Tip:
Highlight text to annotate it
X
Jedno od najupečatljivijih svojstava života jeste da ima boju.
Razmišljanje o svetlosti kao o talasu pomaže razumevanju fenomena boje.
Pre nego što dođemo do toga,
hajde da malo pričamo o talasima uopšte.
Zamisli da sediš u čamcu na okeanu i gledaš plutanje plovka gore-dole.
Prva stvar koju primetiš u vezi sa pokretom, jeste da se ponavlja.
Plovak prati istu putanju iznova i iznova... gore-dole, gore-dole.
Ovaj ponavljajući ili periodični pokret je karakteristika talasa.
Onda primetiš nešto drugo...
koristeći štopericu, izmeriš vreme koje je potrebno plovku
da pređe sa najviše pozicije ka najnižoj i onda da se ponovo vrati gore.
Recimo da mu treba dve sekunde.
Da koristimo žargon iz fizike, izmerio si period talasa u kojem plovak poskakuje.
To jest, koliko je potrebno talasu da prođe kroz svoj raspon pokreta jednom.
Ista informacija se može prikazati na drugi način, izračunavajući talasnu frekvenciju.
Frekvencija, kao što ime govori, kazuje koliko su talasi frekventni.
To jest, koliko ih je u jednoj sekundi.
Ako znaš koliko sekundi traje jedan talas,
onda je lako odrediti koliko je talasa u jednoj sekundi.
U ovom slučaju, pošto svaki talas traje 2 sekunde, frekvencija je 0,5 talasa po sekundi.
Dosta o poskakivanju plovka.... šta je sa svetlošću i bojom?
Ako je svetlost talas, onda mora imati frekvenciju. Je l' tako?
Pa...da, tako je.
Ispostavlja se da već imamo ime za frekvenciju svetlosti koju naše oči detektuju.
Zove se boja.
Tako je. Boja nije ništa drugo do mera koliko brzo svetlosni talasi talasaju.
Da su naše oči dovoljno brze, mogli bismo posmatrati taj periodični pokret direktno,
kao što možemo plovak i okean.
Ali frekevencija svetlosti koju vidimo je toliko visoka,
da talasa gore-dole oko 400 milion miliona puta u sekundi,
tako da je nemoguće da je vidimo kao talas. Ali možemo reći, gledajući u boju, koja je to frekvencija.
Najniža frekvencija svetlosti koju možemo videti je crvena, a najviša frekvencija je ljubičasta.
Sve frekvencije između stvaraju neprekidan niz boja, nazvan vidljivi spektar.
Šta ako imaš žutu olovku na stolu?
Sunce emituje sve boje svetlosti, tako da svetlost svih boja udara tvoju olovku.
Olovka izgleda žuto zato što reflektuje žutu svetlost više nego ostale boje.
Šta se dešava sa plavom, ljubičastom i crvenom svetlošću?
One se apsorbuju i energija koju nose se pretvara u toplotu.
Slično je i sa objektima drugih boja.
Plave stvari reflektuju plavo svetlo, crvene stvari reflektuju crveno svetlo i tako dalje.
Beli objekti reflektuju sve boje svetlosti,
dok crne stvari čine upravo suprotno i apsorbuju sve frekvencije.
Ovo je usput, razlog zašto je neudobno nositi tvoju omiljenu majicu Metalike po sunčanom danu.