Tip:
Highlight text to annotate it
X
Recimo da želite postati papa, poglavar Katoličke Crkve i pastir
1 milijarde vjernika.
Koje uvjete morate zadovoljiti za takav blagodaren položaj:
1) Biti katolik i
2) Biti muškarac.
Što se čini pomalo mršavo… i, iako je tehnički moguće za Nedjeljnog
katolika da postane papa, zadnji put kada se to dogodilo bilo je, esencijalno nikada, jer postati
papa nije poput postajanja predsjednikom, ne možete se kandidirati za ured. Biranje
pape "unutarnji" je posao, i muškarci koji ga vrše, su kardinali, i premda u teoriji
mogu izabrati bilo kojeg muškog katolika za papu, u praksi vole odabrati jednog
među sobom.
Zadnji put kada je "ne-kardinal" postao papa bilo je prije više od 600 godina. Stoga, premda nije
službeni uvjet, jest neslužbeni službeni.
Stoga, kako bi postali papa, naprije će te morati postati kardinal, a kako bi to uspijeli trebat će te
početi uspon po "katoličkoj korporacijskoj ljestvici."*
1. korak: Postati svećenik. Za razliku od nekih crkveni zajednica za koje se ispunjuje
online formular i – puf – svećenik ste. Katolička Crkva tretira postojanje svećenikom kao
stvarnu, izučenu profesiju. Trebat će te steči obrazovanje: obično
fakultetsku diplomu iz Katoličke filozofije i potom magisterij iz Bogoslovlja.
Kao dodatak vašim edukacijski kvalifikacijama, morate također biti:
Muškarac, neoženjen,
Voljan ostati u celibatu zauvijek.† Ako ispunite ove zahtjeve, i
radili ste sa Crkvom, službeno možete postati svećenikom. Što, u biti, znači
da možete voditi katoličku crkvu, ili raditi sa svećenikom koji je vodi.
Ali, želite nastaviti, i kako bi to mogli, trebate uzeti posao osobe koja vas je učinila
svećenikom.
2. korak: Postati biskup Biskup su daleko više selektirana grupa: iako
postoji oko 400,000 katoličkih svećenika u svijetu, samo 5,000 je biskupa.
Dok svećenici vode crkve, biskupi vode katedrale, iz kojih nadgledaju više lokalnih
crkvi.
Kako bi nastavili svoju karijeru, morate čekati dok se biskup iz vaše zajednice prislino ne umirovi
u dobi od 75 godina ili ne umre prije toga – ostavljajući slobodan prostor vama.
Ali, ne možete se samo prijaviti, jer već postoji tajna lista potencijalnih biskupa
koja se osvježava svake 3 godine, temeljeno na mišljenju trenutnih biskupa
tko bi bio dobra zamjena za jednog od njih.
Kako bi bili na listi, uz očit uvjet da ste pobožan čovjek, trebali bi
također:
Imati najmanje 35 godina, biti svećenik najmanje 5 godina,
imati doktorat iz teologije (ili ekvivalent istog). Uz pretpostavku da sve zadovoljavate, vaše ime
može, a ne mora biti na tajnoj listi. Lokalni biskupi potom daju tu listu papinim
poslanicima u vašoj državi, poznatih kao Apostolic Nuncio.
Nuncio bira tri svećenika s liste, temeljito svakoga prouči, održi intervjue
i odabere jednoga kojeg smatra najboljim.
Ali, tu nije kraj, pošto Nuncio šalje svoje izvješće u Vatikan i kongres
biskupa koji ondje rade ponovno proučavaju potencijale pretedente na mjesto iz svih krajeva svijeta.
Ako se kongresu biskupa ne svidi niti jedan od tri kandidata, mogu reći
Nunciju da ponovni postupak: vraćajući se listi, birajući tri nova svećenika – obavljanju
istraživanja, još intervjua i slanju rezultata.
Kad se kongres biskupa odluči za jednog od Nuncijevih kandidata, to ime
se daje papi, koji može odbiti kandidata i zahtjevati ponovljanje cijelog postupka.
Ne bi trebalo biti iznenađujuće da, od oslobođenja mjesta pa do ponovnog popunjenja istog, mogu proći mjeseci
a, katkad, i godine.
Ali pretpostavljajući da se vaš lokalni biskup umirovi (ili umre) u pravo vrijeme i vi ste se našli na
tajnoj listi dobrih svećenika i da vas je Nuncio izabrao i da ste prošli njegov intervju
i da vas je kongres biskupa odobrio, i da papa nije stavio veto na vas – puf sada
ste biskup.
Ali još niste na vrhu. Pretposljednje unaprijeđenje je…
3. korak: Postati kardinal. Usprkos elegantnom imenu i pompoznom crvenom odijelu,
kardinali nisu nadređeni biskupima, oni su biskupi, samo s dodatnom
titulom i dodatnim odgovornostima – značajnija od kojih je biranje novog
pape.‡
Jedini način za postati kardinalom je da vas papa odabere – i
od 5,000 biskupa, samo oko 200 postanu kardinalima.
Ali, recimo, da vaša ambicija ne prođe neopaženo pred papom i izabere vas za kardinala
– sada je vrijeme na igru čekanja njegove smrti ili ostavke – i, što se papa tiče,
smrt je daleko češća.
Kad se jedno od toga dogodi, kardinali mlađi od 80 godina, dovode se u Vatikan gdje
su izolirani od vanjskog svijeta – po svoj prilici razriješeni mobitela, tableta
i goluba pismonoša. Nakon izolacije, biranje novog pape može početi.
Ovi izbori nikada nisu jednaki jer bivši papa ostavlja za sobom upute kako
on želi da mu se odabere nasljednik, ali generalno, to funkcionira ovako: četiri puta
na dan, kardinali odlaze u Sikstinsku palači na glasanje – kako bi postao papa, jedan od kardinala mora
dobiti 2/3 glasova.
Postoji tedencija ne-brzanju pri glasanju jer kardinali ne glasaju dizanjem
ruku, ili sofisticiranim načinom glasanja, već pišu ime svojeg izabranika na
komad papira, stanu pred altar i izgovore dugu latinsku izrečicu, prije nego što službeno
glasaju.
Kad svi kardinali učine tako, glasovi se zbrajaju te potom spaljuju.
To je razlog zašto TV kuće, koje prate papinske izbore, koriste super-moderne HD
kamere za snimanje dimnjaka palače. Ako je dim crn, nema novog pape.
Visok prag pobjede, i mučan, spor glasački postupak, razlog je dugom trajanju
biranja novog pape. Obično traje najmanje dva tjedna, uz glasanje četiri puta dnevno, šest dana
u tjednu (s jednim danom namjenjeni molitvi); trenutni rekord je tri godine.
Pretpostavljajući da vi, konačno, dobijete potporu svojih kolega kardinala, imate jedan zadnji
zadatak prije nego postanete papa: biranje svojeg novog imena.
Nema formalnog pravila, možete se nazvati kako htjeli ali tradicija je
da se uzme ime bivšeg pape.
S vašim prihvaćanjem posla, glasački listići se spaljuju kako bi nastao
bijeli dim te time naglasilo svijetu kako je izabran novi papa.
Eto, to je put: biti pripadnik pravog dijela populacije, postati jednim
od milijardu katolika, potom jednim od 400,000 svećenika, potom jednim od 5,000 biskupa, potom jednim
od 200 kardinala, zatim pričekati ostavku ili smrt trenutnog pape, i, na kraju, uvjeriti 2/3 svojih
kolega kardinala da proglase baš vas, jedinim pravim papom.