio me ondje,
na obalama Mississippija...
negdje između života i smrti.
Tko si? Što radiš u mojoj kući?
Došao sam odgovoriti na tvoje molitve.
Život više nema značenja, je li?
Vino nema okusa.
Od jela ti je zlo.
Čini se da za ništa od tog nema razloga,
zar ne?
A što ako ti ga mogu vratiti?
Iščupati bol...
i dati ti novi život?
Onakav kakav ni zamisliti ne bi mogao.
A imao bi ga za sva vremena.
A bolest...
i smrt...
više te nikad ne bi mogle ni taknuti.
Ne boj se.
Pružit ću ti izbor...
koji ja...
nikad nisam imao.
Tog jutra još nisam bio vampir...
i vidio sam svoj posljednji izlazak sunca.
Posve ga se sjećam...
pa ipak se ne sjećam ni jednog prije tog.
Motrio sam svu veličanstvenost
zore po posljednji put...
kao da je prvi.
A tada se oprostih od izlaska sunca...
i spremih se da postanem...
ono što sam postao.
Jesi li se oprostio od svjetla?
Iscijedio sam te...
do same smrti.
Ostavim li te ovdje...
umrijet ćeš.
Ili...
možeš biti vječno mlad, prijatelju...
kakvi smo sad.
Ali mi moraš reći...
hoćeš li poći...
ili ne?
Da.
Da.
Tvoje tijelo umire.
Ne obraćaj pozornost.
To nam se svima događa.
Sad pogledaj...
svojim vampirskim očima.
Što ste vidjeli?
Nikakve riječi ne mogu to opisati.
Možete i nebo pitati što vidi.
Čovjek to ne može znati.
Kip kao da se makao, ali nije.
Svijet se promijenio, a ipak ostao isti.
Bio sam novorođeni vampir,
jecajući od ljepote noći.
Možda biste još jednu cigaretu?
Bih. Ako vam ne smeta.
Ne. Nisam ni mislio.
Od raka nećete umrijeti.
Sumnjam.
-A raspela?
-Raspela?
Da, možete li u njih gledati?
Zapravo to jako volim.
A ono s probijanjem srca kolcem?
Besmislica.
A mrtvački sanduci?
Mrtvački sanduci.
Oni su nažalost nužda.
Ne brini.
Uskoro...
ćeš spavati čvrsto kao nikad dosad.
A kad se probudiš...
ja ću te čekati...
kao i čitavi svijet.
Krv koju sam trebao naći,
također je bila nužda.
Iduće večeri se probudih
gladan kao nikad prije.
Kad kušaš ovo...
više nećeš tražiti drugu tavernu.
Misliš, mila?
No što ako bih radije kušao tvoje usne?
Moje su usne još slasnije.
Prijatelju...
trebao bi kušati te usne.
Je li...
njegov poljubac...
dubok...
koliko i tvoj?
Dublji, mila moja.
Neću joj oduzeti život.
Učinio sam to umjesto tebe.
Krepana je...
kao štakor, prijatelju.
Tako je lako, da ih skoro žališ.
Naviknut ćeš se na ubijanje.
Samo zaboravi na tu smrtničku zbrku.
Brzo ćeš se naviknuti.
Niste gladni, gospodine?
Naprotiv, mila.
Mogao bi pojesti čitavu koloniju.
Pojest ću to.
Sad nas ostavi.
Ne možeš se pretvarati, ludo?
Nemoj otkriti igru.
Imamo sreću što posjedujemo ovakav dom.
Bar se pretvaraj da piješ.
Šteta tako fina kristala.
Znam.
Jako se brzo ohladi.
Možemo li ovako živjeti?
Od životinjske krvi?
Ne bih to zvao životom,
nego preživljavanjem.
Koristan trik ako si mjesec dana na brodu.
Na svijetu više nema ničeg što nema neku...
Draž.
Da.
-Dosadno mi je ovo brbljanje.
-Možemo živjeti bez ubijanja.
Moguće je.
Sve je moguće.
No pokušaj to samo tjedan dana.
Dođi u New Orleans da ti
pokažem pravu zabavu.
Lestat je ubijao dvoje,
ponekad troje na noć.
Svježa mlada djevojka...
bila mu je najmilija za početak večeri.
Za nastavak je priželjkivao
lijepu zlatnu mladež.
No snob u njemu volio je loviti u društvu.
Aristokratska krv uzbuđivala ga je
najviše od svih.
Trik je u tome da o tome ne misliš.
Vidiš li onu?
Udova St. Claira.
Dala je onom krasnom mladom
gizdelinu da joj ubije muža.
Kako znaš?
Čitaj joj misli.
Čitaj joj misli.
Ne mogu.
Mračni dar za svakog je od nas drukčiji.
Vjeruj mi na riječ.
Okrivila je svoga roba za ubojstvo.
Zamisli što su mu učinili.
Sa zlotvorima je lakše, a i ukusniji su.
Kamo idemo?
Nikamo.
Mladiću, doista ste me začudili.
Dovoljno sam stara da vam budem baka.
O, da, to je ta melodija.
Sjećam je se.
Ubojica!
Moji leptirići!
Pobio mi ih je!
Cmizdrava kukavice od vampira...
tumaraš noću ubijajući štakore i pudlice!
Mogao si nas uniš***!
Osudio si me na pakao!
Ne znam za nikakav pakao.
To je već bolje!
Bijes! Jarost!
Zato sam te izabrao!
Ali me ne možeš ubiti, Louis.
Hrani se...
čime hoćeš.
Štakorima, pilićima...
i pudlicama.
Prepustit ću te tome...
i motriti kako dolaziš sebi.
No upamti:
Život bez mene...
bio bi...
još nepodnošljiviji.
Smatraj se sretnikom.
U Parizu vampir iz mnogih
razloga mora biti pametan.
Parizu?
Ovdje ti samo treba par očnjaka.
Ti si iz Pariza?
Kao i onaj koji me unovačio.
Pričaj mi o njemu.
Zacijelo si od njega nešto naučio.
Naučio nisam baš ništa.
Ja nisam imao izbora, sjećaš se?
No moraš znati neko značenje svega toga.
Zašto? Zašto bih to trebao znati?
Znaš li ti?
Ta buka...
me izluđuje!
Tu smo već tjednima samo uz tu buku!
Da, oni znaju za nas.
Motre kako blagujemo s praznih tanjura
i pijemo iz praznih čaša.
Tada...
dođi u New Orleans.
U gradu je Pariška opera.
Kušajmo francusku...
kuhinju.
Oprosti što još uvijek poštujem život.
Uskoro će ti ponestati pilića, Louis.
Monsieur Louis?
Ne želite večeru?
Ne, mila.
Zabrinuta sam za vas, gospodaru.
Kad ste projahali poljem?
Kad ste zadnji put posjetili ropsku naselje?
Posvuda je smrt.
Jeste li više uopće naš gospodar?
To bi bilo sve.
Neću otići dok me ne poslušate.
Morate otjerati tog svog prijatelja.
Svi ga se robovi boje...
a boje se i vas.
Ja se bojim sebe sama.
Počujte me sad!
Ovo mjesto je ukleto!
Prokleto!
I, da, vaš gospodar je đavao!
Odlazite dok možete, svi ste slobodni!
Čujete li?
Bježite!
Bježite!
Spašavajte se!
Savršeno! Savršeno!
Samo spali kuću!
Spali sve što posjedujemo!
Nek živimo u polju, kao stoka!
Mislio si da možeš imati sve.
Šuti, Louis!
Dođi!
Gdje smo?
A što misliš, moj idiotski prijatelju?
Na lijepom, prljavom groblju.
Čini li te ovo sretnim?
Je li ti pristalo, prikladno?
Mi pripadamo paklu.
Što ako pakla nema?
Ili nas ondje ne žele?
Jesi li kad pomislio na to?
No pakao je postojao.
I kamo god da smo pošli,
ja sam bio u njemu.
Iznajmljivali bismo sobe
na dokovima New Orleansa.
Koža ti je ledena.
Tvoja prijateljica nije otporna na vino.
Ne brini.
Mogu ti zagrijati tu tvoju
hladnu kožu bolje od nje.
Misliš?
Zašto...
već si topao!
No cijena je visoka.
Iscrpio sam tvoju lijepu prijateljicu.
Meka.
Tako meka.
Vidim te kako ležiš na postelji od svile.
Kakve stvari govoriš.
Znaš li kakvoj postelji?
Da ugasimo svjetlo?
A potom ugasi svjetlo.
No kad ugasim tvoje svjetlo...
ne mogu mu više...
vratiti dah života.
Mora usahnuti.
Za tebe, Louis.
Možeš se pretvarati da je vino.
Nije mrtva!
Zaljubljen si u tvoju smrtnu prirodu.
Opireš se onom što ti može donijeti mir.
Tebi je ovo spokoj?
Mi smo grabežljivci kojima njihove oči koje
sve vide pružaju samostalnost!
-Djevojka, Lestat!
-Uzmi je onda, utaži glad!
Ne!
Dijete moje.
Umorna si, želiš spavati!
To je mrtvački kovčeg!
Mrtvački kovčeg! Pusti me van!
Nisam mrtva!
Kovčeg je tvoj, uživaj u njemu.
Većina nas nikad ne upozna kako je unutra.
Zašto to činiš?
Volim to činiti. Uživam.
Svoj estetski ukus čuvaj za čišće stvari.
Ubijaj ih brzo, ali daj!
Jer ne sumnjaj da si ubojica, Louis!
-Što si ono rekla?
-Ovo je mrtvački kovčeg.
Bogme jest. Zacijelo si mrtva.
Nisam mrtva, je li?
Ne, nisi mrtva.
Ne još.
Svrši s tim, smjesta!
Svrši ti!
Spasi me od njega!
Spasi me!
Pustit ćeš me?
Ne mogu tako umrijeti!
Treba mi svećenik.
Prijatelj mi je svećenik.
Ispovjedit će te prije no umreš.
Osim ako je ne učinim jednom od nas.
Ne!
Tada je uzmi!
Svrši s njezinom patnjom, a i svojom!
Ne!
Dakle...
jesi li sretan?
Moj Bože!
Kad pomislim...
da si ti jedini od koga imam učiti.
U staro doba...
zvali su to mračnim darom.
I ja sam ga dao tebi.
Ne idite tamo, gospodine. Tamo je kuga.
-Vratite se odakle dolazite!
-Odakle dolazim...
Mama.
Molim vas, pomozite nam.
Tata nas je ostavio i nije se vratio.
Molim vas, probudite mamu.
Moj filozof. Moj mučenik.
"Nikad ne uzmi ljudski život."
Ovo treba proslaviti.
U staroj još uvijek ima života.
Vrati se!
Ono si što jesi!
Milostiva smrt.
Koliko ljubiš svoj dragocjeni dar.
Njezina je krv tekla mojim žilama...
slađa od života sama.
I Lestatove riječi počele su
poprimati smisao.
Za mir sam znao samo kad sam ubijao.
Kad sam čuo njeno srce u onom groznom
ritmu, spoznao sam kakav mir može biti.
Da bih te pronašao,
trebam samo pratiti lešine štakora.
Bol je za tebe grozna.
Osjećaš je kao nijedan drugi stvor,
zato jer si vampir.
Ne želiš da se ona nastavi.
Ne.
Tada čini ono što ti je u prirodi...
pa ćeš osjetiti ono što si
osjetio s djetetom u naručju.
Zlo je stvar gledišta.
Bog ubija nepristrano...
pa ćemo i mi.
Jer pod Bogom nema stvorova poput nas,
nitko mu nije tako nalik...
kao mi.
Imam dar za tebe.
Dođi.
Molim te.
Tebi treba...
društvo...
srodnije od moga.
Sjećaš se koliko si je želio?
Kušati je?
Mislio sam da sam je ubio.
Ne brini.
Tvoja savjest je čista.
Claudia.
Slušaj me.
Bolesna si, zlato moje.
Dat ću ti ono što ti treba da ozdraviš.
Ne.
Dakle želiš da umre?
To je to. Da.
Prestani!
Prestani!
Dosta!
Želim još.
Jasno da želiš još.
Nježno, mila.
Oni su tako nevini.
Ne smiju patiti.
Dobro.
Da.
Dobro, sad.
Prestani.
Dovoljno, mila.
Moraš prestati prije nego stane srce.
Želim još.
Znam.
No tako je najbolje u početku...
da smrt ne povuče tebe.
A bila si jako dobra, pogledaj se.
Ni kapi nisi prolila.
Gdje je mama?
Mama je pošla...
u raj, mila, kao i ta draga dama...
upravo tamo.
Svi oni idu u raj.
Svi osim nas.
Želiš uplašiti našu malu kćer?
Nisam vam ja kćer.
O, jesi.
Sad si moja i Louisova kćer.
Vidiš, Louis nas je kanio napustiti.
Kanio je otići.
Ali ovako neće.
Ostat će...
i učiniti te sretnom.
Louise.
Zlotvore.
Jedna sretna obitelj.
Učinio je to da bi vas natjerao da ostanete?
Možda.
Poznavao me. Znao je da
ću je voljeti više od čitava svijeta.
No bilo je tu još nečega.
Obasipao ju je ljubavlju, tu nije bilo sumnje.
Na kraju,
možda je to učinio jer je i on bio usamljen.
-Trebam više svjetla.
-Treba svjetla.
-Oslijepit ću bez još jedne svjetiljke.
-Oslijepit će.
Ili dajte da to činim po danu.
Žalim, madam. Moji dani su neoskvrnjivi.
Bila je malo dijete.
Ali i okrutni ubojica...
sposobna za bezobzirnu potjeru za krvlju
sa svom svojom djetinjom zahtjevnošću.
Poljubit ću, pa će biti bolje.
A...
tko će ti završiti haljinu? Budi praktična!
Upamti, nikad u našem domu!
Isprva je spavala u mom kovčegu...
svijajući svoje prstiće oko moje kose...
a onda je svanuo dan kad je
poželjela vlastiti kovčeg.
Ipak je i dalje, kad god se probudila...
uspuzala u moj.
U to su doba brzo umirali,
prije nego je naučila...
da odgađa trenutak kad bi uzela što hoće.
Zašto plačeš, dijete?
Izgubila si se, ljubavi?
Mama!
Miruj sad, ne plači.
Pronaći ćemo je.
Pripazi na prst, djevojko. Taj mali prstić.
Skupe su, mila.
Možda i preskupe za djevojčicu poput tebe.
Claudia! Što smo ti rekli!
Nikad u kući.
Daj mi malo mjesta.
Za mene je bila dijete.
Za Lestata je bila učenica...
mala štićenica sa žudnjom za
ubijanjem jednakom njegovoj.
Zajedno su posmicali čitave obitelji.
Čudesno, čudesno.
Sad pokušaj nešto sjetnije.
Smrtnicima vrijeme prođe brže
kad su veseli.
Za nas je bilo isto.
Godine su prolazile poput minuta.
Grad se širio.
Jedrenjaci su uzmaknuli
pred parobrodima...
koji su izbacivali beskrajni
jelovnik divnih neznanaca.
Oko nas je niknuo novi svijet.
I sad smo svi bili Amerikanci.
Ta prljava suvremena plima!
Bože, što bih dao za kap
dobre stare kreolske krvi!
Yankeeji ti nisu po volji?
Njihov demokratski okus
ne odgovara mome nepcu.
E, to je čista Kreolka.
Vjeruj Claudijinu nosu.
Što je?
Ne želiš je?
Želim biti ona.
Mogu li?
Jednoga dana biti kao ona?
Opet melankolični besmisao.
Svaki si dan sličnija Louisu!
Uskoro ćeš i štakore jesti.
Štakore? Kad si jeo štakore, Louis?
Bilo je to davno, davno.
Prije nego si se rodila.
I ne preporučam ih.
30 je godina prošlo,
a tijelo joj ostade vječno dječje.
Jedino su njezine oči pričale
o njezinoj dobi, zureći ispod kovrča...
pune pitanja...
na koja će jednoga dana trebati odgovoriti.
Opet lutka.
Shvaćaš li da ih imam na desetke?
Pomislih da ćeš htjeti još jednu.
Zašto uvijek na ovu večer?
Kako to misliš?
Uvijek mi daješ lutku iste večeri u godini.
Nisam shvatio.
Je li mi rođendan?
Odijevaš me kao lutku.
I kosu mi takvom činiš.
Zašto?
Neke su tako stare...
i otrcane.
-Trebala bi ih baciti.
-Onda i hoću!
Što si to učinila?
Ono što si mi rekao!
-Željela sam biti ona!
-Luda je!
Zagađuje nam kuću u kojoj živimo!
Želiš li da zauvijek budem lutka?
Nemoj!
Zašto ne? Zar se ne mogu mijenjati...
kao i svi drugi?
Koji je od vas to učinio?
Koji?
Koji me učinio onim što jesam?
A što si?
Poludjeli vampir koji
zagađuje vlastitu postelju!
Budem li opet odsjekla kosu?
Opet će narasti.
Ali nije uvijek bilo tako!
Jednom sam imala majku,
a Louis je imao ženu.
Bio je smrtnik, kao i ona.
A bila sam i ja!
Ti si nas učinio onim što smo!
Zaustavi je.
Ti si mi to učinio?
Kako si to učinio?
A zašto bih ti rekao?
To mi je u moći.
Zašto samo tebi?
Reci mi kako si to učinio!
Budi sretna...
što sam te učinio onim što jesi.
Sad bi bila mrtva da nisam.
Kao i onaj vražji leš! A sad ga se riješi!
Ti ga se riješi.
Louis, zašto?
Moraš mi reći.
Vidiš onu staricu?
Tebi se to nikad neće dogoditi.
Nikad nećeš ostarjeti.
I nikad nećeš umrijeti.
A to znači još nešto, je li?
Da nikad, nikad neću odrasti.
Mrzim ga.
Reci mi kako sam postala to što sam...
ta stvar.
30 sam godina izbjegavao to mjesto.
A ipak sam se tamo vratio...
jedva podigavši pogled.
Ti si se...
mnome nahranio?
Da.
I on me našao s tobom.
Potom si je zasjekao zglob,
nahranio te iz njega...
pa si postala vampir...
što si i svaku noć sve od tada.
Obojica ste to učinili.
Ja sam ti oduzeo život.
On ti je dao drugi.
I evo ga.
Obojicu vas mrzim.
Hodao sam čitavu noć.
Kao i godinama prije...
mišlju bremenitom od grižnje
pri pomisli na ubijanje.
Mislio sam na sve što sam
učinio i nisam mogao vratiti.
Žudio sam za trenutkom spokoja.
Vezani zajedno u mržnji.
Ali tebe ne mogu mrziti, Louis.
Louis, ljubavi moja.
Bila sam smrtnik sve dok mi...
ti nisi darovao besmrtni poljubac.
Postao si mi i majka i otac.
I zato sam zauvijek tvoja.
No sad je trenutak da se s tim svrši.
Trenutak je da ga napustimo.
Nikad nas neće pustiti.
Stvarno?
Što je sad? Nerviraš me.
Sama tvoja prisutnost...
me nervira!
Je li?
Našao sam nekoga tko će biti vampir
bolji od vas oboje!
To bi me trebalo uplašiti?
Razmažena si, jer si jedinica.
Treba ti brat.
Ili meni.
Umoran sam od vas oboje.
Mogli bismo naseliti svijet vampirima...
nas troje.
Ti ne...
moja mala Claudia.
Ti si lažac.
No, remetiš mi nakanu.
Kakvu nakanu?
Došla sam s tobom sklopiti mir.
Premda si otac laži...
želim da bude kako je bilo.
Onda mi prestani dodijavati.
Moram ja kudikamo više od tog.
Donijela sam ti poklon.
Nadajmo se da je to...
prekrasna žena...
s darovitošću koju ti nikad nećeš imati.
Zašto govoriš takve stvari?
Nisi se dovoljno nahranio.
Vidim to po tvojoj boji.
Dođi vidjeti.
Ne ljuti se na mene.
Kad sam ih vidjela,
znala sam da su za tebe.
Pijani...
od brendija. Tek gutljajčić.
Bogme si nadmašila...
samu sebe.
Obećavam da ću se riješiti tijela.
Znači opraštamo jedno drugome?
Da.
Absint?
Dala si im absint?
Ne.
Laudanum.
Laudanum?
Da.
Nažalost, ubio ih je.
No održava krv toplom.
Pustila si da pijem...
mrtvu krv?
Pustila si...
da pijem...
Jednome si me naučio...
nikad ne pij od mrtvih.
Stavi me u moj kovčeg.
Stavi me u moj kovčeg.
Stavit ću ja tebe u tvoj kovčeg!
Moj Bože!
Podigni me!
Laku noć, slatki kneže.
Nek te jata vragova ponesu
do tvog počinka.
Da ga spalimo?
Zakopamo?
Što bi se njemu svidjelo?
Močvara?
On pripada onim gmazovima.
Zaslužio je umrijeti.
Možda zaslužujemo i mi
svaku noć našeg života.
Bio je moj stvoritelj.
Dao mi je ovaj život...
što god bio.
Nije smjelo biti ovako.
Učinila sam to zbog nas.
Da možemo biti slobodni.
Nedostajao vam je?
Bio je sve što sam znao.
Vrlo jednostavno.
Bili smo kao dvoje siročadi
koji uče ponovno živjeti.
Rezervirali smo put u Europu.
U tjednima dok smo čekali da stigne brod...
proučavala je mitove i legende
Starog svijeta...
opsjednuta potragom za onim
što je zvala "našom vrstom".
Gle koga smo zaboravili.
Hajde da ih oslobodimo.
-Da.
-Da.
To je kočija.
Slušaj, Louis...
u ovim starim rukama...
još uvijek ima života.
Ne baš furioso.
Moderato...
cantabile, možda.
Kako to može biti?
Pitaj krokodila.
Pomogla je njegova krv.
Potom prehrana od krvi zmija...
krastača...
i sveg trulog života...
Mississippija...
polako...
Lestat je ponovno postao nešto...
nalik sebi.
Bila si jako...
jako...
jako...
zločesta djevojčica.
Brod plovi bez nas!
Premda požar kao da se širio...
stajao sam na palubi u strahu
da će ponovno izići iz rijeke...
poput nekog čudovišta kako bi nas uništio.
I čitavo sam vrijeme mislio...
"Lestat...
"mi zaslužujemo tvoju osvetu.
"Dao si mi mračni dar...
"a ja sam te po drugi put
predao u ruke smrti. "
Premda brod bijaše blažen bez štakora...
ipak je neobična počast
napala njegove putnike.
Jedino smo se Claudia i ja doimali imuni.
Držali smo se sami za sebe...
razmišljajući o našoj misteriji.
Stigli smo na Sredozemlje.
Želio sam da more bude plavo...
no bijahu to crne...
noćne vode.
Kako sam samo patio...
trudeći se da se prisjetim boje koju sam
u mladosti uzeo zdravo za gotovo.
Tražili smo selo za selom...
ruševinu za ruševinom...
zemlju za zemljom.
Nikad ne bismo našli ništa.
Počeo sam vjerovati da smo jedini.
U toj pomisli bijaše čudne utjehe.
Jer što bi prokleti mogao reći prokletom?
Niste našli ništa?
Seoske glasine...
praznovjerja o češnjaku...
raspelima...
stari dobri kolac kroz srce.
A o nekom naše vrste?
Ni šapata.
U Transilvaniji nema vampira?
Nema grofa Drakule?
Maštarije, prijatelju.
Prostačke maštarije poremećena Irca.
Pariz...
rujan 1870.
Grad o kojem sam oduvijek snivao.
Napokon, bijah Kreolac,
a Pariz bijaše majka New Orleansa.
Čitavi jedan svemir i cio sam za sebe.
Bili smo ponovno živi.
Samo nas dvoje.
Bijah tako zanesen,
da sam joj popuštao pred svakom željom.
Onda se zbilo...
kad sam ja napustio
potragu za vampirima...
da je vampir pronašao mene.
Lakrdijašu!
Santiago!
Svijet sam pretražio tražeći
besmrtnika i našao ovo!
Povedi malenu ljepoticu.
Nitko vam neće nauditi.
Neću to dopustiti.
I...
upamti moje ime.
Armand.
Upamti što sam ti rekao.
Oni imaju drukčije moći. Čitat će ti misli.
To je on, on je vampir.
Dvoje ljubavnika...
među ljubicama šeta...
dok jedno drugo grle strasno...
na smrt pomišljat baš bi bila šteta...
sve dok ne stupim ja...
a tad je kasno!
Vampiri koji se prave da su
ljudi koji se prave vampirima.
Kako avangardno.
Monah, čija duša s rajem opći...
provodi dane...
razmišljajući pobožno...
ubrzo će pred svog Stvoritelja doći.
A za molitve mu nagrada izostane.
Tu pouci je kraj...
vama je sad zborim:
Svaki od vas taknut mora moje hladne ruke.
Svaki od vas pognut će svoje čelo
pred usnama mojim.
Ali, čujte!
Mislim da smrtnik amo hodi!
Što to tu je?
Ljepotica amo hiti?
Ružica u cvatu, cvijetak neki plah?
Možda mi nevjestom ona želi biti.
Pouci mojoj možda nije kraj!
Ne želim umrijeti!
Ali smrt mi jesmo, to smo uvijek bili.
Neka mi netko pomogne!
Molim vas!
-Što sam učinila?
-Svi umiremo!
Ali ja sam mlada!
Smrt godine ne cijeni!
Može stići u svako doba i na svako mjesto.
I kako je put ova ružičasta sad...
postat će siva, s godinama propast.
Dajte da živim! Briga me!
A što te briga umreš li sad?
Što ako smrt u srcu ljubavi ima,
pa te oslobodi?
Kome da poda tu strast?
Izabrat ćeš nekog iz publike?
Nekog da pati kao i ti?
G. Vampir, uzmite mene!
Obožavam vas!
Ti čekaj svoj red!
Dakle...
Znaš li ti što znači biti voljen od smrti?
Postati nevjestom našom?
Bez boli.
Bez boli.
Čudovišno.
Mi živimo tu dolje.
Da ti pokažem.
Čudovišno.
Da.
I jako lijepo.
Dobrodošao u moj dom.
Kušaj ga.
Dva vampira...
iz Novog svijeta...
došli da nas vode u novo doba...
dok sve što volimo polako trune...
i vene.
Jesi li ti vođa ove skupine?
Kad bi vođa postojao...
ja bih bio taj.
-Znači ti imaš odgovore?
-Znači ti imaš pitanja?
Što smo mi?
Ništa...
ako ne vampiri.
Tko nas je učinio onim što jesmo?
Svakako znaš onog tko je učinio tebe?
Da, ali onaj koji je učinio njega?
Izvor...
sveg ovog...
zla.
Shvaćam.
Vidio sam te u kazalištu.
Tvoju patnju...
tvoje suosjećanje prema onoj djevojci.
Ti umireš...
kad ubiješ.
Osjećaš da zaslužuješ smrt
i ni u čemu ne štediš.
No čini li te to zlim?
Pošto shvaćaš ono što ti zoveš dobrim,
ne čini li te to...
dobrim?
Znači nema ničeg?
Možda.
No možda je...
ovo...
jedino pravo preostalo zlo.
Znači Bog ne postoji?
Ja o Bogu ništa ne znam.
Niti o đavlu.
Nikad nisam imao ukazanje,
niti saznao tajnu...
koja bi proklela ili spasila moju dušu.
I koliko ja znam...
nakon 400 godina...
ja sam najstariji...
živući vampir...
na svijetu.
Znači onako je kako sam se
oduvijek pribojavao.
Ti se previše bojiš.
Toliko da me tjeraš da se bojim...
Onaj koji te unovačio...
trebao ti je to reći.
Onaj koji je napustio
Stari svijet zbog Novog...
On nije znao ništa.
A niti je mario.
Znao?
Dođi, voljeni.
Vrijeme je da pođemo.
Gladna sam...
a grad čeka.
Mjesto bijaše prazno kad smo odlazili.
Tiho poput groba.
I dok smo tapkali, ponovno se javi misao:
"Učinio sam krivo Lestatu.
"Mrzio sam ga iz krivih razloga. "
Kako si mu učinio krivo?
Spomenuo si ime.
Da, i ne želim ga ponoviti.
Među nama vampirima ovdje...
postoji tek jedan zločin.
A taj zločin znači smrt za svakog vampira:
Ubiti svoga vlastitog.
-Misliš da bih im dopustio da ti naude?
-Ne, ne bi.
Opasnost te drži za me.
Ljubav te drži za me.
-Ljubav?
-Ljubav.
Ostavio bi me zbog Armanda
ako bi te pozvao.
Nikad.
On te želi, kao i ti njega. Čekao te.
Želi te kao sudruga.
On čeka tamo na onom mjestu.
A dosadno mu je i beživotno kao i nama.
Možda, da.
Znaš li što mi je rekla njegova duša
ne progovorivši ni slova?
"Pusti ga", rekao je.
"Pusti ga."
Bih li to trebala učiniti?
Pustiti te?
Mog oca...
mog Louisa...
koji me stvorio?
Sve će biti u redu.
Doista u to vjeruješ?
Vojnik...
pri povratku iz ratnog ognja...
misli da ga je pobjeda izliječila od jada...
dok ne naiđe smrt...
i sasiječe ga s konja.
Čekao sam te.
Slušaj me.
Claudia mi je vrlo draga.
Kćer mi je.
Tvoja ljubavnica.
Ne, moja voljena.
Moje dijete.
Kad to kažeš, nevin si.
Ona je u opasnosti, zar ne?
-Jest.
-Zašto?
Mogao bih ti dati razloge.
Njezina šutljivost.
Njezina mladost.
Zabranjeno je novačiti
nekoga tako mladog...
tako bespomoćnog...
tko ne može preživjeti sam.
Tada krivi onog tko ju je unovačio.
Ubili ste vampira koji vas je stvorio?
Zato mu ne želite reći ime?
Santiago misli da jeste.
-S njim ne želimo svađu.
-Ona je već počela.
Želiš li je spasiti...
-reci joj neka ide!
-Tada idem ja.
Tako brzo?
Bez ijednog odgovora za kojima tako žudiš?
Rekao si da ih nema.
Ali si postavio kriva pitanja.
Znaš li...
koliko malo vampira...
ima snage za besmrtnost?
Kako brzo ginu po vlastitoj volji.
Svijet...
se mijenja.
Mi ne.
U tome leži ironija...
koja nas napokon ubija.
Trebaš mi da bi uspostavio
vezu s ovim dobom.
Ja?
Zar ne shvaćaš?
Nisam ja duh nijednog doba.
Ja sam sa svime u zavadi.
Oduvijek sam to bio.
Ali to je sam duh tvoga doba.
Samo srce.
Tvoje...
posrnuće...
posrnuće je stoljeća.
A vampiri u kazalištu?
Dekadentni...
beskorisni.
Ništa oni ne mogu odraziti.
Ali...
ti da.
Ti odražavaš...
njegovo slomljeno srce.
Vampir...
s ljudskom dušom.
Besmrtnik sa smrtničkom strašću.
Ti...
si...
prekrasan, moj prijatelju.
Lestat je zacijelo plakao kad te unovačio.
Poznavao si Lestata?
Da.
Poznavao sam ga.
Dovoljno da ne bih žalio
zbog njegova odlaska.
Napokon osjetih nekakav spokoj.
Našao sam učitelja koji,
shvatih, Lestat nikad ne bi mogao biti.
Armand nikad neće zadržavati znanje.
Ono će proći kroz njega
kao kroz stakleno okno.
Madeleine...
Louis je sramežljiv.
Pij.
Učini to.
Jer ja ne mogu. Nemam tu snagu.
-Pobrinuo si se za to kad si načinio mene.
-Nemate blagog pojma što tražite!
Naprotiv.
Ti si našao novo društvo! Načini meni moje!
Kakvi vam mi djelujemo?
Smatrate nas lijepim?
Čarobnim?
Naša bijela put, okrutne oči?
Imate li pojma što ćete postati?
Tvoje je zlo u tome što ne možeš biti zao!
Ja zbog tog više neću patiti!
Ne tjeraj me na to, ne mogu!
A meni si mogao učiniti.
Oteli ste me iz majčinih ruku
kao dva čudovišta iz bajke.
A sad tuguješ!
Nemam dovoljno suza
za ono što ste mi učinili!
Daj mi je, Louis!
Prije nego me ostaviš!
O, Bože!
Svejedno te volim!
U tome je patnja čitave stvari!
Tko će mariti za me, ljubavi...
tamni moj anđele, kad te ne bude?
Što mislite, što je ona, Madeleine?
Lutka?
Dijete koje ne može umrijeti.
A dijete koje je umrlo?
Moja kći.
Što joj se događa?
Umire.
I tebi se to dogodilo...
samo si bila premala da se sjećaš.
Ali ako umre...
To je smrtnička smrt.
Ne uzmi mi ništa za zlo, ljubavi.
Sad smo kvit.
Kako to misliš?
Ono što je u sobi umrlo nije ta žena.
Umro je...
posljednji...
ljudski dah u meni.
Da, oče.
Napokon smo kvit.
Kucnuo trenutak pravde, malena.
Zovite mi Armanda. On ovo ne bi dopustio.
Smrt za druge.
Za tebe...
vječnost u sanduku.
Zazidan u tamnici.
Jedino će ti društvo biti tvoji krici.
Možda će to trajati stoljećima.
Vodite ih!
Ugodni snovi.
Ne! Ne!
Upomoć!
Budi se!
Gdje je Claudia?
Claudia. Njoj ne mogu pomoći.
-Gdje je Claudia?
-Ne mogu je spasiti!
Riskirat ću samo da spasim tebe!
Nemoj!
Dođi, Louis.
Ne ovdje.
Znači vampir može plakati?
Jednom...
možda dvaput u svojoj vječnosti.
I možda sam im se onako osvetio
ne bi li zaustavio te suze zauvijek.
Zaustavite ga! Sve gori!
Uhvatite ga! Zaustavite ga!
Nisi ih čak ni upozorio, je li?
Ne.
A znao si što ću učiniti.
Znao sam.
Zar nisam tebe spasio?
Od jezive zore.
Bio si im vođa. Vjerovali su ti.
Ne.
Natjerao si me da uvidim njihove slabosti.
Bili su...
osuđeni,
zatočeni u svom dekadentnom dobu.
Zaboravili su prvu pouku...
da moramo biti moćni...
lijepi...
i bez kajanja.
I ti me tome možeš naučiti?
Da.
Da budem bez kajanja?
Kakav bismo par mogli biti.
No što ako je to pouka
koju ne marim naučiti?
Kako to misliš?
Što ako je sve što imam moja patnja?
Moje kajanje?
Ne želiš se toga riješiti?
Pa da i njega imaš?
Srce koje tuguje za onom...
koju si spalio do pepela?
Kunem se da nisam...
Ali ja znam da jesi.
Znam...
ti se...
ni zbog čega ne kaješ.
Ti ništa...
ne osjećaš.
Ako je to sve što imam naučiti...
onda to mogu sam.
Umrijet ću.
Ne.
Ti jesi mrtav.
I želiš da te ja još jednom oživim.
I koliko god da me tvoj poziv privlači...
nažalost...
moram odbiti.
Godinama sam lutao:
Italija, Grčka...
svim tim drevnim zemljama.
No svijet mi bijaše grob...
groblje puno razbijenih kipova.
A svaki je od tih kipova
podsjećao na njezino lice.
Tada, iz radoznalosti...
dosade, tko zna čega...
napustih Stari svijet...
i vratih se u svoju Ameriku.
IZLAZAK SUNCA
A tamo mi je mehaničko čudo
omogućilo da vidim izlazak sunca...
prvi put...
nakon 200 godina.
I to kakve izlaske sunca!
Viđeni onako kako ih ljudsko
oko nikad ne može vidjeti.
Isprva srebrni...
a potom, kako su odmicale godine,
u nijansama purpura...
crvenog...
i mog davno izgubljena plavog.
U proljeće 1988., vratih se u New Orleans.
Čim sam omirisao zrak,
znao sam da sam doma.
Bijaše bogat...
skoro sladak...
poput miomirisa jasmina
i ruža u starome dvorištu.
Hodao sam ulicama uživajući
u tom davno izgubljenu miomirisu.
A tada, u ulici Prytania...
tek par ulica od groblja Lafayette...
osjetih miris smrti.
A nije dopirao iz grobova.
Dok sam hodao, miris je bivao sve jači.
Stara smrt.
Miris preslab da bi ga otkrili smrtnici.
Tako mi je drago što si ovdje!
Snivao sam...
o ovom trenutku.
Nikad nije smjela postati jedna od...
nas.
Sve je to prošlost, Lestat.
Prošlost.
Još uvijek si lijep, Louis.
Ti si oduvijek bio onaj jaki.
Ne boj se.
Ne želim ti zlo.
Znači vratio si se doma meni?
Sjećaš li se kakav sam bio?
Vampir...
kakav sam bio?
Da, sjećam se.
Nitko...
me nije mogao odbiti...
čak ni ti, Louis.
Nastojao sam.
Da, jesi.
I što si više nastojao...
više sam te želio.
Ne mogu to podnijeti.
Takva svjetla...
i tu buku!
Čine noć svjetlijom od dana.
Lažna je to noć.
Ne može ti nauditi.
Ostaneš li sa mnom, Louise...
mogao bih se opet odvažiti van.
Postati stari Lestat.
Sad moram poći.
Što god bilo s Lestatom, ne znam.
Idem dalje...
noć na noć.
Hranim se onima koji mi iskrsnu na putu.
No sva je moja strast nestala
s njezinom zlatnom kosom.
Ja sam duh od natprirodna tijela.
Zaseban.
Nepromjenjiv.
Prazan.
Prazan?
To je sve?
Ne, ne može tako svršiti.
Ali jest.
Više se nema što pričati.
Mora biti još. Vi sami sebe ne shvaćate.
Vi niste prazni.
Što bi ja dao da budem poput vas,
da imam vašu moć...
da vidim stvari koje ste i vi vidjeli.
Niste slušali.
Jesam. Vaša priča je nevjerojatna.
-Čudesna.
-Činite s njom što vam drago.
Dajte je drugima. Naučite što možete.
Samo je jedan način da doista naučim,
i vi to znate.
Amo ste me doveli s razlogom.
Zar ne?
A koji bi to razlog bio?
Želite društvo, vezu s vanjskim svijetom.
A to sam ja.
Uzmite me. Ja to želim.
-Ne dam da to tako završi.
-Dragi Bože, opet sam podbacio.
Ne, niste. Bog s tim nema ništa.
Sviđa ti se ovo?
Sviđa ti se biti hrana besmrtnima?
Sviđa ti se smrt?
Prestani!
1791. bijaše godina kad se to zbilo.
Imao sam 24 godine.
Bio sam mlađi nego vi sad.
Bilo je to drukčije doba.
U toj sam dobi bio muškarac.
Gospodar velike plantaže
južno od New Orleansa.
Žena mi je umrla pri porodu.
Neka mi netko promijeni gaće.
Ona i dojenče bijahu pokopani
pred manje od pola godine.
Dobar materijal.
Rado bih im se bio pridružio.
Dobra stvar.
Pretpostavljam da se ne trebam predstaviti.
Već se osjećam bolje.
Najviše od svega žudio sam za smrću.
Dozivao sam je.
Izbavljenje od boli života.
Još uvijek cmizdriš.
Jesi li čuo dovoljno?
Ja sam to morao slušati stoljećima.
Ne boj se.
Pružit ću ti izbor koji ja...
...nikad nisam imao.