Tip:
Highlight text to annotate it
X
8. poglavlje Coco po Karlu
Mademoiselle Chanel.
Ja se divim mladoj Coco, obzirom koliko je malo sreće imala na početku,
a postigla je ono što znamo da jest, što je fantastičan uspjeh.
Puno uvažavam nju kao dijete,
obzirom da nije prošla škole, uz nevjerojatno siromašne roditelje,
oca kojeg nije bilo, bila je bez ičega.
Htio bih reći, počela je od ništice,
tako da je fantastično sve što je uspjela postići.
Vjerujem da su kaluđerice bile krajnje surove,
atmosfera u samostanu zasigurno je bila loša.
Higijena užasna,
takva ista i prehrana.
Zimi je moralo bilo studeno.
Vjerojatno je strašno bilo i kažnjavanje, molitve u nemoguće sate.
Čovjek se pita kako su mogle preživjeti bez razboljevanja,
prehlada, gripe, upala pluća i svega ostalog.
Bili su to neljudski uvjeti za život.
Svoju karijeru Coco nije izgradila za jedan dan.
Jedino se u njezinoj karizmi može naći odgovor na to pitanje.
Zasigurno je bila šarmantna i poletna.
Mislim da je u mladosti bila jako poletna,
što drugi nisu posjedovali.
Chanel je imala i svoju neodoljiva stranu.
Chanel je posjedovala prirodnu otmjenost,
jednu vrstu elegancije.
Na fotografijama je baš tako izgledala:
divlja krasotica bujne kose,
vrlo niskog čela i jakih obrva.
Jedna Audrey Hepburn - seljančica.
Odijevala se dosta jednostavno,
skoro kao neka guvernanta.
Ničega lošeg nema u tome.
U tome je bilo više elegancije nego u gomili jeftinih ukrasa
po gizdavom satenu.
Ne nositi cijelu bašta na glavi,
tada se smatralo gotovo grijehom.
Nošenje slamnatoga šeširića
s jednim percem,
u ta se vremena smatralo smionim.
Strašno je to bilo vrijeme.
Moralo se preživjeti
u ta vremena, štoviše zvana „Belle Époque‟,
koja su u biti bila prilično jezovita.
Posebice su žene imale teži put ka uspjehu
nego u današnje vrijeme.
Uspjeh je bio neophodan
za nalaženje mjesta pod suncem.
U biti je to i normalan čestit način, i za divljenje.
Ja osobno shvaćam Coco Chanel.
Jasan mi je njen prkos i njezine ostale odlike,
obzirom da ako je postala ono što jest,
ostvarila je pobjedu i kao osoba.
Njoj ide u prilog to što nije dopuštala da je drugi gaze.
U velikoj mjeri odatle potječe i legenda o njoj.
Ona je sva bila sačinjena od legendi.
Dočim, bila u pravu.
Nikome nismo dužni za pravo na istinu.
Ona je kreirala jednu predodžbu,
pri čemu joj se dopadala zamisao da predodžba živi i u novim naraštajima.
Sada bi netko mogao reći „nije baš sve bilo tako‟.
No, da li je to uopće važno?
Rezultat postoji. Predodžba živi.
Duh opstaje i dalje živi.
Poslije 100 godina,
diljem svijeta ima 300 Chanel butika,
dok je 1913 bio samo jedan, u Deauville.
Ruku na srce, da li je uopće važno kako?
Ona je postigla uspjeh
u nečemu gdje nitko drugi nije uspio.