Tip:
Highlight text to annotate it
X
Verujete da je Sunce mnogo veće od Zemlje,
da je Zemlja planeta otprilike sferičnog oblika
koja svaka 24 časa rotira oko svoje ose
i obiđe oko Sunca jednom u svakih 365 dana.
Verujete da ste rođeni određenog datuma,
da imate dva ljudska roditelja
i da je svaki od vaših ljudskih roditelja
rođen nekog ranijeg datuma.
Verujete da druga ljudska bića
imaju misli i osećanja kao vi
i da niste okruženi humanoidnim robotima.
Verujete u sve ove stvari i u mnoge druge,
ne na bazi direktnog posmatranja,
koje vam ne može, samo po sebi, reći mnogo
o relativnoj veličini i kretanju
Sunca i Zemlje
ili o vašoj porodičnoj istoriji
ili o tome šta se dešava u mislima drugih ljudi.
Umesto toga, ova verovanja su uglavnom zasnovana
na onome što vam je neko rekao.
Bez usmenih i pismenih svedočenja,
ljudska bića ne bi mogla da prenose znanje
s jedne osobe na drugu,
a kamoli sa jedne generacije na drugu.
Znali bismo mnogo, mnogo manje
o svetu oko nas.
Tako da učenje o nekoj temi
tako što ćemo pitati stručnjaka za tu temu
ili obratiti se autoritetu,
omogućava nam da steknemo znanje,
ali, ne uvek.
Čak i najpoštovaniji autoriteti
mogu da pogreše.
Povremeno se ovo dešava
zato što je visoko poštovani autoritet neiskren
i tvrdi da zna nešto
što ona ili on, u stvari, ne zna.
Ponekad se to desi samo zato što naprave grešku.
Misle da znaju kada u stvari ne znaju.
Na primer, brojni ugledni ekonomisti
nisu očekivali finansijski kolaps 2008.
Ispostavilo se da su pogrešili.
Možda su pogrešili
zato što su prevideli neki važan dokaz.
Možda su pogrešili jer su pogrešno tumačili
neke dokaze koje su primetili.
Ili su možda pogrešili
prosto jer nisu zaključivali pažljivo
iz kompletnog skupa svojih dokaza.
Ali šta god da je razlog,
ispostavilo se da su pogrešili
i mnogi ljudi koji su verovali njihovom autoritetu
izgubili su na kraju mnogo novca,
gubeći mnogo novca drugih ljudi,
zbog tog pogrešnog verovanja.
Tako da, dok obraćanje autoritetu
ponekad može da nam obezbedi vredno saznanje,
ono takođe ponekad može biti uzrok
monumentalnih grešaka.
Važno je za sve nas da možemo da razlikujemo
one prilike u kojima možemo bezbedno i razumno da verujemo autoritetu
od onih prilika u kojima ne možemo.
Ali kako to da uradimo?
Da bismo to uradili,
ništa nije korisnije nego
iskustvo autoriteta u vezi sa određenom oblašću.
Ako su nečiji rezultati najčešće dobri
u datoj situaciji,
onda je verovatno da će on ili ona nastaviti
da daje dobre rezultate u toj istoj situaciji,
barem u bliskoj budućnosti.
I ova generalizacija je tačna
kako za svedočenja autoriteta, tako i za bilo šta drugo.
Ako neko može konstantno da bira pobednike
u politici i u bejzbolu,
onda njemu ili njoj verovatno možemo verovati
da će da nastavi da bira pobednike i u politici i u bejzbolu,
iako možda ne i u drugim stvarima
gde je njegov ili njen rezultat možda manje sjajan.
Ako drugi prognozeri imaju slabije rezultate
u ove iste dve oblasti,
onda ne treba da im verujemo toliko.
Zato, kad god razmišljate
da li da verujete svedočenju nekog autoriteta,
prvo se zapitajte:
"Kakvi su njihovi prethodni rezultati u ovoj oblasti?"
I zapazite da možete da primenite
ovu istu lekciju na sebe.
Vaši instinkti vam kažu da ste upravo upoznali gospodina "Pravog",
ali kakve prethodne rezultate imaju vaši instinkti
u oblastima kao što je ova?
Da li su se vaši instinkti dokazali
vrednim vašeg poverenja?
Baš kao što sudimo o svedočenju drugih ljudi
prema njihovim prethodnim rezultatima,
tako takođe možemo da sudimo o svojim instinktima
prema njihovim prethodnim rezultatima.
I ovo nas dovodi jedan korak bliže
objektivnom viđenju sebe
i našem odnosu prema svetu oko nas.