Tip:
Highlight text to annotate it
X
prijevod: džabaludin
MMVII / X
New York,
16. veljače, 1959.
Požuri, onesvijestila se prije 10 minuta.
Hitna pomoć stiže.
Sveta Tereza, dragi Bože,
ne napuštaj me...
...daj mi snage. Želim živjeti.
Vrati me u život.
Pariz, Belleville, 1918.
Zašto plačeš?
-Bježi odavde, smeće!
Tako sam usamljena i jadna.
Život je tako težak.
Samo to znam.
Što još mogu reći?
Što radiš tu?
Zašto plačeš?
Jesi li sama?
Gdje ti je majka?
Gdjegod da odem,
u lancima,
Nema ničeg osim bola.
Ničega za završiti.
Život mi je tako težak.
Nisam ništa drugo spoznala,
sama sam i jadna.
Baš si krasna majka!
Treba te objesiti!
I ja moram živjeti. Ja sam pjevačica!
-Ona treba paziti na tvoju kćer!!
Ja se odlično brinem za nju!
Louise, ne mogu te više čekati.
Belleville je užasan.
Agent mi kaže da netko s mojim talentom
treba ići u Konstantinopolj...
...kao pjevač Frehel...
Dobre vijesti za našeg akrobata?
Naravno, Clemenceau šalje pozdrave.
Ostavila sam Edith s majkom.
Ona će se brinuti za nju
dok se ja ne sredim.
Louise, ne mogu te više čekati.
Anetta.
Ima li koga?
Edith?
Louise?
Vodim je sa sobom.
Bernay, Normandija, 1918.
A tko je ovo?
Tvoja unuka: Edith.
Neko čudno ime.
Djeluje bolešljivo.
Dođi.
Što radiš tu?
Pravi anđeo!
Kako se zoveš?
Na posao, Titine!
-Netko je gore u toaletu.
Kako krasne plave oči imaš.
Slušam...
Moram se vratiti.
Uskoro će me demobilizirati.
Onda ću opet raditi kao akrobat.
Vratit ću se svom malom anđelu.
-Ne sada!
Gotova sam, Mama Louise.
-Pazi na vrata.
Gdje joj je majka?
Nemam pojma.
Želiš li da ostane ovdje?
Ljudi će ogovarati.
-Ljudi to uvijek čine.
Neće li ona s nama na misu?
Zakasnit ćemo na misu.
-Svijet se ne okreće oko nje.
Izgleda da imamo bebu.
-Možemo li je vidjeti?
To je curica. Hoće li malo kruha?
-Dobro je, svi, idemo napolje.
Hajde, pitaj je, hoće li nam pjevati.
Šteta što je komunistima zabranjena pozornica.
Jedne noći sam plivala
u rođendanskoj haljini,
Nitko me nije mogao vidjeti,
osim same noći.
Sve dok se odjednom nije pojavio Mjesec.
Pomislila sam: obasjaj me.
Onda sam u blizini čula
srceparajući plač.
Čovjek stajaše na stijeni,
Dovoljno nisko da me vidi.
Čovjek vrisnu "Oh!"
A iz vode,
ja vrisnuh "oh" natrag.
Vidio me golu,
Bez ičega,
Crvenjela sam se cijelu noć.
Vidio me je golu,
Potpuno golu.
Zbog poštovanja prema jadniku,
pokrila sam lice.
Ali sad znam
da sam radeći to
Na kraju pokazala
svoje čari dolje.
Vidio me je golu.
Titine! Otvori vrata.
Sada je dosta.
Što je bilo?
- Edith je s njom.
Rekoh ti da otvoriš!
-Što je bilo?
Ništa. Diži se.
Stižu nam klijenti.
Otvori vrata! Inače ću...
-Neću da radim.
Ne želim raditi.
-Oh, nećeš da radiš?
Što ti misliš, da je ovo hotel?
-Edith će ostati sa mnom večeras.
To TI misliš.
Ja sam. Otvori vrata.
Vojnik je ovdje.
Nije me bilo briga.
Taj lažac sa svojim lažima i alibijima.
Prekini s glupostima i odlazi odavde.
Inače ćeš završiti na ulici.
Ne dramatiziraj!
Ne želim više gluposti.
New York, 8. svibnja 1959.
Doug!
Što je, jesi ljubomoran?
Poslat ću ploče Billie Holiday
u hotel.
Hvala ti, Loulu. Billie i ja smo rođene iste godine.
Zar to nije nešto?
Donio sam crteže.
Želiš ih pogledati sad ili kasnije?
Kasnije. Prvo moram otpjevati tu ljigavu pjesmu.
To je bilo prije tebe...
-Što?
Ništa.
Spremna sam.
Spremna sam.
To je Jeanne!
Što je bilo?
Krv je posvuda...
-Pričaj mi o tome!
Htio se igrati doktora i pacijenata,
s mojim instrumentima.
Prljava svinja!
Titine!
Morat ćemo reći Madame.
-Ubit će me. Boli!
Ništa ne vidim.
Onda, doktore?
-Bojim se da nije dobro.
Njena mrežnica.
Je li slijepa?
Inficirana je.
Strpljenja.
Ovakve stvari mogu trajati mjesecima.
Odnesite ovo apotekaru.
Zahvaljujem.
Čije je ona dijete?
Ničije.
Lisieux, Normandija.
Theresa, nikad te ništa nisam molila.
Ali te molim da poslušaš malu Edith.
Molim te, Edith.
Kaži. Ona sluša.
Tereza, ne želim biti slijepa.
Želim vidjeti.
Ona se zabija u sve.
Nastavi.
Želim naučiti čitati i trčati kao nekada.
Ne želim biti slijepa.
Sveta Tereza, molim te pitaj malog Isusa
da se pobrine za Edith.
Nastavi.
Hvala vam, Sveta Tereza, Isuse.
-Hvala vam.
Progledala je...
Progledala je!
Titine, diži se!
Što je bilo?
-Vratio se. Vratio se zbog Edith.
Obuci se.
Ne mogu mi to učiniti!
Kako možeš stalno to raditi?
Vidjet će cijeli svijet.
Idi!
Edith!
Titine!
Ne uzimaj mi moju djevojčicu.
Pusti je!
Dosta!
Luda je!
Prestani ili ću te izbaciti napolje!
Nemaš prava!
Ne čini mi to!
-Odlazi!
Gotovo je! Prekidam sve.
Nalazimo se u zračnoj luci Orly.
Putnici se iskrcavaju...
...Vidim Edith Piaf!
Sa mladićem u sakou.
Što ste donijeli iz Amerike?
-Amerikanca.
Kako se zove?
Edith, molim vas!
Kao u njenoj pjesmi, odnijela ju
'je gomila.'.
Ona ulazi u svoj fantastični
crno-bijeli automobil.
Iscrpljena je, ali se svejedno ističe.
Tišina, molim! Želim nazdraviti...
Pijana si!
Ti mi reci!
Pomozite nesposobnom.
Gledajte svirača akorda ili ću vas srediti.
Odličan tajming.
Zovi šefa.
Želim šampanjac na račun kuće.
Ja sam Edith Piaf,
i napravila sam mnogo sranja.
Ljubite se! Čak i oni koji se ne vole!
Poljubi me, Claude.
Oh, želim te poljubiti Edith.
Tko je ova?
-Nemam pojma.
Ljuti tartar biftek?
-Gdje je tvoj zgodni kolega?
Nemoj je zafrkavati...
-Smiri se. Jel' te netko nešto pitao?
Gospođice?
Gđo Piaf, kakvo zadovoljstvo!
Što mogu učiniti za vas?
Puno. Želim poklon.
-Naravno.
Tražila sam šampanjac,
ali bih više voljela prsten...
... veliki prsten optočen dijamantima.
Ne brinite. Samo donesite šampanjac.
Za ljubav koju imam prema svima vama...
...dižem zdravicu. Pomozite mi.
Zdravica za Marguerite.
Mog kompozitora i najodaniju
poslovnu prijateljicu.
Oh, nemoj crvenjeti.
Rasplakat ćeš nas.
Što ćemo fotografiranjem?
-Mislim da nećemo.
Mjehurići i alkohol, krasno!
To je Claude-ovo djelo.
Tako si dosadan, Loulou.
Upravo smo se vratili u Pariz i zezamo se.
Prekini izigravati nesretnog ljubavnika.
Čekam nekoga.
Ne zaboravi svoje obaveze.
Nisi samo ti bitna.
Sjećaš se prve noći u Gerney-u?
Izgledala sam kao klošar.
Ti si mislila da sam princeza.
Bila si princeza.
Moja princeza!
Za Marguerite.
Za sve one koji me žele
vidjeti kako propadam.
Misle da ne znam!
Živjeli!
Što je bilo, Louise?
-U lošoj je formi.
Ne smetaj, imamo posla.
Nisi ovdje radi dekoracije.
Prihvati se posla.
Hajde, na posao.
Ovo nije dječija igra.
Zaradit ćeš svoju ušteđevinu.
Dosta!
Glupo derište!
Svima smetaš!
Idi u prikolicu.
Jedi nešto.
Dame i gospodo, pozdravite
Louisa, Čovjeka Zmiju!
Kakav anđeo!
Koliko ima godina?
-Deset.
Nema majke?
Kako misliš?
Tako je usamljena.
Što je sa kalvadosima (???)
u tvojoj prikolici?
Idemo.
Znaš li tko sam?
Ja sam Tereza.
Jesu li ti oči u redu, dušo?
Jesu.
Tako si božanstvena.
Za koga želiš moliti?
Želim se moliti za Titine.
Dobro. Brinut ću se o tebi.
Nikad to ne zaboravi.
Kad god budeš usamljena,
sjeti se da sam ja uvijek tu.
Eto ti sad!
Trebao si zamijeniti taj kotač!.
Svi smo u istim govnima!
Nije me briga!
-Nije? Onda odjebi!
Ne trebaš dopustiti da
te takve stvari uzrujaju!
Ne mogu izdržati, Caroli!
Pijan si.
-Osamostalit ću se.
Malo sutra!
Nema toliko cirkusa.
Snaći ću se.
Baš kad sam se navikla na tebe.
-Bit će ti dobro bez mene!
Sveta Tereza, molim te neka promijeni mišljenje.
Ne želim napustiti cirkus.
Potpuno je smeten.
Učestvuje li i djevojčica?
Pričekaj.
Uradi nešto.
Napravi nešto prije nego odu.
Hajde, uradi nešto.
Bravo!
Moja kćer!
Grasse, studeni 1963.
Dosta mi je tog soka od mrkve.
-Pit ćeš ga dok god te ja njegujem.
Volim tamu.
-Sunce će ti dobro doći.
Znam da nije lako,
ali treba ti puno odmora...
...i strpljenja.
Muž te je zvao danas...
-Nema svrhe.
Smeta mi što sam pretjerala.
Zadnje 3 godine su bile grozne.
Ti si izvođač.
Simone?
Pretpostavljam da nikad više neću pjevati?
Pariz, Montmartre.
studeni 1935.
Koji ti je vrag?
Gladna sam.
Prvo pjevamo, onda jedemo.
Pjevaj sam i onda si prosjak.
Kad si u duetu, onda je to šou.
Hoću pjevati ovdje.
Hej, ti!
Nije dopušteno pjevanje na ulici!
Stvarno?
Koliko imaš godina?
-Dvadeset.
Što je to?
Popila je samo malo.
-Dođi ovamo.
Znaš li "Du Gris"?
Oh, gospodine...
-Začepi!
Ako to otpjevaš, pustit ću te.
Moja je smjena, gledat ću na drugu stranu.
Sljedeći tjedan slavimo
5 godišnjicu.
Bi li radije radila sa mnom
ili u tvornici?
Prije bih si prerezala vrat.
A ti?
Kako misliš?
Bi li se ubila u svojoj maloj mljekari?
-Začepi.! Sad jedemo.
Anetta, ne zavijaj, ok?
Pogle, to je tvoja pijana mater.
Edith?
Imaš li nešto sitniša?
To je sve?
-Nemam mnogo novca.
Daj mi nekoliko novčanica.
-Nemam ni jednu.
Ja sam ti majka.
-Idi dovraga!
Da otpjevam nešto?
-Izbacite je!
Ja sam izvođač. Što si ti?
Vidjet ćeš!
Što ću vidjeti?
-Kad budeš ležala na pločniku.
Smiri se ili izađi!
-Kada ti zatreba...
Odjebi!
...ne računaj da će ti kćerka
dati komadić kruha.
Dosta je.
-Odlazim. Pojedi ostalo ako hoćeš.
Nisi ti pjevačica, droljo!
-Pusti je na miru ili ćeš imati posla sa mnom.
Oh, baš me briga za sve to!
Odjebi!
Idi i jebi se po ulicama!
Dok još možeš!
Hvala.
Tako ćeš upropastiti glas.
-Moram jesti.
Naravno.
Ja sam Louis Leplée.
Evo ti podsjetnica. Dođi u Gerney's,
sutra u dva.
Pjevačica si?
-Ne, ali imam drugih talenata.
Ponesi svoju glazbu,
ono što ćeš pjevati.
Što ako ne dođem?
Do tebe je, djevojko.
To je sve što imaš pokazati čitav dan?
Tako nagrađuješ moje povjerenje?
Moram ostaviti malo za svog oca.
Bolestan je i siromah.
Nisam ti ja socijalna služba.
-Ne, stvarno je bolestan.
Ako te izbacim na ulicu,
možda ćeš onda shvatiti.
Pusti je!
Nikad! Rađe ću gladovati nego
se kurvati.
Ako krepaš, sama si kriva!
-Začepi!
Želim JOŠ. jel' jasno?
Ili ćeš širiti noge, kao i sve ostale.
Ti ćeš prvi.
Albert, oprosti...
Molim te, ostani!
-Pusti kopile.
Daj joj nešto da popije.
Idete li do Kineza?
-Tko još ide?
Dvojca Italijana.
Ima burmuta i duhana.
A toplina drugog tijela...
Ako smo to uradili jednom,
ne znači da ćemo opet.
Ne počinji.
-Da objasnim?
Nije me briga za tebe.
Želiš li znati zašto?
Ne, preglupa sam?
Zato što sam ja umjetnik.
Bit ću na vrhu. Znam to.
Oduvijek sam znala!
To je Mali Cvijet...
...Sveta Tereza,
Predviđam velike stvari.
Vidjela si joj odjeću?
Djeluje bolesno.
Gdje ju je našao?
Nevjerojatna je.
Šampanjac.
Gazda je lud za njom.
-Kakav glas!
Ona je zaista nešto, Louise.
-Poštedi me ljubomore, Josette.
Kako se ono zoveš?
-Edith Giovanna Gassion.
Hmm, nije baš impresivno.
-Imam i druga imena:
Huguette Helias, Tania...
...Denise Jay.
Bili ste kod manikera!
-To nije bilo pitanje.
Kao ptica si.
-Mislite?
Stvarno?
Da li je "Ptičica" zauzeta?
-Jeste.
Vrapčić...
Bi li se zvala vrapčić: "piaf"?
Jel' tako kažete?
Vrapčić.
-Izvrsno!
Glupo je.
-Što TI znaš?
Vrapčić.
-Izvrsno!
Trebat će ti odgovarajući repertoar.
Bruants "Les Mômes de la Cloche".
Znam to.
-Ako treba, vježbaj cijelu noć.
Počet ćeš u petak.
Šou počinje.
Pazi na protezu.
Strašno je spora..
Idem tamo.
Philippo, nema alkohola iza pozornice.
Što radiš?
-Nisam imala vremena da završim.
Šijem rukav.
-Sada! Krcato je ljudima.
Još jedan razlog više!
Ne može takva izaći!
Gledaj, naša zvijezda oblači pridošlicu.
To je divno.
-Cure, idemo.
Moram povratiti.
-Ne sada. Požuri.
Prije dan-dva, na putu kući,
Sretna Zvijezda me je odvela...
...do umjetnice koju ćete večeras vidjeti.
Evo je, upravo onako kavu sam je prvi
put vidio, nebrušeni dragulj.
Sa ulice u Gerny's:
Vrapčić.
Ona mi je kao sestra.
Jesam li slagao?
-Nevjerojatna je.
Ovo je veliki Jean Mermoz.
To je za tebe.
Hvala.
Dođi, Edith.
Osvojila si ih.
Nastavit ćeš raditi upravo to...
...upoznat ću te s nekima koji ti
mogu puno pomoći u karijeri.
Ja sam Marguerite Monnot,
pijanistica.
Ako vam treba glazba,
ja ću vam je isporučiti.
Hvala.
-Dođi.
Edith, ovo je g. Jacques Canetti.
Umjetnički direktor na Radio Cité.
Gospođice, očarali ste me!
-Hvala.
Molim vas, pridružite nam se.
-Ne mogu, moram ići.
Što je tako važno?
Hvala vam.
Što je bilo?
Krasno, prekrasno...
Izlazi napolje ili ću te...
-Zvizni ga u labrnju!
Čekao sam te sat vremena!
Idi dovraga, kopile!
Stani.
Gospođice, vi ste predivni.
Ruka će mi otpasti.
Još mjehurića.
Daj mi bocu.
Rekla sam ti da me slušaš. Radio je
snažan medij, jel' tako Coquatrix?
Ali ne podcjenjuj Music Hall.
-Naravno da neću.
Imam nešto za tebe.
Pjesmu?
-Naravno.
Raymond!
Mireille, zovi Raymonda!
Netko ti je ovdje.
Onaj veliki tip te želi vidjeti.
Ovo je Raymond Asso.
Pisac, kompozitor, pjesnik.
Vraćam se odmah.
Obožavam vaš rad.
Ne sviđa mi se vaša faca.
Često sam vas vidio.
Ja vas nisam.
Ponoć je, svi na noge!
Vi ste velika zvijezda.
-Jesam, nosim visoke štikle.
Ako budete htjeli...
Pozovite me. Čekat ću vas.
Papa Leplée!
Zdravicu za Papa Leplée-a,
mog spasitelja.
Grasse, studeni 1963.
Bio je jako diskretan...
Jeste li bili ovdje jučer?
-Jesam, ali ga nisam vidjela.
Znači bio je kući.
-Možda. Šteta.
Bio je diskretan,
tako drag i pažljiv.
Donosiš nesreću!
Ona je kriva!
Vi ste Vrapčić?
Molim vas, pođite sa mnom.
-Zašto?
Ovuda.
Propustite me.
Vama govorim.
Imate li veze u podzemlju?
-Ne.
Pustite me na miru.
A Henri Valette? George, Johnny
Moreplovac i Albert? Nikad čuli za njih?
To su mi prijatelji.
Oni nemaju veze s ovim.
Saučesništvo je kazneno djelo.
-Nevina sam! Nisam ništa uradila.
Sve sam izgubila.
-Gdje ste bili sinoć?
Rekla sam vam, na zabavi...
Kopilad, svinje!
Ovo je odvratno!
Nismo u kazalištu.
Izgleda da imate par gadnih prijatelja.
Oni nisu takvi.
-Naravno, a ja sam kreten.
Imate li objašnjenje?
-Ne, trenutno.
To je sramota!
Vrati se ne ulicu, droljo!
-Ostavite je na miru!
Nije ona to uradila!
-Jesi li rekla tko je?
Ovo je pogreb.
Imajte malo poštovanja!
Samo još jedno pitanje.
-Vultures! Odlazi!
Sklanjaj se s puta!
Idi dovraga!
Gotovo je. Mrtva sam.
Vukli su me kroz govna.
Zaboravi.
Ništa nisam napravila!
-Znam.
Otvori!
Što je?
-Simone Berteaut?
Da.
Gospođice, molim vas, pođite s nama.
Zašto?
Vaša majka je sredila na sudu da
budete smješteni u internat.
Odmah. Spakirajte se.
Ne! Ona ostaje tu.
-Ovo nema veze s vama.
Zadnji put: idite se spakirati.
Želite me ubiti!
To je, zar ne?
Pustite me!
-Ona ostaje ovdje. Momone!
Edith, ne daj im!
Moje stvari! Nemam ništa!
Čuješ li to, govnaru?
Momone, ne!
Papa Leplée...
Oh, Papa Leplée...
Ubila si ga.
Gdje je novac?
Što se može očekivati
od bivše kurve?
Svi van iz garderobe!
Mamy, ti ostani.
Treba mi nešto protiv bola.
Zovi Amerikanca.
Možete ući.
Trijumf. Bila si veličanstvena.
-Doug?
Treba mi zraka.
Vraćam se s tobom u Chálons.
Ali do tamo ima 400 km.
Idi do vraga!
Svih vas mi je dosta!
Iscrpljena si.
To je dug put.
Ne, ne, uvijek ne!
Crkni!
Idemo natrag.
Okreni!
Upropastio si mi to!
-Što je to...
Test krvi je katastrofalan.
Slomila je 2 rebra koja ne možemo namjestiti.
Oporavljat će se tjednima.
Otkazao bih sve nastupe.
Dobro je. Molim te, idi.
Doktore, dajte mi injekciju da mogu pjevati.
Moje obožavanje nema granica.
Možda, ali ja ga nemam uopće.
Otkažite koncert.
Riskirate svoj život.
Što je život bez rizika?
Što kažeš na novi život?
Promijeni svoje okruženje.
Moje što?
-Tvoje okruženje.
Zašto me nisi ranije zvala?
Imala sam posla. Nisam znala
što hoćete od mene.
Čuo sam te kako pjevaš.
Moraš mnogo naučiti.
To mi još nitko nije rekao.
Za 3 mjeseca više nećeš biti "ona ženska".
Gotovi su tvoji dani u baru.
Imao je bistre plave oči
Koje su sijevale kao munje
u olujnoj noći
U-olujnoj-noći!
Artikulacija!
Ponovo!
Imao je bistre plave oči
Jesu li to riječi ili buka?
Što želite od mene?
-Perfektnu dikciju!
Pjevam onako kako govorim.
-Loše.
Izvikuješ riječi i one
gube svoj smisao.
Još sporije, Marguerite.
Radimo već šest sati.
Može li netko otvoriti prozor?
Kratko ćemo raditi disanje.
Od početka.
Imao je bistre plave oči, koje su sijevale
kao munje u olujnoj noći...
Ne obraćaš pažnju!
Ne stvaraš.
Moraš postati zaljubljena žena.
Misli kao glumica.
On me ismijava.
Svi smo umorni. Napravit ćemo pauzu.
S njim se osjećam kao da ne znam pjevati.
Što ti misliš tko si?
Ne budi zadovoljna polovinkama.
Pjevam od svoje devete godine.
Polako. To je novo i teško je.
Ti nešto interpretiraš, razumiješ?
Moraš ŽIVJETI pjesmu!
Nitko dosad nije imao problem
sa mojom dikcijom.
Nitko... kao na primjer?
Neuka publika u Gerny's-u?
Ili na ulici?
Radi kako ti kažem ili marš na ulicu.
Edith!
Za moju djevojčicu koja nikad ne
zaboravlja svog tatu.
Za moju malu!!
Je li tvoj mentor bogat?
Nije, sve radi iz ljubavi prema umjetnosti.
Misliš iz ljubavi prema tvom dupetu!
Hajde, mala, pjevaj.
-Pjevaj nam!
Tako treba prema njoj.
Pustio sam je da radi na svoj način.
Bio sam predobar prema njoj!
Previše si ukočena.
Kao boksač.
Izvođač mora biti umjetnik.
Moraš zgrabiti publiku.
Imaš divne ruke.
Iskoristi ih.
Pjevaj uz njihovu pomoć.
Ponovo, Marguerite.
Mrdaj ih.
Ruke!
Tako.
Izgledam glupo.
-Nastavi.
Obuci ovo.
Ne žele ljudi ovo.
Oni žele čuti moj glas.
Kako možeš istovremeno biti
tako talentirana i tako ograničena?
Otvori vrata.
-Povraća mi se!
Je li pijana?
-Paničari.
Publika čeka.
Tjednima si me gnjavio za ovo.
Za ime božije, izađi na binu prije
nego što sve razvale.
Ona stiže.
Edith?
Tri minute.
Ovo nije bar, ovo je kazalište.
Što ja radim ovdje?
Trema!
To je dobar znak.
Edith?
Što je?
To je to.
Za ovo smo tako teško radili.
Ne možeš sad odustati.
Otvori vrata.
Ne, ne mogu.
Molim te, otvori.
Digni se.
Dame i gospodo, Edith Piaf!
...Trijumf Edith Piaf ...
...Slava za Uličnu Pjevačicu...
...Premijera Vrapčića...
...Prvi čovjek
koji mi je pomogao...
...Piaf na turneji...
...Edith Piaf gostuje
u kazalištu A.B.C....
Vrapčić je mrtav
Živjela Edith Piaf!
"Žurila sam kući,
trebao mi je oslonac ljubavi,
...da bih našla samo praznu sobu.
Čekala i čekala; Znam tu sobu"
Jedva čekam da te vidim u tom komadu.
Pogledaj, evo Canetti.
Dirigent je čekao tri sata.
-Pa?
Premijera je za manje od 48 sati.
Znaš li za koliko ljudi je Cocteau
napisao komad?
Gospođice?
-Da, Suzanne?
Zvao je Meurisse.
Ručak sa g. Cocteau-om u osam.
Vidiš?
Zamoli ga da se vrati u ponoć.
-Jesi sigurna?
Gori si od Raymonda.
Uradi ovo, uradi ono.
Zato si ga otpustio.
-Prekini.
Želiš li vidjeti haljine?
-Da, haljine.
To je sve.
Pažljivo sa tim dugmićima.
Najjednostavniju, bez ovratnika.
Čovjek je na ulazu.,,
Ima nešto za tebe.
Tko je?
-Vojnik.
Rekla sam mu da si zauzeta.
Čeka u hodniku. Malo mu je neprijatno.
Neka uđe.
Dođite.
Evo je.
-Mnogo je bolja bez kragne.
Da?
Ja sam Michel Emer.
Kaplar.
Ovo nije vojska.
Što želite?
Imam pjesmu za vas.
Ne opet... već ih imam dosta.
Imam premijeru za dva dana.
Hoću ovu.
Sutra odlazim na front.
Tu je klavir.
Imate pet minuta.
Edith...
Morat ćemo pričekati.
Stani.
Želim to.
Svi napolje!
Ne misliš stvarno.
Već kasnimo.
Što ona ne misli?
Sviraj.
Želim to za Bobino.
Ne možeš tako.
Edith Piaf može kako joj se ćefne!
Francuski, molim.
Ona je beznadna, siromašna...
-Charles, pomozi nam.
Nisam ja prevoditelj.
Jadno. I nije u francuskoj tradiciji
Can-Cana i Gay Pariza.
Potpuni fijsako.
Nije prvi put da sam se morao boriti.
Amerikanci žele lijepe djevojke, a ne mene.
Ja nisam pariška seks bomba
kojoj ste se nadali.
Možete li me zamisliti u baletu?
S perjem u guzici?
Samo se smijte.
Nisam ja ono što im treba.
Misle da sam previše dosadna, ONI su glupi!
-Da, preglupi.
Edith, pogledaj, izvrsno.
Ne, ne, ne, ovdje.
Došla si na naslovnicu.
-Dvije kolone.
Ovo je odlično.
To je Virgil Thompson,
najutjecajniji američki kazališni kritičar.
Ovo je jako važan članak.
Ne znam čitati.
Prevedite.
Kaže da te ne bi trebala pustiti.
Da bi to bila greška.
Amerikanci te ne zaslužuju.
Znala sam da će se nešto desiti!
Moram se presvući...
...Ginou, pomozi mi oko haljina.
Večeras idem napolje. Imam spoj.
Uživajte!
Marcele, što je ovo?
-Govedina...probaj.
Smrdi kao crknuti pas.
Problem sa mesom?
Što?
U redu je.
Ona je...
U redu je.
Tvoj engleski je dobar kao i meso.
Ne sviđa ti se ovdje?
Malo sam iznenađena.
Nisam očekivala...
...kad si telefonirao i rekao da kao dvoje Francuza
u New Yorku trebamo jesti...
...nisam ovo očekivala.
-Uvijek dolazim ovdje.
Ti sigurno dobro znaš kako se kvare djevojke.
Odlučili ste?
-Dva brodeta od pastrve.
Ja ću: dva Tournedos Rossiniija,
i bocu Chateau Langelus iz 1938.
Gladna si?
-Bolje je od pečenog psa.
Oprosti.
Krenimo od početka.
Može?
Odkad si u New Yorku?
-Osam tjedana.
Sviđa li ti se Amerika?
-Uopće me ne zanima.
Ja ne razumijem njih,
kao niti oni mene.
Mora ti se sviđati "Mis Pariza".
-Grozno.
Što radiš kad ne pjevaš?
Isti si kao policajac.
Vezem.
Reci mi veličinu i isplest
ću ti džemper.
Ne, ali hvala bez obzira...
Ti ljudi su te prepoznali.
-Stvarno?
Kažu:: "Taj šmokljan je izgubio
zadnji meč. Pomeli su ga."
Ja ću im pokazati koga su pomeli.
-Ne!
Opusti se, šalim se.
Dobro je.
Možemo li biti manje formalni?
-Naravno.
Što radiš kad ne boksaš?
-Treniram i trčim...
A nakon treninga?
-Radim u Maroku na svojoj farmi.
Imaš farmu?
Uzgajam svinje.
Što, zašto ne?
Zaista, što da ne?
To je krasna farma, moderna, sa
izvrsnim, debelim svinjama.
Tko se brine o njima kad boksaš?
-Moja supruga.
Imaš...
...prekrasne ruke.
Čula si što sam rekla, Momone?
-Stvarno imaš lijepe prste.
Slušaj.
Koje boje su tvoje oči?
Nagnuo se preko...
-I smrdilo mu je iz usta.
Takva si kučka!
-Naravno, kad je svinjogojac.
Rekao je...
-Ljubičasto plave.
Naravno, ljubičasto plave.
Rekao je to na tako dječiji način.
Onda je rekao:
-To si kao dobra vila.
Malo pretjeruješ.
Jesi li ga poljubila?
-Nisam se usudila.
Bilo je predivno veče.
-Prekratko.
Hoćeš li me gledati kako boksam?
-Naravno.
Je li te pokušao poljubiti?
Ne znam je li mu uopće to palo na pamet.
Misliš da ti vjerujem!
Ja ću te gledati kako pjevaš.
Laku noć.
On je ljubav mog života...
Bili ste sjajni.
G. Lucien Roupp,
menadžer g. Cerdan-a.
Mr. Jameson, sa CBS televizije.
Možda nije pravo vrijeme,
ali biste li željeli...
Marlene.
Dobro veče. Oprostite.
Samo sam htjela nešto reći.
Godinama nisam bila u Parizu.
Ali večeras, kad ste pjevali,
vratila sam se tamo...
...na njegove ulice, ispod njegovog neba.
Vaš glas je duša Pariza.
Odveli ste me na putovanje.
Zbog vas sam zaplakala.
Hvala vam, iz dubine moga srca.
-Hvala.
Dođi.
Počinje mi se sviđati ovaj grad.
Večeras je nebo zvjezdano.
Idemo.
Marc, znaš li koliko dugo žive žabe?
U bajkama ili u stvarnosti?
Nitko mi nikad nije čitao bajke.
Nikad nisi imala priliku da ih čuješ?
Istina, ali nema veze...
Dreux. 13. prosinac 1959.
Malo sam umorna.
Odmah se vraćam.
Spustite je ovdje.
Vratit ću se odmah.
-Nema govora!
Nitko MENI ne govor kad da prekinem!
Što ćemo?
-Morat ćete isprazniti kuću.
Vraćamo se!
-Ne, Edith.
Moram nastaviti.
-To bi bilo samoubojstvo.
Ideš u bolnicu.
Nemoj, molim te!
Napustila si bolnicu prije svega 3 tjedna.
Bit će još koncerata.
Vodi me natrag na binu.
Moram pjevati.
Moram pjevati, Louise.
Nemam izbora.
Edith, molim te...
Zar ih ne čuješ?
-Stani...
Zatvori vrata!
Vodi me tamo natrag, Louise.
Ako ne pjevam večeras...
Ne otpjevam li bar jednu pjesmu,
izgubit ću samopouzdanje. Shvaćaš?
Doktore...
...uradite ono što morate.
Ne može ovaj put, dečki.
Mislili ste da ću se onesvijestiti,
ali ja sam odlično.
Nemojte pisati kako je ovo moja
samoubilačka turneja!
"Padam"
Sveta Tereza,
prvo da ti se zahvalim...
Znam da si ti zaslužna za sve.
Ti si mi ga poslala.
Našla sam ljubav.
Zahvaljujući tebi.
Mali Isuse,
čuvaj Marcela.
Hajde, Marcel!
Ne!
Prerano je, Edith.
-Pobijedit će, osjećam to.
Krene li po zlu, imat ćeš problema.
-Kako to?
Bude li problema, zvat ću te.
Hajde sad.
Požuri!
Hajde, Marcel!
Još jedna runda!
Hajde, Marcel!
Sredi ga!
Što se događa?
-Zale je povrijeđen.
Je li gotovo?
Je li postao svjetski šampion?
Pravi si anđeo.
Nisam više dobra vila?
Ti si moj šampion.
Želim zauvijek biti s tobom.
Nije bilo ničega prije tebe.
Sve to je prošlost.
Ostani sa mnom.
Najdraži moj, prije no što legoh sinoć
zamislila sam dan...
...dan koji nije bio ni dug ni kratak.
Kakva bol, avion je odletio s mojim srcem,
mojim životom, mojim dahom...
...slatki moj dečko,
moj mali, moj najdraži...
...tvoj miris je još u mojim plahtama,
a moje srce bez prestanka spava...
...u naručju tuge.
Draga, volim te.
Što si mi učinila?
Fališ mi.
Depresivna sam, beživotna,
kao da očekujem nešto...
...drži me blizu svoga srca i
znaj da mi ništa nije važnije od tebe.
Vrati mi moje srce.
Kadgod sam u restoranu i
čujem 'La Vie en Rose'...
Kad vidim, ljubavi, kako si
odan svojoj ženi i djeci...
...poželim da odem daleko...
...i možda ćeš jednog dana biti
zahvalan za ono što sam učinila.
Ne mogu te imati za sebe
i ne mogu živjeti bez tebe.
Bog mi je svjedok, ne tražim ništa...
...a spremna sam dati sve.
(kao Vlatka, op.pr.)
'Kad bi nas život udaljio...
...kad bi ti umro, ili otišao daleko,
i volio me, ja bih takođe umrla.'
Za tri mjeseca, u travnju...
...zablistat ću u Olympiji.
Bit će prepuno i opet ćemo se vratiti.
Jetra ti je oštećena...
...bila si bolesna i treba ti odmor.
Ovaj put je ozbiljno.
Tek mi je 44.
Još nisam umrla.
Bankrotirali smo zbog otkazivanja.
Oh, znači ja sam kriva?
Nisam to rekao.
Poreznici nam dahću za vratom.
Moramo platiti 120.000 franaka.
Samo imam žuticu. Neće trajati
100 godina. Ne pretjeruj!
Želim pjevati u Olympiji.
Još nešto?
-Ne smijemo stalno popuštati..
Ne mogu je stalno gledati.
Prerano je napustila bolnicu.
Olympija je za 3 mjeseca.
To će biti katastrofa.
Treba joj taj izazov.
-To je beznadežno.
U tom slučaju moram reći osiguravateljima
da ćemo sve otkazati.
Mi moramo odlučiti umjesto nje.
Sviđalo joj se to ili ne.
Rekla sam sebi,
'Edith, gotovo je.'
Postoji neko drugi. Izgubila si ga.
-Je li imao aferu?
Bi li mi rekao da je imao?
Napustio je restoran,
a ja sam ga pratila.
Marcel je prehodao čitav New York
da bi jeo sa starim slijepim boksačem...
...kojeg je upoznao prije par godina.
Možeš li to zamisliti?
Takvi ljudi su rijetki.
-Moj Marcel...
...samo o tome pričaš.
To je jedino bitno.
Ali čuj, Ginou,
nikad neće biti moj.
Nikad neće biti moj.
Ostat će sa svojom ženom i djecom.
Telefonira joj svaki dan.
Pavim se da ne znam što se dešava.
Želim da on bude sretan.
Odmah ću doći.
Ja sam mogla biti Edith Piaf.
Život se ne sastoji samo od šansona.
Predugote nema, Marce!e.
Nazovi Orly i rezerviraj let za večeras.
Ako budeš dolazio brodom, neću izdržati.
Nedostaješ mi, Marcel.
Ne mogu izdržati bez tebe.
Možda ću se vratiti u Pariz.
-Pričekaj.
Postala sam tvoje kuče.
-Prekini...
Rum, kokain, viski!
Ljudi misle da sam smeće.
Bolje je bilo opijati se u Belleville-u.
Napustila si me.
Dosta, Momone!
Vodite je odavde.
Ići ću brodom.
Za tvoju karijeru, Edith!
Marcel, kreni večeras.
Zbog mene.
Nisi mogla spavati dok nisam došao.
-Hvala Bogu, Marcel.
Napravit ću ti kavu.
Ostani tu.
Pusti da te poslužim.
Otkud ti ovdje?
Znala sam da ćeš doći.
Lucien nije mogla naći karte.
Imam poklon za tebe.
Ne izgledaš dobro.
Mogao bi se malo osunčati, blijed si.
Ginou!
Gdje je onaj sat!
Što je?
-Tražim onaj sat!
U crvenoj Cartier-ovoj kutiji.
Sranje, bio je ovdje!
Što ti je?
Tražim Marcelov sat!
Gdje je taj sat?
Tražim Marcelov sat!!
Što?
Louise? Što je bilo?
Budi hrabra, Edith.
Marcel?
Što?
Avion se srušio...
Marcel!
Marcel!
Što ti još mogu reći?
Kažu da ste najbolja proročica.
Već si treći put ovaj tjedan.
Rekla sam ti sve što znam.
Zašto se vraćaš?
Da mi opet kažete.
Kako bih znala zašto da nastavim živjeti.
Poginuo je u zraku, znači da je tamo...
Kalifornija, kolovoz 1955.
Jack Peals! Može li brže?
Treba mi zraka.
Volim vrućinu.
Od nje mi se vrti.
Nagazi.
Naše cure će se istopiti!
Počinje me peći grlo. Morat ćeš se
brinuti za mene, kao dobar muž.
Najbolji kojeg sam imala..
-PRVI kojeg si imala!
Cijeli dan ćeš nas slikati?
Zlo mi je.
Pazi, sletjet ćemo s ceste.
Daj da ja vozim. Stani. Ja ću.
Onda Ginou može povraćati.
Hajde, Ginou.
Mogu li, gospođo?
Samo naprijed, Ginou!
Odlično!
Ćao, Ginou!
Čekajte me!
Baš si neki vozač.
Nismo putovali bezveze.
Upravo smo ubili stablo.
Bože, usluga je ovdje očajna.
Može li netko uzeti narudžbu?
Polako. Ovdje nisi zvijezda.
Mocambo je večeras.
Podsjeti me tko nas je pozvao.
Marlon Brando, Ginger Rogers,
g. Chaplin...
Što je ovo?
Nismo naručili te splačine.
-To je vaš koktel.
Ne diraj me!
Rekla sam, ne diraj me!
Evo, da obrišeš.
Trebamo se razvesti.
Koliko injekcija dnevno primate?
Desetak.
Oprostite, ali zašto to radite?
Zato da mi se tijelo ne buni.
Kada ste se počeli bosti svakodnevno?
Prije 5 godina, nakon avionske nesreće.
Dobila sam reumu.
Nisam više mogla plesti.
Postali ste veoma ovisni.
To je ovisnost...
-Doktore?
Želim da se moja žena odvikne.
Želim ozdraviti. Mogu to.
Listopad 1960. - 5 godina kasnije.
Danielle, stolicu!
Edith?
Evo ti.
Sjedi.
Bruno...
...neće biti više Olympije.
Shvaćam.
Ne!
Skladatelj Charles Dumont i
pjesnik Michel Vaucaire su došli.
Žele da čujemo njihovu šansonu.
Onda brzo. Umorna sam.
ne, ne, uopće ne
ne, ne žalim ni za čim
ni za dobrim vremenima
ni za lošim,
ništa mi ne znače
Stani!
Sviđa mi se, nastavi!!
mojim uspomenama
ložim vatru
moja tuga, moj užitak
mi više ne trebaju
ljubavi su nestale
isto kao i traume
izbrisane su zauvijek
moram početi ispočetka
Divni ste!
Upravo sam to tražila.
Nevjerojatno. To mi tako sliči!
To je MOJ život.
To sam ja!
Zovi Coquatrixa. Idemo u Olympiju!
Sviraj ponovo. To je odlično.
ne, ne, uopće ne
ne, ne žalim ni za čim
'Ti si dobro, dušo.
Tvoja prijateljica, Marguerite'
Svi su došli: Aznavour,
g. Cocteau, Yves Montand.
Montand je došao?
Čitala sam da neće doći.
Došao je zbog tebe!
Čekaju već pola sata.
-Nestrpljivi su.
Nije preusko?
Tko je to?
-Prijatelj.
Idemo, Edith.
Diži se.
Moje raspelo?
Moje raspelo...
Moje raspelo?
Zaboravila sam, donijet ću ti ga..
-Neću pjevati bez njega.
Svi van!
Grasse, studeni 1963.
Završna noć
Vidimo se sutra.
Uradit ću.
Bojim se, Simone. Gubim pamćenje.
Ovaj put je ozbiljno.
Zbrka mi je u glavi.
Pokušavam se sjetiti stvari ali ne mogu.
Sjetim se nečega, ali ne onoga što želim.
Željela sam vidjeti njegov sat.
Sjećaš se? Marcelov sat?
Ne bojim se. Nikad ga nisam znala.
-Željela sam vidjeti njegov sat...
Kakva faca!
Imaš divlje oči.
Sviđa mi se mala.
Simone?
-Da, Edith?
Nisam se pomolila.
Moram kleknuti i pomoliti se.
Nitko neće pomisliti ništa
loše ako ne klekneš.
Želim se pomoliti za svog oca.
Marcelle...
Marcelle...
...moj mali duh...
Samo Momone zna.
Moram ti ispričati o svom duhu.
Polako, Edith.
-Marcelle!
Marcelle, idi u krevet.
Dosta je za danas.
Ja moram paziti na policiju i na tvoje dijete?
Što radi Louis?
On ti je otac.
Je li jela?
Kažu da si bila na ulici s njom.
-Tko to kaže?
Paziš je samo dva puta mjesečno
i ni to ne možeš napraviti kako valja!
Rekao sam ti da je ne vodiš na ulicu!
Dođi, brzo.
To je Marcelle!
Brzo dođi!
U bolnici je!
Vi ste majka?
Meningitis. Ništa nismo mogli.
Žao mi je.
Edith?
Našla sam raspelo.
Rekli su mi da ste na plaži.
Hvala vam za pristanak na ovaj intervju.
-Nema na čemu.
Čudno je sresti vas tako daleko od Pariza.
Nikad nisam daleko od Pariza.
Imam listu pitanja.
Samo recite prvo što vam padne na pamet.
Omiljena boja?
-Plava.
Omiljeno jelo?
-Pečena govedina.
Želite li živjeti razumno?
-Već živim.
Tko su najodaniji prijatelji?
-Svi moji pravi prijatelji.
Kad ne biste mogli pjevati...
Onda ne bih mogla živjeti.
Bojite se smrti?
Više se bojim samoće.
Molite li se?
-Da, jer vjerujem u ljubav.
Ne želim, Simone.
Gdje je Theo? Treba mi muž.
Theo će doći za manje od sat.
Što vam je najdraže u predstavi?
Kada se podigne zavjesa.
A kao ženi?
Moj prvi poljubac.
Volite li noć?
-Da, s mnogo svjetla.
Jutro?
-Sa klavirom i prijateljima.
Veče?
To je naše jutro.
Vidiš, dišeš.
Ne mogu natrag.
Ne mogu.
Što biste savjetovali ženama?
Ljubav.
Djevojci?
-Ljubav.
Djetetu?
-Ljubav.
Za koga pletete?
Za onoga tko će nositi moj džemper.
To bi bilo sve.
Nadam se da nije bilo predugo.
Puno vam hvala, gospođo.
-Hvala i vama.
ne, ne uopće ne
ne, ne žalim ni za čim
ni za dobrim vremenima
ni za lošim,
ništa mi ne znače
ne, ne uopće ne
ne, ne žalim ni za čim
gotovo je,
obrisano
izbrisana prošlost
uopće me ne zanima
mojim uspomenama
ložim vatru
moja tuga, moj užitak
mi više ne trebaju
ljubavi su nestale
isto kao i traume
obrisane zauvijek
moram početi ispočetka
ne, ne uopće ne
ne, ne žalim ni za čim
ni za dobrim vremenima
ni za lošim,
ništa mi ne znače
ne, ne uopće ne
ne, ne žalim ni za čim
jer moj život
i moja sreća
danas
počinju s tobom.
Edith Piaf je umrla 9. studenog 1963.
Imala je samo 47 godina...